Eh, draga, nedajbog nikome, ali da si bila na njezinom mjestu (gadno se razboljela), bome bi i tebi bilo komotnije ne dojiti. Ima negdje starih postova o tome.Citiraj:
bella77 prvotno napisa
Printable View
Eh, draga, nedajbog nikome, ali da si bila na njezinom mjestu (gadno se razboljela), bome bi i tebi bilo komotnije ne dojiti. Ima negdje starih postova o tome.Citiraj:
bella77 prvotno napisa
Mene i moje nedojeno dijete ne treba niti sekunde zaliti zbog toga sto nije dojila.
Zaista.
Nije dojila zbog zdravstvenih okolnosti, ali bliskosti i blizine joj nikad nije falilo.
I ja sam bila tuzna mozda dva dana kada sam shvatila da necu uspostaviti laktaciju, ali nakon toga vise mi nije bilo vazno. Preboljela sam to.
Odlucila sam uzivati u majcinstvu ( i bez dojenja) , bez opterecivanja detaljima.
Dojenje je ( ili nije) samo jedan aspekt majcinstva, samo jedno maleno ( ili malo vece ) razdoblje u ( nadamo se) jako dugom zivotu. Ono moze biti ( ili ne mora) dio naseg i djecjeg zivota. Ali nas ne odreduje kao osobe ili kao roditelje.
Komocija je isto jedna relativna stvar, npr. neke žene komocijom smatraju kad mogu ostaviti dijete baki i izići u dućan, frizeru i sl. a neke komocijom smatraju po noći tutnut cicu u usta i ne moraš se dizati. Lijepo je i jedno i drugo, kaj ne? 8-)
Naime, ja sam i nedojilja i dojilja! Kako to?
Pa evo, prvo dijete nisam dojila. Duga priča kako i zašto. Između ostalog, tad to još nije bilo toliko moderno u rodilištima i nitko me nije uputio, a bliskih iskusnih dojilja nisam imala i nisam naučila dojiti. Drugo, ostao mi je komad posteljice i hormoni se nisu posložili... pa je mlijeka nešto došlo ali ne u dovoljnoj količini. Treće, onda kad sam trebala najintenzivnije dojiti da potaknem proizvodnju, moja mala je bila na fototerapiji a ja sam u sobi sama tulila i raspadala se u baby bluesu. Itd.
Da ne duljim, odrasla je na bočici. Jest prtljanje i sve, ali sam točno znala u koliko je sati koliko ml pojela i to mi je bilo orijentir i olakšavajuća okolnost. Dizanje po noći zbog flašice nije dugo trajalo jer je već s 3 mjeseca spavala do 5h ujutro.
Onda sam rodila drugu, a u trudnoći, nekim čudom sam nabasala na internetu na Rodu i progutala svu dostupnu teoriju o dojenju! Bila sam totalni freak! Išla sam svojoj tada sedamdesetogodišnjoj svekrvi objašnjavati zašto ona nije dojila mm-a i zašto joj nije došlo mlijeko :lol: I zarekla se ja da ću dojiti dokle god bude išlo... međutim, pljus, moja ljenčinica je spavala i spavala i tako je završila na Rebru s 15 dana na infuziji koja je trebala oprati žuticu... a ja nisam noću mogla ostati s njom! I opet AD, i opet pola pola doma, i tako sam ja nju uspjela zadržati na cici do 5 mjeseci, kad je gdična okrenula glavu od cice. Kasnije sam saznala i azšto - ostala sam trudna, mlijeko je promijenilo okus i nju više nije zanimalo.
Ali zato je treća bila cicoljupka, do 14 mjeseci, četvrta do 21 mjesec a peti još nateže, sad mu je 15 i pol mj. i taj ne bu skoro odustao.
Tako da, koliko sam se po noći dizala za pravljenje bočice, toliko sam se "naspavala" s ostalih četvero s cicom u njihovim čubama, i iskrivila kičmeni stup do početka artroze.
Summa summarum, svaka mama se daje svom djetetu, dojila ili ne. I ono dizanje po bočicu je žrtva za dijete. I financijski je to izdatak. Pa dok naciljaš koje mu nabolje odgovara, od kojeg nema grčeve...
Ista je stvar s dojenjem, kad ima grčeve pa vrtiš film što si jela... a kad izađeš nekud sa sisavcem, moraš dobro promisliti gdje i kako ćeš ga podojiti, da ne slušaš razna dobacivanja.
Mama je mama, svaka radi za dijete ono što misli da je najbolje.
Sve se može gledati s obje strane, ima i pluseva i minusa..
al meni je komotnije napraviti bočicu i tata, seka, xy joj može dat jest, a ja ako trebam mogu s drugim djetetom rješavat zadaću npr.. (ne hvatajte se sad primjera pa govorit ja rješavam zadaću dok dojim..)
kad se navečer budi tata isto može ustatit i spremit jelo i dati..mama je u tom slučaju zamjenjiva.
Možda to što po noći i muž od nedojilje može smućkati bočicu i nahraniti bebu?Citiraj:
bella77 prvotno napisa
Meni to jedino pada na pamet, za drugu komociju ne znam. Ja sam svoje dojila i meni je to bilo najkomotnije, bez obzira na noćno dežurstvo. Zato je mm mijenjao pelene, pa mogu reći da smo oboje bili angažirani oko bebe.
Nedojenje je meni bilo komotnije , ali nije bilo MM.
:D
Eto, još malo i zaključit ćemo da su te žene sebične i lijene :mrgreen:
a muževi im vrijedni :lol:
Šala ante šala 8-)
Ne mogu uspoređivati što je komotnije jer nisam dojila i bed mi je "reklamirati" nedojenje - ali, meni nije bila teška muka to s bočicama, da se tako izrazim. Komotnije koristim kao pejorativan termin...,evo, čisto iskreno, ja "posebno" doživljavam žene koje se razbacuju terminom "komocije" (stila ona je "komotna" pa radi to i to, itd.). Evo.. to je moj ključ za moje doživljaje npr. :). Dakle, ja razvrstavam ljude po tome koliko su brzo skloni zalijepit "komociju" (ili bilo koji drugi pridjev) na nečije čelo. I ti su mi, sasvim iskreno, na crnoj listi :mrgreen:. Utoliko mi je ta Komocija korisna.
Evo usporedbe...Prvo dijete: 6 mjeseci isključivo dojeno, poslije na zahtjev i sve u tom stilu.Citiraj:
bella77 prvotno napisa
Drugo dijete: 2 mjeseca isključivo dojeno, onda sam ja oboljela i vratila se iz bolnice kad je imala 9 mjeseci i naravno bila hranjena na bočicu. Išla je spavati oko 8 i budila se oko 2 ujutro. Budući da nije htjela ostati sama sa mnom u sobi i urlala je a meni je to bilo preteško, onda je muž bio s njom a ja sam išla pripremiti hranu. To je izgledalo tak da sam morala obuti visoke tenisice jer nisam mogla hodati bosa, uzeti hodalicu i korak po korak dovući se do kuhinje. Kad sam napravila mlijeko, zataknula sam bočicu u donji dio pidžame, ili sam stavila u majicu pa donji dio u usta. Kad je pojela, spavala je do jutra.
Sve to skupa mi se činilo lakše nego kad sam dojila 3-4 put kroz noć, pa nisam mogla zaspati kraj djeteta, prebacivala ju u kinderbet itd. A i lakše je kad nisi doma pa znaš da se dijete najelo i da sad tri sata neće jesti, tj. ako plače da nije glad problem.
Ja govorim o svojim osjecajima, a ne o tudjim niti ulazim i razloge zasto ne doje...Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Iz mog iskustva, ljudi su ipak uglavnom dovoljno socijalno inteligentni pa ne pokazuju te svoje emocije.. nego žaluju u intimi svog doma, ili na forumu. Onaj ko ih pokaže... loše bi se kod mene proveo :).
Citiraj:
Rivendell prvotno napisa
Vjeruj mi , ne mora ti biti žao...
Dapače, meni, kao majci koja nije dojila niti jedno dijete, u ovakvoj situaciji koju opisuješ, kada bi došla doma s posla, i oni su bili sretni, i mazili me, priljubili se uz mene...i to bez da su od mene dobili hranu...
Veselili su se meni, a ne mojoj sisi...zato, ne moraš biti tužna, imamo i mi jednakovrijednih trenutaka koji ne uključuju ljubav i hranu.
Meni nije zao, zapravo me bas briga
Zao mi je zlostavljane djece
Dojila sam/dojim, i maze se oni jednako i kad prestanu dojiti
Amen to that :)!
U biti, zao mi je kad mame zele dojiti, al nemaju podrsku okoline
I ta ih okolina dotuce cim se javi prvi najmanji problem s dojenjem
Nemam pretjerano mišljenje, zapravo neka doje ili ne doje svejedno . Al me nervira neinformiranost, barem u današnje vrijeme imaš gdje za čitati i tražiti odgovore,
potpuno se slažemCitiraj:
ina33 prvotno napisa
zato kad sam pisala o komociji sam i boldala riječ meni
i da, kako ljudi komotno drugima vole lijepiti "komociju" gdje njih svrbi, tako meni ide na živac još jedna riječ - žrtva i žrtvovanje
koju, naravno, isto tako svatko od nas doživljava skroz osobno i tako ju definira, ali, kad je kontekstu sa djecom, meni zvuči grozno
tipa "žrtvovala sam svoje spavanje u ime dojenja djeteta po noći"
teoretski jest tako, ali mi to "žrtvovanje" ima ružnu notu
činjenica jest da ne spavam, nego se budim xy puta po noći, čim mu ispadne cica iz usta, ali ja to ne doživljavam kao svojom žrtvom, iako nisam nimalo sretna radi tog buđenja
opet disklejmam da je to moj doživljaj riječi žrtva
i sorry na ot
U to ne sumnjam!Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Meni to odustajanje od dojenja zbog ne podrške od uže i šire okoline i nije neki razlog, jer sam i sama bila u takvoj situaciji. Muž je navaljivao na mene da kupim AD jer je kao beba gladna, pedica govorila o nekom mjerenju obroka, nitko nije rekao, budi uporna i nastavi, uspjet ćeš, ali ja ih nisam slušala,AD koje je muž kupio, bacila sam u smeće i nastavila sa dojenjem unatoč bolovima, ragadama i ostalim "divotama". Na kraju sam uspjela,a svi su se čudili kako. Pedijatrica je čak govorila o meni kao o čudu prirode jer dojim. Ne znam što je tu čudno, meni je dojenje normalno. I sad dojim drugo dijete, ima 21 mjesec i namjeravam ga dojiti dok sam ne odustane .Citiraj:
Ginger prvotno napisa
Samo još da nadodam, tada nisam imala komp. ni internet niti sam uopće znala da postoji SOS telefon ili nešto slično.
E, Diana, nisu svi kao ti
Vecina se osjeca nesigurno pa kad im to jos trljaju na nos, posustanu
Ni ja se nisam dala s prvom, al ja sam tvrdoglava mazga
A da se danas informacije mogu naci lakse nego ikad - mogu
Dojeno dijete ili ne...ja ne vidim nikakvu komociju od rodenja pa do barem godine dana :mrgreen:
Eh. Jes to je isto jedna od tih rijeci. Moja zrtva kroz mpo da dobijem dijete ono? To je bila moja zelja.
Eh. Jes to je isto jedna od tih rijeci. Moja zrtva kroz mpo da dobijem dijete ono? To je bila moja zelja.
Komociju uopce ne dozivljavam kao nuzno negativan pojam. Ako netko ne doji iz komocije, interpretiram da joj je tako lakse. I to je to.
Ja iz komocije djetetu dajem dudu. Eto tako mi je lakse i nista vise. Nema tu nikakvog negativnog predznaka.
ja sam i dojila i ne dojila i osobno mi je dojenje bilo komotnije.
a prvo dijete, nedojeno, teški nespavač,
ta nije spavala ni danju ni noću i tako do puberteta,
od onda nadoknađuje propušteno.
Ovo je tema o kojoj imam mišljenje i drago mi je da ga mogu napisati, jer, u stvarnom svijetu, nikome nikada ne bih rekla svoje mišljenje.
Za mene, dojenje je toliko prirodno i normalno da mi je svako nedojenje čudno. Mislim da imam pravo na takvo mišljenje. Svi problemi ( osim teških zdravstvenih) uopće ne bi trebali biti problemi, jer je priroda napravila dojenje savršenim, a samo ga mame same zakompliciraju. Nemojte vikati na mene zbog ovih riječi :)
U zadnje vrijeme sam u u doticaju sa mnogim mladim mamama u obitelji i susjedstvu, i razlozi za njihov prestanak dojenja u prvim danima ili tjednima su, po mom mišljenju, bezvezni. Uz malo truda mogle su prijeći preko teškoća. Ali, nisu. Nisu htjele ili mogle, nisam pitala, ne zanima me.
Tijelo je njihovo i beba je njihova i svaka mama ima sva prava da doji ili ne doji. To što ja mislim, njih uopće ne treba doticati, i ne dotiče, jer ne znaju. A da su me pitale, rekla bih par tips and tricks. No, nisu. I ne trebaju.
Majčina ljubav nema nikakve veze sa dojenjem, ona je tu, bez obzira na način hranjenja.
Ovo da je dojenje ide uvijek prirodno, ali ga mame zakompliciraju vrlo je površna tvrdnja, da ne kažem nešto drugo (kaže jedna dugodojilica koja je imala svu edukaciju, sizifovsku upornost, totalnu podršku savjetnica i 4 mjeseca stalnih zastoja i mastitisa).
Začeće je isto normalno i prirodno, i prirodni porodi bez medicinskih intervencija, pa ne uspije uvijek kad to želimoCitiraj:
Beti3 prvotno napisa
U principu nemam nikakvo mišljenje o mamama koje ne doje, ali imam mišljenje o ponekim razlozima nedojenja.
Recimo, žao mi je kad neka mama želi dojiti, a nema podršku okoline i samouvjerenost. Tu onda žalim situaciju, ne krivim mamu, šteta, možda drugi put uspije :)
S druge strane, ima žena kojima se jednostavno neda informirati se i naučiti činjenice. Recimo, neki dan sam vodila razgovor sa ženom koja mi kaže " mlijeko mi je bilo voda!". Ja joj kažem "ali, mlijeko ne može biti voda.", na što će ona meni " može, može, pedijatar mi je to isto rekao,ja sam vidjela, mlijeko je bilo voda".
I šta da ja njoj kažem dok me tako uvjereno gleda u oči i govori nešto što sam ja otišla na internet i pročitala da nije moguće?
Još jedan primjer koji me zaboli je žena koju znam i koja je od prvog dana u bolnici dala bočicu jer ne žel dojiti, a razlog je da joj se ne objese sise ( do tad sam mislila da takve ne postoje i da članci pretjeruju) , i neda joj se. E, protiv toga imam nešto, iako se ne miješam. Ne miješam se (više) ni kad ta ista vozi bebu od 3 mjeseca u krilu na prednjem sicu. Ali, da mogu reći da mi ne smeta, ne mogu, jer mi smeta, baš me trnci užasa prođu.
Dakle, smeta mi samo namjerna neimfomiranost i ovaj drugi primjer koji ne mogu shvatiti.
ja ne razumijem pitanje...
kako bi ih doživljavala?
ne znam što bih imala misliti o nekome na temelju podatka da ne doji dijete?
moje misljenje je takvo da ga ni ovdje ne mogu napisati hahaha
šalu na stranu, ja sam bila glupa, mlada i nevjerojatno neinformirana i spasio me Rodin telefon, ali i to što mi je mama koja nikad nije dojila bacila adaptirano u smeće.
Tako da s jedne strane treba ti podrska, ali (iz osobnog iskustva) i nogom u guzicu je korak naprijed.
da imaš, ali isto tako imaš hrpu žena koje ne traže odgovore,Citiraj:
Ninunanu prvotno napisa
recimo dovoljno im je što pedijatar kaže i toga se drže.
što te to ima nervirati?!
neka radi svatko kako misli da mu je najbolje.
One koje nisu u bližemkontaktu samnom ne doživljavam. One koje jesu, doživljavam svakojako. Iskreno, strašno me živciraju one koje su pokušale i odustale u prvih deset dana jer su, čudnog li čuda, imale rane na bradavicama o kojima i nakon par godina toliko dramatično pričaju uvjerene da je dojenje samo njih bolilo. Ono, stila, ma nisi ti imala takve rane, ma meni je krv curila. Ne, meni je med curio umjesto krvi uz mlijeko. I ne outam se ja sad na forumu, ja to u razgovoru otvoreno kažem i njima. Jednako tako me živciraju i one, koje su dojile, usprkos problemima, i uvjerene su da su bar omanji mauzolej time zaslužile.
Najdraže su mi, ipak, one pametne, duhovite i vedre.... dojile ili ne, radile ili ne, davale dudu ili ne, imale štikle ili ne.
Dosta rijetko pišem, jer dosta rijetko spavam :mrgreen:, ali želim dati svoj obol ovoj temi.
Naravno da nikoga ne procjenjujem na temelju samo jedne odrednice kao što je dojenje (što je zapravo jedna gotovo banalna stvar u procjeni nečije osobnosti), ali mislim da bit pitanja ni nije u nečijoj osobnosti, simpatičnosti, životnim navikama, komociji ili u drugim načinima bliskosti s djetetom. Mislim da je bit pitanja onaj intimni doživljaj dojenja, koji postavljačici očito predstavlja neiscrpni izvor zadovoljstva, sreće, mira, blaženstva, čiste ljubavi, i koja se pita kako to netko sad isto ima bebu, a ne doji, kako funkcioniraju nedojilje, ne ulazeći sad detaljno u njihove razloge.
S te pozicije, moram potpisati Rivendell i Beti. Meni dojenje predstavlja takav odnos sa djetetom koji ne može nadomjestiti ništa, ali ama baš ništa drugo. To nije samo pitanje hrane, bočice, meni je trenutak kada mi se ona privije na grudi, počne cicati i onako se smiri, opusti, a ja ju gledam onako malenu, usnulu u svom naručju, jednostavno nenadmašan. Ništa se ne može usporediti s tim jer ja svoju curicu nikada nisam vidjela tako savršeno zadovoljnu kao kad je na cici. I da, stoput sam si postavila pitanje kako funkcioniraju bebe (i mame) koje ne doje. Želim naglasiti da nemam nimalo negativni stav spram mama koje ne doje, jer svatko ima svoje razloge i nije na meni da ih propitujem (poštujem i ''ne da mi se'' razlog, meni jako draga i bliska osoba nije dojila upravo iz tog razloga), ali mi ih je jednostavno pomalo žao. Zato jer propuštaju fantastično iskustvo koje samo majke mogu iskusiti. I jednako fantastično iskustvo propuštaju i njihova djeca.
Možda je moj post malo prenabrijan, možda sam ''fulala ceo fudbal'', ali ja tako osjećam.
zapravo nikako.Citiraj:
Peony prvotno napisa
mrzimo se od prvog dana.
ni sva ljubav ovog svijeta ne može nadomjestiti jednu sisu.
Zamisli kako je tek onima koje su dojile prvo, a drugo nisu.Citiraj:
Tashunica prvotno napisa
te moraju mrzit same sebe. :mrgreen:
Tashunica, svi mi dođemo do te mržnje u pubertetu, dojili ih i 5 godina. A onda je meni žao mama, a ne djece.
Ja sam s troje djece probala sve kobinacije;
prvo nije dojeno (iz nekog neznam ni sam razloga), s drugim sam se izdajala godinu dana (zbog srčane mane), treće dojila....
U koju grupu spadam :)
Sa svo troje imam jednak odnos, isto tako i oni samnom ;)
nema razlike....
htjedoh nešto napisati baš o ovome, ali sam odustala,Citiraj:
casa prvotno napisa
a sad kad si spomenula...
eto ja imam dijete koje je punoljetno,
nikada ni u jednom trenutku nije došlo do toga, nikada.
nikada me se nije sramila, nikada nije bježala od mene.
nije dojena, možda je do toga :mrgreen:
za ovog mlađeg ne garantiram, a on je koliko-toliko dojen.
statistika ne bi dobro prošla na mom slučaju.
sirius :taps:
Ja se šalila...
I ozbiljno ti ne vjerujem, da tvoja nikad u pubertetu nije pomislila, Bože, pravit ću se da nisam s njom, misleći na tebe.