Kakve crne Griotte. Rakija, prvi dan kad prestanem davati svoje mlijeko. :lol:
Printable View
Kakve crne Griotte. Rakija, prvi dan kad prestanem davati svoje mlijeko. :lol:
Ja ne spavam vec tri godine (i nesto mjeseci). Malac spava s nama u krevetu. I to mi je onak..ne mogu vise. Planiram ga preselit u njegovu sobu, ali iskreno, bojim se da će tih buđenja biti još više.
Htjela sam da spava s nama , ali nisam znala da će mi to biti naporno. Budi se često po noći, ne može se sam uspavat pa gnjavi mene. To znači da me probudi bar tri puta po noći, a ja se ujutro moram dići i raditi.
E i da, ne može se uspavat sam. Mora ga netko uspavat. I tak...ja sam kriva , right?
Ne znam dođe li ova faza koju sam dostigla prije ili poslije ukazanja ružičastih vjeverica - no, počela sam halucinirati i imati nešto nalik na tourettov sindrom. Nemam pojma što sve mm govorim (uglavnom ga optužujem da me tjera na izdajanje, da je zao i ucjenjuje :lol: - jadan on samnom), sanjam izdajanje, ne znam više što je java a što san, izdajam se izdojena, čudom se čudim gladnom djetetu jer eto skoro ga nahranih (fiktivno, naravno). To se valjda desi nakon 7 mj. izdajanja. :mrgreen:
Meni su ove ruzicaste vjeverice luuudooo odvalim od smijeha na to svaki put, evo uspavljujem dojeci lezeci na krevetu, mala taman tone u san ja naletim na vjeverice i sva se tresem jer se trudim ne smijati a ova me bljedo gleda sta joj se cica trese.
Moze li se vidilica ruzicatih vjeverica oglasiti opet, meni je to presmijesno :lol:
Citiraj:
palčica prvotno napisa
A da ti to nije od bezalkoholnog piva sto pijes? Ono ti isto ima alkohola, procitaj ona mala slova... :)
Ma ne pijem. (a pila bih).:mrgreen:
evo meCitiraj:
Tiziana prvotno napisa
što te točno zanima? 8-)
inače, ovo djetešce što nosim je aktivno valjda 20h dnevno, mada svi predviđaju da će biti dobro i milo
noćas sam se budila između 5 i 7 puta, mada ne dojim više - jer su mi djeca opet završila s nama u krevetu (praznici su), mlađa se nekoliko puta probudila, popišala nas i pokrivač, pa sam nas presvlačila, tražila novi, pa hvatala starije dijete koje je završilo polunaglavačke visiti s kreveta, pa se posvađala s njihovim tatom koji je baš jučer morao planinariti i biti umoran (ok, čovjeka je ukočilo pa bolje da to rješava na planini nego tabletama, ali...)
no, vjeverica sada nema, ali tupo pijem kavu i zbrajam mašine robe koje od noćas treba oprati
Huuuuraaa evo vidilice!!! Zbog tvojih vjeverica sam se ko ludjakinja smijala pored bebe koja se uspavljuje, na kraju sam imala sat vremena dulje uspavljivanje. Ko u skoli pod satom, padne mi na pamet - a nikako suzdrzati smijeh :lol: a okolo mir i tisina
Jesi ti stvarno vidjela ruzicastu vjevericu? :lol:
Auu ne mogu evo opet cu se smijati!!!!!
i opet će... :cekam:
jesamCitiraj:
Tiziana prvotno napisa
nekoliko puta je protrčala malo podalje od mene, baš mi nije dala mira :lol:
toga jednog jutra
:lol:
Jao ja ne smijem otvoriti ovaj topic to je ziva zaraza
:lol:
usudujem se reci da ne mora nuzno biti tako ... ne kazem da nas dijete ne treba ni nece nikad probuditi ... ali... bila sam ja na budenju svakih 45 min mjesecima i smatram da to nije dobro ni za dijete ni roditelje a samim time opet ni za dijete ... ucila sam i proucavala stotine ideja kako popraviti kako nauciti dijete boljem spavanju ..i uspjeli smo . pa smo dosli na 2 do 3 sata pa do cijele noci ... ja bi rekla kao i cijelo roditeljstvo nije pitanje "tko je kriv" vec ... nesto dobimo a nesto je na nama kao roditeljima da poducimo .. neko smatra da je spavanje isto nesto sta se uci neko ne ... i to je ok...ne bi bilo fora da smo svi isti roditelji :-)
Postoji vrijeme kada je ok da se neke stvari poduce.Citiraj:
nesto je na nama kao roditeljima da poducimo
Ne znam jesi li u svom istrazivanju (melita) pronasla i pretpostavke nekih strucnjaka za san i spavanje kao sto je dr. Mc Kenna, koji su uvjereni kako je cesce ili cesto budjenje djece u ranoj dobi, obrambeni mehanizam protiv SIDS-a.
Za ove malo starije, vec su davno doneseni zakljucci zasto neka djeca nisu u stanju spavati u komadu (nezrelost CNS-a).
Iz svega toga, moj je zakljucak da ih je stetno trenirati i uciti. Da je bolje nekako ukljuciti i partnera u hendlanje djece i poklusato bar nesto odspavati nocu (ili tijekom dana).
Suosjecam s tobom i svakom mamom koja ne spava. Ja sam neupotrebljiva ako samo par dana ne spavamo.Citiraj:
Htjela sam da spava s nama , ali nisam znala da će mi to biti naporno. Budi se često po noći, ne može se sam uspavat pa gnjavi mene. To znači da me probudi bar tri puta po noći, a ja se ujutro moram dići i raditi.
E i da, ne može se uspavat sam. Mora ga netko uspavat.
Zao mi je da imas lose iskustvo sa zajednickim spavanjem.
Jesi li ikad probala uspavati ga natrag bez price i komunikacije, samo zagrljajem i "suskanjem" da se utisa? Kako ga uspavas natrag?
Ako se budi jer je jedno od vas dvoje (ako i tata spava s vama) nemiran spavač, možda bi mu prelazak u njegovu sobu (ako ga predstavite kao nešto važno, znak da je velik ili sl.) bio uspješan (za sve).
Ja sam samo došla prijaviti da piz**m i ludim, i ako me ne bude idućih nekoliko mjeseci na forumu, znajte da mislim na vas zatočena u bijeloj košuljici :psiholog:
sve je u našoj glavi i doživljaju roditeljstva
i u tome jesmo li spremni prihvatiti da, uz dnevno, postoji i noćno roditeljstvo
dakle, stav roditelja prema noćnom spavanju
nije dobro ako noć smatramo vremenom odmora od stalne povezanosti s djetetom tijekom dana, ako noć smatramo zasluženim odmorom i ako je "spavanje cijelu noć" na vrhu popisa roditeljskih dostignuća
moramo razumjeti da je ono što s djetetom radimo noću, samo dio cjelokupnog roditeljstva
rehab - za par mjeseci će ti bit lakše. Znam o čemu pišem.
Evo i mene ponekad sinovi bude, ponekad traže jesti u 3 ujutro (!) i dam im, pa nastavimo spavati.
Ponekad mi kao ovci popišaju krevet, pa zbrajam mašine i šalejm sudbu kletu u MP3.
Al kad se bude manje od 3 puta u jednoj noći (3x po djetetu) pjevam slavodobitne pjesme.
Kad sam razlučila u svojoj glavi što Apri piše, sve je sjelo na mjesto.Citiraj:
apricot prvotno napisa
Roditeljstvo traje i noći, unatoč potrebi za spavanjem.
Evo mene ovdje kukakti. Moja cjelonocna spavacica ima vodene kozice (na bebi od nepunih 11 mj je to strasno) i vec tjedan dana ili vise mira neda danju ni nocu. Vi koje zivite tako godinama kako uopce zivite hodate disete i radite pritom jos druge neke stvari? U zivotu nisam spavala s djetetom u krevetu i to se ne zove spavanje. To se zove borba za pokrivac, trazenje glave i nogu, skidanje-stavljanje vrece, pa opet trazenje pokrivaca, urlanje plakanje cendrane, cicanje, vrtenje,mpazenje da se ne ugusi...
Ludo! Pa nek mi neko kaze "super da ste vec obavili vodene kozice". Na starijem pred tri-cetri tjedna ih skoro pa nisam primjetila!
Tizi - to je paranoja kad tek počneš spavat s djetetom. I meni je bilo tako.
Sad mi Palčić spava u velikom krevetu čim me čuje da sam došla u spavaću, spava kao klada, samo što me povremeno napipa sa stopalom, pa kopun dva u bubrege i nastavi spavati.
Otupiš s vremenom.
Meni je koma kad se oboje dotepetaju k meni, onda ja spavam kao sardina u konzervi, dok se gospoda valjaju svako po svojoj strani bračnog. E TO nije fora :(
ne znam što ti reći...
teško je, ali prođe...
Ajme Sumsko ti imas takvu situaciju s dvoje a krevet jedan :-o:-o
Koja si ti frajerica!!! A ja kukam zbog jedne i to nakon tjedan dana :škartoc:
nije strašno kukati
kratkoročno pomogne
ali je rok trajanja samo dok ne dođe noć
pa onda ispočetka
A ne, ne, ja imam 2x kindač + 1 x krevet 180 x 200. Nije da fali mjesta, ali svi bi se dirali u snu...pa je gužva oko mene, a ostalo zjapi prazno :lol:
MM je deportiran na kauč. Već je svog izdeformirao
Joj Apri, sve ja to znam, ali... "Teoretski lepo zvuči, malčice je drugačije u praksi". Meni ne treba ništa tijekom dana. Ne moram ni sjesti, ni jesti, ni piti, ni pušiti, ni gledati tv, ma ne treba mi ni minuta vremena za sebe, ništa mi teško ne pada kad je dobra noć iza nas. Ali kad ustanem umornija nego što sam legla, stvarno je teško i preteško. Svako dijete me treba na svoj način, beba od preko 10 kg bi se non stop nosala, starije dijete traži svoj komadić pažnje kad dođe iz vrtića, a meni se muti pred očima i tu sam, a kao da nisam tu. Ma uostalom, već sve znate, sve smo to prošle i znamo da će jednom (i prebrzo ) proći. Nema se tu ništa nova dodati. Mogu samo doći na forum i izbaciti to iz sebe nekome tko zna kako je.Citiraj:
apricot prvotno napisa
Ja se slažem da roditeljstvo traje i noću..ali ipak..san je fiziološka potreba, a ne nekakav luksuz..meni su prve dvije godine bile toliko naporne što se tiče spavanja/nespavanja da uopće nemam želju za drugim djetetom :-(
Otkad spava cijelu noć, ja sam nova osoba
Rehab, hug!
Vjerujem ti da si premorena, dvoje djece traži svoje, a često je i s jednim preteško. Baš mi te žao čitati, totalno te kužim, meni je bilo par noći kad sam plakala MD-u da me vodi na psihijatriju, doslovno mjesecima nisam spavala dulje od sat-dva u komadu, ako i toliko, mislila sam da ću umrijeti ili da ću se baciti s balkona...
Nama je najgore , izgleda, prošlo. Ipak...daleko je od dobrog.
Mi smo prošli tjedan imali nevjerovatnih 5 dana buđenja samo oko 3 puta na noć, definitivno ispod 5...spavala je čak i nekoliko sati u komadu, čak sam se i pohvalila na forumu. Dragi i ja smo se ponadali da počinje nove era, pogotovo kad smo je jedne večeri izvadili uspavanu iz AS u autu, donijeli u stan, položili na krevet i - ona je nastavila spavati, a da se nije probudila. To nam se nikad nije dogodilo i stvarno smo mislili..wow.
Međutim, od vikenda po starom. Ne po starom starom (preko 20 buđenja dok smo dojile), već po popravljenom starom (koji je počeo mjesec dana nakon prestanka dojenja), dakle oko desetak buđenja na noć. Jednu je noć bilo i šesto dramatično probijanje zuba, urlikanje samo takvo.
Inače, spava od 9 do 6, rjeđe 7, ujutro (s buđenjima, jel), a po danu ima još jedno spavanje od max sat i pol. Sve ostalo je torpedo u dupetu.
I tako, ne samo da sam neispavana, već sam već treći dan ukočena, ne mogu vrat okrenuti nalijevo, cijela me strana štrika. Stari dobar filing raspadanja!
Ono što mi je najgluplje - legnem oko pola noći kraj nje, neispavana...i ne mogu zaspati. Gledam je kako je savršena, ljubim....i polako tonem u san, ona se pomakne, ja se razbudim. I tako, ona još i spava, ali ja se budim na svaki njen makac, sneni kme i kašljić. I kad se probudi, a ja je zagrlim.. i ona mene tapka po licu...ponekad pomislim kako bi bilo lijepo da još dojimo. Ja sam mazohist...
ne moraš meni o teoriji :-)Citiraj:
rehab prvotno napisa
moje prvo dijete se budilo 30 do 40 puta tijekom noći
kada su me prijateljice nagovarale na drugo, rekle su: ma ne boj se, drugo je uvijek drugačije!
i bilo je.... 60 buđenja tijekom noći.
zna se i da sam padala i da sam završavala na hitnoj i svašta.
ali, sada vidim da ipak nisam prihvaćala ovo što sam sada gore napisala.
a ne prihvaćaš ni ti :-)
jer ne bi rekla kako ti danju ne treba ništa :-)
djeca ne razumojeu da bismo mi htjeli imati noć za odmor, što njih briga.
i rijetke su idealne situacije ko u američkim filmovima, gdje djetetu pročitaš priču, poljubiš rumeni obraščić, ostaviš upaljenu lampicu, kažeš laku noć i pritvoriš vrata.
treba, dakle, cijela 24 sata prihvatiti ravnopravno.
i odmarati kad god dijete odmara.
bez obzira koje doba dana to bilo.
nije dijete briga, niti ga treba biti, to što ti trebaš skuhati, pospremiti, oprati...
roditeljstvo je ipak naša odgovornost.
(nije da solim pamet, been there, ali vidim gdje sam griješila i sada si tek osvještavam mnoge stvari)
ako više ne doje, ne možete se podijeliti? jednu noć ti, jednu moć tm? a onaj drugi spava u drugoj sobi, s dobro zabarikadiranim vratima, da niš ne čuje? :mrgreen:
Baš ti hvala! Skoro sam poželjela raditi na drugom.Citiraj:
apricot prvotno napisa
Mene spasava vikend, kad MM preuzme bebu u 6 i stariju kad se probudi, a ja odspavam do 9. Raj!!
Ovi savjeti o nocnom roditeljstvu stoje...zato bebe uvijek spavaju sa mnom dok god dojim a i duze (starija do 3 g). Ali isto tako ima dana kad padam s nogu i placem od muke jer mi se crni pred ocima od umora a djeca traze svoje. I nigdje nikog da mi uskoci, osim vikendom. Srecom sve je manje takvih dana, a i naucila sam se ici leci vec u 10 jer je prvi dio noci obicno najmirniji pa uhvatim dva sata sna u komadu. Jedino po danu ne mogu bas spavati, mene previse smeta nered i kaos a da bih mirno zaspala s bebom - cak i ako nemam posla ili imam, ali sam lijena, radije si nesto citam. To valjda znaci da ipak nisam taaaako umorna i neispavana ;)
Probali, ali ne ide. Stariji spava u svojoj sobi, on (više) nije problem, sad je mlađi nastavio. Mm ga jednostavno ne čuje po noći, on kad zaspi, kao da padne u komu :roll: Onda bi to završilo tako da JA čujem dijete, budim MM-a, pa dok ga uspijem probuditi ja i malac smo već razbuđeni, psujem i vičem, on odgovara jednako, na rubu smo razvoda :mrgreen:, i nitko nije naspavan. Još nam je preostala solucija da upržim brašna, limuna i kravljeg mlijeka i utovim ga da se ne budi tri dana :mrgreen: (šala af kors)Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Naravno da djeca to ne znaju, nije ih briga niti ih treba briga. Ali, ljudi smo, nismo roboti. Kao što netko napisa, san je fiziološka potreba, i nekad jednostavno ne možeš da ne preneseš svoje koma stanje na djecu. Bilo bi lijepo da možeš razdvojiti sebe samog od uloge majke, ali to ne ide tako lako.Citiraj:
apricot prvotno napisa
Lol ! Hvala na podršci !Citiraj:
Zuska prvotno napisa
gle, moraš i sebe malo pogledatiCitiraj:
Zuska prvotno napisa
ja, zapravo, nikako nisam mogla imati djecu - spavače
jer sam ja histerikus koji nikada ne spava
a ako i odlučim spavati, moram imati idealne uvjete: mrak, tišinu, prozračenost prostorije, određeni stupanj vlage...
znači, ja sam ta koja je zapravo djeci nametnula tu svoju koleričnost
izdržali smo!
sa 4 godine je i mlađi počeo spavati cijelu noć
i sada više nema tih problema
da je bilo strašno - bilo je
da je prošlo - prošlo je
vjerujem da je ostavilo i neke posljedice, ali tko mi je kriv kad sam sama sebi išla unuke rađati
trebala sam početi sa 25, pa bih sve to lakše podnijela
pa nemoj se ni truditi!Citiraj:
rehab prvotno napisa
upravo zato što nismo roboti
meni je muka kad čujem: nemoj biti nervozna/ljuta/nekakva, djeca osjete i vide
pa neka osjete i vide
nije život bajka u kojoj svi pjevaju i lebde
ovo je i meni palo napamet. Kako sam spavalica žestoka, protivila sam se misli da su mi djeca nespavači. I nisu, spavači su, ali u vrijeme kad se njima spava.Citiraj:
apricot prvotno napisa
Moja djeca idu spavat oko 22, čak i 22:30, spavaju do min 9:30 ujutro, max do 11 (kao danas)
Po danu odgrme još 2 i pol, do 3 sata sna.
Ako im pokušam razmijestit raspored, postane kaos.
A za vrijeme mučenja sa spavanjem, uvijek sam govorila da je insomnia stara metoda torture - što i je - prava tortura :(
Mislim da si u pravu! Prije godinu dana mrzila sam djecu, susjede, pse i vozila u ulici koji su je budili danju, stalno je kmečala, ja sam je stalno uspavljivala, a nju je budio svaki k.Citiraj:
apricot prvotno napisa
A ja sama nisam nikad po danu spavala (nije da nisam pokušala), u ovih 17 mjeseci mi je to uspjelo jednom, nakon čega sam bila ukomirana, a najgora sjećanja iz vrtića su mi ta dnevna spavanja, odnosno moja buljenja u strop. Do pred 3 godine mogla sam danima ružit bez da konkretno spavam, a i ovo kvazi spavanje od nekih 6 sati, ako je ispod desetak buđenja, mi nije toliko iscrpljujuće.
I sad bih ja htjela da mi dijete bude spavač :)
A sad zaozbiljno, svi mi trebamo san, netko više, netko manje, bez toga ne funkcioniramo. Biti nadrkani zombie nije baš roditeljski i partnerski ideal..
I sad kad razmišljam o drugom djetetu, tješe me ljudi koji kažu da im je drugo dijete bilo bolje od prvog. I onda ti spomeneš 60 buđenja...akh.
Jer da mi netko kaže da će se ponoviti ta godina bebstva koju sam prošla...smo prošli...ili da će biti još gora... ne znam...
I da, da mi se 40 buđenja nije događalo....ja bih mislila da neke majke pretjeruju.
A o godinama...ne osjećam tako.
Možda imam mrvicu manje energije, ali imam malo više srca i puno više mozga nego kad sam imala 25. I tada bih bila u filmu da zbog bebe propuštam hrpu toga, a sad mi je taj film super jer znam da je sve to što propuštam precijenjeno :)
e, ti si evoluirala
ja još nisam
ja mislim da su djeca onakva, kakvi su naši strahovi
za drugo dijete sam se bojala da neće htjeti u sjedalicu - nije htio
da neće spavati - nije spavao
da ću ga morati buditi za pišanje - budim ga
nikad mi nije palo na pamet da ne bi prihvatio dohranu - prihvatio od prve
nije mi palo na pamet da bi rast zubića bio bolan - nismo ih ni osjetili
nije mi palo na pamet da bi mogli imati grčeve - nisu imali
tako da je moguće da ima nešto i u tome
Zuska, ja bih na tvom mjestu išla na drugo dijete čim prije ! Sram me je priznati koliko mi se puta ovo dijete probudi kad pročitam vaših 40 buđenja, a ja ovdje kmečim. Stvar je u tome da sam ja zaboravila kako je to izgledalo s prvim djetetom. Cjelonoćno dojenje, buđenja svakih pola sata, itd. Onda sam počela to rješavati (već sam pisala o tome) i dobila sam spavalicu koja spava 12 sati u komadu, zaspe sam na kauču usred bijela dana, često sam traži da ide spavati, itd. Razmazio me nakon dvogodišnjeg horora, i sad je teško opet proživljavati opet to isto (lažem, ovaj ipak spava malo bolje nego stariji). Da sam išla ranije na drugo dijete, sigurna sam da mi to ne bi bio toliki šok kao kad sam bila u nespavačkom načinu života.
E Zuska Zuska... a ja htjela trece dijete do prije neki dan. A sad imam rekonvalescenticu od vodenih kozica koja se od nocu nepostojece bebe pretvorila u nocnog terorista. Dobro Apricot kaze, jos i pomogne ovako sitno kukanje a onda opet dodje noc pa sve ispoceta.
Danas sam bas maceha - cijeli dan zapomazem sta je meni ovo trebalo, tako mi je bilo divno sa starijim, divan pristojan, tih, nikad cendrav, i najbolesniji spavao. Cak i s opekotinom treceg stupnja! Pa kad ga vidim po kuci jadnog zapostavljenog kako sam sebe zabavlja dok se madam mala dreci zbog dvije kraste bas mi bude tesko. Danas sam nemajka! Zapravo polu-nemajka, utekla bih sa starijim u lunapark!