e vidis, ja u to nista ne vjerujem
naravno da je sve sto smo dozivjeli u zivotu dalo svoj doprinos, ostavilo posljedice, uputilo nas na nesto drugo
naravno da sam ostala s prvim, drugim, cetvrtim momkom ne bih upoznala ovog muza i ne bih rodila ovo moje dvoje divne djece
ali bih zato mozda rodila neko drugo troje, isto tako divnih i neponovljivih
tko zna gdje bi me zivot odveo i kako bih znala koje je od toga bila prava stvar?
po tome bih mogla sjediti na kaucu i cekati da se stvari dogode jer me ionako visa sila (koja god to bila) vuce prema pravoj stvari
ja vjerujem da je zivot puuuno vise nasumican, slucajan
i nemam problem s tim, dapace, lakse mi je to prihvatiti, nego ovo sa svrhom
jer kad npr. dijete dobije tesku bolest i umre, lakse mi je vjerovati da je to bila nesreca nego planska sudbina...