Sramota, đađ na najjače! Zezam se.Citiraj:
n.grace prvotno napisa
Printable View
Sramota, đađ na najjače! Zezam se.Citiraj:
n.grace prvotno napisa
Evo sad i tebe, tanja :lool:
Pa ja zaista ne mislim da u navedenim aktivnostima ima nešto loše, samo mi je čudno da netko dan danas vidi žene kao patnice koje nemaju trenutka vremena za sebe. Mislila da su forumski primjeri jednostavan i lako dostupan dokaz da žene uzimaju vremena za sebe i ono što vole.
A ono - škandal! :lool:
Pa mislim da je to ustvari tema, da.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Ja se slažem s vertex da generacijski mi puno više uzimamo vremena za sebe nego naše mame, pogotovo bake. Ja u svoje najzaposlenije vrijeme imam puno više vremena za seriju, kavu s prijateljicama, šetnju i druge stvari za moj gušt nego moja baka u najopuštenije. Pa i moj tata, jednostavno ima takav mindset oduvijek da treba radit radit radit, pa i sad kad je u mirovini i dalje je vječno u moranjima, jedino si dopusti da pogleda utakmicu s gustom.
Hoću reć, mislim da je utjecaj generacije i činjenice da smo se prebacili iz kolektivističkog društva orijentiranog na dužnosti prema drugima na individualističko orijentirano na vlastite potrebe puno veći od rodnog.
Pa, kad napišeš da je "dio ljudi otišao predaleko u tom smjeru", počela sam štucati :mrgreen:Citiraj:
vertex prvotno napisa
Ali stvar je u tome da za neke aktivnosti treba više "vremena za sebe" od nekih drugih. A ja sam se našla pozvanom braniti čitanje kao vremenski najmanje zahtjevnu od nabrojanih aktivnosti :mrgreen:
Evo, ko što sam spomenula, ovako razmišlja moj tata. Ne otvara teme na forumu jer "on za to nema vremena", i da vidi broj mojih postova pitanje o vremenu bi mi prvo postavio. Ali kad dođem kod njega i on surfa, odmah ustaje i kreće stavljat suđe u mašinu, počne nabrajat šta je sve radio, kao da se boji da ću mislit da samo dangubi, a neš ti, radi ko konj 45 godina, nek dangubi i odmaraCitiraj:
ina33 prvotno napisa
A to je bila samo dodatna misao, mogla sam je i izostavit. Možda i trebala! :DCitiraj:
tanja_b prvotno napisa
Moj dida iza 80. više nije moga ić radit u vinograd i slično, i zbog toga je svaki dan plakao. Činjenica da ne može više radom pridonosit obitelji za njega je bila porazna.
Edit: to na temu da muško ne može mislit da nešto mora.
Možda je ovaj deda, kao i moj, pronalazio zadovoljstvo u vinogradu, u nekoj svojoj rutini gdje je sam, gdje mu nitko ne kvoca, sretne nekoga, popriča o vinu, pa malo i popije, a još je na kraju i koristan svojima. To mi zvuči tako idealno u odnosu na ovo danas, gdje ako se i baviš nečim izvan onog kuhanje-čišćenje-odgoj, nečime što ti je gušt osjećaš grižnju savjesti ili imaš potrebu da se opravdavaš.
Čak mi se i čini da su i majke iz nekih starih vremena znale sebi boje ugoditi od nas - sjetite se samo kavica sa susjedama, pa odlaska frizeru svako malo, makar u češljaonicu, a i manje se bavilo djecom. Ne znam jel se nečija mama ovdje igrala s djecom na podu ili čitala istu slikovnicu po sto puta prije spavanja jer djetešce slatko kaže - jos!
Uglavnom smo bili po vani do mraka, a oni su imali vremena za svoje popodnevno drijemanje na kauču pred tv-om, serije, kartanje, druženje. Da ne govorimo da su djeca i puno ranije počela konkretnije pomagati po kući. Ne znam jesam li u zabludi, to je bilo davno, za vrijeme komunizma, pa je moguće da krivo pamtim :lol:
Ja si uzmem za rođendan. I uzivam.
Sto se tice ovog da vise uzivamo mi nego nasi roditelji ja se bome ne bih slozila. Moja majka ke zimi plela, ljeti čitala knjige. Kad bi dosla s posla malo je legla odmoriti. A poslije bi s tatom pila kavu.
Kuhala je svaki dan. Radila je svaki dan. Al ostatak vremena je imala za svoje guste.
Načelno, slažem se s lonni i spajkom.
Život je bio prilagodjeniji čovjeku, tamo osamdesetih, kakvima ih ja pamtim. One divne smjene od 6-14 ili 7-15, tako je radio moj tata, do 16 je već poručao i popio kavu i imao vremena za svašta. Za sebe, jel.
Moji roditelji u 80-tima su 2 tjedna u 6-me odlazili solo na ljetovanje, mi kod bake. Oboje su bili gradjanski djir uzivanja i slobodnog vremena, ne ono ne smi se sist jer to ne valja. Isto i sveki. Sveki dan danas do 11 ujutro cita u pidjami. Legenda. Svi dalmatinci i visokoobrazovani, ne znam jel bitno, al cak mislim da je. Jer je svekina mama bila seoska baba i njoj je ta razina prepustanja uzicima bila nezamisliva, iako nije đađala svoju dicu koji su svaki slobodni trenutak picili na planinarenja, skijanjay citanja, turizam u cesku. Nisu se svi ubijali od generacije rodjene 30-tih i 40-tih, neki sz zivili zlatno doba i mislim da je cak i pitanje 'klase'. Mamina mama je sivala odjecu za balove i isla na balove. Muzevljeva baba je bila tip koji se, zbog siromastva i neobrazovanosti, ubijao od posla.
Tako da ovisi o tome - koja generacija, koja klasa... Nekima je bilo prilagodjenije, nekima i ne. Neki mrne zale. Odoh slusat knjigu dok kuvan i pisem na forumu.
Dakle, i ja u muz smo zapravo odgojeni da jr dokolica covjekovo pravo i normalna stvar. Mislim da ovisi i o okruzju (joj, kolko posla imam, ubijam se - ne vrijedis ako nemas posla da ne stizes na wc pa natjecanje kome je gore), a i o odgoju. Mislim da nas moja sveki zali. Tata nas samo ne razumije. A mislim i da nas mladja genetacija zali, al to je normalno - mi smo starkelje.
Nitko nije plakao sto ne moze radit. Jedino sto ce od tih staraca neko umrijet radeci, al po svom izboru jer ga to jedino u zivotu veseli, ne radi se o financijskoj nuznosti, nego u stavu'"ako ne radis, ne vrijedis", ovdje se pak radi o intelektualnoj produkciji.
Baš tako, kako koja generacija i klasa. Kad se prisjećam svojih roditelja, uopće ne znam da su imali slobodno vrijeme za išta. Mama je radila u školi i otkad znam za sebe je doma radila pripreme i ispravljala testove do kasno navečer (nakon što bi odradila svoju satnicu i namirila djecu). Tata je radio uredski posao, ali on je od ovdje već spomenutih radoholičara koji nisu u stanju baviti se nečim "iz gušta", vječno je nešto dodatno radio doma u želji da još malo zaradi.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Na izlete i putovanja nismo išli jer se štedilo (zbog kredita za stan), rodbinu izvan Zg nismo imali, bake su rano pomrle, na ljetovanje se putovalo na max. 10 dana ili kraće.
Ali se čitalo :mrgreen: i to puno :mrgreen:
Za sebe mogu reći da definitivno imam više slobodnog vremena nego moji roditelji. Ali baš da uzimam slobodan dan samo tako - pa baš i ne. Čak ni za rođendan (iako, sviđa mi se ideja!).
I primjećujem da MM i ja imamo više vremena za zajedničko vrijeme otkako dijete nije više tako malo i ne moramo život ravnati isključivo po njegovim obavezama i interesima. Sve češće odemo nas dvoje za vikend na planinarenje, a "dijete" voli ostati samo doma, čak i ako je to zbog testova i zadaća koje mora raditi za vikend.
Danas je sve po uputama za poželjan život - uzmite slobodan dan, posvetite se sebi, napravite si kupku, zapalite svijeće, jedite zdravo, budite fit, provedite kvalitetno vrijeme s djetetom, zavedite muža i naravno pohvalite se svim tim na Instagramu. Zapravo slobodan dan bi bio ugasiti sve te izvore informacija i maknuti se s interneta koji je, paradoksalno, mjesto gdje provodimo svoje slobodno vrijeme.
Lonni, touché. :naklon:Citiraj:
lonni prvotno napisa
Pa kad ovako napišeš, sasvim sigurno je i klasna, moj je stari u 80ima radio dva posla, od 6 ujutro do 22 navečer, da bismo spojili kraj s krajem. Možda mu je zato ostalo to stalno "moram", on i kad na plažu dođe nabraja: sad moram popit kavu, moram se malo ugrijat, pa onda moram u more..Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Baka i dida su sa sela, to je mentalitet ustaj pred zoru, a do 9 se ne spava ni na Novu Godinu.
Neki dan moj 86godisnji dida u masliniku, potpuno zbunjen informacijom da su moj muž i sin išli s ekipom na Biokovo i tamo spavali u šatoru bez ikakvog pametnog razloga, komentira: ah, besposlen pop i jariće krsti. Potpuno mu je to bilo ono iz druge dimenzije.
Moja baka nikad ne bi rekla "ah ne da mi se sad spremat kuhinju" i mirno gledala seriju pored tog nereda. Mama i ja: no problem. Moja mama nikad nije uzela slobodne dane na poslu, ostavila djecu mužu, da bi s prijateljicama doslovno po cijeli dan ležala na plaži na otoku. Ja - no problem.
Moji roditelji nikad nisu imali dan za sebe. Radili su "idealno vrijeme" 6-14 i poslije radili doma do spavanja.
Eventualno zimi nije bilo toliko posla.
Druzili su se rijetko s nekim, nikad nisu bili na godisnjem duljem od 2 do 3 dana.
Tako da ne zavidim uopce.
Evo nedavno sam bas uzela slobodan dan. Otisla kod prijateljice koju dugo nisam vidila i ostala prespavat. Djeca su velika,, snac ce se i sama.
Trebala bi i cesce tako ali griznja savijesti :drama:
Ja bih rado imala razloga za griznju savjesti. :mrgreen:
Prespavala sam jednu noc, doslovno samo to, bez djece ovo ljeto. Prvi put otkako ih imam.
Inace, nadjem vremena za sebe, kako ne, ali samo i iskljucivo naustrb sna. :neznam:
Bitcebolje.
Slično sam pomislila što i lonni, spajka i Svimbalo, barem vezano uz jednu stvar, a to su dječje aktivnosti.
Kad smo brat i ja bili školarci, naše aktivnosti su našim roditeljima bili slobodno vrijeme jer sam ja u muzičku pješačila, a brata je na sport vozio organizirani prijevoz. To je značilo svako popodne slobodno i prazan stan. Mužu i meni su dječje aktivnosti obaveza, mi ih vozimo.
U srednju muzičku nisam ni htjela ići, nego sam morala pa sam se opet sama vraćala pješke zimi u 10 sati navečer po mračnom i pustom gradu, a po mog sina sportaša od 190 cm mi idemo autom i navečer i ujutro.
Isto ovo s čitanjem i igranjem.
I mislim da su dosta onoga što su voljeli oni proglašavali korisnim i nužnim, npr. ribolov i vlastiti vinograd - ništa od toga nije bilo bitno za preživljavanje, to su htjeli i time su se bavili, samo su predstavljali kao da je to važna stavka za kućni budžet.
Uzeti slobodan dan samo tako ni ne mogu jer imamo kolektivni godišnji na posao, a ona 2 dana što ostanu uvijek čuvam za nedajbože.
Ja sam jednom zgodom uspoređivala svoj život sa životom svojih roditelja (prilično su slični), pa sam zaključila upravo to što ti Jurana pišeš, kad nam je dijete bilo manje vodili smo je na slobodne aktivnosti i to je činilo razliku da su oni npr. uvijek imali slobodno popodne a ja često nisam.
Ovo potpisuje. 2 dana su za kontrole kod dr.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Uzmem.
Dan ne. Zbog životnih okolnosti mi je to neizvedivo, ali pola dana/par sati da.
Isto je i s trošenjem novca na samo moje gušte.
Nemam grižnju savjesti.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ali da se razumijemo, sad s velikom djecom stignem ja svašta - odvezem ga na trening pa šetam ili se vratim kući gledati seriju ako je loše vrijeme, a i mogu dulje čitati u krevetu navečer nego kad su bili mali jer sam neusporedivo manje umorna. Imam vremena i energije, više je stvar organizacije.
Pa da, tako i mi prevozimo sina srednjoškolca u muzičku. Istina, moram priznati, otkako je u srednjoj školi, puno manje nego u osnovnoj, jer češće ide tramvajem, sam. Ali navečer dobije prijevoz doma, naročito kad nosi instrument. Ili ako pljušti kiša, kao npr. jučer.Citiraj:
Jurana prvotno napisa
Zapravo, to organiziramo tako da MM ide po njega na kraju dana, a ja dobijem 45 minuta vremena navečer samo za sebe :mrgreen:
Pa sad ja ne znam, meni kad je kći srednjoškolka kod kuće ja opet imam sve vrijeme samo za sebe, ona se zatvori u sobu i uči i moram je mamiti van trikovima da je uopće vidim.
Tako da ono što se tu spominje, serija pod dekicom, knjiga i čitanje, i općenito dokolica svake vrste, toga stvarno imam u neograničenim količinama otkad nemam malo dijete.
E sad, baš otići nekamo, to je druga vrsta problema, kod kuće naravno ima obaveza koje netko mora izvršavati, tako da baš i nije tako jednostavno nestati.
na temu klase i generacijskih razlika, ja bih još dodala da je tehnološki napredak znatno promijenio radne navike, onima koji su imali prilike uživati ih
imala sam dvije bake, jedna je bila '14. godište, neobrazovana, makla se iz sela jedino kad je nosila duhan u obližnji grad, rodila je 13 djece
druga je bila '26. godište, srednjoškolsko obrazovanje, činovnički posao u tvornici, udana za inženjera, dvoje djece, obišli su cijelu Jugoslaviju s njegovim poslom
ova prva je sama pravila sapun kojim je na ruke ribala robu u obližnjem potoku, živjela je u kući bez tekuće vode, kupatila, a dobrim dijelom i bez struje
druga je živjela u stanu s veš mašinom
mislim, jasno je da je druga imala vremena za dokolicu, a prva ne
mislim da danas klasne razlike i dalje postoje, jedino što je veš mašina postala standard
kao što su i telefoni, televizori i mobiteli postali standard
no, danas bolje situirane gospođe ne ribaju same svoj wc nego plate nekog da im to radi, dok su one na poslu ili u dokolici
Ja mislim da i ako sam ribaš WC ako radiš posao od osam sati + ev. neke povremene prekovremene, i imaš stan i jedno-dvoje djece da to sad nije takva strava od poslova da svakome ne ostane vremena za dokolicu, posebno kad više nemaš manju djecu. Tako su moji roditelji, a tako i ja, stvarno ne mogu reći da mi je dan kad ne radim baš ništa nepoznanica. Što rekla vertex, možda mi je i predobro poznat :mrgreen:. Jasno, ima ljudi koji rade po cijele dane, dva posla, ima ih i sad kako ih je bilo i nekad.
E, to.Citiraj:
Mima prvotno napisa
to je sve toliko individualno, i u prošlosti i danas postoje ljudi koji su bili skloni čilati i oni koji moraju stalno nešto raditi kao i svi oni između
ono što danas definitivno ne bih poželjela nikome je život bez struje, vode, rifljanje robe na potoku, pranje u lavoru nakon grijanja vode na peć na drva, obrada hrpetine zemlje motikama, hodanje kilometrima do škole, seoskog dućana po svim vremenskim uvjetima... a tako su moji živjeli i bila bih sama sebi smiješna da tvrdim da mi nije lakše nego što je bilo njima
naravno, sigurno je i individualno, ali ja bih i dalje rekla da postoje neke globalne promjene, unatoč tome što je Inina baka išla na bal i planinarenjeCitiraj:
n.grace prvotno napisa
sjećam se na jednom predavanju komentara od profesorice Nataše Jokić Begić, jedne od naših najboljih kliničkih psihologinja, podatka da su se srednje vrijednosti na mjerama narcizma u našoj kulturi jako promijenile zadnjih 50ak godina, odnosno ponašanja koja bi se prije interpretirala kao narcistička/orijentirana na sebe danas su normalna.
To zvuči možda grozno, ali mislim da je više dobro nego loše. Jednostavno danas je puno češće razmišljati na način: što ja želim? što meni treba? kako se ja osjećam? ispunjava li me ovaj posao/brak? - u odnosu na prije dominantniji: što je moja dužnost? što je ispravno? što će drugi reći?
Sigurno je tome doprinijeo jednostavno porast u standardu života, gdje je veći dio populacije ipak došao sa sapuna na potoku do mašine za robu i suđe kao nekog standarda. Pa onda ironično opet idemo pravit svoj sapun, ali ovaj put na radionici, pa bude vrijeme za sebe :)
Dobro je rekla lili, kad dođe tangerina na temu, učini je zanimljivijom :heart:
Mislim da je sve to promjena na bolje jer kad skužimo što želimo, lakše je to reći drugima (nego kad ni sami ne znamo) i sve je to put u bolju komunikaciju.
Haha, fakat.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Mislim da je greška što danas postoji jedna predodžba o tome što je užitak. Možda nekoga baš veseli ono što drugi smatraju pokorom, npr. kuhanje ili pečenje kolača može biti bolje za psihu od trčanja po nasipu (pogotovo ako ne volite trčati) - zatvori se u kuhinju, pusti muziku ili podcast, ima vrijeme za sebe, svoje misli i još nakon svega nahrani obitelji i dobije pohvale od njih, pa se opet osjeća dobro i tako napuni baterije.
Svatko bi trebao naći svoje, nebitno jel to izležavanje cijeli dan ili okopavanje vrta. Na žalost i dalje se previše razmišlja o tome što će netko reći, pa i na ovoj temi je brzo krenula defenziva. Jedino što danas možda žene neće brinuti što misle susjedi jer ih, u gradu pogotovo, najčešće niti ne poznaju, nego će na umu imati možda ljude s društvenih mreža ili s foruma.
Točno tako!Citiraj:
tangerina prvotno napisa
hvala Jurana, sad mi je malo :oops:
Moja sveki puno toga vidi ironicno jer je ona svjesna koliku je promjenu njena generacija napravila u odnosu ma generaciju njene mame (potok, glad). Ona je bila jedna od prvih inzenjerki fer-a, uzivala blagodati sigurnog poroda u bolnici, masina za sve i sva, uzivanja dokolice, napretka u medicini. Ne moze se nacudot trensovima ala sapun-radionice - od anti-cijepljenja, do poroda doma, attachment parentinga, preko griznje savjesti oko uzivanja u dokolici. Dobro, njen je stan malo ekstreman - salila se na onaj muzej 80-tih jer da nek slobodno kod nje dodju - nikad nije trosila kozmetiku, svaki slobodni trenutak skija je u sloveniji, planinarski domovi...djeca, doduse, jela u menzama (ja je ne sudim ni najmanje, al vecina zena da).
Slazem se. S godinama (a mozda je to i karalterno) opada zabronjavanje koliko si rangiran(a) u popularity contestu i kolika ti je sljedba.Citiraj:
lonni prvotno napisa