Moram priznati da mi je naslov teme u usporedbi sa sadržajem prilično smiješan. "Je li znanje moć?" je onako prilično filozofska tema, pa valjda i spada na ovaj kutak - a razglabanje u koju oš upisati (500 ili 700m udaljenu) spada na temu škole.

Znanje ponekad je moć, ali često svo znanje svijeta ne može pomoći a može nešto drugo - sreća, socijalna prilagođenost i umješnost (ovdje posprdno nazvana "snalažljivost") koja iteakako treba jer smo socijalna i društvena bića. A svakako ništa od tog ne može nadoknaditi životno iskustvo koje (po mom mišljenju) u velikoj većini slučajeva ne može osoba naučiti iz tuđih primjera nego samo na vlastitoj koži. Samim tim faktor oš A ili B kakav se u prosjeku nudi u ZG u daljnjem životu je po meni skoro zanemariv (jer je varijacija u jednoj školi veća od prosječne varijacije među školama). Dijete dobije super učiteljicu, pa se šokira u višim razredima, ili dobije groznu učiteljicu pa je prelazak u više razrede lagan i oslobađajuć. I jedno i drugo ima prednost i mana.

U kontekstu osobne sreće i prilagođenosti i uspjehu u ukupnom daljnjem životu prednost dajem socijalnoj uklopljenosti nad nekim visoko inteligentnim ali socijalno neuklopljenim, jer u kasnijem životu manjak socijalnih vještina često ima utjecaj na ukupan uspjeh i razvoj karijere i ostalog odraslog života. O malim genijalcima koji se kasnije pokažu nešto manje genijalnim neću ovom prilikom, ali svakako način na koji dijete funkcionira interesi koje pokazuje u ranoj dobi su dosta pod utjecajem obiteljskih okolnosti i interesa a manje izraz njihovih urođenih sklonosti ma koliko se roditelj trudio da pusti dijete da bude "svoje".