:lol: i moj,al nedam
Printable View
:lol: i moj,al nedam
A šta ako nikad ne zaboraviš izaći na stanici,nikad u životu osim taj jedan put...i kad sretneš tog prijatelja pa ti on još kaže da se kod njega u firmi otvara odlično radno mjesto baš ko stvoreno za tebe i ti se zaposliš...pa tamo još upoznaš svog savršenog oplođivača i rodiš mu savršenu djecu........slučajnost,a samo si izišla na krivoj stanici :mrgreen:
Optimist, :lol:, pravo pitanje!
Sad sam imala malo vremena citat i najvise se slazem s ivaricom-toliko smo kratko tu da steta trosit vrijeme pokusavajuci otkrit obrazac u slucajnosti, carpe diem, to je neko moje 'znanje'.
Toliko sam imala prilike testirat svoju 'intuiciju', bila u idkusenju iscitavat znacenja datuma i konstelacija, lijecenje neplodnosti je duper poligon za to. Mislim da, do na onom nivou kojeg targetiraju marketingasi, ne postoji za mene (a i za vecinu ljudi ja mislim), nego si ljudi racionaliziraju i potvrdjuju svoje odluke tumaceci ih 'sa svrhom i razlogom'.
Kao i summer, da nisam srela ovog muskarca i rodila ovo dijete (ne zalim se na to), bio bi neki drugi ili posvojeno dijete, osim ako ne bi bilo tragedija i bbolesti. Time ne mislim reci da to sto prozivimo ne utjece na nas, nego nekalo bi bilo i nije miralo ovako bit, negfje sam imala vise srece, negdje manje, al nelose sve skupa.
Meni se čini da nitko ne gubi vrijeme. Jedni život shvaćaju kao niz slučajnosti, drugi kao sudbinu, niz unaprijed određenih situacija.
Mislim da nitko iz obje grupe ne troši vrijeme na otkrivanje obrasca (bar ne na svakodnevnoj ili ometajućoj razini), već primjećuju, zaključuju jednako jedni koliko i drugi.
Ma da, svatko se 'zabavlja' na svoj nacin. :). Za mene bi to bio gubitak vremena i intuicija mi je kategorije duse ili diferencijacije koji ti je tocno, u skupini ireligioznih, stav o bogu. To me ne zanima sustinski, vise onojednostavno jel neko meni i ok ili nije. Al jako volim, kao opustanje cituckat i raspravljat o tome al ne bas o demnologiji, to mi je too much da i presla preko toga stila ima nas raznih, to mi recimo daje neku tezinu toj osobi.
A opet, mozda se varam i na rubu znanosti je vec gostovao neki cisto simpaticni profesionalac tog usmjerenja.
moguće da je moja službenica i sama shvatila da joj frizura ne štima
ili joj je rekla, sestra, muž, susjeda
ali što je sa parom kojem je zapaljen auto
što je s ljudima na koje pomislim, nisam ih vidjela godinama, pali su mi na pamet u nekim na prvi pogled smješnim kombinacijama
pa ih vrlo skoro vidim baš u tim kombinacijama koje su stvarne da stvarnije ne mogu biti
neću dalje nabrajati jer ima preosobnih detalja a nije ni bitno
sigurna sam da postoji jedna cijela dimenzija koji nismo u stanju percipirati ni razumjeti
neki je mogu osjetiti i to je to
ne zamaram se time na dubljoj razini
Ma znam ja da ti mene ne razuvjeravaš. Nego ja tebi:mrgreen: pokušavam ubaciti bubu u uho, samo da pokušaš razmišljati u malo drugačijem pravcu. Zanimljivije je. Evo ja ću sad reći, makar me popljuvali tu ( a oćete jer ste zločeste babe), otkad sam pročitala knjige od Lorne Byrne o anđelima..moj život je puno ljepši.
Upravo ono što sam i sama htjela napisati. Nešto postoji. Prečesto mi se dešava, a da bih pomislila da je slučajno. Događa se, a ja sama sebi kažem, pa znam da će biti tako, vidjela sam to, znate onaj deja vu'.
Jednostavno sam prihvatila, iako ja mislim da je tome uzrok naš mozak, koji prima mnoštvo informacija sa svih strana, kojih i nismo svjesni na nekoj razumskoj razini, procesuira sve to, i shvati da je baš tako i trebalo biti. Intuicija, empatičnost, otvorenost za novo, iiiii...malo, kako da to napišem, a da ne ispadnem totalni frik...povezanost misli, među ljudima.
Ne bih rekla da je netko ovu našu planetu natrpao ljudima i brine o svakoj pojedinoj jedinki. Previše je to posla za svakoga. Možda brine o ljudskoj rasi u cjelini, možda ima neki plan za to, ali za svakog od nas...Ne znam, samo tako mislim. Kad ja bacim sjeme u zemlju, naravno da želim plod, cvijet ili već ono što mi to sjeme treba pružiti, no nikako ne znam kako će se svako pojedino izboriti za život i prosperitet. Dam im najbolje uvjete što mogu, a na njima je da uzmu najbolje od tog.
Valjda me razumijete, ako netko uopće čita. :)
A što se tiče tipkanja na mob i fulanja stanice, po mome to je čisti nemar, a ne sudbina. Jako prizemno. To što su posljedice dobre, ah, nekad je i lijenost dobra. Kao meni, što tu tipkam, umjesto da se ulovim posla.
ja imam sulud problem s tom riječi intuicija, pogotovo ta famozna majčinska intuicija na koju se ovdje često poziva.
Ne znam kako netko razlikuje intuiciju od: svojih strahova, nada, predrasuda, obrambenih mehanizama, podsvjesnih vjerovanja.. možda zato što sam psihologinja pa znam previše naziva za stvari koje ljudi strpaju u taj isti intuitivni koš :)
što je najironičnije, na tom studiju, imali smo jednom praktikum na temu parapsihologije, kao da testiramo da li to zaista postoji. Trebali smo "osjetiti" da li je karta ispred nas, okrenuta naopako, crvena ili crna, i tako cijeli špil, onda se dobiveni rezultati uspoređuju s onim koji se dobiju slučajnim pogađanjem, i računa kolika je vjerojatnost da slučajno pogodiš toliko puta. I meni ispadne manja od 1%, što se smatra statistički značajnim. Cijela godina pisala je izvještaj kako je kolegica očito sajkik, osim mene koja sam napisala da je to i dalje slučajno, jer da imam kakvih paranormalnih sposobnosti, vjerojatno bih imala bolje ocjene :mrgreen:
ja sam na faksu imala metodu prolaženja ispita.
prije ispita zamislila bih pitanja koja želim da me se pita, naravno, ono što znam najbolje.
u velikom broju slučajeva dobila bih baš ta pitanja.
metodu sam razvila postupno jer sam primijetila da me profesor uvijek pita ono na šta mislim.
na početku faksa (neiskusna) sam uvijek mislila: "samo da me ne pita ovo i ono-baš to nisam ni pogledala". naravno, uvijek bi potrefili baš to što ne znam.
onda sam okrenula razmišljanje, kaj se mene tiče upalilo je.
Pratim,pratim :-) Zanimljiva mi je ova tema. Čula za knjigu o anđelima da je odlična.
Kolegica s kartama možda loše koristi svoje paranormalne sposobnosti :lol:
Definitivno je moja intuicija zahrđala po onom testu,ali jednom u jako ključnom trenutku je bila ispravna. Meni dosta. Za bilo kakav oblik "vidovitosti" radije ne bih,oduzimalo bi mi previše vremena. Snovi i tumačenje istih također. Jednom sam sanjala,točnije tri puta,auto mog susjeda da je razbiveno ili u kvaru....sva tri puta mu se sutradan isto i dogodilo. Fuj,šta će mi to,nikakve koristi od toga. Jesam trebala u sred noći ga nazvati da auto ostave parkirano taj dan. Glupost. Možda da su išli autobusom ili pješice da bi im se dogodilo nešto još gore. Odbivam takve "talente" netrebam hvala,previše je to tereta na mojoj grbi
Ovo me sjetilo na mog svekra
pričao mi je kako je mm kao mali bio na izletu i on je u neko doba imao loš predosjećaj, pa otišao autom vidjeti kako je, a mali sa sunčanicom, a da to učiteljice nisu ni primjetile
e sad problem je u tome što taj čovjek stalno ima loš predosjećaj i stalno u panici nešto provjerava pa ponekad mora i pogoditi :cekam:
pa da, problem je u tome što se pamti kad pogodiš, a ni ne primijetiš kad ne pogodiš
a šta s tim što sam pogodila neke glupe karte (pazi, nisam ja pogodila SVE karte, samo nešto što je statistički nešto manje vjerojatno), šta s tim što sam sanjala da je neka forumašica trudna, pa je sutradan ispalo da neka stvarno je (također nevjerojatno, na forumu gdje su uglavnom žene u plodnoj dobi, pa da jedna zatrudni!), di mi je bila intuicija kad mi je dijete imalo perforirano slijepo crijevo, a ja vjerovala doktorici da je viroza?
al kako reče carmina, možda ja stvarno ne znam koristit svoje moći, možda da sam više kopala po svojoj intuiciji bih stvarno bila skužila i ukazala na to doktorima (iako se ne sjećam da mi je ta misao prošla kroz glavu, niti mom mužu paničaru nije)
Meni je intuicija isto sasvim misteriozan pojam. Ne kažem da ne postoji, nego ovako kao i tangerina, mislim da se sve živo trpa u intuiciju.
A imam problem i s pojmom natprirodno, kad smo već kod toga. Priroda je sve što nas okružuje, pa ako nešto postoji, makar je nama nedovoljno poznato, onda je prirodno :mrgreen:
one tvoje babe meni nisu prirodne i gotovo.
Od onih sam koji su sa sve četiri čvrsto na zemlji, nikakve čarolije i uroci kod mene ne prolaze.
Ipak, imala sam iskustvo s ozbiljnom, obrazovanom gospođom u godinama koja sebe nije nazivala vidovnjakinjom, ali je itekako bila svjesna svojih sposobnosti, dapače opterećivale su je prilično (možda sam već pisala o tome, senilim pomalo).
Dolazila je povremeno na kavu kod moje (studentske) gazdarice i nedugo nakon što je upoznala i nju i mene, znala bi nas dobronamjerno upozoravati na određene buduće događaje u našim životima, koji bi se zaista i dogodili - npr. krađa novčanika punog novaca, gubitak dokumenata, loš utjecaj određene osobe iz okoline, promjena posla, itd. Nije to nikad bilo onako eksplicitno: pazi, ukrast će ti novčanik, nego upozorenja tipa - pripazite na vrijedne stvari, okanite se jedne ženske osobe, taj dečko ima druge planove (a ja sutradan nenadano dobijem košaricu :mrgreen: ).
O meni i mojoj obitelji iz drugog grada rekla mi je sve prvi put kad me vidjela, nije bilo šanse da joj je itko to pričao. Nažalost, predvidjela je i tragične događaje na koje niti ja niti ona nismo mogle nikako utjecati. Jednom je iznebuha nazvala gazdaricu i pitala je uzbuđeno gdje sam i kako sam, ova je sva žalosna rekla - zamisli, upravo su joj javili za smrtni slučaj, prije pola sata je otputovala, a vidovita bi samo konstatirala - znam, sve sam vidjela.
Otada nekako nisam više imala volje za čajanke, ali, eto, uvjerila sam se da postoje takvi ljudi. Srele smo se, mislim, još samo jednom kad sam je pitala kako to ona vidi. Rekla je da ne zna, samo joj dolaze slike osoba u određenim situacijama, vrti joj se film iz budućnosti. Brrrrrrr......... :-|
Nisu prirodne al su tu :neznam: buuu
Evo, našla sam vic pa ga c/p:
:mrgreen:Citiraj:
Poplava u BiH. Mujo ide ulicom a voda mu do koljena. Nailazi Haso camcem i kaze: - "Hajd Mujo uskaci u camac."
- "Ne, Allaha mi. Ja sam veliki vernik i Allah ce me spasiti."
Haso kaze: - "Cekaj ti Allaha, kad si budala." - i ode.
Voda presla Muji preko pojasa kad nailazi Ibro s camcem i kaze:
- "Hajde Mujo uskaci u camac."
- "Ne, Allaha mi. Ja sam veliki vernik i Alah ce me spasiti."
Ibro kaze: - "Cekaj ti Allaha, kad si budala." - i ode.
Voda dosla Muji do grla kad nailazi Suljo isto camcem i kaze:
- "Hajde Mujo uskaci u camac."
- "Ne, Allaha mi. Ja sam veliki vernik i Alah ce me spasiti."
Suljo kaze: - "Cekaj ti Allaha, kad si budala." - i ode.
Mujo se udavi i ode kod Allaha i pita:
- "O Allahu. Ja sam bio veliki vernik a ti me nisi spasio???"
Allah ga pogleda i kaze:
- "Pa znam Mujo i meni je cudno. Cekaj da pogledam u notes...
A-ha... Pa tri put' sam ti slao camac a ti si sva tri puta odbio
da te spasim."
I ja sam čokolada sa sve četiri čvrsto na zemlji,čak i sa svih 7 ako ubrojim dvi cice i glavu ;-) al isto se nebih usudila tvrditi kako tu baš nama ništa. Mislim da ima,mali postotak u moru onih koji se pričaju ipak mislim da je malo više od pukog nagađanja i slučajnosti,samo meni je sporedna tema u životu,čak i manje od toga. Ne opterećuje me uopće.
Koliko će nevidljivih baba danas biti s nama na ručku nimalo me ne brine,brinulo bi me da mi otmu batak iz ruke :mrgreen:
meni je normalno da takvi vežni, naoko, povezani događaji postoje, i ima ih u svačijem životu.
ali ne vjerujem da je već kod prvog netko imao plan što će se na kraju dogoditi.
jedan nas događaj usmjeri u jednom smjeru, drugi u drugom i nakon niza takvih događaja smo na kraju tu gdje jesmo. kao niz raskršća. da smo samo na jednom skrenuli u nekom drugom smjeru nego što jesmo bili bi vjerojatno negdje drugdje. ne vjerujem u neki unaprijed zacrtani plan, ali ponavljam se.
i nikako ne bi htjela biti vidovita, brrrrrrrrrrrrrr
jedino u slučaju da mogu spriječiti neke nesreće, ili da bar vidim unaprijed brojeve lota :)
Pa ja vjerujem da ima takvih ljudi,bia je i neka serija o takvoj jednoj ženi po istinitom događaju, ne sjećam se više kako se zove, a mislim da se to da čisto jednostavno objasniti :mrgreen:, takvi ljudi su koji korak evolucijiski naprijed od nas sadašnjeg prosjeka, pa koriste mozak na način na koji će ga koristii jednom neke buduće generacije, pa recimo imati umne sposobnosti kao jednom jedan Einstein neće više biti neka fora jer će tako korisiti mozak svi. Inaće zgodno mi je baš vezano uz njega da ga nakon faksa nitko nije htio zaposliti, smatrali su doslovno da je niš koristi, otac mu je umro u uvjerenju da je osramotio obitelj i dobrih 10 godina je radio uredski posao u uredu za patente gdje je razvijao svoju teoriju relativnosti, bio čovjek nepoznat do poznijih godina, nitko za njega skoro nije čuo, a oni koji i jesu smatrali su da je lud jer je njegova teorija pobijala na pijadestal postavljenu Newtonovu teoriju stotinjak godina prije Einsteina, a on je pak tu svoju teoriju razvijao jednostavnona osnovu slika u glavi i trajalo je 8 godina i nekoliko ekspedicija širom zemljaske kugle i još se i zaratilo i svašta, kaos, da bi konačno uspijeli snimiti tu pomrčinu mjeseca koja je konačno bila dokaz da je čovjek u pravu.
pardon, pomrčinu ne mjeseca, nego sunca, totalnu eklipsu.
sjecam se kako smo ko tinejdzerice sestra i ja ljetovale u jednoj napustenoj kuci, bez struje, vode, iceg, onako bas sablasnoj
pridruzili su nam se s vremena na vrijeme decki, rodjak, prijateljica ali nikom nije bilo ugodno
svi su se bojali duhova, samo ja nisam, ja sam jedina mogla ostati u kuci sama, spavati sama, bez ikakve nelagode
jednom sam tako bila sama, sredjivala se za izaci, gledam se u zrcalo, sterika me osvjetljava, lagano sablasno
pomislila sam - zamisli sad da se svijeca ugasi, a u zrcalu nastavi goriti, ajme samo da se to ne dogodi
smrzla sam se u sekundi, ali odmah i pomislila koja sam ja glupaca i kako su misli mocan alat
i kasnije bila sama sa svijecama u toj istoj kuci i jedina nelagoda bila bi ona sekunda kad bi se sjetila sto sam si sa svijecama zamislila lol
misli nam svasta prirede
a evo price o slucajnostima
jednom sam, isto tako mlada, plivala sama
odjednom kao da se more ohladilo i potamnilo, uhvatila me neka nelagoda i ja sam odlucila izaci vani na drugoj (meni tada blizoj) strani otoka i vratiti se polugola preko cijelog otoka pjesice do svojih stijena po stvari
svi su mi rekli da nisam normalna, tabani su mi izgorili od vrucine, a onda su navecer na dnevniku rekli da je vidjen morski pas bas danas bas na tom otoku pa sam postala jos nenormalnija lol
to su bila ona vremena kad se jos nisu vidjali morski psi u jadranu svaki dan LOL
e sad
ja sam od onih kojima je cesto nelagodno u dubini i misli me svugdje odvedu (ali se tjeram u dubine)
i to nije prvi put da sam izasla i da su mi izgorili tabani lol
mogla sam vam ispricati samo prvu pricu
moglo je tog dana i ne biti morskog psa i bili bi samo tabani
morski pas u jadranu nikad nije nikog napao, a vjerojatno je ovaj bio od metra i po, manja tuna lol (ne pitajte koliko je u pricama narastao u par godina
sto se tice citanja misli
jedna rodina zaposlenica neko se vrijeme bojala da ja citam misli
jer ja uvijek kazem naglas ono sto ona taj tren pomisli loool
ali sve su to na kraju samo mehanizmi asocijacija, moj sin, skeptik, uvijek kad se to dogadja, a dogadja nam se svima stalno, izanalizira sto je dovelo do toga
sad bi rekla da on ima tu potrebu povezati jer je djevica, a ja nemam jer sam lavica lol
ali ne zelim biti kontradiktorna
ja mislim da današnji ljudski mozak može stvarno svašta. Ali se nama ne da koristiti ga koliko bi mogli. Slično ko i sa mišićima, ja bih mogla trčati 10km, ali za to moram dugo i često trenirati. A koliko bih tek jezika govorila da sam učila strani jezik svaki put kad sam u životu binge gledala neku seriju :lol:
Volim onaj Balaševićev izraz "ljudi koji se plaše da ne dobiju rak od razmišljanja", i nekad imam dojam da ljudi zamišljaju Einsteina i druge genije da su sjedili po cijele dane ispod stabla sa sijenom u ustima dok su im padale na um genijalne ideje.
Bio je napad morskog psa na čovjeka - mislim da su lovili s puškom, u jednoj viškoj uvali, neki Slovenac je bio napadnut.
Drugo sve tako i ja.... vezano za vidjelice, nemam konkretno iskustvo i drago mi je zbog toga, ali pretpostavljam, ovako općenito napisano kako čitam, da bih razmišljala da su to sve općenitosti - kolika je šansa da ti neka ženska osoba želi zlo, da izgubiš novčanik ili neki dokument... meni se to događa na mjesečnoj osnovi. Opet, meni se čini da ti "intuitivci" da su podsvjesno dobri marketingaši i skuže di imaju plodno tlo (ne nužno namjerno, svjesno, zlonamerno, nego skuže s kim su kliknuli i onda dube taj odnos jer imaju neku potrebu za tim - tipa ovo što piše čoksa uzbuđeni zovu i nahalkaju se na tu osobu kako je itd., pa imaju lucky break). Kažem ovako, čitajući napisano bez da sam u toj situaciji bila, blisko iskustvo nemam, pa ovako na temelju filmova i dosadašnjeg iskustva razmišljam. Da mi se to dogodi, reagirala bih ko i čoksa - pustina crnilo vjerojatno.
I da, misli su fakat moćan alat, i misli i riječi, tu se definitivno slažem.
Moja "intuicija" - ono kad sam bila trudna sam sto posto bila uvjerena da nisam, kad nisam, da bi to fakat moglo bit to itd. Moguće da su to i neki zaštitni mehanizmi u igri, super se čovjek u neplodnosti može samoanalizirat, ako je taj đir. U svakom slučaju, ja mislim da su to načini na koje si čovjek tumači svijet - ima ovoga/nema ovoga. Ja to nešto ne vidim... i hepi sam zbog toga, dobro funkcioniram as is, barem mi se čini.
I recimo kao oni neki narodni liječnici rašire tijelo i vide imaš problem s ovim-onim. Kolika je šansa da će neko ko živi modernim sjedilačkim stilom imat problema sa srcem, tlakom.. ako ne sad, onda za 10 godina - ogromna. To ko sistematski kod privatnika, pa se svako vrati s preporukom da vidi fizijatra (ono, zicer, nema čovjeka koji nema neki problem kojim bi se fizijatar mogao bavit, ko veći, ko manji).
ja ne mislim da je slučajnost da mujo iz bosne govori na ekavici.
Što se tiče sudbine ili slučajnosti…mislim da je potpuno svejedno.
Svaka akcija rezultira reakcijom i na kraju uvijek nekako bude :mrgreen:
Neki će reći da je nešto slučajno tako ispalo, drugi da je tako trebalo biti, a na kraju uvijek nekako je, na ovaj ili onaj način :mrgreen: