Od majke ću naslijediti nešto kad umre, kao što je muž naslijedio od pokojnog oca.
Printable View
Možda je čak i ovo opcija,al tko će živit s takvom osobom kojoj je teško primit djecu na 30 dana jer su ostali bez podstanarskog stana. :/
Nije da ih prima u jednosoban stan. To zaista shvaćam da ne bi bila opcija u malom stanu da se svi gužvaju.
Bravo ina33, potpisujem svaku tvoju riječ. Klasična emocionalna ucjena.
ako imate želuca biti "drama" queen , ostavite djecu kod nje, a vi se negdje snađite nekoliko dana, s pričom kako nema nigdje ništa za iznajmiti i da ste nemogući...
šira dalmatinska obitelj će se početi zgražati i vrlo će brzo onda naći neko povoljnije rješenje (ili jeftiniji stan za najam, ili će ju oni nagovoriti da proda zemlju)
Mozda nema.
Mozda su siromasni. Moji roditelji su siromasni . Dobila sam ves masinu na rate za vjencanne. Za moje vjencanje sam im kupila odjecu i platila frizera. Moj muz je dobio mali stan u zoni tramvaja. Od tog stana "napravili " smo u braku kucu od 140m2 i sad vec imamo isplacen kredit koji je bio razlika.
Nikad nisam volila "plakat mižerju", ali... ono... kad je predstava sa sjedenjem u jaknama u velikoj stančugi, nek je predstava do kraja. Ako publika to traži, zašto ne. A cilj će se postići i nećete bit karakterizirani kao Hladni gadovi, nego ćete dobiti visokocijenjeni status Žrtvi i patnika. Dobro se prima natjecanje u patnjama - kome su gori leukociti, kome je teže.
Moj otac je alkos i obiteljski zlostavljac, od njega nemam ništa. Majka još otplaćuje kredit za svoj stan, kad mi treba pitam je bez zadrške, ako ima, da.
Ako nema, pronađe. Mi smo sad za ovaj stan 10.01. morali dati 1950 eura. I nitko ne garantira da nam ipak prije ljeta neće reći da selimo. To je realnost i ne, meni nije normalno da jedinom djetetu nećeš pomoći da mu to ne bude realnost.
Mogli smo mi isto tako reći; zašto mi ne bi mogli na godišnji jer nema tko svekru promijeniti pelenu, neka se svekrva sama snađe.
Nažalost, I have learned from the best ...
i zato ću s djecom potpisati ugovore dok sam još pri sebi ...
prije nekoliko godina sam otvorila topic da li da djeci kupim stančiće... cijene su otišle u nebo i nemam tih novaca niti mogućnosti za kredi, ali sad plaćam škole/sportove i ostalo prema željama... svima će biti jednako. nakon moje 60. me nemaju više ništa tražiti
Još jednom - ništa ne traži. Volja oca je bila da dobije. Ona ne poštuje volju svog supruga niti privatno vlasništvo svog sina. Postavlja se kao da je njena dobra volja da nešto udjeljuje. Nije njena dobra volja. Nije u vlasništvu cijelog stana. Suprug je mogao oporučno cijeli stan ostaviti njoj da je htio bit siguran da će sin biti isključen. Zakon uključuje sina. Oporuka uključuje sina. Ona ga isključuje samovoljno.
Ne. Prodali su stan, od toga kupili brod, auto, trošili taj novac za život, svekru je isto dolazio fizijatar privatno i ostalo je oko 15.000 eura na svekrovom računu, ne znam koliko svekrva još ima.
Moj muž je zaposlen od 17. godine, od 19. živi sam, sam je platio vozački, tako da mislim da stvarno nije ništa dužan. Uf, tema je otišla preširoko.
Ma već je povrijeđen. Skupilo nam se svega baš zadnje vrijeme, sad s tim traženjem stana, prvi smo nadobudno išli pogledat svi skupa pa je vlasnica rekla: a kako mali tako loše priča za svoje godine?
Pa je rekla da bi nam dala, ali ne može ako dijete ima teškoće, jer znate možete mi ne htjet plaćat pa vas ne mogu izbacit. Pa smo ga onda ostavljali kod prijatelja, osjećaš se ko govno da skrivaš dijete.
Baš nam je malo too much. Ali doć će i bolja vremena, sve dođe na svoje.
Meni je skroz lako shvatljivo da svekrva možda stvarno čuva novac za starost i potencijalnu bolest pa ne želi isplaćivati svog sina. Isto mi je shvatljivo da se jednostavno ne želi preseliti, to je njeno pravo.
U svakom slučaju će netko ovdje loše proći. Za ovo što kažete da nije njezin cijeli stan, okej, naravno da nije, polovica je njezina, ali isto i sin nju traži da se odrekne nečega, novaca ili života u tom stanu. Jedino pravo dijeljenje na pola bi bilo da se svi skupa uselite tu jer je to zajednički stan.
Razumijem. Bas mi je zao. Cijene nekretina su lude, a imati dijete s poteskocama u ovom sustavu kosta.
Sad ovo nema veze sa nekretinom, ali probaj razmiljati izvan okvira. Mozda da odete malo izvan Splita. Proci ce i ti dani na terapijama. Grad se siri . Razmisljaj gdje bi mogli zivjeti za 10 godina i gdje bi vam bila dobra okolina za dijete. Svekrva se mozda predomisli za koju godinu, mozda i ne. Ali ne bih na nju previse racunala.
Ma gledamo mi i van Splita, daleko od toga, Solin, Podstrana, jednostavno ne možemo predaleko, jer kažem mali 4 dana u tjednu ima terapije, nekad dvije dnevno, mi imamo jedan auto, koji muž mora imati za posao, to povlači još jedan auto, registraciju, gorivo.
Da nema njegovih terapije, davno bi mi bili na otoku, tko zna, možda za koju godinu bude situacija dobra da možemo samo dvaput tjedno do logopeda i slično pa i šmugnemo.
Ah...
Mislim da bih mogla knjigu napisati o odnosima unutar familije.
No, ajmo ovako:
Ja ću sudit po sebi,
Friška sam udovica i ova priča o pelenama mi je itekako friška i da, u depresiji sam, teškoj, držim se, ne dam se, ali izgubila sam muža nakon 31 godinu zajedničkog života i to na najgori mogući način.
Ta žena, koju ovdje pljujete i razvlačite, je možda isto u depresiji. Ostala je sama i jadna.
Nije lako biti sam sa svojim mislima i stalno vrtiti jedan te isti film.
Ponavljam, ja ju ne bih pritiskala i vjerujem da će s vremenom doći sve na svoje, ali dajte ju pustite da odtuguje i dođe k sebi bar malo.
svekar nije ostavio pola pola stan, nego se tako dijeli po smrti vlasnika 50:50
za miran suživot i čiste papire djeca se često odreknu svog dijela u ime živućeg roditelja (naravno, nakon smrti i tog roditelja će naslijediti nekretninu)
na ostavinskoj raspravi se trebalo drugačije dogovoriti da bude dobro za sve, ali ljudi ne razmišljaju u tom trenutku... mogli su dogovoriti da zemlja ide sinu, a njoj cijeli stan (možda je zemlja bila isključena iz nasljedstva jer je samo njezina)
Baš me zanima kako bi postupile forumašice: dijete ima 35+, ima ušteđevinu od 40000 eura, ali ne bi trošilo; ima jeftinijih stanova na periferiji, ali ne bi dijete plaćalo skupo gorivo; ... ali zato bi dijete da vi kao udovica (kojoj je zasigurno teško bez supruga i osjećate se nesigurno) izađete iz stana da se on s obitelji komoda, a vi da prolazite još jednu životnu neizvjesnost promjene stana, okoline, navika, financijske nesigurnosti (i još vam prigovara kako ste za života puno trošili na stanove, brodove, putovanja, pa sad nema za dijete:roll:)
ja sam i dalje za prvu verziju: snađite se sami, pokrijte se s onim što imate; napravite kompromise oko lokacije stana za najam ili kupnje stana; s vremenom će se situacija sama od sebe riješiti; ne ulazite u konflikt zbog novaca zbog vlastitog psihičkog mira
Svekar nije umro jučer i nitko joj ne bi s tim došao nakon mjesec dana. Prošlo je više od dvije godine. Tanči ima kćer studenticu, da sutra ta kćer ima obitelj i dijete sa pp, pitam se bi li Tanči pomogla svom djetetu. Koliko može. Tanči je na kraju krajeva tu svoju kćer školovala do kraja mislim medicinskog fakulteta, i to košta i to je davanje. Mene je moja mama isto odškolovala. Moj muž je morao u trogodišnju srednju da bi šta prije počeo zarađivati. Odluka je ionako na mužu, ja sam već rekla da ja ne bi više tu temu s njom načimala, on se ne slaže pa neka on na kraju napravi kako želi. Hvala vam svima na mišljenju.
I zašto su neki upisi na ovoj temi kao da je on njoj došao u rekao: mama, ajde pola stana je moje, izlazi. Došao joj je kad smo bili u situaciji da moramo vam iz stana, drugog nema, došao joj je kao mami, požaliti se, zaplakat, reć joj: mama teško mi je, ne možemo više ovako, jel mi ti možeš ikako pomoć, eto samo da imamo neku sigurnost, mali će sad u školu, imati će asistenta, da ga ne moramo premiještat iz škole u školu kad selimo. Onda kad je ona pitala kako je mislio da mu pomogne je iznio opcije. Nije upao u stan i počeo je pakirati.
Prošle su dvije godine? Čak dvije?
Moj muž je preminuo prije skoro godinu dana, a sad mi fali više nego ikad i svaki dan, datum, me podsjeća kako je to izgledalo lani: koji dan su rekli da mu više spasa nema, koji dan su se pojavile metastaze u plućima i jetri, koji dan je pao, koji dan je prestao jesti, koji dan je izdahnuo...
I sad me frče u želucu kad ovo pišem.
Svekrva nije ništa nikome dužna pa ni svom sinu.
Je li ga odškolovala? Je, ali ni to nije bila obavezna jer srednja škola nije obavezna. Samo osnovna.
Trogodišnja srednja škola je isto škola.
I kaj bi ona sad trebala pod mus iz stana jer ovo i ono.
Ne bi. I zakon je na njenoj strani. Ona je u posjedu nekretnine.
Onog trena kad se to shvati i prihvati, svima će biti lakše.
Što se mene tiče i mog djeteta, mi nismo predmet ove priče pa molim da nas se izostavi i ne povlače paralele.
Nisam te ja uvukla u priču nego druga forumašica. Posjed nekretnine ukoliko se on odluči za razvrgnuće nema nikakve veze. Nebitno, kako sam rekla prepustiti ću njemu odluku, neću se miješati, otvorila sam temu čisto da čujem mišljenja, kako sam i očekivala i šta je normalno podjeljena su. Mislim da neću više ulaziti u rasprave jer sam samo svojim upisima potakla neke za mene teške stvari, šta mi ustvari uopće ne treba. Ukoliko bude kakvih promjena na ovu cjelokupnu temu, napisat ću. Ne znam koliko moderator drži teme otvorenima. Još jednom hvala svima na mišljenju.
Naplavomzalu, ja zaista nisam pomislila da je tvoj muž bio spreman spakirati svoju mamu i izbaciti je van. Ali dajem neku svoju perspektivu jer si pitala što mislimo. Slažem se s ovim što pišu Vrijeska i Tanči, ja isto tako gledam. Zato sam i rekla da bi jedina prava podjela bila da se uselite svi skupa, ali vjerujem da to ne želite, ne bih ni ja.
I Tanči je stvarno u pravu kad kaže da svekrva ništa tvom mužu nije dužna. Da li bi bilo lijepo da pomogne kad joj je sin u nekim životnim poteškoćama, a pa normalno da bi. Ali jbg, ne mora ako neće. I to je teško prihvatiti, većini nas je teško prihvatiti da roditelji zaista više ne moraju raditi neke stvari za nas ako ne žele, ali tako je. I mislim da je najneizvjesnija moguća stvar u odrasloj dobi računati na to da će roditelji pomoći, jer jednostavno ne moraju i postoji 500 načina na koje se to može izjaloviti.
ne znam kakva ću ja biti kada još više ostarim, al nekak mislim da ću probat pomoć svojoj djeci. I moji roditelji su meni pomogli, tak da se nadam da će se niz nastaviti.
Iako mislim da je najbitnije da roditelji vlastitoj djeci daju "kruh u ruke".
E da, i sada dolazi onaj faktor, nikad ne reci nikad jer fakat tko zna kaj bu bilo.
Svekar je, ne napisavsi oporuku, de facto odlucio da se dijeli pola pola. Zakon tako predvidja i to se podrazumijeva.
A mira ionako nema. Ima gorcine i tuge.
Pa da.
Ja sam se na ostavinskoj iza pokojnog oca odrekla jer se to "tako radi", mati je naslijedila sve i onda je ona ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju prepisala sve sinu.
I? Kaj sad? Ja tu nemrem ništa, a i neću se zamarati.
Svako neka radi po svojoj savjesti.
Ja mirno spavam.
Svekrva ne treba pomoci sinu ako ne zeli.
Samo mu treba dozvoliti da preuzme dio stana koji je naslijedio od oca. Onaje nasljedila pola. Ne cini ona nikakvu uslugu sinu nego omogucava ( u ovom slucaju NEomogucava)ono sto mu po zakonu ( i ocito zelji oca) pripada.
To sto gospoda majka i dalje smatra da treba sama zivjeti u stanu od 85m2 dok joj se sin sa obitelji vuce po podstanarima i ne omoguciti mu da ude u posjed imovine -skroz je jedna druga stvar.