Je li znanje moć?

Jelena, i mi sad gledamo koju školu bi izabrali, baš smo aktivni oko toga u zadnje vrijeme. Kod nas je problem što pojma nemamo što je dobra škola, za ozbiljno. Čini mi se nekad da bi mi mogli sje*at djecu što se toga tiče. Ja sam tek kad sam došla na forum saznala da postoje dobre i loše gimnazije, do tad sam mislila da si dobar samo ako ideš u bilo kakvu gimnaziju. Ovo sad sa osnovnim školama mi je tek skroz novi level.

Ali ne mislim da izbor škole može obilježiti djecu za život. Možda samo trebam poraditi na svojim stavovima o školovanju. :)

U biti, mislim da je recept za uspjeh kombinacija znanja i snalaženja. Ne mislim na kerumovsko snalaženje, nego na upotrebu znanja. Ali mislim da možeš ići u vrhunsku školu, dobiti sva moguća znanja, ali ih ne znati primjeniti i jednostavno ostati neuspješan. Kao i da možeš ići u lošu školu, truditi se i raditi na sebi i svojim znanjima i vještinama i biti super uspješan. Ili možeš naravno i tako, ići linijom manjeg otpora i učlanit se u stranku, ali normalno da to nitko ne želi za svoje dijete. Mislim, nitko od nas tu valjda.

I da, na pitanje iz naslova, mislim da znanje jeste moć. Ali ne mislim da to znanje mora biti nužno stečeno formalno kroz najbolje škole.

Ma što angažirati... vjerojatno u bespućima davnog interneta još kruže moje rezolutne tvrdnje da je škola isključivo dječja, a ne roditeljska stvar. A onda je došao grah...

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Ma što angažirati... vjerojatno u bespućima davnog interneta još kruže moje rezolutne tvrdnje da je škola isključivo dječja, a ne roditeljska stvar. A onda je došao grah...

---

Bit ce i moje, dok mala nije dosla do 3. razreda ja sam mislila da je krivica roditelja sto se toliko bave djecom i da je svijet poludio i fa su to sve roda roditelji koji pretjeruju, da tolike kolicine fokusa su cisto pretjerivanje. Pa sam po tome koliko je trziste instrukcija zivo shvatila koliko skola danas ne funkcionira. Isto ko inkad vidis koliko ima domova za starce privatnih, iz toga ti je jasno koliko taj sustav ne funkcionira. Evo, gimnazija, pa postajes luzer ako nemas 5.0 i to prihvacamo ko normalno, a tipa 4 iz geo od 6. razreda je presuda. Sokantno je i koliko.opada znanje hrvatskog, engleskog raste. Ne znam za prirodoslovne predmete, al ovi koji se u nasem skolstvu oslanjaju na rijeci, vjer. tu djeca stvarno sve manje znaju, powered by mobiteli, al ono drastican pad...a hrv skolstvo svojim ocjenama ne prati taj pad, LOL ocajnika. Mislim, nije sokantno, meni prvoj koja prica i pise cronglish, al kad vidis koliko nista ne kuze, kolilo je svaka lektira teska, da im treba eng rijec za shvatit hrv (npr sto je taoc - aha hostage), postanes svjesan do koje mjere.

ja da sam imala novaca (i vremena za vožnju) upisivala bih djecu u strane škole (npr. njemačku, francusku...)
već sama jezična prepreka pruža novi izazov za djecu kojima je "dosadno" u nižim razredima naših škola

i u te škole ide dosta djece stranaca, koja djetetu pružaju sasvim neku drugu perspektivu
ispreplitanje kultura, drugačija vrsta nastave... baš mi je žao što nisam možda otpočetka na tome inzistirala pa bi se vjerojatno našlo i novaca

imenjakinja, ha, ha

ajmo i drugu priču

mama za svog prvjenca izabrala najbolju učiteljicu, bar po nekim kriterijima neke tamo susjede, u istu generaciju je išo i moj klinac, ja nisam imala nikakvu informaciju o učiteljicama, jer su mi bile nepoznate ( u biti nisam ni tražila ko je u toj generaciji), i nakon godinu dana to djete su ispisali iz te škole, i prebacili u drugu, jer najednom najbolja učiteljica i nije toliko dobra.

najviše sve ovisi ipak o djetetu i kako se ono snađe

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Da je meni poslozeno u glavi, ne bih dala ovdje na diskusiju :)

Ma mislim, moze ic u skolu lijevom nogom, zavrsit neku srednju, upisat il ne upisat faks, uclanit se u stranku i postat sef ureda za upravljanje nabavom biro materijala.

---

Evo ovako nesto sam mislila:
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrva...hdz-a-15109568

"Odnedavno je Bebić ravnatelj Županijske uprave za ceste, ustanove Karlovačke županije u čijem je Upravnom vijeću bio prije toga...
Javnost je dosad znala da je Bebić završio srednju školu, ali sigurno ne policijsku, iako je radio u ratna vremena kao policajac, pa je onda godinama držao kafić i trgovinu u sklopu karlovačke bolnice te konačno kao vjeran i vrijedan..."

Ne vidim dalje jutarnji, al mislim da je to bas primjer kojeg sam jučer navela i smijesno je sto danas na vrhu stoji crvenim Nevjerojatan slučaj.

Ali da, sto je netko napisao, puno tih "snalazljivih" ipak ostane u nekom sitnom kriminalu.

Jelena, bez obzira sto druge forumasice pisu da ces sigurno morat bit ukljucena u skol.obveze svoga djeteta evo da i ja podijelim svoje iskustvo.

Ja imam dijametralno suprotno iskustvo.

Dakle u mom slucaju djeca sama uce, idu u skolu i ispunjavaju svoje obveze bez naseg uplitanja.
Eventualno ako nalete na nesto sto ne razumiju, muz i ja pojasnimo, a to je jednom u par mjeseci ako i toliko.

Leona je superodlicna ucenica 7.razreda, jako savjesna i organizirana, znatizeljna i zeljna znanja. Jako voli uciti i upijati. Na matem.natjecanjina iz Klokana je bila vec 3 ili 4x medju 10% najboljih u RH (tako se boduje to natjecanje), ide na matligu, dodatnu iz mat, fizike, biologije i mislim kemije, pa se planira i iz toga natjecati. Ja smatram da je to previse dodatnih, al ona se ne da. Nadarena je i iz likovnog, pa se njeni radovi objavljuju.
Uz to trenira atletiku 3xtj i ide vikendima cesto na natjecanja. Izrazito je samostalna vec odavnooo.
Inace najmladja ucenica generacije, prijevremeno upisana u skolu. Nasa odluka za prijevremi upis je bila pun pogodak.

Franko je tek 4.razred, isto superodlikas, jako je savjestan, vrijedan i marljiv. Odradjuje sve svoje obveze sam. Drugaciji je od L.(ona ima nenadmasive radne navike), al uvijek sve odradi na vrijeme i tocno. Ima jako strogu uciteljicu koja ih dribla, pa vjerujem da ce prijelaz u 5.razred biti ok. Ima onako vrlo zanimljivu kreativnu crtu, divno pise sastavke (kao i ona, nisu na mene nego na muza u tom pogledu), ima "uvrnut" original pogled na mnoge stvari, kaze uciteljica uvijek ima.originalna rjesenja za sve, njegovi crtezi uvijek jako odudaraju od ostalih i odmah zna ciji je hahaha.Na njima je sve posebno. Stalno mu neke radove objavljuju. Inace za razliku od sestre on nema krasopis, vjerojatno nikad nece ni imat. Ja mu stalno govorim da malo ppradi na tome, ali ocito ce mu takav ostat.
Takodjer trenira atletiku 3xtj i ide na natjecanja. Samostalan je, potpuno sam vec od 3.razreda se ujutro budi (navija si alarm)/popodne isto tako, oblaci, doruckuje, pakira za skolu i ide. Nas tada nema doma, na poslu smo. Seka mu je kontra smjena. Od 1.razreda sam ide u i iz skole, odmah nam je kvartu, ali svejedno.

Takvi smo bili muz i ja, voljeli smo uciti, imali sve petice, a djeca valjda samo nastavljaju tim putem.

E sad kad sam zavrsila svoje hvalospjeve :lool: inace se ne hvalim njihovim skol.uspjesima, ali htjela sam ti dati primjer da je moguce proci s djetetom i kroz skol.sustav bez ponovnog polaska roditelja u skolu :mrgreen: i bez instrukcija.

Jedino definitivno treba malo nadgledati kako se dijete snalazi u 1.razredu, pa onda u 5.-om radi prilagodbe na nesto novo.

Ako djetetu ide dobro, ne vidim razloga uplitanju, a tu se neki poskliznu na terenu. Kad krenu tako s djecom, vise nikad ne omoguce djeci osjecaj da to mogu i djeca sama. Ne peicam o nasim forumasicama nego znam par primjera iz RL da mame i danas u 7.razredu s djecom uce doslovce svaki predmet :shock:

Eh sad imas situacije da iz nekih predmeta sjeca ne dobiju adekvatno znanje, tu bi trebalo uskocit jer steta da se stvara rupa u znanju.

Mi smo imali srece s Leoninom garniturom strogih profesora, koji jako puno traze ali puno i daju. Najslabija karika nam je prof iz eng, pa je prosle godine L.isla u skolu stranih jezika na svoju inicijativu jer tamo vise rade na konverzaciji. Bas je bila zadovoljna ove god zbog polaska u zahtjevni 7.razred i novih predmeta, odlucila je ne ici na konvezacijski eng.

Znanje je moc i ako dijete zeli uciti naucit ce u svakoj skoli. Oko izbora osnovne skole zaista ne bi dramila.

Razmisljaj da dijete moze samo pjesice od/do skole i da se mote druzit s ekipom iz kvarta koja ide u istu skolu. To ti je najvazniji faktor vjeruj mi za odabir.
Osim ako kvarzovska skola nije bas neki teski raspasoj. A iskustva mama uzmi s rezervom. Pa neke profesore drugacije ocjenjuju djeca i roditelji, a kamoli rad cijele skole.

Vec sam ti napisala unutar iste skole imas razne prof koji mogu bit strogi i puno djeci dat,a i one popustljive, mlake koji ih nista ne nauce.

Ako imas u blizini zahtjevniju skolu ja bih ga tamo upisala. Ionako ce sada biti male mature i prijemni za upise u gimnazije.

Ne trebas toliko filozofirat oko upisa u obicni prvi razred :-)

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Da je meni poslozeno u glavi, ne bih dala ovdje na diskusiju :)

Ma mislim, moze ic u skolu lijevom nogom, zavrsit neku srednju, upisat il ne upisat faks, uclanit se u stranku i postat sef ureda za upravljanje nabavom biro materijala. Samo sto kad bih po sebi sudila, ja s tim ne bih bila sretna. Vjerojatno bih umrla od tuge.

Ja bih zapravo recept za srecu, ako može :)

Mislim, ja sam se relativno Ok probila. Al nije to bilo lako. Dosta sam se morala mučiti i boriti. Razvila sam silom prilika neke skilse koje bih radije da nemam. To neko ukopavanje, stisnute šake i samoobranu i oranje i žuljeve u prsima. Nekako bih ga pošparala od toga. Ali usprkos tome sto sam se mucila, ne bih se mijenjala s tim stranackim "voditeljem ureda za...". Imam istovremeno predivna iskustva i svjesna sam ih.

Kakav ce mali biti nemam pojma. Bas smo danas razgovarali pa je bio iznenadjen da ne zavrse svi fakultet. A nikako mu ne ide u glavu kako se to ruši studente i kako i kamo padaju, okrutno je to skolovanje :lol:

I znam da je sam krojač svoje sreće, al da mu barem pripremim tepih da mu bude lakse, sigurno ce mi zahvaliti za 15 godina :)

---

Lijepo je to sve, no na kraju će biti kako on odabere/odluči.
Ti ga možeš pokušati usmjeravati.
Suprug i ja smo našu malu vodili svuda.
Teško je bilo. Jedan duži period on nije radio pa su nam financije bile ograničavajući faktor, ali unatoč tome, priuštili smo maloj naš maksimum.
Od 5. godine je trenirala TKD.
Tata ju je odveo par puta da proba, svidjelo joj se i nastavila je.
S 10 godina je položila za crni pojas/1. Dan. Ostvarila je i neke ok rezultate. Ušla u reprezentaciju, no taman tada ju je bolest zaustavila.
Sa 12 je položila za open water divera jer je i to htjela probati i zaljubila se u ronjenje pa sam joj platila tečaj. U gimnaziji je dvije godine trenirala i judo, no prestala je zbog satnice. Treninzi su bili prekasno, a ona je morala ustajati u 5 pa nije išlo više. Zadnje tri godine se bavi body buildingom i power liftingom i neki dan mi je rekla da razmišlja o natjecanju…
Sa 4 je krenula na engleski i završila dva stupnja preschol english.
Poslije je nastavila dalje. I uzela još njemački i španjolski.
Budući da smo primjetili da je vješta s rukama i lijepo slika, pohađala je i likovni tečaj dvije godine. Tamo je slikala i kiparila.
Iskoristili smo svaku besplatnu mogućnost za vrijeme praznika i vodili je u Zvjezdarnicu, na Ribnjak, u Zoološki, planinarili…ma svašta.
U zgradi imamo veliku knjižnicu i tu su se odvijali razni sadržaji za djecu na kojima je obavezno sudjelovala.
I tako smo joj “pomagali” da se otkrije, snađe, opredijeli…
U osnovnoj je imala odličnu učiteljicu, kasnije razrednicu bez veze, ali je garnitura profesora bila super.
Kako je danas ne znam jer su mnogi otišli u mirovinu, a dvoje preminuli.
Srednju školu je odabrala sama jer je zaključila da je to najbolja škola na ovim prostorima. Iako je već tada znala da će upisati Medicinu.
Iz ove perspektive, kad pogledam unatrag, slažem se s njom.
Sada na faksu je kao riba u vodi.
Uživa jer radi ono što voli.
I ništa joj nije teško i sve stigne.
Ispite sve do jednog porješava u prvom roku, radi kao demos već tri godine na katedri za anatomiju, volontira na SD na kirurgiji i prezadovoljna je. I sretna, a to je najvažnije.
Ovo je naše iskustvo s jednim djetetom i da ih imam još, napravila bih isto.


Sent from my iPhone using Tapatalk

Sorry na tipfelerima :-) pisem s moba.

Eh da i ne kuzom sto te muci. Koga briga za druge?!
Ti svoje dijete zelis uamjerit na znanje kao i sve mi ovdje.

Znanje je zaista moc, no uz znanje treba razvijati komunikacijske i prezentacijske vjestine (i to se uci u skoli ne bi vjerovala, sami prezentiraju pred cijelim razredom.svoje ppt vec od 3.razreda nadalje), uciti se snalazenju u komunikaciji s ljudima, kako se ophoditi s ljudima, rjesavati odredjene probleme..ja sam zaista prezadovoljna s tim kako to moja djeca savladavaju u skoli.

Jasno ima tu i do genetike, netko ima crtu za to, netko ne. Pa i mi roditelji smo razlicitih osobnosti, ali neke stvari se zaista mogu poboljsati radom i praksom.

Ovo sto Tanci kaze, dijete bira svoj put. Mi smo tu da potpomognemo.
I mi smo nase svugdje negdje vodali po raznim radionicama, tecajevima, sportovima...sukladno njihovim interesima.

Bome smo se navozali dok su bili manji, trebalo je sve to uskladiti s njih dvoje.
Sad je puno lakse, kad oboje treniraju u kvartu i nema tog razvozenja.

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Evo ovako nesto sam mislila:
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrva...hdz-a-15109568

"Odnedavno je Bebić ravnatelj Županijske uprave za ceste, ustanove Karlovačke županije u čijem je Upravnom vijeću bio prije toga...
Javnost je dosad znala da je Bebić završio srednju školu, ali sigurno ne policijsku, iako je radio u ratna vremena kao policajac, pa je onda godinama držao kafić i trgovinu u sklopu karlovačke bolnice te konačno kao vjeran i vrijedan..."

Ne vidim dalje jutarnji, al mislim da je to bas primjer kojeg sam jučer navela i smijesno je sto danas na vrhu stoji crvenim Nevjerojatan slučaj.

Ali da, sto je netko napisao, puno tih "snalazljivih" ipak ostane u nekom sitnom kriminalu.

---

e, nekako ne vjerujem da su ti sa srednjom ili NKV koji postanu ravnatelji ustanova ili gradonačelnici birali, tj da su njihove mame birale kad su imali sedam godina hoće li biti izvrstan učenik i doktorirati molekularnu biologiju ili SSS ravnatelj županijskih ljekarni
možeš bit i inteligentan i izvrstan učenik, 5,0, pa na faksu bit snalažljivac u studentskom zboru, ko što je sada Mioković, a u moje vrijeme je bio Petar Bezjak :mrgreen:

mislim da su to dvije odvojene stvari

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Konkretno me muči treba li dijete upisati u kvalitetnu osnovnu školu sa strogim kriterijima ili u osrednju školu s relativno blagim kriterijima? Osnovna škola te već određuje, kamo ćeš u srednju. Ozbiljna osnovna škola ti daje znanje, ali te stavlja u neravnopravan položaj kod upisa u srednju, jer je nebitno što znaš, bitno je kakve ocjene imaš. Čini mi se da su još srednja škola i fakultet relativno objektivni, a onda opet dođe život, gdje ispada da opet nije važno što znaš, nego kako se snalaziš. Nedavno je oslobađajuća presuda osječkog suda za grobare lopove bila donesena na temelju toga da oni nisu znali. Sjetim se ljubimca svake srednjoškolke, Kundere, mislim da je u Šali bilo - da li ih opravdava što nisu znali. Jako je puno ljudi na vodećim položajima kojima je to daleko iznad njihovih mogućnosti, bez posljedica za njih.

---

Ja bih osobno izabrala najbližu školu :D (ali polazeći od uvjerenja (koje ne znam na čemu temeljim) da su sve osnovne škole podjednako kvalitetne (ili nekvalitetne); tj. da nema nekih izrazito kvalitetnijih).

U slučaju tvoje dileme, bez imalo dvojbe, izabrala bih kvalitetniju školu. Uvijek bih stavila fokus na znanje; odnosno ne nužno na samo znanje, nego na strast za znanjem i učenjem. Nikako ne na ocjene, ishode, očekivani upis u srednju. Moj stav (i iskustvo) su da je fokus na znanju i želi za učenjem ono što osobi daje jaku unutarnju motivaciju koja joj pomaže da radi posao kojim je ispunjena, i da na kraju priče bude i mnogo uspješnija u tom poslu, od osobe koja je fokus stavila na snalaženje (ocjene, neki produkt kojim strepi).

Isto tako, opet po mom iskustvu i iskustvu mojih bližnjih (i u javnom i u privatnom sektoru), i u Hrvatskoj znanje itekako vrijedi. (No ok, vrijede i neke druge stvari).

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Sada na faksu je kao riba u vodi.
Uživa jer radi ono što voli.
I ništa joj nije teško i sve stigne.
Ispite sve do jednog porješava u prvom roku, radi kao demos već tri godine na katedri za anatomiju, volontira na SD na kirurgiji i prezadovoljna je. I sretna, a to je najvažnije.
Ovo je naše iskustvo s jednim djetetom i da ih imam još, napravila bih isto.


Sent from my iPhone using Tapatalk

---

Upravo ovo :heart:

A i za Liline mališe :heart:

Citiraj:

---

Jadranka prvotno napisa

Ja bih osobno izabrala najbližu školu :D (ali polazeći od uvjerenja (koje ne znam na čemu temeljim) da su sve osnovne škole podjednako kvalitetne (ili nekvalitetne); tj. da nema nekih izrazito kvalitetnijih).

U slučaju tvoje dileme, bez imalo dvojbe, izabrala bih kvalitetniju školu. Uvijek bih stavila fokus na znanje; odnosno ne nužno na samo znanje, nego na strast za znanjem i učenjem. Nikako ne na ocjene, ishode, očekivani upis u srednju. Moj stav (i iskustvo) su da je fokus na znanju i želi za učenjem ono što osobi daje jaku unutarnju motivaciju koja joj pomaže da radi posao kojim je ispunjena, i da na kraju priče bude i mnogo uspješnija u tom poslu, od osobe koja je fokus stavila na snalaženje (ocjene, neki produkt kojim strepi).

Isto tako, opet po mom iskustvu i iskustvu mojih bližnjih (i u javnom i u privatnom sektoru), i u Hrvatskoj znanje itekako vrijedi. (No ok, vrijede i neke druge stvari).

---

Ja cu potpisat Jadru, znanje i u RH itekako vrijedi. Mi smo odgajani da su znanje i obrazovanje vrlo vazni (starci prosvjetari), pa tako prenosimo i djeci. A uvijek je bilo i bit ce takvih likova, no mi s njiima nemamo i ne zelimo imati nista. Svakom njegovo.

Jadro, hvala :kiss:

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Ma što angažirati... vjerojatno u bespućima davnog interneta još kruže moje rezolutne tvrdnje da je škola isključivo dječja, a ne roditeljska stvar. A onda je došao grah...

---

Ovo mi je promaklo. Mislila sam da jedino ja to mislim

No ja to još uvijek mislim. I kad čitam ovu temu, drago mi je da "sam" u školi još par mjeseci. A drago mi je i zbog roditeljskih sastanaka - još imam vrlo malo strpljenja za njih

Citiraj:

---

Riri92 prvotno napisa

Jelena, i mi sad gledamo koju školu bi izabrali, baš smo aktivni oko toga u zadnje vrijeme. Kod nas je problem što pojma nemamo što je dobra škola, za ozbiljno. Čini mi se nekad da bi mi mogli sje*at djecu što se toga tiče. Ja sam tek kad sam došla na forum saznala da postoje dobre i loše gimnazije, do tad sam mislila da si dobar samo ako ideš u bilo kakvu gimnaziju. Ovo sad sa osnovnim školama mi je tek skroz novi level.

Ali ne mislim da izbor škole može obilježiti djecu za život. Možda samo trebam poraditi na svojim stavovima o školovanju. :)

U biti, mislim da je recept za uspjeh kombinacija znanja i snalaženja. Ne mislim na kerumovsko snalaženje, nego na upotrebu znanja. Ali mislim da možeš ići u vrhunsku školu, dobiti sva moguća znanja, ali ih ne znati primjeniti i jednostavno ostati neuspješan. Kao i da možeš ići u lošu školu, truditi se i raditi na sebi i svojim znanjima i vještinama i biti super uspješan. Ili možeš naravno i tako, ići linijom manjeg otpora i učlanit se u stranku, ali normalno da to nitko ne želi za svoje dijete. Mislim, nitko od nas tu valjda.

I da, na pitanje iz naslova, mislim da znanje jeste moć. Ali ne mislim da to znanje mora biti nužno stečeno formalno kroz najbolje škole.

---

Ako mene pitaš - u mom okruženju najbolja škola je najbliža škola. Nema drastičnih razlika u kvaliteti nastave, a logistika koju zahtijeva vožnja djeteta na drugi kraj grada često bude "skuplja pita od tepsije". Osim toga, ako je škola u kvartu, dijete se vrlo brzo može osamostaliti, imaš mrežu roditelja i susjeda koji ga nadziru prilikom dolaska i odlaska, ima čopor kvartovskih prijatelja itd. To je važno za kasnije.

Ja sam imala relativno loše iskustvo tijekom razredne nastave kod mog mlađeg sina, aliiii nema tu pomoći. Baš se posložilo - gomila ometača nastave u istom razredu + učiteljica koja nije s njima mogla adekvatno izlaziti na kraj. Na puno toga možeš utjecati, ali nikako ne možeš kontrolirati sastav razreda u generaciji. Nema šanse. Mom mlađem sinu baš je nezgodno pao grah. Često sam razmišljala hoćemo li preseliti sina u drugu školu ili ne, pa smo na kraju ipak odustali. Rezultat - on je naučio pratiti nastavu i u neidealnim uvjetima, što mu je kasnije često dobro došlo. Deset godina kasnije, ekipa iz tog razreda i dalje se druži i drži zajedno, grupa dečki s kojima je moj sin upisala je željene studije ili našla posao, nema među njima danguba.

I da - ne postoje dobre i loše škole, nego treba promisliti koja škola je najbolja ZA NAŠE DIJETE... Moj E. je upisao tehničku školu iako bih ga ja usmjerila u opću gimnaziju, ali dijete je već u toj dobi znalo što želi, a to nisu bili gimnazijski predmeti. Dobro je ispalo. Napisao je državnu maturu čak malo bolje od brata, koji je pohađao matematičku gimnaziju.

Tangerina je u pravu - treba se fokusirati na svoje dijete, potruditi se da stekne dobre radne navike, razvijati njegove/njezine interese na različitim poljima, pokazati im što se sve nudi.... nešto će se na kraju pokazati kao najbolji izbor.

Lili, vjerujem da je vasa osnovna skola u zadnjoj trećini na onom popisu. Daj skicni, bas me zanima.

Meni se namještalo u osnovnoj tko ce mi biti uciteljica i razrednica kasnije u petom. I to je zaista velika sreća bila za mene. Znala sam svo gradivo iz skole prije nego smo ucili (starija sestra, VSS okruzenje, u ogromnom broju prosvjetarsko) i nisam bila najmirnije stvorenje, ali nisam kaznjavana za nemir. Obozavala sam uciteljicu, i danas mi je toplo oko srca kad je se sjetim. Za razliku od MMa kojem je uciteljica u istom omrazenom košu kao vojska u koju je morao ici poslije faksa.

Meni su dvije skole u krugu od 1 km. Bliza je lošija. Dalja mi je isto na relativno dobroj lokaciji, ali mora preko dvije velike ceste (sa semaforima). Iz obje ga ja superlako pokupim. U strane skole ga ne bih upisivala, iako mi je to isto neka opcija u glavi, u prvom redu jer nam je daleko. Izdrzali bismo financijski. A nismo ga dvojezicno odgajali i ne ide u skolu stranih jezika, nego kod logopeda. Za njega ne bi bilo dobro da je dvojezicno odgajan. Ja povremeno malo s njim njemacki govorim, on se ljuti. Nesto zna, al da bi opusteno razgovarao na njemackom trebas biti valjda 6. stupanj. Engleski nema pojma. Ne gleda crtice na youtubeu, tablet i mobitel mu nisu dani na koristenje. Ide dvaput tjedno na sport i nista vise. Meni je žao da imamo preko tjedna tako malo vremena zajedno. Dane kad on nije na sportu, ja sam. A ta popodneva su jako kratka. Kad bi bilo nesto u vrticu, vjerojatno bi isao, al to spada pod temu covid, nema nista za djecu dostupno. U nasem kvartu se svasta nudi za djecu, al poslije vrtica.

Pa ako znaš ili možeš saznat kakve su učiteljice RN i imaš u jednoj neku za koju misliš da bi bila dobar izbor za tvog malenog, to je već sasvim razumno da biraš
ovo dugoročno je više grah

Citiraj:

---

Jadranka prvotno napisa

U slučaju tvoje dileme, bez imalo dvojbe, izabrala bih kvalitetniju školu. Uvijek bih stavila fokus na znanje; odnosno ne nužno na samo znanje, nego na strast za znanjem i učenjem. Nikako ne na ocjene, ishode, očekivani upis u srednju. Moj stav (i iskustvo) su da je fokus na znanju i želi za učenjem ono što osobi daje jaku unutarnju motivaciju koja joj pomaže da radi posao kojim je ispunjena, i da na kraju priče bude i mnogo uspješnija u tom poslu, od osobe koja je fokus stavila na snalaženje (ocjene, neki produkt kojim strepi).

---

Ma ja sam zapravo prilicno na tom tragu, iako me muci to kvartovsko druzenje. Dalja skola je u kvartu preko ceste. Nije ni to daleko, al nije ni u dvoristu. Al najvise me muci hoce li ga ta neka ocjena iz nekog predmeta s kojim nece biti na TI kostati upisa u srednju.

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Meni su dvije skole u krugu od 1 km. Bliza je lošija. Dalja mi je isto na relativno dobroj lokaciji, ali mora preko dvije velike ceste (sa semaforima). Iz obje ga ja superlako pokupim.

---

1 km nije neka velika udaljenost, ali meni bi i ovo sa semaforima bilo bitno - posebno, ako u prvu može bez da prelazi cestu? Evo moj može do škole bez da pređe iti jednu cestu i meni je to genijalno (mogu i ja na posao :lool:). Najbolja stvar u školi. Dobro je naravno što ima i izvrsnog učitelja.

A ima li u toj lošijoj školi dobrih 1-4 učitelja koje biste mogli dobiti? Ili baš znaš da su svi loši, a u ovoj drugoj školi ima izvrsnih? Za 5-8, a svašta se još promijeni (u obe škole) dok on stigne do 5-og razreda.

Moj je "malo" stariji, do sada nismo ni imali neku veliku mogućnost izbora. Jedna osnovna, jedna opća i to jedan razred.
Nekidan smo imali raspravu, došao je s idejom da ono što on želi raditi mu zapravo fax ni ne treba, ali ako bi on mogao na lakši tipa neko veleučilište koje ima zanimljiv program.
I sad što mu reći i kako ga motivirati? Zasada sam rekla da mi se ta ideja ne sviđa i da treba težiti najboljem što može, da nisu novci sve i da zapravo najveće bogatstvo će steći studirajući s pametni i kreativnim ljudima, iskustva, prijateljstva, kontakte...tak svašta sam mu nadrobila.
A to što on misli raditi i koliko je to dugoročno profitabilno, što je lake a što teže i koliko on sa svojih 16 zna o tome, o tome nećemo jer on tvrdi da ja ne razumijem, a ja znam da on ne razumije :).
Uglavnom moju djecu je trebalo gurati u što izazovniju sredinu da bi postigli neki svoj maksimum.

Jelena, ne znam u kojem ste kvartu, ali evo kako je to izgledalo kad se moj sin upisivao u školu:
U našem kvartu su dvije osnovne škole, relativno blizu jedna drugoj, dijele ih dvije prometnice. Obje male i jednosmjenske. Kad mi je sin bio zadnja godina u vrtiću, fama je bila da je ona druga škola loša (s kim god da sam razgovarala tvrdio je isto), a ova "naša" bolja. Djeca koja i ne bi spadala u nju po mjestu stanovanja upisivala su se tamo da ne bi morala ići u "onu drugu", koja je, kakti, loša. Pa se desilo da je "naša" škola upisala tri prva razreda u toj generaciji (inače su uvijek imali dva razreda po generaciji), a u "onoj drugoj" su bila dva razreda u generaciji, po 15 učenika u svakom razredu :mrgreen:
Kroz godine se dešavalo to da su djeca iz "naše" škole prelazila u "onu drugu" zbog - bullyinga u razredu, nerazumijevanja s učiteljicom, raznih drugih razloga. I redovito bih čula priču da je djeci puno bolje u "toj drugoj" školi.
Na onoj famoznoj listi obje škole su blizu jedna drugoj. I moj dojam je, sad nakon svega, da su obje škole bile tu negdje po kvaliteti. U jednoj je možda bolje ovo, u drugoj ono.
Ključ je u tome što osnovna škola nije samo i isključivo nastava. Još je puno drugih faktora koji utječu na zadovoljstvo djeteta i roditelja. Nama je, konkretno, u OŠ jako smetala dezorganiziranost i kaotičnost, što je mojem hiper-strukturiranom djetetu od iste takve majke teško padalo :mrgreen: prilagodili smo se s vremenom. Vjerujem da su sad i bolji po tom pitanju otkako imaju novu ravnateljicu, inače fantastičnu nastavnicu (mom sinu najdražu u cijelom školovanju). Ali to nije imalo puno veze s kvalitetom nastave koja je, kad sagledam unatrag, bila sasvim solidna.

Uvijek kad vidim ove "zagrebačke" dileme oko izbora OŠ, pa i SŠ, sjetim se mojih malomišćanskih susjeda na otoku koji sad žare i pale tu na FER-u i medicini (braća).

To su definitivno bila nadarena djeca (po svim parametrima), samo što ih tamo nikad nitko nije testirao ni procjenjivao. Završili su OŠ u svom mjestu, a gimnaziju (opću, jedinu u blizini) u mjestu udaljenom 10 km.

Rasturili maturu i upisali najzahtjevnije fakseve u ZG. Sad su pred kraj studija. Je li im bilo dosadno u OŠ? Pojma nemam, nitko ih nije pitao. Jesu radili nerede radi toga jer im je bilo prelagano u školi? Nisu. Za maturu su se, btw, sami pripremali i ostvarili odlične rezultate.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Ma što angažirati... vjerojatno u bespućima davnog interneta još kruže moje rezolutne tvrdnje da je škola isključivo dječja, a ne roditeljska stvar. A onda je došao grah...

---

samo da se outam da sam i ja iz ove vreće :mrgreen:

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Lili, vjerujem da je vasa osnovna skola u zadnjoj trećini na onom popisu. Daj skicni, bas me zanima.

Meni se namještalo u osnovnoj tko ce mi biti uciteljica i razrednica kasnije u petom. I to je zaista velika sreća bila za mene. Znala sam svo gradivo iz skole prije nego smo ucili (starija sestra, VSS okruzenje, u ogromnom broju prosvjetarsko) i nisam bila najmirnije stvorenje, ali nisam kaznjavana za nemir. Obozavala sam uciteljicu, i danas mi je toplo oko srca kad je se sjetim. Za razliku od MMa kojem je uciteljica u istom omrazenom košu kao vojska u koju je morao ici poslije faksa.

Meni su dvije skole u krugu od 1 km. Bliza je lošija. Dalja mi je isto na relativno dobroj lokaciji, ali mora preko dvije velike ceste (sa semaforima). Iz obje ga ja superlako pokupim. U strane skole ga ne bih upisivala, iako mi je to isto neka opcija u glavi, u prvom redu jer nam je daleko. Izdrzali bismo financijski. A nismo ga dvojezicno odgajali i ne ide u skolu stranih jezika, nego kod logopeda. Za njega ne bi bilo dobro da je dvojezicno odgajan. Ja povremeno malo s njim njemacki govorim, on se ljuti. Nesto zna, al da bi opusteno razgovarao na njemackom trebas biti valjda 6. stupanj. Engleski nema pojma. Ne gleda crtice na youtubeu, tablet i mobitel mu nisu dani na koristenje. Ide dvaput tjedno na sport i nista vise. Meni je žao da imamo preko tjedna tako malo vremena zajedno. Dane kad on nije na sportu, ja sam. A ta popodneva su jako kratka. Kad bi bilo nesto u vrticu, vjerojatno bi isao, al to spada pod temu covid, nema nista za djecu dostupno. U nasem kvartu se svasta nudi za djecu, al poslije vrtica.

---

napiši listu - zašto ti se čini da je jedna lošija, a druga bolja

ja oko osnovnih škola nemam nekihj posebnih dilema
kao lošiju bih mogla navesti neke tehničke detalje oko organizacije - jednosmjenska nastava, nedostatak izvannastvanih aktivnosti (iako mislim da svaka škola nudi puno toga), nemogućnost samostalnog odlaska do škole, školski boravak ...
ostale stvari su toliko nesigurne (učitelji, nastavnici - danas su tu, sutra možda nisu; razredna "ometala" - možda baš dijete zapne u razredu s nekim djetetom čiji su roditelji isto birali "bolju" školu, a to dijete bude dežurno ometalo ...

Mislim da kod nas nema toliko velikih razlika među javnim školama.
Ja stvarno nisam razbijala glavu oko toga, iako je iz našeg naselja bilo djece koja su išla u škole u susjedna naselja - kakti u "bolje" okruženje ... ma sve je to isto i kako ti grah padne. Krenite s pozitivnim mislima i izvucite najbolje što možete iz škole, a s obzirom da si možete priuštiti i vremenski i financijski, organizirajte posjete različlitim aktivnostima izvan škole ovisno prema afinitetu djeteta.

Sad gledam listu - OŠ moje djece je negdje 30 odozdola. Oboje su upisali dobru, a jedan i završio, gimnaziju. Taj koji je završio vrlo uspješno studira na prilično zahtjevnom faksu.

OŠ uopće nismo birali - upisali su najbližu.

Alko vam išta znači ovo kaj sam napisala. Kad vidim kako s neka djeca s teškim torbama gužvaju u prepunim tramvajima pitam se jesu li oni sami birali OŠ ili su to napravili njihovi roditelji

Buba Klara, potpisujem te od prve do zadnje osim što nemam malomošćanske susjede. Ja živim u Zagrebu nekih 25 godina i otkad imam djecu pratim te sage i dileme oko izbora ovog ili onog vrtića, ove ili one osnovne, a o srednjim školama bi se dao cijeli novi forum otvoriti :lol: i oduvijek mi to izaziva čuđenje i pomalo me nasmijava.
Ja sam odrasla u malom gradu s jednom osnovnom i jednom srednjom školom, u moju srednju su dolazila djeca iz okolnih mjesta gdje je bila samo osnovna. Nije tu bilo puno izbora tad, a nije ni dan danas. Ne zamaraš se kad nema izbora, ideš kud te cesta vodi pa gdje stigneš.
Mogućnost izbora koliko god bila dobra često je zapravo zlo jer ti stalno baca bubu u uho da možda nisi dobro odabrao ili da ćeš sigurno pogriješiti u idućem odabiru.

A jako je važno i ovo što je tanja_b napisala:

Citiraj:

---

ključ je u tome što osnovna škola nije samo i isključivo nastava. Još je puno drugih faktora koji utječu na zadovoljstvo djeteta i roditelja.

---

ja cu samo ojacati klub mama kojima je grah tako pao da se stvarno nisu morale zamarati skolom svoje djece
(on je sad prvi srednje, ona sestasica)
odlikasi su, ponekad ispitam, pojasnim ako treba, ali generalno nemam pojma ni o nastavnicima, ni o gradivu, ni o lektirama...

iznimka je bila karantena kad je vise sin malo izletio iz rutine i zaboravio da je i online skola s obavezama i rokovima, ali inace... skoro nista
cisto blazenstvo, nadam se da ce jos ove njene tri godine u osnovnoj isto tako proci :mrgreen:

Citiraj:

---

Jelena prvotno napisa

Lili, vjerujem da je vasa osnovna skola u zadnjoj trećini na onom popisu. Daj skicni, bas me zanima.
.

---

O bome da, u pravu si :-)

Samo da nešto hitno obavim, pa pročitam nove objave. Napokon neka zanimljiva tema na forumu u zadnje vrijeme :-)

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Ključ je u tome što osnovna škola nije samo i isključivo nastava. Još je puno drugih faktora koji utječu na zadovoljstvo djeteta i roditelja. Nama je, konkretno, u OŠ jako smetala dezorganiziranost i kaotičnost, što je mojem hiper-strukturiranom djetetu od iste takve majke teško padalo :mrgreen: prilagodili smo se s vremenom.

---

Još jednom kvotam da istaknem i potpišem.
I da primijetim da je za duševno zdravlje bolje biti što dalje od škole (u smislu poznavanja prilika u njoj) jer onda i stvarnost izgleda puno bolja. Nisam ironična, ozbiljno to mislim.

A znanje je uvijek moć, tu uopće nema dileme. Samo nije moć u krkanskom smislu, kako mi u RH najčešće tumačimo "moć" i na što Jelena (dijelom) aludira.

Iako ni kod krkana ne možeš podcijeniti inteligenciju, snalažljivost plivanja u dreku i određeno znanje.

Citiraj:

---

čokolada prvotno napisa

Iako ni kod krkana ne možeš podcijeniti inteligenciju, snalažljivost plivanja u dreku i određeno znanje.

---

Slažem se :mrgreen:
Treba znati i takvo "znanje"


(Ps. da ne bi bilo krivo shvaćeno, ja sam ipak uvijek za "klasično" znanje)

Nase skole nema jer je nova, eks skola je u 2. trecini, a nova bi vjer. bila u 3. trecini. Zeznuti smo zapravo samo dok se ne uvedu prijemni, al to se lomi bas preko nasih ledja sad.

Nas obrazovni sustav je toliko inertan, da vjerujem da ni do nase srednje nece uvesti prave prijemne ispite. Premda mi se cini da je svima u interesu da bude, jer bi se manji pritisak na ocjene stavljao, a veci na znanje.

U pripremi je novi pravilnik o kriterijima za upise u srednju, pa kad ga puste u javnu raspravu, slobodno se javite i sugerirajte što mislite da bi trebalo poboljšati.

Ali stvarno mislim da nema smisla opterećivati se upisima u srednju školu dok je dijete još u vrtiću. Tako daleko ni ja nisam išla :mrgreen:

Meni dode da skocim kroz prozor kad ljudi koji imaju djecu u vrticu planiraju upis u srednju.
Mislim , ono...svaka cast, ali tako daleko nikad nisam mogla vidjeti u kojem ce se smjeru dijete razvijati . Da li ce mu ici glatko ili ce imati poteskoce, da li ce mu sve ici dobro na emocionalnom planu i socijalizaciji...
Mora da je u meni problem jer nisam u stanju ni svaki tjedan jelovnik i kupovinu isplanirati, a kamoli djecji zivot. :mrgreen:

sirius :lool:

A meni je život pokazao da se planovi često izjalove.

A i ak gledam svoje frendove iz škole, pa djetetove frendove - ne znači da oni koji imaju odličan početak, nastave i u tom tonu. Odnosno, na kraju odu skroz nekim drugim putem Što ne znači da taj put nije dobar za njih.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Meni dode da skocim kroz prozor kad ljudi koji imaju djecu u vrticu planiraju upis u srednju.
Mislim , ono...svaka cast, ali tako daleko nikad nisam mogla vidjeti u kojem ce se smjeru dijete razvijati . Da li ce mu ici glatko ili ce imati poteskoce, da li ce mu sve ici dobro na emocionalnom planu i socijalizaciji...
Mora da je u meni problem jer nisam u stanju ni svaki tjedan jelovnik i kupovinu isplanirati, a kamoli djecji zivot. :mrgreen:

---

X veliki.. Isto
Moja je sad 5. Razred i srednja škola mi nije ni u primisli, nije ni njoj. Ok, ovisi i o djetetu. Mi se trenutno borimo s njenim ogromnim strahom od 5.razreda koji je okidač za puno problema. Tako sam i ja postala roditelj koji je rekao da je škola i učenje djetetova obaveza, a vidi me sad... Grah i sl.
Meni je bilo važno da je škola blizu jer nemamo baka-deda servis. Pri upisima su rekli da imaju baš učiteljicu za nju, kad ono ni blizu. Preživjeli smo s manjim posljedicama.
Trenutno mi je jedini plan otkloniti joj taj strah od tog strašnog 5.razreda koji ju je potpuno zakočio. Ne pomaže što im razrednica ponavlja koliko je strašan 5.razred.

Što se naslova tiče, znanje je uvijek važno, bez obzira na moć. No, ima ona meni posebno draga 'Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta'