ako moje visine s kojih treba da se spuštam čini to da ne želim tolerirati da se u ime nekakvog očuvanja vrijednosti puštaju ljudi da pate i umiru, s tih se visina neću spuštati. ljudska se povijest nagledala previše takvih scenarija gdje su se borci za vrijednosti i tradiciju na kraju priče uvijek pokazali običnim braniteljima malih i niskih i vlastitih, da ne kažem narcističnih i još prostije ekonomskih interesa. i kad su se žene borile za pravo glasa i kad su se crnci borili za slobodu i kad se danas homoseksualci bore za svoja prava, uvijek su argumenti isti. uvijek se bojimo za naše vrijednosti i strahujemo što će im se desiti. odbijam uključiti se u tu manipulaciju strahom i bez obzira na sve probleme koje naše društvo može očekivati, a svjesna sam ih barem približno, niakda neću u promrzlim ljudima koji pješače tisućama kilometara od svojih kuća vidjeti teroriste, a da bih se sama osjećala bolje, dok se zapravo uglavnom bojim za svoj lifestyle. koji dobrim dijelom počiva ( ne mojom direktnom odgovornošću) na patnji trećeg svijeta. mali pop kulturalni štiklec- shakira je prije papinog govora otpjevala imagine there's no religion.