Jelena, ne znam u kojem ste kvartu, ali evo kako je to izgledalo kad se moj sin upisivao u školu:
U našem kvartu su dvije osnovne škole, relativno blizu jedna drugoj, dijele ih dvije prometnice. Obje male i jednosmjenske. Kad mi je sin bio zadnja godina u vrtiću, fama je bila da je ona druga škola loša (s kim god da sam razgovarala tvrdio je isto), a ova "naša" bolja. Djeca koja i ne bi spadala u nju po mjestu stanovanja upisivala su se tamo da ne bi morala ići u "onu drugu", koja je, kakti, loša. Pa se desilo da je "naša" škola upisala tri prva razreda u toj generaciji (inače su uvijek imali dva razreda po generaciji), a u "onoj drugoj" su bila dva razreda u generaciji, po 15 učenika u svakom razredu
Kroz godine se dešavalo to da su djeca iz "naše" škole prelazila u "onu drugu" zbog - bullyinga u razredu, nerazumijevanja s učiteljicom, raznih drugih razloga. I redovito bih čula priču da je djeci puno bolje u "toj drugoj" školi.
Na onoj famoznoj listi obje škole su blizu jedna drugoj. I moj dojam je, sad nakon svega, da su obje škole bile tu negdje po kvaliteti. U jednoj je možda bolje ovo, u drugoj ono.
Ključ je u tome što osnovna škola nije samo i isključivo nastava. Još je puno drugih faktora koji utječu na zadovoljstvo djeteta i roditelja. Nama je, konkretno, u OŠ jako smetala dezorganiziranost i kaotičnost, što je mojem hiper-strukturiranom djetetu od iste takve majke teško padalo prilagodili smo se s vremenom. Vjerujem da su sad i bolji po tom pitanju otkako imaju novu ravnateljicu, inače fantastičnu nastavnicu (mom sinu najdražu u cijelom školovanju). Ali to nije imalo puno veze s kvalitetom nastave koja je, kad sagledam unatrag, bila sasvim solidna.