Ne mogu vise ne spavati!

[rehab]

sve je u našoj glavi i doživljaju roditeljstva
i u tome jesmo li spremni prihvatiti da, uz dnevno, postoji i noćno roditeljstvo
dakle, stav roditelja prema noćnom spavanju

nije dobro ako noć smatramo vremenom odmora od stalne povezanosti s djetetom tijekom dana, ako noć smatramo zasluženim odmorom i ako je "spavanje cijelu noć" na vrhu popisa roditeljskih dostignuća
moramo razumjeti da je ono što s djetetom radimo noću, samo dio cjelokupnog roditeljstva

Joj Apri, sve ja to znam, ali... "Teoretski lepo zvuči, malčice je drugačije u praksi". Meni ne treba ništa tijekom dana. Ne moram ni sjesti, ni jesti, ni piti, ni pušiti, ni gledati tv, ma ne treba mi ni minuta vremena za sebe, ništa mi teško ne pada kad je dobra noć iza nas. Ali kad ustanem umornija nego što sam legla, stvarno je teško i preteško. Svako dijete me treba na svoj način, beba od preko 10 kg bi se non stop nosala, starije dijete traži svoj komadić pažnje kad dođe iz vrtića, a meni se muti pred očima i tu sam, a kao da nisam tu. Ma uostalom, već sve znate, sve smo to prošle i znamo da će jednom (i prebrzo ) proći. Nema se tu ništa nova dodati. Mogu samo doći na forum i izbaciti to iz sebe nekome tko zna kako je.

[apricot]

Joj Apri, sve ja to znam, ali... "Teoretski lepo zvuči, malčice je drugačije u praksi". Meni ne treba ništa tijekom dana. Ne moram ni sjesti, ni jesti, ni piti, ni pušiti, ni gledati tv, ma ne treba mi ni minuta vremena za sebe, ništa mi teško ne pada kad je dobra noć iza nas. Ali kad ustanem umornija nego što sam legla, stvarno je teško i preteško. Svako dijete me treba na svoj način, beba od preko 10 kg bi se non stop nosala, starije dijete traži svoj komadić pažnje kad dođe iz vrtića, a meni se muti pred očima i tu sam, a kao da nisam tu. Ma uostalom, već sve znate, sve smo to prošle i znamo da će jednom (i prebrzo ) proći. Nema se tu ništa nova dodati. Mogu samo doći na forum i izbaciti to iz sebe nekome tko zna kako je.

ne moraš meni o teoriji

moje prvo dijete se budilo 30 do 40 puta tijekom noći
kada su me prijateljice nagovarale na drugo, rekle su: ma ne boj se, drugo je uvijek drugačije!
i bilo je.... 60 buđenja tijekom noći.
zna se i da sam padala i da sam završavala na hitnoj i svašta.

ali, sada vidim da ipak nisam prihvaćala ovo što sam sada gore napisala.
a ne prihvaćaš ni ti
jer ne bi rekla kako ti danju ne treba ništa

djeca ne razumojeu da bismo mi htjeli imati noć za odmor, što njih briga.
i rijetke su idealne situacije ko u američkim filmovima, gdje djetetu pročitaš priču, poljubiš rumeni obraščić, ostaviš upaljenu lampicu, kažeš laku noć i pritvoriš vrata.

treba, dakle, cijela 24 sata prihvatiti ravnopravno.
i odmarati kad god dijete odmara.
bez obzira koje doba dana to bilo.

nije dijete briga, niti ga treba biti, to što ti trebaš skuhati, pospremiti, oprati...
roditeljstvo je ipak naša odgovornost.

(nije da solim pamet, been there, ali vidim gdje sam griješila i sada si tek osvještavam mnoge stvari)

[Zuska]

moje prvo dijete se budilo 30 do 40 puta tijekom noći
kada su me prijateljice nagovarale na drugo, rekle su: ma ne boj se, drugo je uvijek drugačije!
i bilo je.... 60 buđenja tijekom noći.

Baš ti hvala! Skoro sam poželjela raditi na drugom.

[rehab]

Baš ti hvala! Skoro sam poželjela raditi na drugom.

Lol ! Hvala na podršci !

[apricot]

Baš ti hvala! Skoro sam poželjela raditi na drugom.

gle, moraš i sebe malo pogledati

ja, zapravo, nikako nisam mogla imati djecu - spavače
jer sam ja histerikus koji nikada ne spava
a ako i odlučim spavati, moram imati idealne uvjete: mrak, tišinu, prozračenost prostorije, određeni stupanj vlage...

znači, ja sam ta koja je zapravo djeci nametnula tu svoju koleričnost
izdržali smo!
sa 4 godine je i mlađi počeo spavati cijelu noć
i sada više nema tih problema

da je bilo strašno - bilo je
da je prošlo - prošlo je

vjerujem da je ostavilo i neke posljedice, ali tko mi je kriv kad sam sama sebi išla unuke rađati
trebala sam početi sa 25, pa bih sve to lakše podnijela

[Sumskovoce]

gle, moraš i sebe malo pogledati

ja, zapravo, nikako nisam mogla imati djecu - spavače
jer sam ja histerikus koji nikada ne spava
a ako i odlučim spavati, moram imati idealne uvjete: mrak, tišinu, prozračenost prostorije, određeni stupanj vlage...

ovo je i meni palo napamet. Kako sam spavalica žestoka, protivila sam se misli da su mi djeca nespavači. I nisu, spavači su, ali u vrijeme kad se njima spava.
Moja djeca idu spavat oko 22, čak i 22:30, spavaju do min 9:30 ujutro, max do 11 (kao danas)
Po danu odgrme još 2 i pol, do 3 sata sna.
Ako im pokušam razmijestit raspored, postane kaos.

A za vrijeme mučenja sa spavanjem, uvijek sam govorila da je insomnia stara metoda torture - što i je - prava tortura

[Zuska]

gle, moraš i sebe malo pogledati

ja, zapravo, nikako nisam mogla imati djecu - spavače
jer sam ja histerikus koji nikada ne spava
a ako i odlučim spavati, moram imati idealne uvjete: mrak, tišinu, prozračenost prostorije, određeni stupanj vlage...

znači, ja sam ta koja je zapravo djeci nametnula tu svoju koleričnost
izdržali smo!
sa 4 godine je i mlađi počeo spavati cijelu noć
i sada više nema tih problema

da je bilo strašno - bilo je
da je prošlo - prošlo je

vjerujem da je ostavilo i neke posljedice, ali tko mi je kriv kad sam sama sebi išla unuke rađati
trebala sam početi sa 25, pa bih sve to lakše podnijela

Mislim da si u pravu! Prije godinu dana mrzila sam djecu, susjede, pse i vozila u ulici koji su je budili danju, stalno je kmečala, ja sam je stalno uspavljivala, a nju je budio svaki k.
A ja sama nisam nikad po danu spavala (nije da nisam pokušala), u ovih 17 mjeseci mi je to uspjelo jednom, nakon čega sam bila ukomirana, a najgora sjećanja iz vrtića su mi ta dnevna spavanja, odnosno moja buljenja u strop. Do pred 3 godine mogla sam danima ružit bez da konkretno spavam, a i ovo kvazi spavanje od nekih 6 sati, ako je ispod desetak buđenja, mi nije toliko iscrpljujuće.

I sad bih ja htjela da mi dijete bude spavač

A sad zaozbiljno, svi mi trebamo san, netko više, netko manje, bez toga ne funkcioniramo. Biti nadrkani zombie nije baš roditeljski i partnerski ideal..

I sad kad razmišljam o drugom djetetu, tješe me ljudi koji kažu da im je drugo dijete bilo bolje od prvog. I onda ti spomeneš 60 buđenja...akh.
Jer da mi netko kaže da će se ponoviti ta godina bebstva koju sam prošla...smo prošli...ili da će biti još gora... ne znam...
I da, da mi se 40 buđenja nije događalo....ja bih mislila da neke majke pretjeruju.

A o godinama...ne osjećam tako.
Možda imam mrvicu manje energije, ali imam malo više srca i puno više mozga nego kad sam imala 25. I tada bih bila u filmu da zbog bebe propuštam hrpu toga, a sad mi je taj film super jer znam da je sve to što propuštam precijenjeno

[rehab]

ne moraš meni o teoriji

moje prvo dijete se budilo 30 do 40 puta tijekom noći
kada su me prijateljice nagovarale na drugo, rekle su: ma ne boj se, drugo je uvijek drugačije!
i bilo je.... 60 buđenja tijekom noći.
zna se i da sam padala i da sam završavala na hitnoj i svašta.

ali, sada vidim da ipak nisam prihvaćala ovo što sam sada gore napisala.
a ne prihvaćaš ni ti
jer ne bi rekla kako ti danju ne treba ništa

djeca ne razumojeu da bismo mi htjeli imati noć za odmor, što njih briga.
i rijetke su idealne situacije ko u američkim filmovima, gdje djetetu pročitaš priču, poljubiš rumeni obraščić, ostaviš upaljenu lampicu, kažeš laku noć i pritvoriš vrata.

treba, dakle, cijela 24 sata prihvatiti ravnopravno.
i odmarati kad god dijete odmara.
bez obzira koje doba dana to bilo.

nije dijete briga, niti ga treba biti, to što ti trebaš skuhati, pospremiti, oprati...
roditeljstvo je ipak naša odgovornost.

(nije da solim pamet, been there, ali vidim gdje sam griješila i sada si tek osvještavam mnoge stvari)

Naravno da djeca to ne znaju, nije ih briga niti ih treba briga. Ali, ljudi smo, nismo roboti. Kao što netko napisa, san je fiziološka potreba, i nekad jednostavno ne možeš da ne preneseš svoje koma stanje na djecu. Bilo bi lijepo da možeš razdvojiti sebe samog od uloge majke, ali to ne ide tako lako.

[apricot]

i nekad jednostavno ne možeš da ne preneseš svoje koma stanje na djecu

pa nemoj se ni truditi!
upravo zato što nismo roboti

meni je muka kad čujem: nemoj biti nervozna/ljuta/nekakva, djeca osjete i vide

pa neka osjete i vide
nije život bajka u kojoj svi pjevaju i lebde