Meni je kuma napravila drugi za bacanje.:mrgreen:
I ja svoj čuvam.:-)
Printable View
Nisam se vjencala u crkvi, ali me je dopratio poocim; a moj (tada buduci) muz je dopratio svoju macehu.
To mi je puno znacilo, taj osjecaj obitelji i zajednistva.
I sada, kada ga vise nema, ne bih voljela da je bilo nikako drukcije.
Nisam o tome razmisljala kao da me "predaje", nego kao da me prati i pruza mi podrsku u moj odluci. :heart:
Ne znam, ja imam tu nekakvu averziju prema takvim stvarima. Ne znači da moramo ostati u 19.st i ne mrdati s mjesta ali ni to praćenje očeva kćeri na vjenčanje, ni Haloween, ni valentinovo, mi se ne sviđa. (Kao ni popularizacija fast fooda i sve veći broj pretilih, i to smo usvojili od Amerikanaca). Sve pratimo, samo nam je standard albanski
pa naš je običaj vazda bio da brat prati
a kako su obitelji sve manje i nije sigurno da imaš brata ili bratića, onda otac ili bliski muški član obitelji
tko je mene trebao dovesti
glupo mi da idem sama
a nisam htjela da muž vidi vjenčanicu prije crkve :-D
vi ste moderne žene
Kod nas zapravo nisu običaji da se drže govori. To je isto američko. :mrgreen:
U Slavoniji kum (mladoženjin) drži kratki pozdravni govor, izmoli molitvu prije večere i odsvira se himna. U zadnje vrijeme vidim da himnu ispuštaju. Tu i tamo neki kum kaže par riječi više, ali uglavnom se to svodi na: "Ja sam kum. Sretno mladencima. Ajmo jest." :) Nikad još nisam bila na vjenčanju na kojem je netko osim kuma držao govor (a bila sam na sigurno 30, ako ne i 50 vjenčanja u životu). I od svih tih silnih vjenčanja samo je na jednom kum održao lijepi emotivni govor.
No, sve ovo što sam napisala ne znači da ti ne trebaju govori. Dapače, ako netko želi nešto reći, to bi bilo lijepo.
Meni se moji kumovi danas ne sjete ni godišnjice braka pa nisam mogla očekivati da će imati što pametno za reći. :raspa:
pa da, možemo mi to tako shvaćati, ali korjen običaja je baš taj - žena se daje od jednog skrbnika drugom
ali kog veseli dobro, bilo bi dobro da to budu samo prežici starijih običaja, koji danas imaju samo dekorativnu ulogu, a ne znak da patrijahalizam još živi
i ja se vjenčala bez crkve i bez da me itko otpratio, za to zbilja nije bilo potrebe kad smo godinama već živjeli skupa, pa smo tako skupa i došli - bilo bi malo smiješno da me mm predaje natrag da me mogu opet njemu isporučiti :mrgreen:
a ni bacanja buketa nije bilo, to mi je najgori dio svake svadbe i odahnula sam kad sam konačno "kapitulirala" što me bar više neće vući da hvatam bukete
ja ni svadbe nisam radila. otišli u tjednu do matičara i obavili (mi i kumovi, kumove moraš imati, jel.). nismo htjeli trošiti vikend na to. :mrgreen:
Ajme, Mishekica, 50 svadbi?! Ja sam dosta uspješno migoljila od tih poziva, a bila na nekih 10-ak i najmanje pola od toga bih rado bila preskočila, ali užoj rodbini i nekim frendovima se nije moglo reći ne. Osim muzike, na svadbama me nervira ta "obaveznost sudjelovanja u običajima", tipa, sve neudane ima da hvataju bukete. Na jednoj svadbi me tip na mikrofonu prozivao 15 minuta da se i ja pridružim, ja sam smatrala da imam pravo izbora odluke želim li ili ne, on je smatrao da nemam. Na kraju je ipak odustao :)
S tim da svadbe u mom kraju ne uključuju himnu i zastave, a većinom ni molitvu prije večere, ne znam što bih tek s tim... :mrgud:
ja bih svaki dan na svadbu :heart:
sa kompletnim svatovskim folklorom
LOOOOOL
Mene je moj tata dopratio do oltara i nebi to mijenjela ni zasto na svijetu.
Mislim da taj dan imamo pravo odluciti MI sta i kako zelimo.
To je definitivno američki običaj, nije dio naše tradicije i kod nas su ga ljudi skupili iz filmova.
Nadam se da neće još i skupiti da sve troškove plaća isključivo obitelj mladenke (također viđeno u holivudskim izdanjima) jer sam ja onda sa svojim kćerima totalno nagrabusila:mrgreen:.
No, kako se vremena mijenjaju, ako baš nikome ne škodi, a mladenki je jako bitno, vjerujem da svećenici izlaze ususret.
Da, zapravo sam se sjetila da sam i bila lani na jednoj svadbi u Dalmaciji, mladenku je tata dopratio do oltara.
Meni to osobno nije bilo baš nešto, malo mi je čak i čudno djelovalo, ženska ima 30-ak godina,
odavno je samostalna,
no, ako ljudi vole i nalaze nešto njima emotivno bitno, neka se potrude da to i ostvare.
Mislim da nema razloga za zapreku, netko je spomenuo, treba to dogovoriti na individualnom razgovoru sa svećenikom prije vjenčanja.
:lol:
jadan čovjek, šta se nisi mogla dić i vatat taj buket madre mia lol
ja isto kao apri, volim svadbe, i folklor i vatala bih i buket i skidala onaj drek s noge i sve. al sam u cijelom svom životu bila na - dvije.
dvije. samo dvije. plus moja.
nitko oko mene se uopće ne ženi. sestru nagovaram i nagovaram, ma nema šanse :roll:
Onda ste premlade, pustite nas starije kad već idu i udane babe. Jel onda koja uhvati, mora otpjevati nešto?
Šta su to djeceruše? Rušite djecu po plesnom podiju?
Ja više ne pamtim broj svadbi na kojima sam bila. I ovaj vikend smo bili na jednoj :heart:
Nekad mi je tlaka, a nekad pravi gušt (ovisi tko se ženi/udaje i koja je ekipa na svadbi).
Bila sam jedna od vodećih hvatačica buketa :mrgreen:
I mislim da se taj dan svi trebaju prilagoditi mladencima i njihovim željama, ipak je to njihov dan.
ah, u mojim godinama slavimo unuke, draga moja
ne brini
Mi smo ušli skupa,a tko je bio ispred nas i iza nemam pojma, isto nas je postrojio pred crkvom 3min prije obreda...do onda smo ko guske hodali i razmišljali kak ćemo to izvest :D
Možda ih zato voliš, jer nisi bila na više njih :) Ja sam u posljednjih 15 godina (računala sam), bila na njih deset i pol, pol se računa svadba koja je bila samo u crkvi (što sam provela ispred) jer je mlada morala doma na čuvanje trudnoće, pa nije poslije bilo derneka.
Čuj, nisam se digla jer se osjećam neizmjerno glupo stojeći u nekakvoj grupi žena i loveći nekakav buket čija mi je simbolika potpuno :roll:.
joj, da vidiš jednu moju sliku kako skačem sa stepenica za buketom
pravi jelenji skok
ko da mi život o tome ovisi
nikada nisam imala neke snove o udaji, ali mi je uvijek zbog mladenaca bilo zgodno poštivati sve te običaje
i danas uvijek "guram" neudate cure, da se mlada ne osjeća glupo ispred dvije desetogodišnjakinje
apri, potpis na sve tvoje današnje postove na ovoj temi. I bjanko :mrgreen:
Ja stvarno ne podnosim svadbe, a bila sam na mnogima, sa mnogih sam se uspjela izvući (sa nekih sa vrlo jadnim izgovorom), ali ipak sam uvijek odrađivala što se traži. Srećom brzo sam se udala pa nisam morala ići loviti buketić, ali dok sam bila "cura" odradila bih i to. Jedino ne plešem, to stvarno ne mogu.
mima, pa što ideš
ljudi danas angažiraju druge da im šetaju pse, da im peru prozore...
slobodno mene angažiraj da idem po svadbama
Pa srećom ne idem više, stara sam pa su mi se već svi poženili, neki i dva puta.
Ali dok sam išla, išla sam iz obzira, ljudi se znaju naljutiti kad im pošalješ zamjenskog svata.