Uroci

[žužy]

http://vimeo.com/82920243

Adaaaaj,baš sam morala gledati...vratilo me u djetinjstvo
Kolko put sam se samo znojila ispod deke i popluna,da mi slučajno ne proviri dio tijela van "zaštite" i nekaj me ne zgrabi..
A imam i ja svoju spodobu,al moja je muška.
Gledala sam ga kroz prozor sobe,stajao je ispred prozora i gleda on u nutra mene,gledam ja njega van...i onda sam se pokrila i skocenjena dočekala jutro.K tome je još i pas lajao ko lud.
Brrrrr dok se sjetim...
A nekad je kružila priča o dječici kojoj je lasica izgrizla vrat i popila krv,navodno su se naselile u krevet di su spavali.
Kak sam tek onda spavala ajme,kaj ak lasica dojde i oče me posisati?
Živjela deka,moj štit!

[Trina]

Trina baš razumijem o čemu pričaš i moje mišljenje je da čovjek treba znati stati i prihvatiti
desilo mi se u životu da sam neke za mene bitne stvari gurala preko granica izdržljivosti
dala maximum i ostvarila cilj
s druge strane, bilo je i onih situacija gdje sam išla isto tako i davala sve od sebe i nikako nije išlo bez obzira na moju volju
ja sam to protumačila kao nešto što trebam ispoštovati i prihvatiti , s nadom da i to što ne ide ima sigurno neku svoju drugu stranu medalje;
nešto dobro, što ne vidim sad ovaj tren kad bi htjela ikad bi mi pasalo ko melem na ranu
upravo tako je i bilo; tek nakon proteka nekog perioda progledam i shvatim da je ono od prije što me neizmjerno razočaralo zapravo imalo svoju svrhu
ja definitivno vjerujem u takve stvari i uvijek se sjetim jedne izreke, nemam pojma od kuda, koja kaže da ne možeš zaustavljati rijeku koja teče...

Kad vratim film unazad, vidim da se sve tako lijepo posložilo, da svaka osoba koju sam u određenom trenutku upoznala, imala svoju svrhu, da su neke od velikih pogrešaka koje sam tad napravila, imale svoj bitan razlog, da se nisu dogodile nekakve banalne situacije u jednom periodu u mom životu, ja recimo nebi bila s mojim današnjim mužem. A nebi sigurno imala četvero djece jer nisam nikad bila tip za takve stvari. Ovako s odmakom, puno godina kasnije, vidim da je sve to nekako poslagano i moralo je biti ovako kako je. Sigurna sam da netko kreira naš život, vodi nas, vuče prema pravoj stvari..e sad, jeli to Bog, anđeli, duhovi, više sila, majka priroda, kvantna fizika ili Žnjžnj..to svatko neka vjeruje u što želi.

[summer]

e vidis, ja u to nista ne vjerujem
naravno da je sve sto smo dozivjeli u zivotu dalo svoj doprinos, ostavilo posljedice, uputilo nas na nesto drugo
naravno da sam ostala s prvim, drugim, cetvrtim momkom ne bih upoznala ovog muza i ne bih rodila ovo moje dvoje divne djece
ali bih zato mozda rodila neko drugo troje, isto tako divnih i neponovljivih
tko zna gdje bi me zivot odveo i kako bih znala koje je od toga bila prava stvar?
po tome bih mogla sjediti na kaucu i cekati da se stvari dogode jer me ionako visa sila (koja god to bila) vuce prema pravoj stvari
ja vjerujem da je zivot puuuno vise nasumican, slucajan
i nemam problem s tim, dapace, lakse mi je to prihvatiti, nego ovo sa svrhom
jer kad npr. dijete dobije tesku bolest i umre, lakse mi je vjerovati da je to bila nesreca nego planska sudbina...

[Trina]

Pa nebi mogla sjediti i čekati da se nešto dogodi jer se neće dogoditi ništa, malo si banalizirala sve to.
Ja sam mislila na male znakove, ljude, događaje koji te lagano usmjeravaju na nešto. istina, da nije ovako bilo bi onako. Ali neke stvari kao da je nemoguće iživiti, proći, progurati.

[ivarica]

ljudi uvijek traze neke pojacivace dozivljaja, bilo radosti, bilo tragedija
nikad nije dovoljno da se nesto samo dogodilo, nije dovoljno da je netko umro, treba se dodati da je on bas prije toga sjeo na drugo sjedalo, da je njena kcer bas troga dana slavila rodjendan, da je baka umrla istog dana, treba tragediju pojacati, sama po sebi nije dovoljna. veselje isto tako.

tesko je valjda prihvatiti da najveca ljepota zivljenja u slucajnosti
slucajno sam se rodila i slucajno zivim, slucajno cu umrijeti
zbrajajuci slucajnosti necemo otkriti nikakva pravila, samo trosimo vbrijeme koje nam je slucajno dano za slucajne zivote

valjda je nama nevjernicima lakse to prihvatiti (i teze zivjeti s tim uvidom)

[Peterlin]

Pa nebi mogla sjediti i čekati da se nešto dogodi jer se neće dogoditi ništa, malo si banalizirala sve to.
Ja sam mislila na male znakove, ljude, događaje koji te lagano usmjeravaju na nešto. istina, da nije ovako bilo bi onako. Ali neke stvari kao da je nemoguće iživiti, proći, progurati.

Ja sam sklona složiti se s tobom... ne na razini razuma (jer tu se stvari odvijaju baš tako kako je summer rekla) nego po pitanju "kozmičkog reda". I iskusila sam to puno puta. Ne zato jer svjesno iščekujem da se neke stvari dogode, nego u smislu otvorenosti za nove mogućnosti koje možda ne vidim ili ne spoznajem u trenutku kad se pojave.

[pomikaki]

ljudi uvijek traze neke pojacivace dozivljaja, bilo radosti, bilo tragedija
nikad nije dovoljno da se nesto samo dogodilo, nije dovoljno da je netko umro, treba se dodati da je on bas prije toga sjeo na drugo sjedalo, da je njena kcer bas troga dana slavila rodjendan, da je baka umrla istog dana, treba tragediju pojacati, sama po sebi nije dovoljna. veselje isto tako.

tesko je valjda prihvatiti da najveca ljepota zivljenja u slucajnosti
slucajno sam se rodila i slucajno zivim, slucajno cu umrijeti
zbrajajuci slucajnosti necemo otkriti nikakva pravila, samo trosimo vbrijeme koje nam je slucajno dano za slucajne zivote

valjda je nama nevjernicima lakse to prihvatiti (i teze zivjeti s tim uvidom)

sklona sam se složiti s ovom strujom

ponekad tažim viši smisao, ali baš da nas neka viša sila vodi... ne znam, jednostavno gledajući neke ljude oko sebe ta sila zna pogubiti kompas

[Trina]

Jer nisu svi skloni slušati intuiciju, nego idu kontra struje. ma ne znam, svatko neka vjeruje u što oće, ja sam kroz život imala baš filmske scenarije. Sklop milijardu slučajnosti koje su me dovele do ovog što sam sad. OK, da nije ovako, bilo bi drugačije, ali da nisam upoznala pojedince koji su mi se pojavili točno u određenom periodu života, i prozujali na kratko razdoblje, ja sigurno nebi imal ovog muža a o djeci da ne pričam. Možda bi bila neka poslovna žena s boljim frajerom, možda nebi imala djece ili bi imala jedno, dvoje..možda bi mi bilo i bolje, ko zna. Znam da ovo što imam nebi mijenjala za ništa. Bolesti i smrti neću tumačiti, to mi je preteško i nerazumljivo

[suncokret]

e vidis, ja u to nista ne vjerujem
naravno da je sve sto smo dozivjeli u zivotu dalo svoj doprinos, ostavilo posljedice, uputilo nas na nesto drugo
naravno da sam ostala s prvim, drugim, cetvrtim momkom ne bih upoznala ovog muza i ne bih rodila ovo moje dvoje divne djece
ali bih zato mozda rodila neko drugo troje, isto tako divnih i neponovljivih
tko zna gdje bi me zivot odveo i kako bih znala koje je od toga bila prava stvar?
po tome bih mogla sjediti na kaucu i cekati da se stvari dogode jer me ionako visa sila (koja god to bila) vuce prema pravoj stvari
ja vjerujem da je zivot puuuno vise nasumican, slucajan
i nemam problem s tim, dapace, lakse mi je to prihvatiti, nego ovo sa svrhom
jer kad npr. dijete dobije tesku bolest i umre, lakse mi je vjerovati da je to bila nesreca nego planska sudbina...

X

nekad se zapitam gdje bi sad bila a sam u nekim životnim situacijama odlučila ili odreagirala drugačije.
koliko mogućih života (paralelnih svemira)....
ne mislim da je trebalo biti baš ovako kako je sada i da je to ostvarenje nekog plana-ovo je samo jedna od ogromnog broja mogućih realizacija. i baš bi rado da se mogu vratiti kakav korak u nazad i vidjeti što bi bilo kad bi bilo...ne jer bi rado promijenila svoj život, nego iz čiste radoznalosti.

[pomikaki]

Jer nisu svi skloni slušati intuiciju, nego idu kontra struje.

E baš mi je u mislima bio jedan momak koji je malo previše išao niz struju...

[Trina]

Ja mislim da je to presubjektivno da bi se razglabalo o drugim ljudima. Nitko ne zna što netko drugi osjeća u određenom trenutku i što mu je padalo napamet. Vidiš samo rezultat slijeda događaja.

A ovo što suncokret piše..mene uopće ne zanima što bi bilo da je bilo jer poznavajući sebe, bilo bi burno. Meni je trebalo ovo što sad imam da bi se ostvarila ko osoba i da bi išla u ispravnom smjeru.

[Carmina406]

Ja mislim da je to presubjektivno da bi se razglabalo o drugim ljudima. Nitko ne zna što netko drugi osjeća u određenom trenutku i što mu je padalo napamet. Vidiš samo rezultat slijeda događaja.

A ovo što suncokret piše..mene uopće ne zanima što bi bilo da je bilo jer poznavajući sebe, bilo bi burno. Meni je trebalo ovo što sad imam da bi se ostvarila ko osoba i da bi išla u ispravnom smjeru.

I ja slično razmišljam. Što bi bilo kad bi bilo. I mislim da bi bilo burno,valjda bih se jutros probudila mamurna s rupama u pamćenju,a možda i kod staraca u stanu jer bi prokockala svo bogatstvo bivšeg muža A možda bi bilo slično ko i sada..neznam..sumnjam. Puno me promjenilo poznavanje mm..toliko me promjenilo da mislim da je baš tako moralo biti da bih išla u ispravnom smjeru.

[Peterlin]

Jer nisu svi skloni slušati intuiciju, nego idu kontra struje. ma ne znam, svatko neka vjeruje u što oće, ja sam kroz život imala baš filmske scenarije. Sklop milijardu slučajnosti koje su me dovele do ovog što sam sad. OK, da nije ovako, bilo bi drugačije, ali da nisam upoznala pojedince koji su mi se pojavili točno u određenom periodu života, i prozujali na kratko razdoblje, ja sigurno nebi imal ovog muža a o djeci da ne pričam. Možda bi bila neka poslovna žena s boljim frajerom, možda nebi imala djece ili bi imala jedno, dvoje..možda bi mi bilo i bolje, ko zna. Znam da ovo što imam nebi mijenjala za ništa. Bolesti i smrti neću tumačiti, to mi je preteško i nerazumljivo

Trina, riješi ovo kad budeš imala vremena: http://www.24sata.hr/psihologija/rij...og-cula-208665

Inače, ja baš ne razmišljam puno o intuiciji, ali od mladosti sam doživjela baš neke stvari koje su u ovom testu opisane. Evo primjera: bila sam na ljetovanju i osjetila onak iz čista mira da moram nazvati mamu doma, usred dopodneva - kad to inače ne bih napravila. Otišla na telefon (vrijeme radnje 1979, davno prije mobitela) a mama kaže da je moj brat baš malo prije pao s visokog tobogana na igralištu i slomio ruku!

Imala sam tada nepunih 17 godina. To je bilo prvi put da sam svjesno pomislila "zamisli ti ovo...". Našlo bi se još takvih bisera. Najbolji primjer je moj pokušaj selidbe u inozemstvo. Tako mi je to bilo fuj od želuca i užasno sam se loše osjećala (a tako je na kraju i ispalo) ali morala sam tvrdoglavo sama sebi dokazati da je moja volja jača od intuicije koja mi je govorila da to nije najpametnija odluka. Završilo je jadno. Ništ loše se nije dogodilo, ali sam se razočarala... Mogla sam si uštedjeti to vrijeme i potrošiti ga na nešto pametnije, ali valjda je tako moralo biti. Inače, moj stav o intuiciji nema veze s uvjerenjima ili razumom. To je kao da se uključuje neki prastari dio mozga (leđna moždina ili primozak) izvan domašalja svijesti koji reagira na neobjašnjive načine... Ja se uvijek pitam ne bih li trebala češće saslušati i poslušati te unutarnje impulse. A čovjek uči dok je živ... Ne kažem da su u pitanju neke natprirodne sile, ali tko zna - možda postoje neke sile koje još ne poznamo niti su opisane. Tja, i stari Grci su mislili da sve znaju, a znanost se nastavila razvijati i nakon njih (ako zanemarimo mrak srednjeg vijeka, he he he).

[Trina]

Te stvari o kojima govoriš, meni se dešavaju na redovitoj bazi. Najviše kroz snove. Sanjam osobu o kojoj ne razmišlajm, koju ne vidim niakko..pa je sretnem sutradan. Ili sanjam da je netko zatrudnio, pa čujem da je trudna. Prije par dana sam sanjala svog profesora, noćas je umro. Osobe koje mi uđu u snove, a budu nedefinirani, uvijek nešto o njima čujem. što ja znam što je to. Ne može biti slučajnost kad je to nešto što doživljavam čitav život.

[summer]

opet skeptik u meni
ja vjerujem da intuicija postoji - ali je dozivljavam kako u jednom dijelu i peterlin pise - kao utjecaj naseg mozga na podsvjesnoj razini, mozga koji opet ima sve informacije kojima mi raspolazemo (pa cak i one kojima vise svjesno ne raspolazemo)
a i percipiramo razlicito neke stvari - dok sam bila trudna i ocito zabrinuta hoce li sve dobro proci - nikad nisam vidjala vise trudnica i vise djece s nekakvim poremecajima :/
ustvari sam samo takve vise zamjecivala
tako da ja to sebi drugacije tumacim
da sanjas nekog i nista se ne desi, zaboravit ces taj san kao nevazan
ako se ta osoba kasnije spomene i nesto joj se dogodi, zapamtit ces to kao veliku stvar
a i te natprirodne sile - velike koristi, nit brat nije slomio ruku, nit profa nije umro, zenska je trudna bila valjda i dok ju se sanjalo.... je l' cemu sluze?

[Trina]

Ma nijedan skeptik me ne može razuvjeriti. Nisu to snovi kojih se sjetim tek kad vidim osobu nego su upečatljivi i jasni. Zadnje vrijeme odmah ispričam mužu pa se i on uvjerio da je to sve tako. Uopće nije bitno čemu služe i služe li ičemu (nemam neke koristi od toga) ali to je činjenica, nije slučajnost. Ja to ne mogu objasniti, niti sam proučavala te stvari. Ali nešto je.

[Trina]

Ustvari ja čitav život znam da postoji nešto van onoga "normalnoga" i to mi je posve jasna stvar, u to nikad nisam ni posumnjala.

[cvijeta73]

Trina, riješi ovo kad budeš imala vremena: http://www.24sata.hr/psihologija/rij...og-cula-208665

).

evo, ja riješila.
kao što bi rekao kekin, na šesto čulo gluha ko top

[Zuska]

Ja sam u skladu s osjećajima i svijetom oko sebe, treća razina
Dosta sam intuitivna (račica, haha), kužim osjećaje, neverbalno... na poslu su mi znali reći da sam vještica jer bih znala točno nanjušiti opasnost, ali to je zato što sam oprezna i često važem pa se to pokaže korisnim. Tako ne mislim da tu postoji ništa natprirodno, evetualno nešto što (još) znanost nije do kraja objasnila, npr. povezanost energija, frekvencija, što god to bilo koje ljudi jedni drugima odašilju i tako na neki način potiču događanja, odnosno, do koje mjere u svijetu punom slučajnosti i kaosa, jednim malim dijelom možemo sami upravljati...Ja mislim da možemo.

[flopica]

Ustvari ja čitav život znam da postoji nešto van onoga "normalnoga" i to mi je posve jasna stvar, u to nikad nisam ni posumnjala.

ovako i ja
teško mi je to verbalizirati, kako i na koji način
ali je osjećaj tu
da li je umišljen, ne znam, moguće ali iz moje perspektive je stvaran da ne može biti stvarniji

još jedna stvar kod mene - osim intuicije vezane za ljude koji su mi bliski imam i intuiciju vezanu za meni nebitne ljude, ali skroz nebitne
to se uvijek odnosi na neke nepovezane relacije sa mnom i mojim životom
npr. pomislim na službenicu iz banke i to kako joj ne stoji boja kose koju ima i žena se sljedeći tjedan ofarba u boju koju sam zamislila da joj stoji
niđe veze
pa npr. na jedan poznati par naše lijepe hrvatske, koji sutra osvane u novinama sa zapaljenim autom
a nemam s ljudima baš nikakve veze, ni ne razmišljam o njima, ne razgovaram s nikim o njima, ništa baš ništa
samo mi te bedaste misli same od sebe prostruje glavom, ko grom iz vedra neba
sad sam navela dvije sitnice, ali takvih gluposti ima hrpu, nije mi više ni smiješno

[Zuska]

Evo jednog događaja od jučer.
Lijep dan, popodne. Giga izražava želju da idemo na more. I to u kamp u kojem se inače ljeti kupamo, cca 40-ak km od nas. I onda spomene osobu G. koja je lani držala trampolin i vrlo odlučno kaže da hoće tamo na trampolin. Mi joj objašnjavamo da možemo ići na tu plažu, da se može igrati u pješčaniku, ali da trampolina tamo još nema, G. ga još nije postavio jer u kampu još nema puno ljudi, a sigurno nema djece. I onda dometnem, a ako ga je slučajno i postavio, onda je tamo samo za vikend i to barem do polovice 6. mjeseca. Nema nikakve šanse da početkom svibnja, u utorak, trampolin u praznom kampu radi.

I odvezemo se ma tom kampu, vozimo prema plaži, kad ono tamo trampolin. I na trampolinu otvorena vrata. I za 2 minute pojavljuje se G. i kaže, evo me, došao sam na 10 minuta od doma samo malo počistiti jer nisam tu bio od prvomajskog vikenda, kakva slučajnost da ste naišli, joj kako si narasla od lani....

Nas je to baš zabavilo, super slučajnost. Kako bi vi koji ne vjeruete u slučajnosti objasnili ovu životnu situaciju kakva se dnevno događa mnogima? Meni se takve stvari vrlo često događaju i to je zabavno.

[flopica]

stvarno ne razumijem na koji bi način moj mozak podsvjesno proizvodio takve misli
ako je pak slučajno, onda su takve slučajne prečesto slučajne
jer se to događa na redovnoj bazi
i nije mi ugodan osjećaj, zapravo ništa ni ne mogu s njim učiniti
ili otići onoj službenici u banku i zakleti se ako bude dobra prema meni da ću uvijek zamišljati frizure koje joj fenomenalno stoje

[blackberry]

evo, ja riješila.
kao što bi rekao kekin, na šesto čulo gluha ko top

ja sam total intuitivna po ovome

[Optimist]

Kako bi vi koji ne vjeruete u slučajnosti objasnili ovu životnu situaciju kakva se dnevno događa mnogima?

Mislim da ne postoje oni koji ne vjeruju i u slučajnosti, već samo oni koji k tome vjeruju i u nešto osim nje.

Također ispadoh razina 3

[Carmina406]

Ja imam intuiciju ko drvo

Isto mislim da su neke slučajnosti više od slučajnosti

[Optimist]

I, zapravo, sve što se ljudima događa na njihovoj individualnoj, osobnoj razini, njihova je istina. Koliko god globalno bili u pravu ili ne. Ono što osjećamo uopće ne mora odgovarati nikakvoj stvarnoj slici (drugog promatrača). Intenzitet toga je i dalje jednak za osobu koja osjeća.

[ina33]

Ja vjerujem u slucajnost. Cak mi i dobro zvuci tip ko natpis za majicu .

[summer]

trina, ma shvacas da ja tebe ne razuvjeravam, osjecas sto osjecas, samo govorim kako ja iste stvari drugacije, puno prizemnije tumacim
npr. boja kose - ako je flopica na prvu skuzila da sluzbenici ne stoji boja, tko zna koliko je to ljudi jos skuzilo, rekla joj mater, sestra, muz, prijateljica i zena popusti
da je sljedeci put bila neke stote boje, nikom nista, ali je ubola ovu i eto ga, cudo
dnevno pomislim na milijun stvari, da zelim naci uzorke, nasla bih ih
tako da ja itekako vjerujem u slucajnost, vjerojatnost, ali u ovakve stvari ne

ali ponavljam se, pa cu stati

[ivarica]

pa neupitno je da intuicija postoji, vecinu svakodnevnih izbora donosimo na osnovu intuicije, samo toga uopce nismo svjesni - tj vecinu odluka uopce ne donosimo zdravorazumski koliko god mi mislile ili htjele drukcije
nas primitivni mozak nam u tome steti LOL, tj odluke su donesene puno prije nego mi krenemo njih analizirati neokorteksom
tom nasom "manom" se vrlo manipulativno koriste marketingasi - persuazivnom komunikacijom

na intuiciju ne mislim na ono - zaboravila sam izaci iz tramvaja na svojoj stanici jer sam skrolala po fejsu, pa sam zato na sljedecoj srela starog prijatelja
to je prelijepa slucajnost
svaki drugi dan kad isto tako skrolam po fejsu i produljim do crnomerca obicno ne sretnem nikog, samo "ne biljezim"

[Trina]

Tek sad vidim da sam više puta spomenula svog muža. Hebate, nebi da je Johnny Depp. Da nebi bilo zabune, moj muž je meni važan jer je dobar oplođivač. Pravi super djecu. Dajem ga na posudbu ako kome treba

[Carmina406]

i moj,al nedam

[Carmina406]

A šta ako nikad ne zaboraviš izaći na stanici,nikad u životu osim taj jedan put...i kad sretneš tog prijatelja pa ti on još kaže da se kod njega u firmi otvara odlično radno mjesto baš ko stvoreno za tebe i ti se zaposliš...pa tamo još upoznaš svog savršenog oplođivača i rodiš mu savršenu djecu........slučajnost,a samo si izišla na krivoj stanici

[Optimist]

Pravi super djecu.

Djeca su super ili ih super pravi?

[Beti3]

Optimist, , pravo pitanje!

[ina33]

Sad sam imala malo vremena citat i najvise se slazem s ivaricom-toliko smo kratko tu da steta trosit vrijeme pokusavajuci otkrit obrazac u slucajnosti, carpe diem, to je neko moje 'znanje'.

Toliko sam imala prilike testirat svoju 'intuiciju', bila u idkusenju iscitavat znacenja datuma i konstelacija, lijecenje neplodnosti je duper poligon za to. Mislim da, do na onom nivou kojeg targetiraju marketingasi, ne postoji za mene (a i za vecinu ljudi ja mislim), nego si ljudi racionaliziraju i potvrdjuju svoje odluke tumaceci ih 'sa svrhom i razlogom'.

Kao i summer, da nisam srela ovog muskarca i rodila ovo dijete (ne zalim se na to), bio bi neki drugi ili posvojeno dijete, osim ako ne bi bilo tragedija i bbolesti. Time ne mislim reci da to sto prozivimo ne utjece na nas, nego nekalo bi bilo i nije miralo ovako bit, negfje sam imala vise srece, negdje manje, al nelose sve skupa.

[Optimist]

Sad sam imala malo vremena citat i najvise se slazem s ivaricom-toliko smo kratko tu da steta trosit vrijeme pokusavajuci otkrit obrazac u slucajnosti, carpe diem, to je neko moje 'znanje'.

Meni se čini da nitko ne gubi vrijeme. Jedni život shvaćaju kao niz slučajnosti, drugi kao sudbinu, niz unaprijed određenih situacija.

Mislim da nitko iz obje grupe ne troši vrijeme na otkrivanje obrasca (bar ne na svakodnevnoj ili ometajućoj razini), već primjećuju, zaključuju jednako jedni koliko i drugi.

[ina33]

Ma da, svatko se 'zabavlja' na svoj nacin. . Za mene bi to bio gubitak vremena i intuicija mi je kategorije duse ili diferencijacije koji ti je tocno, u skupini ireligioznih, stav o bogu. To me ne zanima sustinski, vise onojednostavno jel neko meni i ok ili nije. Al jako volim, kao opustanje cituckat i raspravljat o tome al ne bas o demnologiji, to mi je too much da i presla preko toga stila ima nas raznih, to mi recimo daje neku tezinu toj osobi.

[ina33]

A opet, mozda se varam i na rubu znanosti je vec gostovao neki cisto simpaticni profesionalac tog usmjerenja.

[flopica]

moguće da je moja službenica i sama shvatila da joj frizura ne štima
ili joj je rekla, sestra, muž, susjeda
ali što je sa parom kojem je zapaljen auto
što je s ljudima na koje pomislim, nisam ih vidjela godinama, pali su mi na pamet u nekim na prvi pogled smješnim kombinacijama
pa ih vrlo skoro vidim baš u tim kombinacijama koje su stvarne da stvarnije ne mogu biti
neću dalje nabrajati jer ima preosobnih detalja a nije ni bitno

sigurna sam da postoji jedna cijela dimenzija koji nismo u stanju percipirati ni razumjeti
neki je mogu osjetiti i to je to
ne zamaram se time na dubljoj razini

[Peterlin]

Evo jednog događaja od jučer.
Lijep dan, popodne. Giga izražava želju da idemo na more. I to u kamp u kojem se inače ljeti kupamo, cca 40-ak km od nas. I onda spomene osobu G. koja je lani držala trampolin i vrlo odlučno kaže da hoće tamo na trampolin. Mi joj objašnjavamo da možemo ići na tu plažu, da se može igrati u pješčaniku, ali da trampolina tamo još nema, G. ga još nije postavio jer u kampu još nema puno ljudi, a sigurno nema djece. I onda dometnem, a ako ga je slučajno i postavio, onda je tamo samo za vikend i to barem do polovice 6. mjeseca. Nema nikakve šanse da početkom svibnja, u utorak, trampolin u praznom kampu radi.

I odvezemo se ma tom kampu, vozimo prema plaži, kad ono tamo trampolin. I na trampolinu otvorena vrata. I za 2 minute pojavljuje se G. i kaže, evo me, došao sam na 10 minuta od doma samo malo počistiti jer nisam tu bio od prvomajskog vikenda, kakva slučajnost da ste naišli, joj kako si narasla od lani....

Nas je to baš zabavilo, super slučajnost. Kako bi vi koji ne vjeruete u slučajnosti objasnili ovu životnu situaciju kakva se dnevno događa mnogima? Meni se takve stvari vrlo često događaju i to je zabavno.

I da.... poznato mi je, događa se relativno često.

[Trina]

trina, ma shvacas da ja tebe ne razuvjeravam, osjecas sto osjecas, samo govorim kako ja iste stvari drugacije, puno prizemnije tumacim
npr. boja kose - ako je flopica na prvu skuzila da sluzbenici ne stoji boja, tko zna koliko je to ljudi jos skuzilo, rekla joj mater, sestra, muz, prijateljica i zena popusti
da je sljedeci put bila neke stote boje, nikom nista, ali je ubola ovu i eto ga, cudo
dnevno pomislim na milijun stvari, da zelim naci uzorke, nasla bih ih
tako da ja itekako vjerujem u slucajnost, vjerojatnost, ali u ovakve stvari ne

ali ponavljam se, pa cu stati

Ma znam ja da ti mene ne razuvjeravaš. Nego ja tebi pokušavam ubaciti bubu u uho, samo da pokušaš razmišljati u malo drugačijem pravcu. Zanimljivije je. Evo ja ću sad reći, makar me popljuvali tu ( a oćete jer ste zločeste babe), otkad sam pročitala knjige od Lorne Byrne o anđelima..moj život je puno ljepši.

[cvijeta73]

jer ste zločeste babe).

trina draga, igra sve, bilo što, što čini život ljepšim, pa ako je to knjiga, kud ćeš bolje i kud ćeš lakšeg puta.

[Beti3]

sigurna sam da postoji jedna cijela dimenzija koji nismo u stanju percipirati ni razumjeti
neki je mogu osjetiti i to je to
ne zamaram se time na dubljoj razini

Upravo ono što sam i sama htjela napisati. Nešto postoji. Prečesto mi se dešava, a da bih pomislila da je slučajno. Događa se, a ja sama sebi kažem, pa znam da će biti tako, vidjela sam to, znate onaj deja vu'.

Jednostavno sam prihvatila, iako ja mislim da je tome uzrok naš mozak, koji prima mnoštvo informacija sa svih strana, kojih i nismo svjesni na nekoj razumskoj razini, procesuira sve to, i shvati da je baš tako i trebalo biti. Intuicija, empatičnost, otvorenost za novo, iiiii...malo, kako da to napišem, a da ne ispadnem totalni frik...povezanost misli, među ljudima.

Ne bih rekla da je netko ovu našu planetu natrpao ljudima i brine o svakoj pojedinoj jedinki. Previše je to posla za svakoga. Možda brine o ljudskoj rasi u cjelini, možda ima neki plan za to, ali za svakog od nas...Ne znam, samo tako mislim. Kad ja bacim sjeme u zemlju, naravno da želim plod, cvijet ili već ono što mi to sjeme treba pružiti, no nikako ne znam kako će se svako pojedino izboriti za život i prosperitet. Dam im najbolje uvjete što mogu, a na njima je da uzmu najbolje od tog.

Valjda me razumijete, ako netko uopće čita.

A što se tiče tipkanja na mob i fulanja stanice, po mome to je čisti nemar, a ne sudbina. Jako prizemno. To što su posljedice dobre, ah, nekad je i lijenost dobra. Kao meni, što tu tipkam, umjesto da se ulovim posla.

[tangerina]

ja imam sulud problem s tom riječi intuicija, pogotovo ta famozna majčinska intuicija na koju se ovdje često poziva.
Ne znam kako netko razlikuje intuiciju od: svojih strahova, nada, predrasuda, obrambenih mehanizama, podsvjesnih vjerovanja.. možda zato što sam psihologinja pa znam previše naziva za stvari koje ljudi strpaju u taj isti intuitivni koš
što je najironičnije, na tom studiju, imali smo jednom praktikum na temu parapsihologije, kao da testiramo da li to zaista postoji. Trebali smo "osjetiti" da li je karta ispred nas, okrenuta naopako, crvena ili crna, i tako cijeli špil, onda se dobiveni rezultati uspoređuju s onim koji se dobiju slučajnim pogađanjem, i računa kolika je vjerojatnost da slučajno pogodiš toliko puta. I meni ispadne manja od 1%, što se smatra statistički značajnim. Cijela godina pisala je izvještaj kako je kolegica očito sajkik, osim mene koja sam napisala da je to i dalje slučajno, jer da imam kakvih paranormalnih sposobnosti, vjerojatno bih imala bolje ocjene

[gita75]

ja sam na faksu imala metodu prolaženja ispita.
prije ispita zamislila bih pitanja koja želim da me se pita, naravno, ono što znam najbolje.
u velikom broju slučajeva dobila bih baš ta pitanja.
metodu sam razvila postupno jer sam primijetila da me profesor uvijek pita ono na šta mislim.
na početku faksa (neiskusna) sam uvijek mislila: "samo da me ne pita ovo i ono-baš to nisam ni pogledala". naravno, uvijek bi potrefili baš to što ne znam.
onda sam okrenula razmišljanje, kaj se mene tiče upalilo je.

[Carmina406]

Pratim,pratim Zanimljiva mi je ova tema. Čula za knjigu o anđelima da je odlična.

Kolegica s kartama možda loše koristi svoje paranormalne sposobnosti

Definitivno je moja intuicija zahrđala po onom testu,ali jednom u jako ključnom trenutku je bila ispravna. Meni dosta. Za bilo kakav oblik "vidovitosti" radije ne bih,oduzimalo bi mi previše vremena. Snovi i tumačenje istih također. Jednom sam sanjala,točnije tri puta,auto mog susjeda da je razbiveno ili u kvaru....sva tri puta mu se sutradan isto i dogodilo. Fuj,šta će mi to,nikakve koristi od toga. Jesam trebala u sred noći ga nazvati da auto ostave parkirano taj dan. Glupost. Možda da su išli autobusom ili pješice da bi im se dogodilo nešto još gore. Odbivam takve "talente" netrebam hvala,previše je to tereta na mojoj grbi

[šafran]

ja sam na faksu imala metodu prolaženja ispita.
prije ispita zamislila bih pitanja koja želim da me se pita, naravno, ono što znam najbolje.
u velikom broju slučajeva dobila bih baš ta pitanja.
metodu sam razvila postupno jer sam primijetila da me profesor uvijek pita ono na šta mislim.
na početku faksa (neiskusna) sam uvijek mislila: "samo da me ne pita ovo i ono-baš to nisam ni pogledala". naravno, uvijek bi potrefili baš to što ne znam.
onda sam okrenula razmišljanje, kaj se mene tiče upalilo je.

Ovo mi je fora!

[pomikaki]

ja imam sulud problem s tom riječi intuicija, pogotovo ta famozna majčinska intuicija na koju se ovdje često poziva.
Ne znam kako netko razlikuje intuiciju od: svojih strahova, nada, predrasuda, obrambenih mehanizama, podsvjesnih vjerovanja.. možda zato što sam psihologinja pa znam previše naziva za stvari koje ljudi strpaju u taj isti intuitivni koš

Ovo me sjetilo na mog svekra
pričao mi je kako je mm kao mali bio na izletu i on je u neko doba imao loš predosjećaj, pa otišao autom vidjeti kako je, a mali sa sunčanicom, a da to učiteljice nisu ni primjetile
e sad problem je u tome što taj čovjek stalno ima loš predosjećaj i stalno u panici nešto provjerava pa ponekad mora i pogoditi

[tangerina]

pa da, problem je u tome što se pamti kad pogodiš, a ni ne primijetiš kad ne pogodiš
a šta s tim što sam pogodila neke glupe karte (pazi, nisam ja pogodila SVE karte, samo nešto što je statistički nešto manje vjerojatno), šta s tim što sam sanjala da je neka forumašica trudna, pa je sutradan ispalo da neka stvarno je (također nevjerojatno, na forumu gdje su uglavnom žene u plodnoj dobi, pa da jedna zatrudni!), di mi je bila intuicija kad mi je dijete imalo perforirano slijepo crijevo, a ja vjerovala doktorici da je viroza?
al kako reče carmina, možda ja stvarno ne znam koristit svoje moći, možda da sam više kopala po svojoj intuiciji bih stvarno bila skužila i ukazala na to doktorima (iako se ne sjećam da mi je ta misao prošla kroz glavu, niti mom mužu paničaru nije)

[vertex]

Meni je intuicija isto sasvim misteriozan pojam. Ne kažem da ne postoji, nego ovako kao i tangerina, mislim da se sve živo trpa u intuiciju.
A imam problem i s pojmom natprirodno, kad smo već kod toga. Priroda je sve što nas okružuje, pa ako nešto postoji, makar je nama nedovoljno poznato, onda je prirodno