Citiraj apricot prvotno napisa Vidi poruku
ne moraš meni o teoriji

moje prvo dijete se budilo 30 do 40 puta tijekom noći
kada su me prijateljice nagovarale na drugo, rekle su: ma ne boj se, drugo je uvijek drugačije!
i bilo je.... 60 buđenja tijekom noći.
zna se i da sam padala i da sam završavala na hitnoj i svašta.

ali, sada vidim da ipak nisam prihvaćala ovo što sam sada gore napisala.
a ne prihvaćaš ni ti
jer ne bi rekla kako ti danju ne treba ništa

djeca ne razumojeu da bismo mi htjeli imati noć za odmor, što njih briga.
i rijetke su idealne situacije ko u američkim filmovima, gdje djetetu pročitaš priču, poljubiš rumeni obraščić, ostaviš upaljenu lampicu, kažeš laku noć i pritvoriš vrata.

treba, dakle, cijela 24 sata prihvatiti ravnopravno.
i odmarati kad god dijete odmara.
bez obzira koje doba dana to bilo.

nije dijete briga, niti ga treba biti, to što ti trebaš skuhati, pospremiti, oprati...
roditeljstvo je ipak naša odgovornost.

(nije da solim pamet, been there, ali vidim gdje sam griješila i sada si tek osvještavam mnoge stvari)
Naravno da djeca to ne znaju, nije ih briga niti ih treba briga. Ali, ljudi smo, nismo roboti. Kao što netko napisa, san je fiziološka potreba, i nekad jednostavno ne možeš da ne preneseš svoje koma stanje na djecu. Bilo bi lijepo da možeš razdvojiti sebe samog od uloge majke, ali to ne ide tako lako.