Ljuba Arnautović: Lipanjski snijeg https://mvinfo.hr/knjiga/15235/lipanjski-snijeg
Printable View
Ljuba Arnautović: Lipanjski snijeg https://mvinfo.hr/knjiga/15235/lipanjski-snijeg
Jako, jako dobro, majstorski, jedva čekam nastavke:
https://www.oceanmore.hr/hr/knjige/p...arnja-zvijezda
Slabo čitam, a i ovdje tišina. Prijavljujem Margaret Atwood Penelopeja. Ništ posebno, nisam preveliki fan klasike, a ovo je (vrlo sažeta) interpretacija Odiseje, iz Penelopinog kuta.
Ja ništa ne pišem jer samo redam krimiće iz serijala Tane French Dublin Murder Squad. U stresnom sam razdoblju, a i sa zdravljem nešto kuburim pa čitam što mogu.
Ove knjige su lijepe, na hrvatski su prevedene prva i treća, a ja čitam na engleskom i sad sam na četvrtoj. Nisu sve radnjom u istom vremenu, već s nekoliko godina razmaka pa dosta pripovijeda o irskom društvu, kako je ekonomski uspjeh u jednom trenutku utjecao na promjenu životnih okolnosti ljudi pa nakon toga recesija, osvrće se na siromašku prošlost, alkoholizam i nasilje u obitelji. Onako, imam osjećaj da ponešto i učim iz njih.
Svaka je knjiga iz perspektive drugog lika i jako sam zadovoljna vještinom književnice da svakom da drugačiji glas.
Je, baš je nekakvo šugavo razdoblje...
Ja sam uzela knjigu Spojka-pogled-znak danske spisateljice Dorthe Nors, ali nekako mi teško ide, pa nisam sigurna da ću je i završiti. Tema je samački život i nije me se dojmilo. Nakon Erike Fatland (High) sve što uzmem čitati izgleda mi blijedo i nikakvo.
Za info - pala mi je šaka Katherine Center: Što spašavamo iz požara https://mozaik-knjiga.hr/proizvod/st...amo-iz-pozara/ (možda isto u krivom trenutku, jer nakon Erike Fatland uvijek mi treba dugo da se oporavim). To je svojevrsna slikovnica za američku teen generaciju. Ne znam isplati li se uopće trošiti riječi. Nije to čisti ljubić iako ima elemente, nikako nije feministička literatura iako je glavna junakinja žena u "muškom" zanimanju i okruženju, nije obiteljski roman iako se dotiče i pitanja bolesti člana obitelji - više je skup uputa na razini checkliste, pročitaš u roku keks.
Knjiga se izgleda dobro prodaje jer je oblikovana tako da bude prikladna širokoj populaciji mlađe generacije koje ne obiluju treniranim čitateljima. Vidi se zadani kostur i teme za koje mi se čini da ih je autorica dobila u zadatak ili sama odabrala. Tja, sad sam u dvojbi što napisati - možda je bolje da ljudi čitaju to nego da ništa ne čitaju. Vjerojatno može nekima poslužiti kao mali korak u razvoju čitateljskih vještina i prijelazu na zahtjevniju literaturu. Čita se kao nekadašnji Život romani :mrgreen: i sasvim sigurno ima svoju publiku (i tržište). Sorry ako sam promašila topic.
Čitam i dalje jednakim tempom, ali slabo pišem jer ne pišu ni drugi :mrgreen:
Od interesantnijih pročitanih u zadnjih mjesec dana izdvajam:
Andrej Kurkov: Sive pčele
Ovaj pisac poznat je hrvatskom čitateljstvu, na hrvatski je prevedeno već nekoliko njegovih romana. Radnja "Sivih pčela" odvija se 2016. godine u tzv. "sivoj zoni" Donbasa, gdje u gotovo napuštenom selu živi Sergej, pčelar kojeg je žena s djetetom davno ostavila i otišla u svoj rodni kraj na zapadu Ukrajine, a on ne želi ostaviti svoj način života i svoje pčele, čak i ako živi između dviju vatri, ruske i ukrajinske, u selu nemaju struje, a namirnice im (njemu i još jednom susjedu, jedinim preostalim stanovnicima sela) dostavljaju humanitarne vjerske organizacije. Sergej se u jednom trenutku odlučuje na put - zbog pčela, kako bi ih mogao pustiti na ljetnu ispašu. I tu sad kreće priča, nalik pikarskom romanu. Iako su zbivanja i atmosfera u romanu tragični (naročito u svjetlu sadašnjih zbivanja, roman ih na neki način anticipira jer je napisan 2019.), atmosfera nije sumorna, možda baš zbog opuštenog i dobroćudnog Sergejevog karaktera.
Nisam isprva htjela čitati ratnu knjigu, ali na kraju mi se baš svidjela i povukla me u čitanje.
Nina Wähä: Oporuka
Švedski roman o finskoj obitelji s dalekog sjevera. Knjiga je dobila velike pohvale (na portalu "Najbolje knjige" same superlative), ali mene je razočarala. Cijelo vrijeme kao da se priprema neki intrigantan zaplet i njegovo razrješenje, ali na kraju od toga ništa. Likova je vrlo mnogo (otac, majka i dvanaestero djece, s tim da se spominje i još dvoje umrle djece), a nisu do kraja karakterizirani, ni likovi ni odnosi među njima. Stječe se dojam da je većina likova prikazana tipizirano i zbog toga su neuvjerljivi (dva brata homoseksualca, svaki različitog fenotipa; sestra koja doživljava prosvjetljenje kroz feminizam; mentalno hendikepirani brat; brat sadist, itd.). Na kraju ta knjiga nije čak ni prava obiteljska saga, tek nabrajanje poglavlja za poglavljem.
Damir Karakaš: Potop
O "Potopu" neću duljiti, tko je volio "Sjećanje šume", voljet će i "Potop". Knjiga je kratka i vrlo brzo se čita.
Krisztina Toth: Panterin sjaj
Zbirka od 50 priča o zločestim, ksenofobnim Mađarima :mrgreen: većina priča bavi se problematikom drukčijih (fizičkim izgledom, siromašnih, hendikepiranih fizički ili mentalno, itd). Priče su kratke, brzo se čitaju, i većinom su jako, jako dobre (ima ih svega par - i to onih koje i tematski odudaraju od ovog što sam sad napisala - koje mi se nekako nisu uklopile u cjelinu). Pa ako netko želi čitati priče umjesto romana, i to još priče iz svakodnevnog života (koje je vrlo lako zamisliti i u hrvatskom okruženju), preporuka.
Od ne-fikcije čitam još:
Stuart Russell: Kao čovjek - pokušavam bolje razumjeti problematiku umjetne inteligencije
A u petak sam bila u Samoboru na festivalu Brdo knjiga - o knjigama u planinarstvu. Da ostavim pola plaće na Libriconovu štandu spriječila me samo činjenica da većinu njihovih izdanja već imam doma :mrgreen: ili sam ih čitala iz knjižnice.
Ipak, nabavila sam jednu knjigu koja me jako veseli. Knjiga Gospićanke Ane Lemić, "Sela i stanovi na Velebitu", raritetno je izdanje (u maloj nakladi i praktički je se ne može kupiti u knjižarama, prvo izdanje iz 2013. je odavno rasprodano), koja profesorski pedantno opisuje život na Velebitu i faktografski točno nabraja sva sela i stanovništvo. Stanovnika uglavnom više ni nema, a sela su opustjela i propadaju. Neka od tih sela sam i sama obišle u dosadašnjim obilascima, a na neka ću obratiti pažnju pri sljedećim posjetima Velebitu. Knjiga je na neki način spomenik podgorskom čovjeku, o kojem dosad nitko nije ni pisao (dok je Velebit kao planina prilično detaljno opisana u smislu biljnog i životinjskog svijeta). Jako me veseli proučavati je :-D
Ja sam procitala Suggia Baina od Douglasa Stewarta i pridruzujem se pohvalama i hvala na preporuci.
Nadovezujem se na ovu preporuku još jednom knjigom iste autorice - Pisma čitateljici, dnevnički zapisi nastali 2020. i 2021. godine, a koji se dijelom odnose i na pisanje romana "Ljeta s Marijom". Izvrsna knjiga, naročito za one koji vole čitati tuđe dnevnike (a kad su već namijenjeni objavljivanju, zašto ih ne čitati :mrgreen:).
I inače volim knjige "bez radnje", u kojima nema fabularne napetosti, oduvijek me više zabavljalo čitati tuđa razmišljanja nego samu priču (jedna od najdražih mi knjiga koje sam u životu pročitala su Desničina "Proljeća Ivana Galeba"). Ovo je knjiga baš po mojoj mjeri. Zapisi o životu u počecima pandemije (gdje o koroni nema ni k, ali atmosfera se itekako dobro osjeća), zapisi o gradovima (Zagreb, Split), o književnosti i autoricama, a ponešto i o nastajanju romana. Pa, tko ne traži knjigu s akcijom, ovo je prava uživancija.
Nije knjiga, ali vrijedi pročitati https://pescanik.net/sila-i-demokratija/
Tanja, hvala na preporuci na Olji SI, ja kupila na interliberu neku njenu knjigu poezije i svidjela mi se, drugo nisam citala.
Ja procitala najnovijeg Ferica na moru, (valjda je najnoviji), nesto Na obali rijeke. Svidjelo mi se, prica o aferi ozenejenog 53-godisnjaka i 22-godisnjakinje, dosta kratka. Ima opet tih njegovih scena seksa i bolesnih mastarija, ali opet mi je autoricna i nekako elegicna.
Pri kraju Jeseni od Knausgarrda, onako ok, simpa, ali nista posebno. Ja volim njegov stil pa mi je ok, chill.
Pocela i Americku Pastoralu od Philipa Rotha, netko ga je bio hvalio, a nisam jos nista njegovo citala. Zasad me ne odusevljava pretjerano, ne znam hocu li nastaviti.
Roman se zove Dok prelaziš rijeku.
Čitala sam ga jesenas, dobro je napisan, ali me se ipak nije dojmio. Dobro kažeš, "nekako elegična", ja sam si njegov stil ovaj put protumačila kao poetsko-cendrav :mrgreen: i nije mi dobro sjeo, draža mi je njegova uobičajena ironija.
Ferić je inače majstor romana i njegove kompozicije, u ovom najnovijem romanu to ne dolazi do izražaja, puno je jednostavnije strukture.
Kao da je i on ostario :mrgreen:
Haha tek sad vidim da sam napisala “autoricna” a mislila sam “autoironicna”.
Ne znam, meni se njegiv stil pisanja, slaganje recenice, metafore, toliko svidja da izgubim pojam o tim nekim ozbiljnim kriticarskim pointovima poput kompozicije i sl. Valjda sam vise bice brzih poteza i impresija a manje od strukture. Vjerojatno si u pravu.
Aaaa, hvala, moram ovo pročitati. Mene je kod Ferića uvijek umarala ta njegova komplicirana struktura (kao da se probijaš kroz šikaru) pa bi mi se ovaj mogao svidjeti.
Inače, čovjek JEST ostario (kaže osoba koja je tu negdje - mi smo ista školska generacija, samo sam ja par mjeseci mlađa). Nakon šezdesete to se baš jako osjeti. Govorim iz iskustva... :mrgreen:
Ma on bez daljnjega ima jako lijepe rečenice, i stil mu je uvijek na visokoj razini, nikako ne bih rekla da je knjiga loša.
Samo mi je osnovni ton djela bio bitno drugačiji od ostalih njegovih djela, to mi je upalo u oči i nekako mi nije sjelo. Plus znatno jednostavnija kompozicija, koja sama po sebi nije loš potez, ali nije ni ono na što sam navikla u njegovim romanima.
Pred neki dan pročitala sam Gledajte kako plešemo Leile Slimani, drugi nastavak iz trilogije "U zemlji drugih" (prva knjiga naslovljena je "Rat, rat, rat").
Dok se prva knjiga bavila prvom generacijom doseljenika iz Francuske u Maroko (u liku Mathilde), druga knjiga bavi se generacijom njihove djece - Aiche i Selima. Pretpostavljam da će treća knjiga u trilogiji biti fokusirana na generaciju njihove djece, tj. autoričina alter ega.
Ali zanimljiv detalj, zašto sve ovo pišem - dakle, u ovoj, drugoj knjizi, opisan je jedan od pokušaja državnih udara u Maroku 1971., za vrijeme proslave rođendana Hasana II. Kako inače volim povezivati stvarne činjenice s onim opisanim u književnosti, krenula sam guglati Maroko i državne udare i Hasana II, i naišla na ovaj članak iz 2010.:
https://www.jutarnji.hr/globus/bila-...aljeva-4092840
A u članku se navodi da je liječnica iz teksta teta književnika Zorana Ferića. Pa me to vratilo na njegovo "Putujuće kazalište", gdje se zaista spominje sestrična (hm, je li bila sestrična? obiteljski odnosi u tom dijelu romana nevjerojatn osu komplicirani) njegovog oca, Marijana :mrgreen: i to ne samo usput, nego se zaista i pojavljuje kao lik.
Ovo povezivanje literature i činjenica baš me zabavilo.
Dota, ti si ono trazila nesto ala Godine, opis generacije? U malu je usa djava je to za moju splitsku generaciju, minus sumornost.
Ruth Ozeki - Priča za vremensko biće
Zahtjevan roman, preporučujem svim ljubiteljima Murakamija.
Ruth, spisateljica japansko-kanadskog porijekla (sad govorim o liku u knjizi, a ne spisateljici romana, iako se vidi otkud inspiracija :)), živi na jednom kanadskom otoku sa suprugom, ekološkim aktivistom i umjetnikom. Jednog dana, na naplavinama na obali pronađe dnevnik mlade Japanke Sadako, pisma na francuskom i ručni sat koji su dobivali kamikaze u 2.svjetskom ratu.
Sadako piše o svom životu, tati koji je radio kao programer u Americi pa dobio otkaz i razmišlja o suicidu, trenutnom životu u Tokiju gdje je izložena brutalnom bullyingu, inspirirajućem ljetu kojeg je provela u hramu kod prabake, budističke redovnice, čiji je sin bio kamikaza.
Svega tu ima, i katastrofe u Fukushimi, i kvantne fizike i zbilja nevjerojatnih detalja o suvremenom japanskom društvu.
Def imamo slican citalacki ukus, chesil, i ja sam u toj gustala. Ja sam procitala Cognettija, Vucja sreca, volim ja sve njegove jer mi je tema bliska. Sad citam Tezinu snijega, i ta mi je bas dobra.
počela sam čitati Kirku, Madeline Miller
pročitala sam 10ak stranica, meni je to dosadno
jel se vrijedi potruditi još, kako se vama svidjela?
Meni je bila odlična.
meni meh.
Fernando Aramburu: Čiope
Knjiga je genijalna, duboka, intenzivna i na mahove vrlo teška. Ali nema smisla uspoređivati je s "Patriom", zapravo, ako očekujete novu "Patriu", mogli biste se razočarati jer je ovo potpuno suprotan tip romana. Komorni, s malim brojem likova, gotovo bez događanja, a ipak takva da obuhvaća "čitav jedan život" (parafraziram Seethalera) i više od toga. I zahtjevna za čitanje. Ali vrijedi svake stranice i svakog nemira kojeg pri čitanju osjetite.
Iako, ja bih rado novu Patriu.
Nikako naletit na nešto slično, a ni odletit u Baskiju.
Evo jednog citata iz Čiopa koji kao da se odnosi na hrvatsku, a ne na španjolsku obrazovnu politiku :mrgreen:
Citiraj:
Otkako sam došao na školu otrpio sam različite obrazovne zakone, navodno osmišljene u svrhu poboljšanja kvalitete obrazovanja. Gnjusna laž. Svim promjenama jedini je cilj bio da nešto ukinu i da nešto uvedu, ponajprije da ukinu ono što je uveo prethodni zakonodavac. Reforme su se najvećim dijelom sastojale od skupa administrativnih odluka i odredbi vezanih za nastavni program, čime su nastavnicima ruke bile vezane, učenici bili svedeni na strojeve za usvajanje sadržaja, a sve je od samog početka izobličeno prekomjernom birokracijom i konstantnim nedostatkom sredstava.
Marisha Pessl - Noćni film
Užasni neuvjerljiv krimić. Ne znam uopće zašto sam ga čitala do kraja
Jao, Chesil, isti osjecaj. Katastrofa! Ljubavne price iz Glorije su apsolutni hit u usporedbi s Nocnim filmom.
Munkice, daj mi prijedlog za neki koji ti je dobar.
S krimićima sam počela i završila u osnovnoj s cijelokupnim opusom Agathe Christie.
Probala sam Joanne Rowling, aka Galbraithom, užas.
Larssonova Millenium trilogija mi je jedini baš baš odličan krimić.
Pavičićeva Crvena voda skroz ok. Pročitala sam i Nesboovog Snjegovića, evo, ni ne sjećam se o čem je.
Ja sam do krimića čitala samo James Ellroya - on mi je bio fantastičan. Po njegovom romanu je snimljen npr. "L.A. Povjerljivo".
Trenutno se čitaju cjenici za knjige :lol:
Cjenici? Ja ih uopće ne čitam. Godišnja članarina u KGZ je 50 kn (sad po novom 7 eura), a knjiga u njima ima puno više nego što ih mogu pročitati u cijelom životu :mrgreen:
KOliko često kupuete knjige?
Ja uspijem cca 20 knjiga godišnje pročitati, ni blizu koliko bi htjela tako da nemam vremena vraćati se na pročitano.
Zadnje sam kupila Putujuće Kazalište na promociji, stvarno me se dojmio i stvarno ga volim. Doduše bilo nas je jedva dvadeset pa me bilo sram šmugnuti.
Krimiće sam smanjila, ali od svih koji sam ikada pročitala najviše me dojmio Tribusonov Nikola Banić.
Trenutno sve redom od Delphine de Vigan čitam, odlična mi je.
Ne kupujem ih uopće jer su mi sve police i ladice pretrpane, a čekam da djeca odrastu i odsele da ove postojeće poklonim, barem dio.
Čitam knjige iz knjižnice ili e-knjige.
Na već pročitane knjige se rijetko vraćam, to su posebne knjige ili su posebni uvjeti života; previše ima novih koje me zanimaju, ne stignem.
Ni ja ih baš ne kupujem. Kupim nešto na Interliberu (tome ipak ne mogu odoljeti :mrgreen:), to bude jednom godišnje.
Neke knjige sam uspjela donirati, ali većinu mi je žao dati. Nekima se uspijem i vraćati, i to me baš veseli.
Veliku većinu knjiga koje pročitam posuđujem u kvartovskoj knjižnici.
Chesil,
Meni je Cormoran drag pa ne znam sto bih ti preporucila osim ovog sto si nabrojala. Znam da je mm progutao Diplomu za smrt Zorana Brucica (3 knjige), ali ja sam nakon prve stranice zatvorila knjigu jer lektura nije bas najbolja i svaka recenica i/ili pocinje i zavrsava s tri tockice sto je previse za moje okp-ove.
Ja stalno kupujem knjige jer sam fetisist, volim ih imati, listati i dirati. Nemam vise polica za njih pa kupujem nove i slazem ih ko arhitekt na lsd-u.
Na ljetovanju sam prvo citala knausgaarda jesen gdje je napisao nesto tipa da je madam bovary savrsen roman i onda sam posudila madam bovary jer to nisam citala kad je trebalo (buntovnik 4ever) i zbilja je dobar roman cak i sad nakon 150 godina. Zatim sam procitala Treci Reich od Bolana (njega inace obozavam) i bio mi je odlican, slistila sam ga za 2 dana - iznenadilo me je kad sam procitala da mu je to valjda najraniji roman (posthumno objavljen, napisan valjda 1989). Atmosfera negdje izmedju Kafkinog Dvorca i filma Straw Dogs od Sama Peckinpah - mene je bas drzalo nekom creepy atmosferom i slutnjom.
Sad sam posudila Godine s Laurom Diaz od Carlosa Fuentesa - nisam ga jos citala prije, inace sam slaba na latino pisce (Marquez, Saramago, Cortazar, Bolano, Llosa), ali zasad mi je nekako meh. Ne opcinjava me - malo sam zahtjevna mozda.
Posudila i prvu knjigu od Isabel Allende - Japanski ljubavnik - ne znam bi li je pocela ili ne- brijem da je nesto na granici sunda - ne da mi se trositi vrijeme na to - ili je bar zabavno?