Hvala Danka! Antrofobija - pardoncek.
Mojca, jesam li ja generalizirala ili sam napisala da ima ovakvih ili onakvih?
Printable View
Hvala Danka! Antrofobija - pardoncek.
Mojca, jesam li ja generalizirala ili sam napisala da ima ovakvih ili onakvih?
eh sad....:-) sta je tocno? never mind, znamo sto sam mislila:-)
aa, ksenofobija je tocnije
Ja bi se na ovom mjestu samo još kratko vratila na članak što je linkala Angie na prethodnim stranicama, Milana Račića ekonomiste i pravnika:
Pobornici otvaranja vrata širom tvrde da imigranti donose energiju ekonomijama Europske Unije koje su na kraju snaga te za pozitivan primjer daju Kanadu i SAD. No, svi koji dolaze na vaša vrata nemaju jednake namjere. Velika većina američkih i kanadskih imigranata dolaze sa legalnim vizama i u potrazi za boljim mogućnostima zapošljavanja. S druge strane, ovi dečki jure glavom bez obzira prema zemljama s najvećim socijalnim naknadama što nam sugerira da ekonomska revitalizacija tih zemalja nije visoko na listi njihovih prioriteta.
Interesantno je da se razlika izmedju postotka zaposlenih imigranata iz Europske Unije (75.5%) i onih koji nisu iz EU-a (50.2%) najviše vidi u Švedskoj gdje su socijalne naknade najviše, a razlika je još veća u usporedbi sa populacijom švedske nacionalnosti (31.1%, sve Eurostat 2013). Problemi koji se vežu uz integraciju imigranata koji ne dolaze iz Europe bili su jedan od glavnih razloga nasilnih prosvjeda u stockholmskim predgrađima 2013. godine, što je pogodovalo usponu antiimigracijske stranke Švedskih demokrata koja je sada najpopularnija stranka.
O ovome se za sada najmanje govori u javnosti. Ukoliko i spomeneš g. Račić je već u svom tekstu naveo, vrlo točno, što se događa. Ili dolazimo do asocijacija i paralela sa ratnom i poslijeratnom Europom.
Samo isto tako već sutra javno mijenje može krenuti u sljedeći ekstrem.
Jer zbilja, kako zadržati nezadovoljne ljude na malom prostoru bez izgreda, čak i nemira kažu pesimisti.
Makar opet, možda se svi iznenadimo kažu optimisti.
Ili ipak human nature i velike brojke, kažu realisti.
Ja bi naravno voljela da optimisti budu u pravu, tko ne bi.
Prema prvim statistikama u prvom polugdištu je knap 400 000 tražitelja azila u EU. Dvije trećine od njih su zatraženi u Njemačkoj, Mađarskoj i Italiji.
U apsolutnim brojakma svaki drugi tražitelj azila je između 18 i 34 godine, svaki peti mlađi od 14 godina.
U Njemačkoj je zahtjeva za azilom za djecu najviše u EU, zatim u Poljskoj i Španjolskoj.
Uzroci tome su najvjerojatnije različite rute dolaska i zemlje iz kojih tražitelji azila dolaze. Svaki treći tražitelj azila u Italiji dolazi iz Nigerije, Gambie ili Senegala. Puno očeva bez familija je došlo šreko sredozemlja.
Od 154 000 ljudi u Njemačkoj koji su zatražili azil u prvoj polovici godine, svaki drugi je iz Sirije, Kosova ili Ablanije.
Njemačka je velika pa ne mogu tvrditi da baš nigdje nema i ovdje takvih usporedbi u razgovoru sa profesorima, ali i nastavnici u školama i profesori na sveučilištima su samo ljudi, biračko tijelo, sa svojim osobnim mišljenjima i stavovoima. Ali nekako sumnjam da im je to u opisu školskog programa. Ali čovjek nikad ne zna, ima svega.
Ali ono čime se bave njemački službenici trenutno je recimo, kako zbrinuti delikventu maloljetnu mlađariju koji su tražitelji azila recimo npr. iz Maroka i Alžira koji su stigli ovamo, pa se grupiraju po gradu njih 40tak za sada šeću po Bremenu i rade ne baš djetinjaste probleme. U životu nisu navikli na ništa do li krasti, drogirati se i biti nasilni, ne poznaju niti priznaju pravila. To je recimo također jedna stvarna slika tražitelja azila, a ne poopćavanje. Osim toga, svi znamo koliko su prve 3 godine presudne za psihofizički razvoj djeteta, također i narednih 3, pa opet narednih tri. Koliko je bitan odgoj i usađivanje vrijednosti i kada se sa time počinje da bi se dijete formiralo u društvo integriranog mladog čovjeka i koliko je teško ispravljati kasnije krvie drine, često na žalost i nemoguće.
Neki predlažu zatvorene domove, međutim znaju da to nije rješenje, izolirati ih iz društva, potencijalno nasilje od drugih pak prema toj mlađariji. Početi ih odmah, sad istog časa integirati (makar tu o integraciji nema govora dok se ne riješe problemi droga da bi se sa njima uopće moglo početi raditi pedagoški) a tek imaju status tražitelja azila, nemaju ga još, a i svima je jasno da to ne samo da košta resursa, kojih često nedostaje i za vlastitu mladež sa takvim problemima, to i traje posebno odvikavanje od droga i delikvencije, i još se radi o mladeži u zenitu puberteta i izlasku iz njega (16, 17, 18). A opet sa druge strane predstavljaju stvarnu prijetnju stanovnicima tog grada. I ništa, za sada ih policija redovno skuplja, odvodi u službu za pomoć mladež u nevolji, otkuda oni opet odu i igra počinje ispočetka.
I sad naravno da nije dužnost, osim moralne, ali ljudski je pomoći.
Da li je govoriti o ovom vrlo stvarnom problemu huškanje, ksenofobija, centar pa desno, naravno da nije.
Kao što ni asocijaciji i paraleli sa ratnom i poslijeratno EUropm ovdje, u ovoj situacijiI baš i nije mjesto. Gledajući samo stastiku i udio djece u njoj, poslijeratna Europa u tom smsilu se neće dogoditi.
Šafran i Uh-puh, jako mi se sviđaju vaši postovi na ovu temu, baš nekako uvijek kažete ono o čemu ja mislim, ali ja to ne znam tako lijepo sročiti :-). Veliki like!
ako moje visine s kojih treba da se spuštam čini to da ne želim tolerirati da se u ime nekakvog očuvanja vrijednosti puštaju ljudi da pate i umiru, s tih se visina neću spuštati. ljudska se povijest nagledala previše takvih scenarija gdje su se borci za vrijednosti i tradiciju na kraju priče uvijek pokazali običnim braniteljima malih i niskih i vlastitih, da ne kažem narcističnih i još prostije ekonomskih interesa. i kad su se žene borile za pravo glasa i kad su se crnci borili za slobodu i kad se danas homoseksualci bore za svoja prava, uvijek su argumenti isti. uvijek se bojimo za naše vrijednosti i strahujemo što će im se desiti. odbijam uključiti se u tu manipulaciju strahom i bez obzira na sve probleme koje naše društvo može očekivati, a svjesna sam ih barem približno, niakda neću u promrzlim ljudima koji pješače tisućama kilometara od svojih kuća vidjeti teroriste, a da bih se sama osjećala bolje, dok se zapravo uglavnom bojim za svoj lifestyle. koji dobrim dijelom počiva ( ne mojom direktnom odgovornošću) na patnji trećeg svijeta. mali pop kulturalni štiklec- shakira je prije papinog govora otpjevala imagine there's no religion.
A tko pušta ljude da umiru, Sasa?! Kako se ova kriza nastavlja ispostavlja se da ima među ovom masom ljudi zaista svakakvih ljudi (pa i onih koji ne prezaju pred ničim, npr.uzeti tuđe dijete i vikati da je njegovo kako bi se dobilo mjesto u vlaku, a kasnije odbaciti to dijete) i nije svakome razlog puta borba za goli život. Crnci i emancipacija sa ovom temom zbilja nemaju nikakve veze... Bar je to svima jasno.
Pa ako znas da ljudi putuju gumenjacima po Mediteranu u pokusaju da se domognu Europe i ne cinis nista, onda ih pustas da umiru. Ako se navija za zatvaranje granica, a ne bi li se te ljude osujetilo u pokusajima da odu iz ratnih podrucja onda ih pustas da umiru. I naravno zaboga da medju 3 milijona ima svakakvih ljudi, pa vjerovatno i onih koji ne prezaju ni pred cim. Bilo bi sigurno i medju "nasima". No kakav je to argument za bilo sto??
Ukoliko nisam nigdje jasno napomenula, moje brige i postovi se odnose na ekonomske izbjeglice. Ratne me ne brinu- treba ih zbrinuti i raspodijeliti na drzave. Mozda ce jednog dana biti napravljena statistika koliko je u ovoj selidbi naroda zaista bilo ratnih izbjeglica.
A i mnoge druge stvari ce vrijeme pokazati.
Nitko nije neosjetljiv na situaciju, nitko nije niti rekao da treba zatvoriti granice i poslati ih sve kuci, ali je i malo "ruzicasto" ne konstruirati neku realnu sliku situacije i njenog moguceg razvoja, staviti naocalice i pricati ugl. o humanizmu bez zadrske.
Al iskreno, jedna sprica "ruzicastih naocala" bi mi bas dobro dosla. Mozda da prestanem citati novine...
Zasto te brinu jedni , a ne brinu drugi.
Vjerojatno su i jedni i drugi dosli da ostanu.
Ekonomske "izbjeglice" nisu nikakva novost u povijesti. Migracija je uvijek bilo , samo svake su malo drugacije.
Tko je izgradio Ameriku i Australiju nego ekonomski migranti?
U svakom slucaju moze se lako dogoditi da zemlje sa velikim priljevom promjene socijalnu politiku, zasto ne?
Mogu srezati i velikodusna socijalna prava ako te to brine.
Eto, Hrvatska ima socijalna prava , ali ona su znatno stroza i skromnija. Prava se prilagodavaju uvjetima i mogucnostima.
Jasno da se o tome treba razmisljati, ali cini mi se da svi razmisljaju SAMO o tome i svojoj guzici dok se masa naroda nalazi vec u Evropi i ide dublje...
Mislim , mozda bi svi mogli razvuci zice , od Grcke pa nadalje. Jer sa ovakvim stavom i politikom Evrope ne vidim nacin da to uskoro stane.
Po ovakvome razmišljanju nisi ništa specijalno ovdje, svi ovdje razmišljamo tako, samo sa tom razlikom što neki od nas ne trpaju kruške, jabuke, šljive sve u isti koš i opasno generaliziraju, tj. brobu za svoja prava crnaca, žena, homoseksualaca sa borbom ovog vala ekonomeskih migranata u isti koš i još za njihove poltičke i ekonomske potrese okrviti kolonijalizam i to još u zemljama koje nikad nisu bile kolonizirane. A bliski istok to nije bio, ne čitav i ne od zapadnih kolonijlanih sila, pa tu opet ne možemo isključiti Osmansko carstvo i taj dio povijesti pod kojim su bila i područja Balkana, uključujući i nas. Stoga onda možemo zaključiti da je odgovornst za politčko i ekonomsko stanje u današnjoj Hrvatskoj krvio Osmansko carstvo.
Pa isto tako na primjer Njemačka nikad nije bila kolonijalna sila. Dok su ostali tadašnji moćnici počeli kolonizirati već u 15 stoljeću, prve pokušaje koloniziranja Njemačka je imala tek krajem 19. stoljeća, s izuzetkom Brandenburške Prusije koja je već u 17 st. zaposijela prekomorsko područje u zapadnoj Africi, Branderburšku zlatnu obalu. Već krajem 1. sv. rata i Versjaskim sporazumom 1919. Njemačka se odrekla svojih kolonija.
Nakon njemačko-danskog rata Bizmark je čak i odbio sudjelovati u kolonijalizmu. Zbog ogrmonog politčkog pritiska i opće histerije koloniziranja popsutio je tek 1884, kada počinje njemačka kolonijalna politika, dakle bila je kolonialist nekih 35 godina, s time da onim područjima koja su nazivana njemačkim kolonijama, Njemačka nije provodila svoja suverena prava koja je imala kao kolonijalist.
Navjeće kolonijalne sile su bile Velika Britanija i Francuska. Osim toga treba razlikovati koloniju i protektorat. Osim toga i New York je nekad bio kolonija, odnosno gotovo čitav sjevernoamerički kontinent, Irska ili Austeralija. Dakle ne možemo baš za sve okriviti kolonijalizam. Kolonizacija tj. kolonijalizam je prilično složen dio naše povijesti, da bi mogli samo tako jednostavno reći mi smo krivi za današnju Siriju ili Albaniju koje su bile kolonizirane, ali od Osmaskog carstva. Jer bliski istok i nije bio čitav koloniziran tj. preciznije Arapske zemlje prednje Azije, osim nekoliko njih poput Kuwaita, Iraka, Katra koje su bile pod Britanskim protektoratom.
Afrika je opet zasebna priča i tu se slažem. Makar niti današnju Afriku i stanje u nekim današnjim Afričkim republikama ne možemo promatrati baš isključivo korz prizmu konolonijalizma.
Kaj oni imaju 277 milijardi € proračuna?
ah bože. ja sam rekla da su argumenti branitelja tradicije uvijek isti. u slučajevima svih navedenih borbi. i da, diskriminirane skupine uvijek imaju i zajednički nazivnik. a negirati značajnu ulogu zapada (pa i male Hrvatske- preko čijeg se teritorija prevozilo oružje) na potrese na području Bliskog istoka je smiješno.
popkulturalni štiklec je nepristojnost domaćina koji vrijeđa gosta kojeg je sam pozvao
ne, popkulturalni štiklec je samo humanistička poruka i apel Unicefove zastupnice za djecu.
nemam roze naočale,naravno da ima u toj masi svakavih ljudi...a i razumijem da je svakome lakše prvo isticati ono negativno kako bi te njhova nevolja manje pogodila...
pa i na svakoj našoj utakmici se nađe šačica (ma i više) degenerika koji su tu samo da rade izgrede,nerede a ne da navijaju...ali neću reći da je cijeli stadion delikventan...
za takve se treba pobrinut i sankcionirat, vjerujem da će se tako dogoditi i sa ovim sa lošim namjerama iz ovih kolona... pa bilo vraćanjem u avionima,vlakovima,zatvaranjem pod optužbom prijetnje terorizma itd itd....ima načina sigurno,biti će pod povećalom....
ali sve da u kolonama ima 5% (a ne biće 90%) onih koji nisu zlonamjerni hebiga,ne mogu a da ne pomognem na neki način....
ne mogu vjerovat da netko u toj djeci vidi buduće teroriste koji će se raznijet bombom isl kad dođu u EU, šokirali su neki poznanici/ce sa svojim postovima na FB....
čitajući postove volontera koji su na licu mjesta uz granična područja steže me oko srca i nemogu da ne zaplačem,mislim da bi tako bilo sve i da nisam trudna i pod hormonima...potajno se nadam da će s hladnijim vremenom dio kordona kako su najavili i preko juga HR pa da imam prilike i osobnije pomoći...
socijalna davanja i politika u pojedinim zemljama EU se već mijenjaju,mislim da će oni brzo viditi tko je došao sisati državni (i EU) proračun pa da će ih se u tome onemogućiti,bilo smanjivanjem davanja/naknada ili drugačije...a možda sam naivna...ne znam...
čitam još jednom tvoje postove i pokušavam shvatiti što želiš reći. za mene, poruka je vrlo jasna.
kako razgovaramo o visokoj politici, o visoko političkim temama, zamislimo da je ovaj topik u stvari sastanak na vrhu europskih čelnika. tako nekako i njihovi sastanci izgledaju, pretpostavljam.
kao prvo, iz razgovora su se izbjeglice izgubile. govorimo o ekonomskim migrantima. od kad je postalo jasno da su se izbjeglicama priključili i ekonomski migranti - najednom se govori samo o njima. izbjeglički val više nije uzrokovan ratom u siriji nego najviše činjenicom da ti ljudi žele na zapad, žele živjeti kao mi, neki europski čelnici su im dali lažnu nadu da je to moguće. a nije moguće.
kao drugo, citiraju se sociolozi i istraživanja koja dokazuju da je s ovakvim priljevom ljudi naš način života u opasnosti. doduše, ne radi rasističkih razloga nego ekonomskih. uvjerava nas se da će doseljenici naškoditi ekonomiji. zanemaruju se isto takva istraživanja da sve to ima na dulji rok pozitivan učinak na društvo. kad će toliko naškoditi njemačkoj ekonomiji, toliko da se spominju crne rupe, naravno da će onda, sukladno kvotama, tek napraviti kaos manjim zemljama, zemljama koje se po gospodarstvu nikako ne mogu mjeriti s njemačkom. kao što su mađarska, češka, poljska, slovačka, npr.
upravo te zemlje vode - protuizbjegličku politiku. uporno se protive izbjegličkim kvotama. najdalje je, znamo, otišao orban. orbanova mađarska želi biti predvodnik europe kršćanskih vrijednosti, konzervativne europe koja nije, kako pikula kađe popkulturalni štiklec, izgubljena u liberalnim stavovima. koja brine isključivo za svoje građane, a ne obazire se na ostale ljude i njihova ljudska prava. a kako izgleda njegova europa - vidjeli smo. bodljikava žica.
dakle, ima i druga strana. strana koja kaže da je upravo orban najjača prijetnja europi i njenim vrijednostima. europa koja kaže da odbacivanje solidarnosti, negiranje odgovornosti za stanje na bliskom istoku - da je to sramota za europu.
i da, safran, najveća sramota za europsku socijaldemokraciju.
koja takav stav - sori, neće tolerirati.
Da, jesi, u jednom dijelu posta. I mislim da se i po tom pitanju razmišljanja ostalih ovdje mnogo ne razlikuju.
A značajnu ulogu zapada u novijoj povijesti na području Bliskog istoka nitko ovdje niti negira, niti je naziva smiješnom. Samo ta uloga nije uvijek bila isključivo i svugdje negativna, kako je se, posebno u zadnje vrijeme po medijima populistički i posve neobjektivno želi prikazati.
Naravno posve objektivno je najteže razgovarati, pošto za to treba poznavati činjenice, podatke, događaje koji su prethodili nekom drugom događaju, brojke, i sa jedne i sa druge strane, a da pri tome još rasprava bude lišena želje za prevagom na litici vage.
Ne, Cvijeta, ne izgledaju tako. Ali naravno da sami sebi možemo pripisivati što god želimo.
I da naravno, ovo je veliki test za europsku socialdemokraciju, ali i za njeno biračko tijelo. Dijeliti svoju jabuku na jednake dijelove sa drugima, vrlo često se pokazalo kroz povijest lako samo na papiru.
http://www.jutarnji.hr/krivac-sto-se...azova/1425692/
možda ne baš tako, ali bome ne ni puno drugačije.
naravno da priljev tolikih ljudi, što kaže skulirana, neće proći bez problema.
pitanje je, kako kaže u tekstu - koja je alternativa.
Citiraj:
Angela Merkel je ostala prije svega pragmatična političarka, tvrdi Knaup. A to je dobra vijest za Europu. Jer, samo povijesne geste neće biti dovoljne za sprečavanje još većeg kaosa s obzirom na činjenicu da je trenutačno u svijetu 60 milijuna ljudi u bijegu. To njemačka kancelarka jako dobro zna i zato sada danonoćno dogovara konkretne mjere - u zemlji i izvan nje: u Bruxellesu, Berlinu, na sastancima sa svojim europskim kolegama i s predstavnicima njemačkih općina. Izdvajaju se dodatna financijska sredstva, dogovaraju se kontingenti za izbjeglice, planiraju se potezi na globalnoj političkoj razini. Pregovori s Asadom i Putinom. Možda to neće biti dovoljno, ali postoji li doista bolja alternativa?
Jel' bilo već ovo? O izbjeglickoj krizi
http://www.theguardian.com/commentis...rope-migration
evo jos jednog linka
Zašto svi HDZ-ovci jednako misle, govore i izgledaju? Pratim Ivanu Miletić u Nu2. Između ostalog, da ne budem potpuno offtopic, njoj je žica ok. Očekivano.
Pa nije to baš ništa novo. Članak je vrlo bombastično i senzacionalistčki napisan. Samo prva rečenica, mimo kakvih to zakona i birokratskih procedura Njemačka otvara svoja vrata izbjeglicama? I kada je to Njemačka bila zatvorena za političke izbjeglice?
Njemačka je oduvijek ima vrlo otvorenu i prijateljsku politiku za političke izbjeglice. Ali ima nultu toleranciju prema ekonomskim koji nisu osposobljeni odmah uskočiti u sistem, nego se sistem prvo mora pobrinuti o njima i tek ih osposobiti za tržište rada.
Osim toga već dulje vrijeme se zna da Njemačka računa samo do kraja ove godine sa 800 000 tražitelja azila (ali to je plafon procijena za 2015.), pripremljen je i proračun za to. To odavno više nije senzacija, kao niti danonočno dogovaranje konkretnih mjera, a ni to da je Merkel pristala konačno na razgovore sa Asadom.
Ali unatoč tome što u Njemačkoj svaki treći tražitelj dobije azil, većina ih i dalje ostaje u zemlji, unatoč činjenici da ih je 2012. vraćeno u skupini odbijenih azila 10 880. a 2013. vraćeno 10 190. među njima i migranti sa vizama ili dozvolama boravka koje su istekle.
U 2014. zatraženih novih azila je bilo oko 202 800, 21 746 dobovoljnih odlazaka i vraćanja u odnosu na odbijene tražitelje.
Razloga ima više od pravnih, birokratskih pa do emotivnih nakon što si službenici poslušaju neke osobne priče i sudbine.
U duhu žižekovog teksta i moje osobne interpretacije vezane za Beč, jučer su završeni izbori u pokrajni Gornjoj Austriji.
Dakle, povijesni rezultati za slobodnjake: došli su na 30.40% glasova, što predstavlja plus od oko 15.1% u odnosu na prošle izbore.
desni centar - narodnjaci su izgubili 10.4%, a socijaldemokrati 6.4% u odnosu na prošle izbore prije 4 godine.
zeleni stabilni oko 10 %, u plusu 1%
tako kad se sljedeći put budemo "ljutili" na neke tamo europske "glavonje", skrenimo pogled na nas same i na naše sugrađane.
sad još da vidimo izbore u Beču za dva tjedna. Pogotovo sto je bečki gradonačelnik (a Beč je i organizacijskom i ljudskom smislu jedan od rijetkih gradova koji se drži dogovora u odnosu na izbjeglice, i ne ide linijom: brigo moja pređi na drugoga) u intervjuu sto ga je dao Die Presse, rekao da on bez obzira na izbore, ostaje na liniji da se ljudima koji bježe od smrti i rata mora pomoći.
ja mu skidam kapu, no vidjeti ćemo sto ostali misle.
Jedna od problematičnih točaka vezana na azil, je u tome, što podnosioci azila ne smiju raditi. To im je zabranjeno. Tako je u Austriji, a mislim i u Njemačkoj.
Ne znam sad točno, postaji neka mala mogućnost da pod nekom posebnim uvijetima nešto malo pomažu, no u principu ne mogu od toga živjeti. Pošto postupak dobivanja ili odbijanja azila (mada se institucije trude da se postupak ubrza) zna potrajati i do tri godine, lako je za predočiti kako to izgleda za ljude koji metaforički rečeno mogu samo sjediti i čekati.
Izbjeglice U Njemačkoj bez radne dozvole ne smiju raditi. Za tražitelje azila i one koji se toleriraju (Geduldete) rad je u prva 3 mjeseca potuno zabranjen, međutim i nakon toga imaju loše šanse za dobiti bilo kakav posao jer onih sa pravom na rad i na najslabije plaćenim poslovima i mini jobovima ima mnogo, ne samo Nijemaca, već i EU stranca i izbjeglica sa vizom.
Ali nakon 15 mjeseci boravka u Njemačkoj smiju i tražitelji azila i tolerirani izbjeglice raditi bez ovih ograničenja.
Jučer je baš bila na N24 od mnogih u nizu emisija, ovaj puta o četiri momka (18 godina) iz Eritree koji su došli prije godinu dana i kako stvari teku kroz taj period. Smješteni su u stanove, uglavnom dvo i trokrevetne sobe, od grada im je dodnijeljena skrbnica (Betruer) koji im pomaže oko pravnih procedura traženja azila, učenje Njemačkog (jedan od njih uči dnevno po 8 sati), opskrbu, liječničke preglede, jedan je morao baš ići kod zubara radi zubobolje i sve što je potrebno za funkcionalan život. Na mjesnom festu su upoznali neke vršnjake Nijemce iz obližnje škole, sa kojima se druže, jedan od njih dolazi mislim jednom tjedno po njih pa igraju sa ekipom košarku i slično. Naravno ne ide uvijek sve tako glatko, ali u ovom i sličnim slučajavima ide.
Njemacka je to očito riješila suvislije nego Austrija.
Da, vjerojatno, zato većina i teži Njemačkoj. Ili Švedskoj. U Italiji recimo veliki broj izbjeglica boravi i živi na ulici. Grad se nije pobrinuo niti za Aufnahmelagere. No, vrlo vjerojatno je razlog tome i što znaju da je Italija za većinu samo zemlja prolaska. Ljudi tamo čine sve da ne ostave otisak prsta, jer žele zatražiti Azil u drugoj zemlji. Prošle godine je došlo u Italiju 170 000 izbjeglica, ali je samo 70 000 zatražilo azil tamo.
oooo da,linkala sam i ja prije x stranica jedan guardianov,bila je još žučnija rasprava jer su se uključili njemci,australci,ameri....
ali ovima svima kapa dolje,prilično se razumiju u politiku i situaciju na Bliskom istoku...postovi se ne mogu uspoređivati sa onim na našim stranicama koje su samo pune primitivizma....
Šafran piše iz druge perspektive od većine nas tu. Jer, nije isto pomoći ovim kolonama da prođu kroz našu zemlju i primiti ih da tu žive. Putovala sam i ja ponešto i iskreno, ako sam igdje imala nekih neugodnih situacija uglavnom se radilo o imigrantima (što je očito, da ne pišem sad kako jer ću ispast rasist). U Parizu su nam prišli Senegalci koji su mi na prepad i uz hvalospjeve hrvatskom nogometu :roll: uzeli ruku i ispleli nekakvu narukvicu, bezveze. I onda su tražili da je platim, dala sam im nešto sitno, ali oni su navalili da ta narukvica košta 10 eura (moš mislit, pletenica od konca :roll:) i u toj prepirci oko cijene smo samo u jednom trenu skontali da smo okruženi s grupicom od njih desetak, od kojih su neki bili pjani ili što već, malo su se ljuljali. Bacila sam im onu narukvicu na pod, nekako smo se probili kroz grupicu i odmaglili u brzom hodu. Tek poslije su mi se koljena odsjekla, a do kraja boravka tamo sam se bojala svakog crnca kojeg sam srela na ulici (pošto ih ne razlikujem najbolje, kao ni oni nas) :| U Bruxellesu sam se, u samoj blizini centra, osjećala dosta neugodno kad sam skontala da sam jedina žena na ulici, bila je večer, a kvart neki arapski ili što već... svakako, neugodan osjećaj, još kad bulje u tebe, srećom bila sam u muškoj pratnji :mrgreen: U Rimu sam zaobilazila Termini poslije 9 navečer, ne zbog Talijana... I tako, da ne nabrajam dalje, razumijem o čemu Šafran piše kad spominje onu problematičnu skupinu mladih koji čine nerede okolo. Doduše, ima takvih skupina i kod nas tu, sve domaći, Hrvati katolici.
Hoću reći, lakše je biti tako divno human kad su imigranti kod nas samo u prolazu. Šafran piše iz druge perspektive i da, zabrinuta je za kvalitetu svog života i budućnost svoje djece, to nam je svima zajedničko i nismo zbog toga loši ljudi.
Ja se samo nadam da će neki ljudi, pametniji od mene i zaduženi za to, naći način kako ovim ljudima koji dolaze pomoći da postanu Europljani. Ne mislim pritom da se odreknu svog porijekla, nego da prihvate i neke naše vrijednosti, upravo one zbog kojih i dolaze u Europu. Stvaranje novih geta u kojima bi ti ljudi nastavili živjeti jednako loše kao i tamo odakle su došli je besmisleno. A ponekad se bojim da će se upravo to dogoditi, kao što nam se već previše puta događalo da ne učimo na vlastitim greškama. Ponekad kažem, jer većinu vremena sam optimist koji vjeruje da će nam ovi ljudi koje danas žalimo već sutra biti sunarodnjaci koji će obogatiti naše društvo, kulturološki, biološki, gospodarski...
mudra moja Pčelica Mara