Istina. Al ja se dan danas pitam zašto moja mama nije reagirala na to. I ne želim da se moj sin isto to pita jednog dana.
Printable View
Istina. Al ja se dan danas pitam zašto moja mama nije reagirala na to. I ne želim da se moj sin isto to pita jednog dana.
Cak je zapravo upitno da li je u pitanju prava nepravda.
i onda , ako bi i bila ispravljena , pitanje je da li je ispravljena zato sto je to ispravno?
Ili je netko isao linijom manjeg otpora samo zato sto je mama dispetna pravnica koja tjera mak na konac.
Znači sukob koji se desio izvan škole ulazi u tu ocjenu po tebi? To što je bio bolestan i nije prepisao dio gradiva iz jednog predmeta ulazi u ocjenu iz vladanja?
To što je cijeli razred nemiran je njegova krivica?
Zašto onda postoje uopće propisi o kućnom redu, vrednovanju i sl., ako se nitko ne pridržava ničega i ako je to subjektivna ocjena koja se donosi bez obzira na pedagoške mjere?
Mislim da tu nije bitno sto ja mislim.
Bitno je to sto ti zelis postici.
Jer ono sto je tebi bitno, i ono sto je meni bitno ( u skoli, zivotu i odgoju) se prilicno razlikuje.
Pa ovdje sam htjela čuti da li vi mislite da li je opravdano dat manju ocjenu iz vladanja iz navedenih razloga, te da li ima smisla nešto poduzimati i iskustva stim.
Očito svi mislite da je zaslužio ovakvu ocjenu i da po vama nema smisla ništa poduzimati. Iskustva mi još nitko nije iznio. Voljela bih da se javi netko i stim.
A ono što mi je bitno u životu ne iznosim ovdje.
Inače što se tiče pravila i pravnika - jako puno njih u svojim postupanjima izlazi iz pravnih okvira i postupa arbitrarno u svojim poslovima (npr. ovdje učiteljica), i onda kad dođe do problema, tada zovu pravnike da ispravljaju krive Drine. A da se radi sve po propisima, ne bi ni došlo do problema. Npr. ja bih bila upoznata s mogućnošću da moj sin neće dobiti uzorno vladanje i ne bi pustila da cijele godine sjedi s učenicima koji ometaju nastavu u nadi da će ih baš on smiriti.
Pa ako u razredu tvog sina 3/4 djece ima nižu ocjenu iz vladanja, meni to govori da u vašoj školi imaju drugačije kriterije ocjenjivanja vladanja nego kod nas, jer kao što rekoh kod nas je jako velika iznimka i čudo neviđeno kad nekome snize ocjenu. Možda kod vas smatraju da uzorno vladanje zaslužuju samo "dobra" (čitaj mirna, koja ne pričaju pod satom i generalno su uzorni) djeca, a da ocjena dobar (ili kako se već zove) nije nikakvo čudo, nego naprosto znači da učenik nije sasvim uzoran.
Sad, meni je ova problematika oko nekakve nagrade na kraju osmog razreda potpuno apstraktna, mislim jednom je GZ dobila knjigu a ne ja, a ja sam smatrala da je to nepravedno jer sam sebe smatrala za bolju učenicu, a ona je bila dobra, mirna i uzorna, no ne mogu reći da je taj događaj ostavio na mene značajne posljedice.
U svakom slučaju, slijedeće godine će ti sin dobiti novu razrednicu pa pokušaj od početka uspostaviti bolju komunikaciju, i nipošto nemoj dozvoliti da ga koriste za smirivanje nemirne djece.
definitivno sljedece godine budi cesce u skoli, malo vise gnjavi sina, rasku, predmetne informacije, pa i jos koju ekstra kavu s mamom s kojom nisi do sad pričala puno. Zašto? Jer vam je očito promaklo djelova slagalice i trebalo bi čuti više iz druge perspektive.
Kao mama darovite djece mogu ti reći da je darovitost djeteta obaveza da se djetetom radi više i drugačije kao prvo kod kuće i kao drugo u školi. Osim toga visoke intelektualne i kognitivne sposobnosti često otežavaju prepoznavanje neke druge poteškoće ili poremećaje koji bi se kod prosječnog djeteta ranije pokazale ( zato jer su testiranja u vrtićima i za školu sažeta i uprosječena). Ako dijete ima neprepoznato odstupanje može djelovati nastavnicima naporno, zahtjevno i onda oni to pripišu njegovom lošem ponašanju i krene začarani krug.
No samo pravno sigurno nećetr ništa riješiti. Prvo morate biti temeljito upoznati s funkcioniranjem djeteta u školi i prema vršnjacima i prema nastavnicima i svaki problem raščistiti do uzroka. Tek onda ako nema suradnje mozes eventualno razmisljati o pravnim načinima da se skolu prisili da surađuje, ali mislim da ste još jako daleko od toga.
stvarno mali broj djece ima uzorno vladanje, vaši su jako strogi, tako da bih rekla da ti to izbija dosta argumenata iz ruke
da ih samo 5-6 ima dobro, a ostali uzorno, onda bi bila situacija drugačija
meni ta tuča čak nije upitna i ne mislim da je ona uzrok
ako je stvarno istina da ga je mali cijelo vrijeme vrijeđao i napao, što je trebao?
ja sam svoje dijete odgajala gandijevski, pa se sada pitam jesam li bila u pravu
sad meni dođe, pod stare dane, kada vidim kako se neki ponašaju, da im dam ćepu, malo mi dosta miroljubivosti:ban:
ali koliko si uvjerena da ti dijete stvarno ima uzorno vladanje?
pogotovo s obzirom na, očito, stroge kriterije kod vas
a što se to dobije na kraju 8. razreda?
nisam nikad čula za to
sama si rekla da njega to ne dira puno, znači tvoja borba sada nije radi njega nego radi tebe
razmisli treba li ti to
hoće li ono što ćeš, eventualno, dobiti, vrijedno borbe
ide u 5. razred, rastaje se od dosadašnje učiteljice
neka mu to bude škola i poticaj za što boljim ponašanjem i učenjem
i što je rekla Mima, ne dopusti da on bude taj koji smiruje drugu djecu
to nije njegov posao
ovo je teški OT i ventilana, ne morate čitati
mada, kad se spominju nepravde mene jedna žulja već (e neću reći koliko 8-)) godina
1. gimnazije (tadašnji centar za kulturu i obrazovanje)
i u prvom polugodištu ona koja je predavala (neću je nazvati profesoricom, neću, neću) ono i dsz uhvati jednog dečka i mene kako razgovaramo na satu, digne nas da ponovimo što je zadnje rekla, mi nemamo pojma, ona nama 1 i to u znanje i na polugodištu imam zaključeno 2
drugo polugodište se trudim, predavanja pisala na papire i uredno prepisivala u bilježnicu (da, u 1. srednje nam je gledala urednost bilježnice:roll:)
precrtavam crteže iz knjige u bilježnicu, još sad mi je pred očima crtež "paštete" i noge koja se spušta na nju
i imam 4, na granici s 5
i pomirim se imati ću 3, 2 prvo polugodište, 4 drugo, to je 3
i ona zaključuje, i ide abecedom i cura, inače najbolja u razredu, prvo polugodište imala 3, drugo 5
i ona njoj zaključi 5 za kraj i kako njoj zaključi, zvonilo, nastaviti će drugi put
i sada meni nada, ako je njoj zaključila 5, mogla bi i meni 4
i već vidim tu četvorku i stvaram shemu, navući ću stručnu praksu na 5 i još jednu ocjenu što mi se nije dalo natezati do tada i proći ću s 5
neće ih proći samo 4 kako je do tada trebalo, već ću i ja
do tada nisam o tom razmišljala, i ja sva puna nade čekam idući sat ono i dsz
i drugi sat ova zaključuje
i meni zaključi 3
ja pitam mucavo, bi li mogla odgovarati za 4
a ona meni kako mislim od 2 i 4 dobiti 4 za kraj
bilo mi ružno reći, a kako ste od 3 i 5 dali 5 L...
ko sada se sjećam, nakon sata je bio veliki odmor, svi su otišli van, ja sam sjela na hodnik i plakala
ko ljuta godina
prišla mi je prof iz glazbenog ja nisam mogla riječ reći
nikad prije, nikad poslije, nisam plakala radi ocjene
i dan danas me boli ta nepravda
sry na uzurpiranju teme, samo hoću reći da znam kako boli nepravda
nije mi to utjecalo dalje na život, nikako, ali i danas kada čujem za tu osobu pomislim ono što jedan čovjek drug i starješina ne bi smio
Ako je to "izuzetno dobra škola" nemoguće je da toliko djece ima sniženo vladanje. Tu nešto debelo ne štima.
A kao razrednica često se susrećem s mamama pravnicama koje hoće istjerati pravdu za svoju djecu, ali to nikad ništa dobro ne donese. Dijete se mora samo izboriti za svoj status,a roditelji pričom, razgovorom i dobrim primjerima pomoći djeci i školi i razrednici u odrastanju.
Ne mogu vjerovati da i dalje raspravljam o ovoj temi, sorry.
Sretno u budućnosti!
da, i kažeš tvoja mama nije reagirala
onda se nije reagiralo
nije ni moja
i ja svojoj to ne zamjeram
onda je učiteljeva odluka bila neupitna
ne kažem da je to bilo apsolutno ispravno
ali nije ni ovo da se za svaku roditelji ide u školu buniti
ako već hoćeš pokazati djetetu da se boriš za njega reci da si bila, razgovarala s razrednicom, iznjela svoje nezadovoljstvo
mislim da će mu to biti dovoljno, ne trebaš ići na sud za ljudska prava, bar ne radi njega
i da, rekla sam, nepravda me boli i dan danas
ali mi je to bila i životna škola
da život nije pravedan
i da nas ima jednakih i jednakijih
otac te cure je bio u političkim strukturama, je li to utjecalo, ne znam, vjerojatno je, jer je prezime bilo rijetko i upečatljivo
možda je utjecalo i to što je iz drugih predmeta bila odlična, pa joj ova nije htjela kvariti
ali nisam se ni ja provlačila, na kraju sam završila 1. razred s 4,3
ali tada sam shvatila da život nije fer i druge situacije koje su mi to potvrdile, koje su bile od puno većeg značenja za mene, sam lakše podnjela
dobro, tražila si iskustva, evo: u školi moje djece samo njih par ima uzorno vladanje. moje dijete nema. razlog? JEDNOM je dijete nešto slagalo. ok, prihvaćam, to nije uzorno. ali- druga cura iz razreda- uredna, dobra, tiha, mirna, zalaže se, odlikašica, ma sve naj…ima dobar jer….jedna učiteljica smatra da se mogla ponekad malo više javljati pod satom. je li to razlog za ne biti uzoran?
mah, to je silno demotivirajuće i ne potiću djecu da se zalažu jer za što bi- što god napraviš nije dovoljno dobro. eto, razred onda postane ventilana za frustrirane učiteljice..koliko god neki ovdje mislili da je to ventilana roditelja. i da, nepravde su to koje pamtiš cijeli život, ništa se to nije promijenilo iz našeg doba, i ja pamtim svoje nepravde, a pamtit će ih i naša djeca. ne vidim nikakve pedagoške svrhe u takvim stvarima. učimo na uspjesima i dobrim primjerima te poticajnom podržavajućom okolinom, da budeš nagrađen za svoj trud, a ne na kaznama, to ljudi moji ne nosi ništa dobro.
ljudi pa gdje ta vaša djeca idu u školu?
naša, koja slovi kao stroža i što se roditelji bune da djeca radi strožih kriterija nemaju tako visoke ocjene kao u drugim školama, pa su zakinuti pri upisima u srednju, je izuzetno blaga kod ocjenjivanja ponašanja
mada s ponašanjem imamo ogromne probleme
Meni ova tema budi dvojake osjecaje. S jedne strane imam dojam da je reakcija otvaracice pretjerana, na trenutke osjecam da je presubjektivna i da ne idi situaciji cisto. To je samo dojam jer raspolazemo sa premalo informacija. S druge strane moje iskustvo srednje skole i zaista ogromne nepravde koja je granicila sa zlostavljanjem jednog dijela profesora mi i dan danas budi veliku gorcinu. Moji roditelji su bili itekako upuceni i skloni zakljuciti da se radi o djecjem pretjerivanju. Tek na kraju srednjoskolskog obrazovanja, na maturalnoj veceri, kada su mi se neki od profesora ispricali samoinicijativno, dobila sam potvrdu da nisam bila luda i projektivna. A jos su mi godine trebale da to probavim na emocionalnom nivou. I dan danas kad nekom pricam tu pricu govorim stvari poput: To je stvarno bilo tako, ima jos djece koja su bila prisutna i svjedocila. I dalje imam osjecaj da mi ljudi nece vjerovati. Prica je preopsezna da ju ovdje iznosim, ali ja kao roditelj bi se na mjestu otvaracice teme pokusala orijentirati prema svom djetetu. Ukoliko je on zaista ravnodusan prema zoj situaciji, pustila bih sve s mirom. Ukoliko nije borila bih se. Slazem se da se u vecini ovakvih situacija radi o roditeljskom pretjerivanju, no ponekad to nije slucaj, i koliko god izvana, s odrasle pozicije, situacija izgledala bezazleno i nevazno djeci moze biti jako bolno.
Ovo je jedan od problema. Naime, roditelje i učenike treba upoznati s kriterijima na temelju kojih se vrednuje vladanje. Ovdje to nije bilo učinjeno.
Moj sin je dobar u određenim područjima, gdje svake godine ostvaruje jako dobre rezultate, te priznanja, pohvale i nagrade. Tako da nama nagrade nisu nepoznanica. A ova na kraju 8.r. mi je bolna točka (iz vlastitog iskustva). Naravno da njemu ne prenosim sva ova razmišljanja. On uživa u ljetu. Nije da ja ne, ali nam je ovo malo pomutilo vodu.
A ovo što su ga stavili sjediti s nemirnima, dakako da neću dopustiti više. Ne bi ni ove godine da sam znala kako će završiti.
Lunas,( iz mojih cipela ) iskreno ti zavidim ako ti je ovo jedina stvar koja ti je u cetri godine skole zamutila ( tvoju ) vodu , a pri tome tvoje dijete nije ( zapravo) osteceno ( niti dugorocno, niti kratkorocno u zadovoljstvu sa skolom).
Ja sam sigurna da ni u kom slučaju ne bih pustila sve s mirom, da se moje dijete ide mlatiti u školi ili izvan nje, smatrala bih to opasnim za njega. To je razlog za intervenciju, a ne ušljiva ocjena.
Danas sutra će dijete koje sukob rješava šakama (pa čak i u samoobrani) naletjeti na jaču šaku. Treba se potruditi, ako već škola to ne može ine zna, da roditelj djetetu objasni razloge zašto tskvo ponašanje smatramo neprihvatljivim. Zbog njegove vlastite sigurnosti. Jer pravnički pristup kod te dobi ne pali. Oni moraju znati kako rješavati sukobe. Ako su im tako loše ocjene iz vladanja, treba to priopćiti stručnoj službi i ravnatelju i tražiti da se postave kako treba, da zaštite djecu od kolega, da ih pouče primjerenom ponašanju, da organiziraju radionicu o nenasilnom rješavanju sukoba i sl.
To bih (i jesam) ja napravila. Naravno, dijete mora znati da ga ja gledam ko kobac i da ne može hvatati krivine. Tada čovjek u školi može reći da je dijete ok dok je izvan škole. Dijete mora znati da će ga roditelj zaštititi ako nije krivo, ali i da će snositi posljedice ako jest. Nije bitna ocjena, bitno je iskustvo i pouka koju i dijete i roditelj iz toga izvuku. Sorry na previše slova. Ovdje je ocjena minorna, a sigurno ponašanje daleko važnija stvar.
Mislim da suradnja sa školom može biti dobra. U biti to sam mislila i do sada, samo me iznenadila ova ocjena. Možda sam surađivala na krivi način. Umjesto da gledam dobrobit cijelog razreda, trebala sam gledati samo svog sina. I sada se grizem zbog toga.
A kakav je on točno u školi teško je znati kad nisi prisutan tamo.
Po meni nema nekih većih problema s njim. Introvertan je, zahtjevan, probire prijatelje... izgubio je povjerenje u tu učiteljicu ove godine i falilo mu je sadržaja u školi... nije sve to ništa ekstra i vodit ćemo naravno računa u 5.r.
Al nikako mi ne ide u glavu da je imala srca ovako se ponijeti na kraju 4.r. Neće imati nikad više kontakta s tim klincima ni s roditeljima. Šta joj to znači? Jer štagod pričali ovo je subjektivna ocjena.
Ma svjesna sam da sam subjektivna, zato sam i došla ovdje da mi vi objektivnije kažete .
Sad si me podsjetila da se i meni nešto slično desilo nedavno. Srela sam svoju nekadašnju razrednicu i malo smo popričale. Rekla je da pošto je to bilo ratno doba, da se iznimno gledala nacionalnost i da su me tretirali tako kako jesu zbog nacionalnosti. Znam da mi je mama to pričala, ali meni je izgledalo da pretjeruje. I sad sam dobila potvrdu iz prve ruke. To je meni bilo prestrašno za čuti. I vjerojatno sam još uvijek pod dojmovima i projiciram na ovu situaciju.
Ma ja ne znam da li si sve čitala, ali moj sin se inače ne tuče. Ovo je bilo iznimno. I dečko s kojim se potukao je veći i teži od njega. Svakodnevno radi spačke. Moj mali je cijeli dan trpio njegove provokacije. Učitelji i učenici su to vidjeli i nisu reagirali. Otišli su iz škole, i ovaj je nastavio. Ja mu se iskreno divim što je toliko izdržao. I što nije izvukao deblji kraj.
Imali smo super učiteljicu na početku, njoj možemo zahvaliti na dosta toga. Al ovo poslije je bio raspašoj. Imam sreće da je moje dijete žedno znanja i sam brine za zadaće i učenje, tako da s te strane nismo imali nekih problema.
Naravno da imamo drugih stvari koje nas brinu, al nećemo ovdje o tome.
Bilo bi korisnije da prvo ujednace kvalitetu profesora i kriterije ocjenjivanja za ono sto ima stvarnu tezinu u kasnijem obrazovanju.
a vladanje... po meni to nije nikakva ocjena. Vise kao neka opaska ili vrlo šturo zapazanje. Zapravo ne znam niti cemu tocno sluzi. Budem virnula u pravilnike. :)
ps: moji kriteriji za profesore su se svele na dvije osnovne stvari : dobronamjernost i solidno prenosenje znanja. Ostalo su stvarno nijanse , i time se ne zamaram. Sto ne znaci da nemam prigovor na nijanse i konkretne primjere onoga sto mislim da se treba / moze popraviti. Ali u pravilu mi ocjena ne smeta, nego stav i nacin koji je doveo do ocjene.
Samo mu se iskreno divi i dalje dok ne dospije u crnu kroniku...
Ja se tebi iskreno čudim što na prvi znak nasilja koje je tvoje dijete trpjelo nisi odjurila u školu i digla frku oko toga. Ovaj tvoj post meni ukazuje da u biti odobravaš takvo ponašanje djece. I sad me manje čudi ocjena iz vladanja. Jesi li sigurna da to nije tvoja ocjena?
Drago mi je čuti mišljenje struke. Mi smo isto zaključili da nešto ne štima. Odnosno netko. Međutim, to smo zaključili kasno i nismo htjeli potezati van nešto na kraju godine. Osobito jer ju nećemo vidjeti više nikada.
Ta negativnost koja izvire iz nje zasigurno prelazi na djecu. A djeca su kao spužve. Kad si ti loš s njima, oni su samo još gori. I tako ukrug.
Ona je ta koja je trebala biti pokretač. Nije baš normalno da se dvadesetak njih odjednom pokvari.
Znam da je imala nekih osobnih problema, ali ne može to ispoljavati na djeci. Odnosno može, ali nije u redu.
I nitko nije komentirao na njeno kolutanje očima prilikom predavanja stručne suradnice?
Pa ubi me ali meni je sasvim normalno da se dečki jednom tijekom 4 godine potuku!
Nasilje je jedna stvar, a jednokratni sukob druga.
Cirtiram: Nasilničko ponašanje definirano je u Protokolu o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima, kojeg je donijela Vlada Republike Hrvatske u okviru Programa aktivnosti za sprječavanje nasilja među djecom i mladima od 25. veljače 2004. godine, kao:
Nasilništvo podrazumijeva šest definirajućih činitelja: namjera da se nanese bol ili šteta; intenzitet i trajanje; moć nasilnika; ranjivost žrtve; manjak podrške i posljedice.
Normalni sukob vršnjaka ima sljedeća obilježja:
Ne postoje elementi navedeni za nasilništvo; djeca ne inzistiraju da mora biti po njihovom po svaku cijenu; mogu dati razloge zašto su u sukobu; ispričaju se ili prihvate rješenje da nitko nije pobijedio; slobodno pregovaraju da bi zadovoljili svoje potrebe, mogu promijeniti temu i otići iz situacije.
Nekad je donosilo i bodove za upis u srednju školu. Danas više ne.
Kod nas je u Statutu definirano da nagradu u 8.r. mogu dobiti samo odlikaši koji su ujedno i uzorni. Drugo je pitanje koliko se baš drže toga što piše...
I nije dobio pohvalnicu na kraju 4.r. zbog te ocjene.
Ni meni ne bi smetalo da me se upozorilo konkretno i na vrijeme.
Kaj da ti kazem?
ja zapravo ne znam kako pohvalnica izgleda. Niti sam ju ikad dobila, niti ju je dobilo starije dijete. I jos smo zivi.
ulazem nadu u mlade. Ona je poslusna i mirna. To sustav voli.:mrgreen:
Joj, lunas, nije tebi lako sa tvojim perfekcionizmom.
( nemoj mene slusati ja sam roditelj djece sa posebnim izazovima. Ne mogu se uzivjeti u ovo trazenje dlake u jajetu. Nista osobno . :) )
ja te lunas mogu razumjeti
vjerojatno u tvojoj situaciji ne bi niš poduzimala, ali bi se vjerojatno slično osjećala
i da, glavno je pitanje kako se tvoje dijete osjeća u ovoj situaciji, doživljava li on cijeli događaj kao nepravdu. Ako ne, i ja bi malo popustila.
Ja sam u životu jedan jedini put plakala zbog ocjene, na kraj petog razreda, imala sam ocjene iz prirode izmedju 4 i 5, pitala učiteljicu trebam li odgovarati za 5, rekla je je, imat ćeš 5. I na kraju mi je zaključila 4. Baš sam bila jadna, ne zbog ocjene, nego sam se bas osjecala prevarenom. E sad, jesam li ja nešto naučila iz toga? Što? Da ljudi pričaju jedno, a rade drugo? Kada treba iskusiti to iskustvo? ne znam...
a70v, a znaš li koja je satisfakcija kada na 20g mature, kada dođeš do tih profesora i lijepo ih pitaš za objašnjenje i pozoveš na red radi takvih situacija, onako, kao u šali, a oni se izmotavaju, crvene, bude im neugodnjak....
No, ja sam imala roditelje koji su se uvijek zalagali za mene, čak i kada je mama došla na roditeljski, a učiteljica je pitala da li sam se oporavila i jel mi bilo teško pohvatati što me nije bilo 2tj u školi...naravno, uredno opravdano ispričnicom od doktora - bila sam dobar simulant...mama je progutala knedlu i pravila se da zna o čemu ova govori...
Imala sam situaciju iz hrv, na kraju 4. razreda srednje sam imala ocjene između 4 i 5. Bila mi je bitna svaka zaključena ocjena, radi upisa na faks. I kaže meni profa iz hrv, ako napišeš lektiru za 5, zaključiti ću ti 5. I napišem je ja super, ona mi da 5 iz lektire. I dođe sat zaključivanja, kaže ona meni da nije sigurna da li da mi zaključi 4 ili 5. I neka se sutra spremim za odgovaranje...Ja njoj rekla da ne želim odgovarati, jer se tako nismo dogovorile. Onda mi se zaprijetila da će mi dati 1 i zaključiti 3. Rekla sam joj neka mi zaključi koliko želi, jer ako u 4 godine nije mogla procijeniti moje znanje neće ga moći niti u 15min na zadnjem satu 4. razreda. Ona je odjurila tužiti me raski...Došla raska i pedagogica, traže da odgovaram, ja neću i gotovo. I tako, sve do podijele svedodžbi nisam znala koliko mi je zaključeno: ipak mi je dala 5.
A najveća nepravda mi je bila iz PiG-a, ta me žena toliko mrzila da mi je na kraju 4. razreda zaključila 2. Jednostavno me nije podnosila, kod nje sam imala valjda 10 jedinica, a bila sam među najboljim učenicama...nažalost, nije bila na godišnjici mature da si malo popričamo... :mrgreen:
Lunas, s jedne strane te razumijem-jasno je da se više što se tiče te ocjene ne može ništa napraviti i da si ovdje došla čuti druga mišljenja... no činjenica je da se sustav, bilo koji sustav ponekad nepravedan. Budući da ih jako malo ima uzorno vladanje, moguće je da imaju strože ocjenjivanje a možda je tvoje dijete i zakinuto. Jedino što možeš napraviti je da se ubuduće angažiraš više, pratiš situacije i reagiraš na situaciju kakva je bila da ga je klinac cijeli dan maltretirao a učiteljica nije poduzela ništa. To je puno gora povreda prava tvog djeteta od ove ocjene jer očekuješ da će sustav zaštititi tvoje dijete od takvih stvari i reagirati, a na kraju ispadne da se takvo ponašanje ignorira "jer je on jednostavno takav". Učiteljica je vjerovatno jedva čekala da se riješi tog razreda i da cijeli razred kao i taj dječak "postanu nečiji tuđi problem". Moje dijete je u 1. osnovne dobilo iz vladanja ocenu dobar, čak mu je i ocjene spustila (pisala sam na drugoj temi), dobio je etiketu kao problematično dijete u razredu -nezasluženo i nepravedno. No u prošlost ne mogu, ali u budućnosti ću se boriti i neću dozvoliti da se mome djetetu napravi više niti jedna nepravda. Krećete u 5. razred, praktički idete ispočetka iako oni kao razred već imaju etiketu da su problematični. Moj savjet ti je da otvotiš i oči i uši , pratiš i reagiraš-druge nema. Sretno :)
Pa dobro - pristajem da ne razumijem jer mojoj djeci nikada nije padalo na pamet ovako nešto. Dapače, kako je moj mlađi znao biti izložen takvim oblicima ponašanja, ja sam i njemu i njegovom razredniku rekla "idući put nek se obrani", ali moj sin nije pristao na to jer nije takav karakter. Nije i gotovo. Ni jedan od mojih sinova nije se mlatio pa valjda zato i ne mislim da je to normalno ponašanje u dječjoj dobi.
Btw. moj stariji je jedan od onih koji dobivaju nagrade. Dobio je ponešto svake godine, a ove bingo - učenik generacije. I znate što se dogodilo? Roditelji su na zadnjem roditeljskom skočili razredniku za vrat zašto je baš moje dijete dobilo nagradu, a ne neki drugi učenici iako imaju isti prosjek ocjena... Razrednikov odgovor je bio "Zato jer osim dobrog učenja za sebe, nagrađeni učenik mora trajno raditi i na promicanju interesa škole, a u generaciji se odabire samo jedan." Moj sin je baš to radio, ne zbog nagrade nego zato jer je to želio. Ja nisam baš bila oduševljena time što je svaki svoj slobodni trenutak provodio u toj školi, ali nisam mu imala razloga to braniti jer su ocjene uvijek bile ok. Btw. ja nisam bila nagrađivana (osim za natjecanja, ali to je drugo) iako sam imala dobar prosjek, ali sam bila lajava i kao dijete pa mi se dugi jezik obio glavu. :mrgreen: Takav mi je mlađi sin i svjestan je toga, ali štaš, od matere mu je...
Nema veze.
Škole (čak i najbolje) pune su osoblja među kojima ima odličnih, ali i onih koji su nedorasli svom poslu. Ali to roditelj mora znati na vrijeme.
lunas, ako je problem stvarno bila samo učiteljica, stvar će se u petom riješiti sama po sebi. Javi za pola godine kako stvari stoje.
A na temu ocjena iz vladanja u nižim razredima osnovne škole, kod nas su kriteriji jako niski i u prva 3. razreda su svi imali uzorno vladanje. Moja cura me pitala na to kako je moguće da istu ocjenu iz vladanja ima ona i dečko XY koji se puno lošije ponaša: ometa nastavu, gura se pod odmorima, govori prostote drugoj djeci...ide bar 1x na razgovor kod pedagogice o tome...ništa sad što bi zahtjevalo neke opomene, ali razlike u ponašanju su velike.
moj je u prvom razredu dobio "dobro" iako je prošao s 5,0, svi ga vole, pomaže im, nitko nema primjedbi, al zna potrčat po hodniku i igra s epod odmorom, demonstriraju TKD. ne tuku se... so? nadalje je imao uzorno. meni je to žešća glupost i ni nije mi nikad palo napamet reagirat iako te prve godine zbog toga nije dobio pohvalnicu, a očekivao je