Nece matematika spasiti ovu situaciju.
nema tu matematike.
trebale ste majka , sestra i ti sjesti za stol i razgovarati o tome prije nego se ovo dogodilo.
tu su osjecaji u pitanju, a za njih ne pomaze matematika.
Printable View
Nece matematika spasiti ovu situaciju.
nema tu matematike.
trebale ste majka , sestra i ti sjesti za stol i razgovarati o tome prije nego se ovo dogodilo.
tu su osjecaji u pitanju, a za njih ne pomaze matematika.
Ne valja njoj ni to. Jer je mama ulagala u kucu, okucnicu kao da se ti novci mogu dobiti nazad...
I da ona ima veliki stan odmah po studiranju i sad na koristenje, a ja pola kuce??? Ona je birala stan, a ja spletom okolnosti zavrsila u kuci, iako sam kad sam se udavala jasno rekla da necu u kucu s nikim, ali ok to sam si sama kriva.
Kad treba mami pomoc oko rezija i sl., platiti odvjetnika onda suti...
Jednostavno je to njeno ponasanje otvorilo Pandorinu kutiju u meni. Sve sto sam pustala i nije mi bilo bitno (jer sam na to gledala emotivno, kroz prizmu ona je moja sestra) sad je isplivalo kad je dirnula u moju djecu. Pa ako sam dala na sebe, neka, ali sad moram misliti i na svoju djecu. Sad kad sve pobrojim pocinjem kipiti da nakon sveg sam JA za nju mrtva!!! Ona se ljuti??? Kad pogledam unazad shvacam da je njena sreca uvijek bila i moja sreca, a obrnuto ne mogu reci :( i to boli uzasno boli. Boli kad ti sestra namjerno provocira dijete kad vidi da ga nesto zivcira i ljuti toliko da dijete svaki put nakon susreta s njom ima nocne more i u snu vice NE, TETA _______(njeno ima), NEEEE! (Ne zivimo u istom gradu pa nije tako cesto).
Je li to normalno??? Je li normalno da trazi da vratim staru djecju robicu iako joj ne treba, a novo sto je kupila zapakiram nazad??? Recite mi za koje "pare" biste vi to trazili??? Da vidim jeste li blizu te cifre?
Evo jos jednog primjera. Pri kraju mog faxa mama mi je kupil prave suncane naocale i ona kad je saznala poludila je sto se njoj nije kupilo. IAko je ona radila, primala placu. Te naocale su ionako kupljene od moje mirovine. Ja nisam trazila nju da mi daje ili dijeli sa mnom svoju placu, je li uredu da ona trazi da s njom dijelim svoju mirovinu?
Jako sam povrijedena i nazalost sad znam kako ona osjeca prema meni: da mi je sestra samo po krvi. Tuzno i zalosno za bilo koje novce. Necake i moj ljubav prema njima nece nicim ugroziti, ali svojim ponasanjem je nesto slomila u mom odnosu prema njoj. I dok sam ja svom djetetu stalno i skoro svaki dan govorila lijepo o njoj (ovo ti je teta___ poslala, dala, rekla, ona se samo tako sali s tobom (nije zlocesta isl.)) sad vidim da nisam trebala. Trebala sam pustiti da sam stvori odnos i misljenje o njoj kako je i zasluzila.
Ne moze se s njom razgovarati, da moze do ovog ne bi ni doslo. Dosla je i pocela optuzivati, plakati, vikati je li to meni fer da ona dobije toliko, a ja toliko, a nije stala ni tren ni razmislila, niti mi dala da porazgovaramo. Pitala sam ju hoce li moj dio, rekla sam joj hajmo se zamjenit, jer znam da ni tad nece biti sretna.
Sto vasa majka kaze na sve ovo?
da li je ona ikad njoj rekla da ce se nekretnine djeliliti tako kao sto ste ih djelili?
da li je ikad rekla da ce biti podjela zaostale imovine takva kakva je?
ne razumijem , pises sve ovo kao da ona nema sa tim nikakve veze, a zena je ziva.
Nazalost sad je ostala samo matematika!
Nakon svega sad ni ja ne zelim svoju djecu zakidati zbog sestre koju ionako sad imam samo po krvi.
Mislila sam izvaditi sve izvode tko je koliko primao, procjeniti nekretnine i postotkom odrediti kome sto i koliko pripada.
Ovako napamet vjerujem da su ti troskovi i rezije u 4g x 10mj daleko manji od mog udjela u stanu. I ako potezemo te rezije ne bih li i ja trebala potezati stanarinu za moj dio tog stana (znam da je nisko, ali to je cisto zbog obrane).
Uzasno se osjecam, ljuta sam na nju jer je iz mene izvukla takve osjecje i ljutnju za koje nisam znala niti da postoje niti sam ih ikad osjetila, ne volim se tako osjecati ni biti osoba koja vaze kome koliko. Od toga je proslo vise od mjesec dana ja sam jednako ljuta i uzrujana. KAd razmisljam o tome koliko sam joj popustala, a ona se samo ljutila i zavidila postanem skoro bijesna. Za nju sam ja nezahvalana (pretpostavljam zbog robice, jer je nekoj poznanici dala par majica i ona joj zahvaljival i donijela bombonjeru ili sl. ne sjecam se tocno), a nije pogledala po stanu sto ima moje od stvari, a meni ni na kraj pameti nije traziti niti od nje,a kamo li od necaka.
Kad je uzimala fen prigovorila je da na dijelu kabla ima izolirke i nije li bio difuzor uz fen??? Da vratim prsluk koji je par dana prije poslala mom djetetu (jer sam pricala da ne mogu naci nigdje u trgovini, a ona je imala jedan skoro novi koji njeno dijete nije htjelo nositi pa je preraslo) i sl.
Isto kao sto sam ja otisla u stan MM i ona je mogla otici zivjeti kod muza s njegovim, imali su gdje.
Imovinu je mislila dijeliti na 3 dijela, a onaj tko bude skrbio o njoj ce dobiti njen dio. Tako je pricala.
Zaostaci su podijeljeni tako odlukom suda. Dio je dobila sestra, dio ja i dio mama (jer je poslije mog skolovanja mama preuzela mirovinu na sebe). Mama nije govorila sto ce sa svojim dijelom, ako bude dijelila svoj dio, dat ce jednako jednoj i drugoj.
Sad su trenutno je ovako
sestra je u stanu, mama u pola kuce, ja u pola kuce. S tim da stan vrijedi koliko i kuca. Znaci mama i ja dijelimo (stanujemo) u kuci koja vrijedi koliko stan u kojem je sestra. I ona je zakinuta i 13. prase??? Stvarno?
I samo da pojasnim. Ja nisam presla u kucu da prisvojim mamin dio. Nama je u stanu bilo dobro i da njoj nije bilo frka i sad bismo bili u stanu bar sam imala normalnu spavacu ili bismo novcem koji smo ulupali u kucu kupili veci stan jer mi djeca nemaju djecju sobu.
Znam da ti je teško i grozno,ali smiri se. Uvijek postoje dvije strane medalje. To sada tebi izgleda sebično s njene strane,ali ona može isto tako misliti za tebe. Tko zna čime je ona povrijeđena da ovako reagira,iako ovo što čitam o noćnim morama mi je više nego mučno. Smiri se,pokušate razgovarati. Sestre ste
MAma je vlasnik svega 1/1
Koristenje stana potezem samo kad ona poteze rezije. i usput sto mislite koliko puta je pitala je li moze mama platiti rezije ili ziviti s novcima koje je prije primala???
Meni je BILO bitnije imati sestru, ali SESTRU ne krvnog srodnika, ali njoj nije, a sad kako stvari stoje ni meni. Zato zelim sve po pravilima napravit pa da se vise ne poteze ovo i ono. Da mogu reci crno na bijelo tako je i tako. Ako ne zbog nas onda danas sutra zbog djece i moje i njene. Da se ovo ludilo ne nastavi.
Ono sto me sad u biti muci je sto nju ne mogu razumjeti, shvatiti zasto je toliko boli ta razlika u zaostacima, kad ocigledno stalno dobiva vise? Je li ona to ne vidi= Ne kuzi?
Je li pravedno zvat procjenitelja nekretnina i izracunat tko je koliko primio mirovine i place (mama) koje su se stavljale zajedno na vrpu i tako podijeliti imovinu?
Zato i trazim objektivno misljenje. Uvijek govorim da postoje dvije ili vise stran prica. Kad ne mogu s njom pricati, a pokusavam shvatiti.
Znam da njoj nije lako. Tamo gdje zivi nema nikoga "svog" i tesko je odgajati djecu tako skoro sam, muz tu i tamo pomogne i to je to. I ima tesku narav i sl. ali dosta mi je da ju stalno opravdavam i da to bude izlika za sve. Kupila sam i kupila, ali sad ne mogu vise morala sam se negdje "ispucati". MAlo mi je lakse kad sam ovaj teret podijelila. Zato vam hvala svima na pomoci.
Svađa vam je otišla predaleko. Mislim, fen, robica...?
Ajmo najprije oko imovine.
Ako je sud odredio koja će primiti koliko zaostataka, mislim da je stvar tu čista i da se oko toga ne trebaš uopće raspravljati. Ako je boli, neka to riješi sama sa sobom.
Što se nekretnina tiče, ako je majka vlasnik obje nekretnine, jednoga dana ćete nekretnine podijeliti po pola.
Na tvome bih mjestu pustila koliko je tko čega dobio do sada, tako je kako je.
Nemoj računati jer takva računica nema kraja.
Rijetko se događa da su stvari posložene pravedno i fer za sve strane.
Razumijem da te boli njen način razmišljanja, ali budi pametnija i razumnija od nje i nemoj komunicirati na isti način. Tvoja će djeca jednom kasnije moći uvidjeti tu razliku i bit će ponosni na tebe. Sestra, ako mogu suditi samo na osnovu tvoje strane priče, ima neke svoje demone i frustracije s kojima nije lijepo živjeti i zanemaruje doista važne stvari u životu. Možda joj jednom dođe iz dupeta u glavu, a možda i ne. Ali ona je za to odgovorna, a ne ti. Ti si odgovorna samo za svoje postupke i važno je da se možeš u svakom trenutku pogledati u ogledalo. Ako misliš da si ti ta koja je više ulagala, davala, vjerovala...pogled ti može biti samo bolji...
Mislim da je trazila fen i robicu da mi na neki nacin napakosti ili me povrijedi jer je i sama tom razlikom povrjedjena.
Slazem se s tobom Zuska oko vecine i do sad sam prakticirala "take a high road" i zeljela sam da ona bude sretna, ali ovo iskustvo me pravo prodrmalo.
Sad razmisljam ne zakidam li ja sad svoju djecu....trenutno za djecju sobu. Da nisam pomogla mami oni bi ju imali. Je li posteno da samo ja pomazem financijski mami i da se tiskam sa svojom djecom, a ona ima vise prostora i ne pomaze i jos da na kraju jednako dijelimo? Sad vise nisam sama, a i shvatila sam kakva je ona i da tisucu i jedan malu znak sam do sad ignorirala u to svjesno! Grozno! Nadam se da nitko nikada nece tako nesto otkriti za nekoga tako bliskoga...pa bile smo si sve na svijetu kad smo dozivjele veliku trageduju bile smo ko jedno zato smo i novce stavljali na 1 hrpu, a sad?svako za sebe?
Kad sam vec zeljela sve s njom jednako dijeliti bez obzira sto sam u imovini vise nego duplo ja sudjelovala. I ponasala sam se kao da je to i njena mirovina i kad ju nije primala pa jel morala zinuti i na te zaostatke?
I to sto je sud odredio ona ne zeli rijesiti sama sa sobom. Taman je zaostatke dobila par dana prije nego je dosla s djecom do nas.dosla dizala frku 2 dana i pokupila stvari i otisla. Nije ju zanimalo ni sto se djeca dugo nisu vidjela i sto im je bilo lijepo, sto su uzivali i igrali se i plakali da nece kuci, ni sto je tek vidjela moje mladje dijete (bebu).
Tako da to sto ona to ne prihvaca nije cisto samo njen problem. Mogla je bar djecu malo ostaviti kod bake, mene na feriju.
Hocu reci da i djecu uvlaci u to.
Žao mi je. Iskreno. Pretpostavljam da je njoj problem što je financirala 4god tvoj dio troškova (ona i njm,beba....otkida bebi iz usta i financira tebe....tko zna kakve su joj misli u glavi) a ti sada dobila lovu...i sad bi joj trebala vratiti njeno. Možda se boji da ćeš ti povući pitanje stana i više uloženog novca,da će ostati bez toga. Kakve su uopće njene želje i šta bi po njoj bila pravda? U njenu glavu ne možemo. Niti možemo znati kakva se komunikacija odvijala između vas dvije. Nažalost prečeste su ovakve situacije.
Ne bih se sekirala puno, meni je nažalost normalno da starija djeca tako reagiraju, dok mlađu drže emocije.
Moje objašnjenje je da je tako priroda odredila, a kad se u tu prirodu upletu novci, to onda liči tvoje probleme.
Najteže mi je da i kod svoje djece vidim da prvo dijeli i važe, a drugo dijeli iz ljubavi. Tako je i sa mojom braćom, muževom...
Ali ne zamjeram, prihvaćam stariju 'djecu' i na neki način i shvaćam....
Ovo nema veze sa rješavanjem tvoje tematike, ali samo da znaš da su takve situacije u određenoj starosnoj dobi više nego svakodnevne i ima ih svud oko nas, čast iznimkama.
Pokušaj ohladiti glavu, emocije svesti na minimum, sitnice i nebitne stvari ne diraj i fokusiraj se na rješenje, na budućnost, a tko je čiju robicu stavio na nos, sa time se neka bave i muče oni kojima to pada na pamet, ohladi se i sve će se s vremenom srediti.
Zao mi je sto u te 4 godine nikad nista nije prigovorila. Odlazila sam ja i u dom i u podstanare (da njima ne kvarim privatnost) i uvijek me je pitala pa jel moras ici, ostani i sl. da sam na kraju otkazala dom. Tad je i njoj bilo dobro da sam tamo. Dobila je bebu, muz bas ne uskace pa sam ja rado uskakala. I s njenim 1. djetetom imam posebnu vezu i povezanost jer sam provodila jako puno vremena s njim (setnje, knjiznice, igre, odlazak na ferije samo sa mnom kod bake i sl.). Jednostavno se obozavamo. Kad bih isla samo u trgovinu, fax, kuci bebac bi plakao i danas placemo kad se rastajemo...
Za stan zna da ja necu potezati pitanje, takorec on je vec njen i ona to dobro zna. Zna da nitko ne racuna na taj njen stan. Njene zelje? Pitala sam ju sto zeli...moj novac? da joj platim te 4 g, nek kaze cifru? A ona je samo vikala da to nije fer...KAo da smo mama ili ja tako odlucile. Pocela je povlacit paralele sa svojom djecom. Jel bi bilo fer da njeno starije dobije manje nego mlade da njoj nesto bude...Pa nisam joj ja rekla nemoj se vise skolovat, udaj se, zaposli, niti odlucila za nju. Svako ima svoj izbor. Valjda sam ja trebala prestati sa skolom kad i ona. da budemo kvit. Jednostavno njoj nikad nije pravo. Krivi mamu sto je ulagala u kucu, okucnici kao da je to radila s njenim novcima, a zapravo je pocela ulagat par god. poslije njene udaje. Pa ako je ulagala, ulagala je svojom placom i mojom mirovinom i ja ne potezem takva pitanja, ali ona da.
A do ove situacije je doslo jer ja vise ne zelim popustati i sad je stvarno dosta. Ne pitat i ne pomoc mami kad joj je trebalo, ali kad su novci dosli, onda zinut na sve? I biti zadovoljan i sretan sto je bilo sto dobila, ali kad je cula za mene pakao?
Ja gledam da je bilo obrnuto ne bih mi palo na pamet pomisljati na njene novce!
To sam i ja primijetila starija djeca kao da su lisena jedne doze osjecajnosti, jel to zato sto su dio bili sami, a drugo dijete od pocetka dijeli i za drugcije nezna, ne znam. Od malena osjecam da je ona tvrdja, grublja i da neke stvari ja njoj nikad ne bih napravila i da bi ona na mom mjestu vec tisucu put posizila da sam dobivala stvari i sl. kao ona. (glup primer, ali takvih je masu, ona je dobila mont bike cim je izasao, ja nikad nisam dobila bicikl i sl.)
Hladim glavu vec mjesec dana i jos je prilicno vruca. Otvorila je neku rupu u meni i sve izlazi van. Ne mogu protiv emocija. Robica nije tako velika stvar, moja djeca nece biti ni gola ni bosa. Ali njeno trazenje te robice od svojih necaka, moje djece, tek rodjene bebe je JAKO velika stvar. Preko toga tesko da cu moci tek tako preci. Tu je pokazala koliko je (NE)vezana za moju djecu i mene.
Ja mogu povuc isto dosta stvari (puno vise nego ona) koje sam poklonila , ali NIKADA, NIKADA, NIKAD necu i ne bih pa makar kruha ne imala, ni od nje, niti njene djece. I bas zato ne mogu shavtiti sto joj je u glavi. Dobila je vise nego ja, imaju duplo bolja primanja (i to je njihova stvar), puno vise sam ja njoj i njenoj djeci dala i ona se ovako ponasa.
Mozda jer je navikla da uvijek dobije sve i da je normalno njoj davat toliko? Ili misli da ce kuca bit moja i vrijedi milijune. A iskreno i da kuca bude moja, opet je dobila vise. S obzirom da ona to ne vidi mislim da cu pozvat procjenitelja pa nek joj papir kaze.
I bitno da kad treba placat legalizaciju i odvjetnike i sl. suti i ne pita koliko, a kad stignu novci cirkus!
nezna=ne zna
Ja bi se samo kratko osvrnula na ovo, ubolo me u oči. Ja sam jedinica, ali kod svoje djece, 3 g. je razlika, već sada nema moje i tvoje, i tu sam tvrda, jednostavno nema i točka. Primjer ti uopće nije glup, dapače. Već sada dok su ovako mali, sorry, ali nema jednom skuplje bolje, drugom jeftnije, lošije, ne, uvijek odvojim za svakog jednako kad im nešto želim kupiti, i tako če biti i kad će biti stariji. Budžet je svakom, ne znam, 10 eu i izvolte birajte si u tom okviru, svaki, ni euro više, isto tako jednom bicikl, drugom bicikl. Ako nemam za dva montia, dobit će dva ponija, ali oboje isto i točka. Možda se netko neće složit sa ovime, ali meni je ta stavka kod odogoja moje djece jako važna, jer ti osjećaji se usađuju od malena.
Inače žao mi je što ti se događa, nemam ništa pametno za reći u vezi toga, niti neki savijet dati, cure su već puno toga ti dobroga savjetovale, ja ti samo želim sve dobro!
I hjtela sam još ovdje dodati, ali mi pobjeglo, ako je već nečije onda je to naše, od mame i tate, a ne vaše, jer mi zarađujemo da bi im to kupili, dakle, uopće ne želim čuti već sada vrištanje i šizenje tipa, uzeooo je mojjje ovo, buaaaa, taknuoooo je, nedddam to je moooje, nema toga kod nas, mislim ima, ali ne dozvoljam od prvog dana, i sada se već vide veliki pomaci, rijetko kada se dogodi, a i kada, brzo se skulira, i smirenim tonom mlađem objasni, braco gledaj ja se sad igram sa time, prava sam uzela, ti ćeš dobiti kasnije, i mali to itekako lijepo respketira iako mu je 1,5 g. Kuže oni sve, ne bi čovjek reko, ali kuže.
Ma dajte, nema sanse da ikada svoj svojoj djeci date potpuno jednako.
kad se zbroji ljubav , paznja i materijalno kroz cijelii zivot, mozda bude priblizno.
ali opet , netko od djece ce mozda reci da nije dobio jednako, dovoljno, ono sto mu pripada ...po nekoj njegovoj percepciji.
od sve svoje brace ja sam materijalno dobila najmanje, takva su vremena bila. Nisam imala bicikl , nikad. Nikad izvanskolsku aktivnost ili strani jezik. Ali opet ne osjecam se uskraceno, imala sam paznju roditelja i sire obitelji koja je tada bila ziva. Kasnije su moji roditelji postali bolesni i razmisljali su o drugim stvarima, bake i djedovi su umrli...
moj namladi brat je ostao bez oca sa 18 g , dobio je mirovinu... Malo mu to vrijedi , jer nas otac nije bio netko na koga se moze racunati niti zadnjih deset godina zivota .
Hocu reci, moze se dati izracunati materijalno da se djeli pravedno.
Nije to vrhunska matematika.
ali tu su i druge stvari u igri, ne znaci da ce itko nakon pravedne podjele biti zadovoljan i osjecati se da je dobio sto je trebao.
Čini mi se da je vaše neslaganje oko ovoga otišlo stvarno predaleko (robica, prsluk, fen i po meni najgore zadirkivanje djeteta do mjere da on ima noćne more poslije njenog posjeta- po ovom šta pričaš ona je nečovjek) i da je vrijeme da ti sa sobom riješiš da je došlo vrijeme za čistu matematiku, kao da se radi o strancu s kojim imaš poslovni deal.
Ovako bi ja- unajmiti procjenjitelja nekretnina i računovođu (ne znam koga ali nekoga ko bi izračunao sva davanja i primanja sve 3 od početka ove farse) i neka ljudi odrade svoj posao. Djeli se na 3 djela pravedno, a nakon smrti mame pravedno njen dio na vas dvije. Bez emocija, čista računica na papiru. I zaboli te njeno histeriziranje, nek se ode liječit, ali kod specijalista a ne na tebi ili tvojoj djeci.
Tu neke cure govore kako je bolje imati sestru nego novce. ja tako ne mislim, sestra ili ne, ona ne nepravedna i sbična. Po meni je bolje imati čist račun (zbog svoje djece kojima to sve ostaje na kraju) i mir u kući, nego biti zakinuta i vezana za takvu sebičnjaku jer mi je kakti sestra. Sestra ti je na papiru i to je sve. Razlika je u tome što ona to zna a ti ne. Nije li sama rekla da si ti za nju mrtva? Mah! Ja bi to od.ebala iz svog života po kratkom postupku.
Želim ti puno sreće da riješiš stvari na način da ti ostane mir u srcu i da te djeca kad odrastu jednog dana ne pitaju zašto si više prepustila teti a oni sad imaju manje od bratića? Nažalost, to sad gledam u muževoj obitelji.
Ja bih uzela ono što mi je Sud dodijelio.
S mamom živjela i brinula se o njoj kao i do sada.
A sestru ignorirala.
Potpuno.
Mogli bi ponovno počet razgovarat tek nakon što bi mi se ispričala.
Inače ne.
Ako je poželjela da sam "mrtva"
Onda sam " mrtva"
I nikakvi nećaci, ni itko drugi me ne zanimaju.
Dokle god sam "mrtva"
Pa taman i do kraja...
Evo takve "neke cure". Ako si pratila pricu, obrati paznju da sam to napisala prije nego sto smo dobile potpuniji opis situacije. Nazalost, svjesna sam da nas najvise mogu povrijediti ljudi koji su nam najblizi i zao mi je sto se to ovdje dogodilo. Iz svojih cipela, ne mogu zamisliti da se to desi izmedju mene i mog brata. Mozete reci "nikad ne reci nikad", ali ja za njega dajem ruku u vatru. I jos nesto, zamislite on je mladji od mene. Tako da generalizacije o vecoj sebicnosti starijih ne stoje. Ne stoje ni po nasem porodicnom iskustvu sa tetkama/stricevima, djedovom bracom, ali ja necu tvrditi da su mladji gramziviji, previse je tu faktora za tako pausalnu ocjenu.
Provincijalkaa, zelim ti svu srecu da ovo prebrodis sto lakse, ako nisi spremna nositi teret niskih udaraca nemoj ih ni zadavati jer, uz sestru ili bez nje, trebas biti sa sobom u miru a ne citav zivot traziti opravdanje za postupak koji si ucinila u ljutnji. Kad doneses stav lisen emocija po njemu postupi. Kako sad pises, djelujes da si od toga jos jako daleko.
Jednostavno navika je "vražja stvar" ..dijelilo se na hrpu oduvijek,sve je bilo zajedničko,otpočetka....do zaostataka. Sad oni nisu na hrpi. Zašto?Kako? 1000 pitanja se sada povuklo u njenoj glavi. Grozna je njena reakcija,za to nemam riječi,ali iskreno ako si već imala sumnju u njen iskreni odnos niste joj trebali ni reći pravi iznos. S njene strane gledišta je nepravedno,u njenim očima je ona žrtva diskriminacije jer je odabrala kraće školovanje,a isto je ostala bez oca kao i ti. To je mirovina zarađena na leđima VAŠEG oca,mirovina koja je namjenjena školovanju,a pretvorila se u stan,u novac. I eto ti problema za čas. Ja bih u prvi plan kod svoje odluke stavila vlastitu majku koja je veliki teret podnijela,najveći po meni.....a ne vlastitu djecu. Nit su djeca radila,nit zaradila. Majka je sama,ima kćeri i unučad...umjesto da sada uživa u plodovima svog životnog truda i žrtve ima da sjedi i plače,da pljune na svaku tu zaostalu kunu. Nek te vodi ljubav u odluci,sigurno ćeš biti nagrađena. Još jednom mi je žao zbog svega,ali nemamo drugu stranu priče a bilo bi važno čuti i nju jer nekada nismo ni sami svjesni da smo nešto izgovorili,učinili. A i majčino bi mišljenje bilo važno za čuti.
Sirius, naravno da ne mogu podijeliti jednu bananu u mg na pola, jedino da je važem u mg, ali je ipak prerežem na pola, stalo mi je, a i njima. Jednako je i sa ostalim, nematerijalnim. A sad pojedinačne životne okolnosti, a koje spletom okolnosti dovedu da jedno dijete bude uskraćeno u bilo kojem obliku, nešto je drugo. Tu se nema što zamjerati, viša sila jednostavno.
Autorice, meni je vrlo degutantno raspravljati o podjeli imovine, štoviše svađati se oko toga dok je vlasnik živ.
Zna se čemu je namijenjena mirovina nakon smrti roditelja, a to što ju je vaša majka pretvorila u stan govori samo o njenoj sposobnosti, ne o vašem "ulaganju".
Navijam da žena proda sve što je u njenom vlasništvu i ode na duuugo putovanje. Možda bi tada objema sestrama došlo iz g.z.ce u glavu što rade.
Mislim da je tvoja sestra ljubomorna na tebe:završen faks, pa misli kak ti mama pomaže oko djece a ona jadna sama,pa možda misli da imaš bolji odnos s mužem neg ona sa svojim i tak...
Potpisujem Malu vilu i Tanči.
Ja na tvom mjestu nebi na nju više gledala kao na sestru jer ona tako ni na tebe ne gleda, vrhunac njenog ludila je zaplašivanje tvoje djece.
Nakon svega nebi ni gledala da bude sve po ps kako ti sad želiš neg bi gledala da maksimalno izvučem jer će učinak na tvoju sestru biti isti.
I nikako mi se ne sviđa trampolinino kritiziranje tebe.
Moram napisati nešto vezano uz mirovinu.
To je obiteljska mirovina.
Dobijaju je djeca nakon smrti jednog od roditelja i to sve dok se redovno školuju.
Zaista ne vidim razloga da se preračunava tko je koliko dugo to pravo koristio jer je to pravo vezano uz redovno školovanje.
Isto tako da je otac ostao živ, on bi zajedno sa suprugom školovao kćeri od svojih primanja onoliko dugo dok bi trebalo, odnosno dok bi se školovale.
Što se tiče imovine koja je sva 1/1 na majku tu se nema što raspravljati dok je žena živa.
Iza nje nasljeđuju je kćeri i to ako će imati šta naslijediti jer gospođa može svoju imovinu prodati, proćerdati ili pokloniti Društvu za zaštitu životinja.
...i opet ponavljam: za sestru koja mi je rekla da sam "mrtva" ja bih i bila mrtva dok se ona ne ispriča.
I ja sam mrtva za mog brata pa šta?!?
Imam mnoge druge ljude koji su uz mene, koje volim i koji vole mene i znače mi više od ikakvog brata ili sestre.
I poštuju me. Što je možda i važnije od ljubavi u ovakvim odnosima.
Sve je to precijenjeno.
Jako precijenjeno.
Brat, sestra, otac, mati, ovaj, onaj...rodbina koju mi nismo birali već nas je zadesila i šta sad?
Treba ih trpit, podnosit, puštat im, pomagat im, voljeti ih...samo zato jer smo rod?
A oni to ne zaslužuju i još nas mrze, pljačkaju, vrijeđaju.
Ove iluzije koje tu čitam su najblaže rečeno smiješne.
Nema idealnih roditelja, nema idealnih sestara i braće, oni koji se odriću i govore da im nije važno su ili budale ili glupi ili jako, jako mladi pa ih život još nije naučio da je čovjek, čovjeku- VUK!
Svima je važno na ovaj ili onaj način i zašto bi pobogu itko ikome nešto pustio samo tako?!?!?
I opet potpis na Tančina razmišljanja.
Ti si se Tanči iz vlastitog iskustva uvjerila da su ti familijarni odnosi precjenjeni tj da nemora bit da će ljudi bit fer i osjećajni jednei prema drugima zato jer su familija.
I to ak je neko dobar i fer ne mora
značit da će mu se vratit istim.
Ponekad je baš zato suprotno.
Tako je moja naivna mama prošla ko ovčica i od strane roditelja i braće. I prepustila braći što su htjeli mada je sud odredio u njenu korist,mislila je da je bitnije imat braću neg pare al sad nema ni jedno.
Tanči, posto nisam jako, jako mlada, moram da ti se zahvalim na epitetima koje si mi ovako javno i iskljucivo dodijelila. Frustracije se, inace, ne lijece na forumu, toliko znam, iako sam odrasla u srecnoj porodici, zapalo me, sta ces.
Ne izmišljaj i ne dramatiziraj.
Ja se tebi nisam nigdje obratila, ni nikome drugome a ako se osjećaš prozvanom- tvoj problem.
Forum je javan i ja imam pravo komentirati ono što je javno napisano.
Ja nisam bolesna pa ništa ni ne liječim i opet kažem; nisam se tebi osobno obratila pa te molim da me izostaviš iz svojih komentara i ne vrijeđaš.
Ja se slažem s Trampolinom
E sad ovo...
ovo je za mene jako bitno. Da je otac ostao živ obje bi bile školovane, obje bi djelile imovinu jednako i svu eventualnu ušteđevinu. Znam da nisi htjela da pišemo šbbkbb,ali eto.
Uopće ne vidim zašto bi sestra bila ljubomorna na dulje školovanje mlađe sestre,meni je to bullsh.. možda jedino zbog ove love koja je posljedica toga (i meni bi to bila svemirska nepravda,ali se ne bih ljutila na sestru već na svemir) kao što već rekoh,netko je tu školu plaćao dok mirovina nije stizala,netko je financirao troškove života. To je po meni jako jako bitno. Svi smo mi ovdje na svoj način i svi imamo različite odnose sa obiteljima,nema usporedbe. Sestra ti je pretjerala,to svakako. Ali to je za ovo pitanje zaostataka po meni potpuno nebitno.
Iako nije bilo pitanje,iz maminog kuta gledišta ja bi na njenom mjestu prodala i kuću i stan, kupila na moru apartmane,iznajmljivala po ljeti i eto mi dodatnog izvora prihoda,fino uživala.
Sestre se nebi svađale,možda čak udružile protiv mame. Malo se šalim.
Nemam kaj delati pa čitam ponovno postove.
Kako to misliš da ti sestra stalno dobiva više?