bračni savjetnik ili što ako brak puca po šavovima?

Mislim da i u tom sivilu i rutini čovjek zna iskreno, sam sa sobom, da li je u braku generalno sretan ili ne. Jer ako bi sutra spakirao kofere da dobije na lotu pa mu se otvore nove mogućnosti, o čemu pričamo... Mnogi su u braku (to je činjenica, poprilično tužna) jer su naučeni da je rastati se sramota, jer se ne žele odreći financijske sigurnosti- i mislim da se ti razlozi često kriju iza toga "zbog djece", kako je Bubica napisala.

Mislim da riječ trauma za razvod nije baš uvijek primjenjiva, nekad je preteška. Kolika je razvod "trauma" za djecu ovisi najviše o ponašanju roditelja. Razvod je uglavnom traumatičan koliko i ono što mu je prethodilo. A roditelje najčešće razvod puno ne mijenja- nemarni roditelji se razotkriju, a brižni ostaju brižni i ne koriste djecu kao sredstvo. Štoviše znam nekoliko njih koji kao roditeljski partneri izvrsno funkcioniraju, a u braku je situacija bila "ima slike, nema tona".

Mojoj najboljoj frendici roditelji su se razveli kada je imala 2 godine. Ona danas ima skoro 30, njeni starci su nešto kao dobri poznanici, ona je "zahvaljujući" tom razvodu kasnije dobila polubrata i polusestru (ona nikad ne upotrebljava ovaj prefiks polu-, to ja napisah da vam bude jasno) bez kojih ne može zamisliti svoj život i često mi zna reći da uopće ne kuži kako su njeni ikad završili zajedno, a ima baš lijep odnos sa roditeljima.

Nedavno me prijateljica upoznala sa svojom kolegicom s posla koja nam je ispričala da su joj se roditelji razveli kad je imala 20 godina, i da se to odvijalo izuzetno civilizirano, i da su oni i danas prijatelji. Ali da je ona bila u takvom šoku dvije godine, zapustila fakultet, prekinula vezu, nije znala ni tko je ni što je - što mi je potpuno razumljivo, jer tvoja obitelj te isto na neki način definira kao osobu, i kad se ta obitelj raspala, ona više nije bila ni ista osoba, koliko god izgrađena do tad bila. Dugo sam razmišljala o toj curi i njenom životu, danima nakon što smo se upoznale, tako me to bilo dirnulo.
Ne znam, i stvarno ne zagovaram ostanak u braku pod svaku cijenu, ali ja živim u svom balončiću gdje su obitelj mama, tata i djeca u zajedničkoj kući, i molim vas nemojte mi puknuti taj balončić :mrgreen:

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

Nedavno me prijateljica upoznala sa svojom kolegicom s posla koja nam je ispričala da su joj se roditelji razveli kad je imala 20 godina, i da se to odvijalo izuzetno civilizirano, i da su oni i danas prijatelji. Ali da je ona bila u takvom šoku dvije godine, zapustila fakultet, prekinula vezu, nije znala ni tko je ni što je - što mi je potpuno razumljivo, jer tvoja obitelj te isto na neki način definira kao osobu, i kad se ta obitelj raspala, ona više nije bila ni ista osoba, koliko god izgrađena do tad bila. Dugo sam razmišljala o toj curi i njenom životu, danima nakon što smo se upoznale, tako me to bilo dirnulo.

---

Moguće, ali mislim da je ista reakcija moguća i ako dijete dozna da neki od roditelja godinama ima vezu sa strane... opet isto, pitaš se kakva je to obitelj koja te definira kao osobu.
Na ovom teoretskom nivou, rekla bih čak da mi je bolja verzija da mi roditelji iskreno kažu što se zbiva i da vidim da poduzimaju neke korake - bio to razvod ili trud s obe strane na spašavanju braka, nego da shvatim da svi zajedno živimo veliku laž, kao da se ništa ne događa.

Citiraj:

---

Zubic vila prvotno napisa

Ne bih komentirala ničiji brak konkretno, otkud mi pravo. Pravi uvid imam jedino u svoj brak, a sreću u njemu mislim da mogu zahvaliti ljubavi i žudnji koju osjećamo kao i činjenici da ništa ne uzimamo zdravo za gotovo, trudimo se i onda kad nam je lijepo, trudimo se da nam bude još ljepše, pričamo, poštujemo se, kažemo iskreno i kad nam nešto smeta, posvađamo se, izljubimo se i sve to dolazi samo po sebi pa ne mislim kao Ifigenija da je pojam "prave osobe" precijenjen. Imala sam nekoliko recimo ozbiljnijih veza prije braka, i kad sad iz perspektive nekog tko je roditelj i iza sebe ima pristojan bračni staž pokušam zamisliti sebe da s bilo kim od bivših dijelim život- nezamislivo mi je. Ne samo zato što mi se svi u odnosu na MM-a čine bezveze, nego sam sigurna da s nekim drugim ni ja ne bi bila ova svoja ja. Meni je MM najbolji prijatelj, najdraži sugovornik, ali prije svega je on moja ljubav. Sasa je u svom postu pisala o toj nekoj žudnji koju bi trebali osjećati. To je to. Nije isto što i zaljubljenost, koja prolazi, nije isto što i ljubav, koja je konstanta. Baš žudnja.
I još nešto jako važno, što je netko spomenuo na prošloj stranici. Pogled između mame i tate, koji i djeca vide, osjećaju. Ne znam jeste li gledali film "The story of us" sa Bruce Willisom i Michelle Pfeifer, glume bračni par pred rastavom. Pravi bračni savjetnik među filmovima. Jedno od njih u nekoj sceni istresa dušu i kaže da mu nedostaje "the look that says we are on the same side"- to je to.

---

X

Citiraj:

---

*mamica* prvotno napisa

Mislim da je ovo podcjenjivanje djece. Djeca imaju šesto čulo za takve stvari, samo što iz straha ne žele progovoriti o tome. Mislim da djeca puno traže od nas i da im nije dovoljno da su tata i mama u mirnim, cool odnosima. Mislim da djeca žele osjetiti ljubav između svojih roditelja i da im to donosi sigurnost i ništa ih ne može zavarati. I mislim da prijevara jaaako štetno utječe na djecu i da im nije nimalo svejedno.
Imaju ta naša djeca ono nešto što ih ne da zavarati - oni žele ljubav, ljubav između tate i mame i ljubav između sebe i roditelja, oni to osjećaju i trebaju.

---

kao što je netko već napisao, ljudi godinama žive sa ženama i ljubavnicama a djeca to nikad ni ne saznaju. Ali nije poanta u tome, ja sam zadnja osoba ovdje koja bi nastavila živjeti s mužem i spoznajom da ima drugu. Ja sam htjela reći da se u brakovima događa da nestane i strasti i ljubavi i ikakve privlačnosti. Ostane samo prijateljstvo. Takvu temu sam i otvorila. Odnosi postanu/ostanu bljutavi, cimerski, sve štima ali ništa ne štima. Do prije nekog vremena mislila sam da nebi nikad tako mogla, da je moja sreća važnija od ičeg drugog i da će mojoim zadovoljstvom djeca dobiti a ne izgubtii. Ali desilo mi se ono "nikad ne reci nikad" po tisućiti put u životu (nikako da naučim) pa sam promijenila mišljenje. ja sam bila pred rastavom, to je bila deifnitivna odluka. Toliko definitivna da sam rekla djeci i mojima. Djeca su reagirala božeoslobodi, neda mi se niti pisati o tome jer me želudac zaboli kad se toga sjetim. A živjela su s našim neprestanim svađama, tatinim stalnim odsustvima, mojim napadima ludila kad bi vidila tatu...Njima to ništa nije bilo važno osim toga da živimo zajedno. nakon toga rekla sam da bi progutala i govno samo da se oni nikad više u životu tako ne osjećaju. Pa se dogodio ogroman preokret u mojoj i muževoj glavi, djeca su nas spojila i otrijeznila. Ostali smo zajedno i igrom slučaja otkrili da smo super, da možemo imati kvalitetan brak i odličan odnos ako se malo potrudimo. Doslovno malo. On je imao problemčinu koja nas je pojela žive i taj problem je nakon dugo godina riješio. A ja sam ga prestala doživljavati ko komad namještaja u kući. Npr često mi je znao prigovarati kako, kad me gleda s bilo kim drugim, nebitno jel to prijatelj, prijateljica, mater, otac..,ima osjećaj da sam sasvim druga osoba nego kad sam s njim. I to je i bilo tako. Inače sam zaje,bantski tip, sa svima sprdačina i neozbiljnost, s njim tiranin. Pa sam se počela gledati njegovim očima i nije mi se svidilo. Sad nam je dobro iako smo morali početi sve ispočetka, izgraditi neki novi život. I baš smo ponosni što smo uspjeli. Ali ima opet jedna mala stavka koja je najvažnija. Ja njega nisam niakd prestala voliti. Iako se nekad činilo da to nema veze s ljubavlju, u pozitivnim trenucima to je bilo sasvim jasno. nekakva energija nas je uvijek spajala, seksualna naročito (jel ovo sad previše?:mrgreen:) i svakakva pa je imalo smisla nastaviti. A imala sam deeeebeli razlog da ga ostavim. Znam da bi našla novog tipa u roku od odma (jel i ovo previše?), da sam sposobna sebi izgraditi potpuno novi život s nekim drugim i bila bi sretna ali moja djeca nebi nikad.

Nisam za ifigenijine savjete, meni je to prestrašno. Ja sam za spontanost i iskrenost.

Citiraj:

---

Zubic vila prvotno napisa

Ljubav se osjeti ili ne i u načinu na koji se svađaš. Ona je tu ili nije, to znaju samo oni koji su dio tog bračnog odnosa. Pitanje je samo koliko su iskreni, prije svega prema sebi.



Da te pitam- tko se bori za svoj brak sam, bez druge polovice- za što se bori? Ova koja se bori dok njen tuljan sjedi u fakultetskom kafiću i traži neku novu naivku? A ti bi joj savjetovala da nabaci iskren osmjeh i bori se?
Jel brak brak ako u njemu svatko živi svoj život? Jel obitelj obitelj ako nema zajedništva i povjerenja?

---

fora je u tome da ono sto neko dozivljava ko ispravan nacin da se za nesto (vezu) izboris druga strana moze protumaciti ko maltretiranje

jedna strana u necemu moze viditi katastrofu a druga strana uopce u tome ne vidi problem

proucite malo literaturu o komunikaciji i pregovaranju. ne postoji samo jedna istina, samo jedno vidjenje situacije i samo jedno rjesenje. ako suprotna strana zivi i razmislja drugacije od vas to ne radi vama u inat nego se ljudi jednostanvo razlikuju

moje je iskustvo da hrvatska uglavnom funkcionira po sistemu "tko ne misli kao ja taj nije u pravu i taj je protiv mene". stvarno smo kultura control freakova, ne znamo slusati i cuti drugu stranu, ne znamo komunicirati jer se tome nismo naucili ni doma ni u skoli niti bilo gdje drugdje.

!!!@ zubic vila, ovo se ne odnosi za tebe, samo mi je tvoja recenica posluzila kao dobar start

ovo o cemu pisem je dio moje terapije jer idem kod psihologa zbog depresije sa kojom sam se suocila zbog sebastianovog autizma, pa sam odatle krenula u kopanje po sebi

tek kad osvjestite kakve ste i kako vas stvarno drugi dozivljavaju (a to se jako razlikuje od slike koju imate o samoj sebi) imate pocetak da poocnete raditi na sebi

ne mozete mijenjati ljude, jedino mozete raditi na sebi i idealno bi bilo upoznati sebe prije izbora partnera sa kojim planirate ostati cijeli zivot. svi se mi tu vrtimo oko ideje da je smisao postojanja zavrsiti skolu, naci partnera i dobiti klince. ideja da su ljudi koji nisu u vezi ili ljudi bez djece promasaj je stvarno duboko uklesana u nase mozgove. vecina nedoumica koje vas muce, vecina ljutnje prema partneru koj se ne ponasa u stilu da je on jedva docekao da postane otac i partner i apsolutno se posveti obitljeskom zivotu krecu iz te ideje

sto je uopce ljubav? kemija i provlacnost? leptirici u trbuhu? postovanje partnera? privlacnost je u principu dosla od fizicke privlacnosti a di je u toj prici poznavanje te osobe sa kojom zaglavimo?

i sto je najbolje, taj tip je takav kakav je i onda se mi na njega ljutimo jer se ne ponasa u skladu da slikom partnera kakvog smo si mi zacrtale u glavi kao idealnog partnera i oca

koj ce vas partner slusati i komunicirati sa vama ako mu stalno nesto predbacujete i okrivljujete ga za nesto? pa da se tako ponasate sa frendicama sto put bi vas poslale kvragu

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Nisam za ifigenijine savjete, meni je to prestrašno. Ja sam za spontanost i iskrenost.

---

(ovo se ne odnosi na tebe, pisem opcenito ali mi je super sjela tvoja recenica)

super, a kako u toj kombinaciji izgleda kultura kominiciranja? u raspravu ulazis pripremljena, sa argumeentima i postujes da i partner treba biti raspolozen za kominikaciju ili uredno tjeras svoju pricu kad tebi dodje inspiracija?

veza izmedju dvije osobe ukljucuje jako puno kompromisa i komunikacije da bi se odnos razvio. da li ces partneru iskreno reci da je neki prije njega recimo imao veceg ili se bolje ljubio? da li ces partneru iskreno reci da ti smeta njegov trbuh ili kako se obukao?

da li ces biti odusevljena kad ti partner iskreno veli da odes u teretanu jer ti je rit prevelika

da li ces cijeniti iskrenost i spontanost kad ti partner recimo odgovori da njegova mama ili bivsa cura bolje rade neko jelo ili da nekoj drugoj curi neka haljina stoji bolje nego tebi

da li ce vam odgovarati spontanost i iskrenost ako vam veli da je na posao sa njim dosla raditi super simpa cura koja je beskrajno duhovita

Trina, cijenim tvoju iskrenost, ti si jedna od najotvorenijih osoba na forumu i zato često zapamtim što si napisala. Na jednoj temi si napisala da si ostala u braku zbog financija, sad kažeš zbog djece, vjerujem da te i jedno i drugo zadržalo još dovoljno dugo u braku da shvatiš da možda razvod nije tvoja definitivna odluka, ali da je presudna ipak bila ova "sitnica":

Citiraj:

---

Ali ima opet jedna mala stavka koja je najvažnija. Ja njega nisam niakd prestala voliti. Iako se nekad činilo da to nema veze s ljubavlju, u pozitivnim trenucima to je bilo sasvim jasno. nekakva energija nas je uvijek spajala, seksualna naročito (jel ovo sad previše?) i svakakva pa je imalo smisla nastaviti

---

Kužiš, sama sebi daješ sve odgovore (iako istovremeno tu ljubav ocjenjuješ kao najvažniju, a opet malu stavku), a onda opet zastupaš neki stav o tome kako je i brak bez ljubavi ok jer je djeci najvažnije da su starci skupa. I to još kao govoriš iz iskustva, a onda kažeš da nikad nisi dragog prestala voljeti i da vas je uvijek vezala svakakva pa i seksualna energija iako vam je komunikacija i svakodnevica bila mučna. Kažeš imala si debeli razlog da ga ostaviš, a očito si imala još deblji da ostaneš i sasvim dobre temelje. Jer ljubav jest temelj braka, koliko god to otrcano zvučilo. I ti ne možeš iz iskustva tvrditi da bi tvoj brak kakav je bio, bio vrijedan spašavanja zbog djece i da bi ga bilo moguće spasiti bez te ljubavi. A u mnogim brakovima te ljubavi nema, jednostavno nema. Ne slažem se s tobom utoliko što opisujući svoju bračnu situaciju X, iskustvom kao argumentiraš što bi trebalo učiniti u situaciji Y. Nadam se da se kužimo.

Također mislim da pretjeruješ kad kažeš da tvoja djeca ne bi nikad više bila sretna da si se rastala. To jednostavno ne znaš čak ni ti koja ih sigurno najbolje poznaješ kao majka. Da je tvoj brak zaista bio toliko loš i beznadan, vjerujem da bi ti svoju "definitivnu" odluku o razvodu provela u djelo, bez obzira na reakciju djece (koja sigurno nikad nije odobravajuća). Njima bi to svakako bila velika promjena, ali kad i ako bi shvatili da ni mama ni tata nisu nigdje nestali i da i dalje mogu računati na njih, život bi krenuo dalje. Djecu se zapravo bolje prilagođavaju novonastalim situacijama od nas, samo ne smijemo potcijeniti njihovu potrebu da se osjećaju sigurno i zaštićeno u svakom trenu.

Ovako kako je s vama ispalo je sigurno bolje za sve, i trebate biti ponosni na sebe, vjerujem da dok ima obostrane ljubavi i volje treba dati koliko god treba prilika i raditi na svom braku, ali ako nečeg od toga nema, a ponekad zaista nema, treba biti hrabar pa to priznati. I žao mi je što mnogi ljudi kad to naprave, dožive osudu okoline i razna moraliziranja.

Trinin i Ifigenijin pristup se ne isključuju.
uostalom Trina i jest napravila ono što Ifigenija savjetuje. osvijestila je da i sama pridonosi lošem odnosu s mužem. i promijenila je to u sebi. i on je promijenio sebe. baš lijep završetak priče.

što se mene tiče, ja uvijek glasam za spašavanje braka uz uvjet da obje strane to žele u dovoljnoj mjeri. a ta je mjera svakome drugačija.

anamar, sve si sažela, potpisujem pa se stoga slažem i s Ifigenijom, i Zubić Vilom i Trinom...
mislim da smo sve mi na jednoj strani i da govorimo o istom, ali na drugačije načine

i da, žene koje ostaju u braku "zbog djece" uvijek bi ostale u braku jer nemaju dovoljno hrabrosti za drugačiju odluku... ok, možda misle kako se brak može spasiti i super ako djeluju i uspiju poput Trine, ali nikada neću skužiti one koje trpe alkoholizam, batine, cirkuse "zbog djece"

s druge strane, brakovi se danas tako brzo raspadaju jer partneri shvate kako ipak nisu jedno za drugo kad skuže da ovaj ne sprema gaće za sobom ili ona mljacka dok jede... ljudi su postali tako netolerantni, sebični pa nije čudo da se događaju takve stvari

a još i te obitelji s reklama, u kojim mi zabludama živimo
od kako ne gledam TV, osjećam se bogatije jer sam tako više samo i jedino sa svojim mislima koje su mi sasvim dovoljne

Citiraj:

---

SikaPika prvotno napisa

s druge strane, brakovi se danas tako brzo raspadaju jer partneri shvate kako ipak nisu jedno za drugo kad skuže da ovaj ne sprema gaće za sobom ili ona mljacka dok jede... ljudi su postali tako netolerantni, sebični pa nije čudo da se događaju takve stvari

---

Ja se uopće ne bih složila s ovim i primjećujem da je to postala neka uobičajena izjava za današnje razvode i klišej kojim se služe u kojekakvim propovijedima. Kakvi god bili ljudi koje poznajem, a koji su razvedeni, bili oni mladi, nezreli, otkačeni ili ozbiljni, stariji ljudi sve su to bolne i teške priče s razlogom koji je puno više od nespremanja gaća ili nepranja zubi prije spavanja.
O trivijalnim razlozima za razvod čitam samo u novinama, u showbizzu, ali po mom iskustvu, stvarne, životne priče su daleko od toga. I bojim se da takvo banaliziranje razvoda samo odmaže tim ljudima kojima je potrebna pomoć - što stručna, a što pomoć i prihvaćanje okoline u kojoj žive.
I da se razumijemo - nisam ljubiteljica i pobornica razvoda, išla bih do zadnje, krajnje granice u spašavanje braka, mislim da sam se udala jednom i zauvijek, ali vjerujem da je razvod vrlo teška odluka na koju se rijetki odlučuju jer im je tako puhnuo vjetar tog dana.

ma da, to stoji, ali imam osjećaj da sve krene od tih sitnica, onda se one naslažu, odnosno ljudi se prestanu gledati, uvažavati, komunicirati, svatko hoda po svojim zamišljenim linijama, mimoilaze se i kada su u istom prostoru... a sve to zahlađuje odnos... tek onda dolazi do toga da muškarac/žena nađe drugu/drugog, ili počinje piti, ili lizat oltare... što god, bježati od onoga što ima kod kuće

netko je napisao, većina ljudi ulazi u brak radi ljubavi, pa gdje je onda ta ljubav nakon svih godina... ne govorim o onom Sašinom drhtaju i ZubićVilinoj žudnji, govorim o ljubavi i kad mu smrdi iz usta i kad mi se talasaju bedra, i kad zajedno mazimo svoje dijete u krevetu i kad se derem na njega jer mi hoda obut po tek prebrisanom podu, a on na mene jer sam ostavila upaljenu rernu
zašto ljudi prestaju voljeti, zašto jedni drugima radimo loše stvari ako smo se nekada voljeli, zašto je teško povratiti tu ljubav (kao što su učinili Trina i njezin muž), to mi nije jasno, a mislim da je odgovor u tome što se ne trudimo dovoljno i što često puta mislimo samo na sebe

treba smoći snage za razgovor, ne hrabrosti nego snage... koliko sam puta znala staviti MM pred sebe i rekla mu sad ili nikad, govori, što hoćeš, gdje nas vidiš... i stalno prolazimo takve fore jer je sklon depresiji i pesimizmu, ali za takvog sam se udala i ja to znam, to je moja borba ili, kako bismo mi kršćani rekli, moj križ kojega ne doživljavam negativno, a znam da ćete mnogi skočiti... zapravo, ne znam zbog čega tako loše gledate na požrvovnost i žrtvu za nekoga koga voliš? što je u tome loše?

uglavnom, što sam htjela reći... mnogi parovi u brakovima žive kao jedinke, svatko od njih bi i dalje želio nastaviti živjeti kako je živio prije braka... to može štimati neko vrijeme, ali kako vrijeme odmiče, putevi se udaljavaju, oni se gube
ne kažem da u braku treba izgubiti sebe, ali brak je svakodnevno žongliranje sa svojim, partenrovim, vremenom djeteta, ali i svim onim ljudima koje njihovi životi unose u naš život

Citiraj:

---

*mamica* prvotno napisa

Ja se uopće ne bih složila s ovim i primjećujem da je to postala neka uobičajena izjava za današnje razvode i klišej kojim se služe u kojekakvim propovijedima. Kakvi god bili ljudi koje poznajem, a koji su razvedeni, bili oni mladi, nezreli, otkačeni ili ozbiljni, stariji ljudi sve su to bolne i teške priče s razlogom koji je puno više od nespremanja gaća ili nepranja zubi prije spavanja.

---

iksić!
i svi su se trudili spasiti svoje brakove prije nego je došlo do konačnog kraja.

Citiraj:

---

SikaPika prvotno napisa

treba smoći snage za razgovor, ne hrabrosti nego snage... koliko sam puta znala staviti MM pred sebe i rekla mu sad ili nikad, govori, što hoćeš, gdje nas vidiš... i stalno prolazimo takve fore jer je sklon depresiji i pesimizmu, ali za takvog sam se udala i ja to znam, to je moja borba ili, kako bismo mi kršćani rekli, moj križ kojega ne doživljavam negativno, a znam da ćete mnogi skočiti... zapravo, ne znam zbog čega tako loše gledate na požrvovnost i žrtvu za nekoga koga voliš? što je u tome loše?

---

Nema ništa loše, dapače, koliko god neki ne voljeli pojam žrtve, bez nje je uspjeh u braku nemoguć. I ja sam u braku otkrila da moj muž nije Gospodin Savršenstvo, ali svaki dan se trudim prihvatiti i voljeti ga takvog i davati dio sebe da bi uspjeli. I on isto tako. Problem nastaje kada trud i žrtva idu s jedne strane, u jednom smjeru, a ne obostrano. To je jedan od uzroka razvoda braka (a da ne govorim kada svatko gleda samo svoj ćejif).

Citiraj:

---

SikaPika prvotno napisa

netko je napisao, većina ljudi ulazi u brak radi ljubavi, pa gdje je onda ta ljubav nakon svih godina

---

Ja mislim da mi svi volimo misliti kako smo jako zreli i ozbiljni ušli u brak "iz ljubavi",a zapravo s godinama shvatimo da je to ipak bilo "iz zaljubljenosti".
Kod mnogih u samoga sebe. I kad to prestane-kreću problemi.

MM i ja tek učimo što je ljubav,a 10 godina smo skupa.I bilo je gadno, o da, jako gadno, i bilo je svega,ali može se.
I sad smo čak i iznenađeni što nam sve dobroga donosi zajednička borba za brak.Otkrivamo ljubav u tolikoj mjeri da se čak ponovo na mahove pojavljuje i zaljubljenost.

Pa sad vi mene razumite ako možete!:mrgreen:

Ja sam očito trebala svog prvog muža omamit tabletama,stavit na lajnu i vući ga ko psa okolo samo da bi mi i dalje bili mala sretna obitelj!

Oprostite na ironiji,ali nikom u svom životu (ne mislim na vas forumaše) ne dopuštam da umanjuje moju vrijednost kao "rastavljene žene" (Danas sretno udana za drugog muškarca :heart:)

Nakon par godina truda,nadanja i pokušaja da se spasi brak spala sam na 49 kg na svojih 178cm,završila u bolnici,bila na bolovanju godinu dana i dalje sebe uništavala jer sam vjerovala da se sve može riješiti.
Borila sam se ko lavica i znate što,borbu sam i dobila jer sam napokon shvatila da moram okrenuti novu stranicu i da negdje drugdje postoji neki ljepši život za mene.

Znam da sam cijelu tu agoniju skupo platila i zato sam danas još ponosnija na sebe što sam ipak smogla hrabrosti i maknula se.

Razumijem sve koji svoj brak žele sačuvati,tako i ja danas čuvam svoj,ali puno pametnije i mudrije jer znam da ipak negdje postoji granica koju više ne želim prijeć.

Citiraj:

---

rosa prvotno napisa

Ja mislim da mi svi volimo misliti kako smo jako zreli i ozbiljni ušli u brak "iz ljubavi",a zapravo s godinama shvatimo da je to ipak bilo "iz zaljubljenosti".

---

Osim onih koji ulaze u brak nakon x godina veze (kod nas 8).

Citiraj:

---

gumbek prvotno napisa

Ja sam očito trebala svog prvog muža omamit tabletama,stavit na lajnu i vući ga ko psa okolo samo da bi mi i dalje bili mala sretna obitelj!

Oprostite na ironiji,ali nikom u svom životu (ne mislim na vas forumaše) ne dopuštam da umanjuje moju vrijednost kao "rastavljene žene" (Danas sretno udana za drugog muškarca :heart:)

Nakon par godina truda,nadanja i pokušaja da se spasi brak spala sam na 49 kg na svojih 178cm,završila u bolnici,bila na bolovanju godinu dana i dalje sebe uništavala jer sam vjerovala da se sve može riješiti.
Borila sam se ko lavica i znate što,borbu sam i dobila jer sam napokon shvatila da moram okrenuti novu stranicu i da negdje drugdje postoji neki ljepši život za mene.

Znam da sam cijelu tu agoniju skupo platila i zato sam danas još ponosnija na sebe što sam ipak smogla hrabrosti i maknula se.

Razumijem sve koji svoj brak žele sačuvati,tako i ja danas čuvam svoj,ali puno pametnije i mudrije jer znam da ipak negdje postoji granica koju više ne želim prijeć.

---

Hvala ti za ovo što si napisala. Uvijek je lako naklapati nama koji nismo prošli nešto slično. Kad je čovjek face to face sa problemom ponekad iznenadi sam sebe svojom reakcijom i snagom.

Napisala sam i drugi post, a onda vidim da ga je Nenaa napisala prije i umjesto mene.

Citiraj:

---

gumbek prvotno napisa

Ja sam očito trebala svog prvog muža omamit tabletama,stavit na lajnu i vući ga ko psa okolo samo da bi mi i dalje bili mala sretna obitelj!

Oprostite na ironiji,ali nikom u svom životu (ne mislim na vas forumaše) ne dopuštam da umanjuje moju vrijednost kao "rastavljene žene" (Danas sretno udana za drugog muškarca :heart:)

Nakon par godina truda,nadanja i pokušaja da se spasi brak spala sam na 49 kg na svojih 178cm,završila u bolnici,bila na bolovanju godinu dana i dalje sebe uništavala jer sam vjerovala da se sve može riješiti.
Borila sam se ko lavica i znate što,borbu sam i dobila jer sam napokon shvatila da moram okrenuti novu stranicu i da negdje drugdje postoji neki ljepši život za mene.

Znam da sam cijelu tu agoniju skupo platila i zato sam danas još ponosnija na sebe što sam ipak smogla hrabrosti i maknula se.

Razumijem sve koji svoj brak žele sačuvati,tako i ja danas čuvam svoj,ali puno pametnije i mudrije jer znam da ipak negdje postoji granica koju više ne želim prijeć.

---

Iskreno se nadam da si našla sreću, i da će ostati takva za tebe, do kraja života. Nisam ni u jednom trenu htjela reći nešto ružno ženama poput tebe, dapače.
Sve što sam napisala išlo je onih koje su napale ženu jer je rekla da joj muž ide na pecanje, ona prigovara, a sve u svemu čovjek čisti, peče, sprema... i dobar je - ostavi ga, kako si mogla udat se za njega, i ja nikad ne bih... floskule... ne znam, možda i iza pecanja postoji hrpa zla, ali mlad je to brak, i treba to još ispitati, pa vidjeti....nije to za osudit na prvi pogled.
Mislim da je tvoj primjer drastičan, ali i hrabar; ti si dala sve od sebe, doslovno, i vjerujem da ne bi bila tako sretna da si digla sidro odmah, bez borbe. Otišla si čiste savjesti, i meni je to za svaku pohvalu.

Nisam baš sigurna da se svi trude i čine sve da spase svoje brakove i da je to odluka koja se dugo priprema. Mislim, pa evo posljednji primjer u nizu Nika Fleiss, koja je ušla u brak nakon ne-znam-koliko-duge-veze i nakon 8 mjeseci 'shvatila' da taj brak više nije za nju?! Ma dajte...

Mislim, nemam ništa protiv Nike, da me ne skužite krivo, simpatična mi je ali, kak nakon tako kratkog vremena skužiš da to nije za tebe?

Tako da mislim da puno ljudi razvodi iz hira. Ono - danas sam se ustala na krivu nogu. Hm, idem se razvesti.

Pa puno ljudi se i ženi zbog hira. Kao da svi ulaze u brak radi svemirske ljubavi.

Ljudi ulaze u brak iz tisuću različitih razloga.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Pa puno ljudi se i ženi zbog hira. Kao da svi ulaze u brak radi svemirske ljubavi.

Ljudi ulaze u brak iz tisuću različitih razloga.

---

I onda iz hira rađaju djecu...:roll:

Citiraj:

---

rosa prvotno napisa

I onda iz hira rađaju djecu...:roll:

---

To si ti rekla ;-).

Misliš da se nekima nije 'dogodilo'?

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Pa puno ljudi se i ženi zbog hira. Kao da svi ulaze u brak radi svemirske ljubavi.

Ljudi ulaze u brak iz tisuću različitih razloga.

---

Ne znam, Mima, tu mi nekak baš prevladava raspoloženje da se svi žene upravo iz svemirske ljubavi :mrgreen:.

Samo sam htjela naglasiti da mi se čini da ne baš svi razmišljaju puno 'razvesti se ili ne', već da (pre)olako potežu za tim kao rješenjem.

Citiraj:

---

lola_34 prvotno napisa

Tako da mislim da puno ljudi razvodi iz hira. Ono - danas sam se ustala na krivu nogu. Hm, idem se razvesti.

---

Baš me zanima na čemu temeljiš ovu svoju ružnu predrasudu? Nisam razvedena, a baš mi je gadno to čuti, kako li je tek onima koji se i sami teško nose s tim da iza sebe imaju neuspjeli brak. Javilo se par forumašica sa svojim iskrenim i hvalevrijednim pričama o razvodu, nas je nekoliko napisalo da sve rastavljene koje znaju razumiju jer se radi o pričama koje nisu mogle drugačije završiti. A ti? Jesi li radila istraživanje, imaš neku statistiku o tome koliko i kako su se prije razvoda ljudi trudili očuvati brak, koliko je trebalo da kap prelije čašu? Ili je to sad popularno reći jer ima više razvoda nego prije 50 godina kad je to bila teška sramota, a i danas je u mnogim malim mjestima naše konzervativne zemlje? Mislim da je stvarno suludo tvrditi da se ljudi razvode iz hira, osim ako se radi o ljudima koji inače tako funkcioniraju, a takvi su se vjerojatno i oženili iz hira i inače tako donose odluke i mislim da su u debeloj manjini. Tako da, Mima je na dobrom tragu kad kaže da ljudi ulaze u brak iz tisuću razloga, tu je najčešće potencijalno ishodište problema koji kasnije nastaju.

Ja mogu samo govoriti iz svog vlastitog iskustva.
Ne da mi se nije bilo lako razvesti nego je to bilo nešto najteže u mom životu i danas se ježim kad se sjetim cijelog procesa.

Opet sto ljudi sto ćudi!

Nije baš ko da odeš i spiskaš pare na skupe cipele jer ti se baš tak htjelo jer ti je taj dan neko digo živac i ideš se malo ispuhat i razmazit.

Možda nekom i je,ali ja takve ljude ne poznajem pa nebi ni pričala o tome jer ne poznajem takve slučajeve.

S druge strane sam svjesna da sam i ja nekom poslužila kao tema za ugodno čavrljanje s curkama na kavici umjesto trač novina.

Al ajde,svako ima svoje veselje :-)

Ja ću uvijek "glasati" za spas braka ako se ima što spasiti.
Svi mi nekad u životu izgubimo kompas,netko se uspije naći a netko ne!
Sve je to život i nema univerzalnog recepta i garancije da će biti baš onako lijepo kako bi mi to željeli da bude!

Cubana,nenaa,Zubic vila :-)

kako ulaze u brak iz različitih razloga, ljudi se i razvode iz različitih razloga.
zato mi je ovaj primjer s Fleiss bezveze, jer to što je ona navela novinarima kao razlog za razvod vjerojatno nema puno veze s istinom, ili je samo dio istine.

o hirovima; mislim da je već ranije ntko napisao da ovdje raspravljamo o bračnoj krizi pod pretpostavkom da su brakovi sklopljeni iz ljubavi. možda ne uvijek svemirske, ali ipak iz ljubavi.

kad razmišljaš onako racionalno, u stvari ti izgleda gotovo nemoguće da s jednom osobom provedeš 10-20-30 godina u braku/vezi we.
evo npr. holivud.
mislim da se na prste jedne ruke daju nabrojati oni koji su zajedno više od 5 godina. ima ih, ali su iznimke. razlog je vrlo jednostavan. način života. da ja i mm imamo npr. puno novaca, da smo oboje lijepi, privlačni i da se krećemo u isto takvom krugu ljudi, i da sa 30-40-50-60-70 :mrgreen: godina imaš tu mogućnost iznova se zaljubiti, iznova krenuti u neku vezu, ko bi nas zadržao zajedno?
djeca? - i vi kažete da to nije razlog. imovina? - nebitno opet. ljubav? ljubavi ima svugdje oko nas.
činjenica je da se lakše rastati kad imaš novaca, ko što je lakše ostati u braku kad te spaja minus na tekućem.
to je jedno.
drugo. ja mislim da najveće šanse za uspjeh (pod uspjeh ne mislim brak kao takav, nego sretan brak i zadovoljni i sretni bračni partneri, naravno ne mislim ovdje da nema problema uopće, kriza i sl) imaju parovi gdje su partneri - ravnopravni. i slični. možda imam krivo, ali to je ono što vidim oko sebe. kad su otprilike na istom nivou obrazovanja, zarade, kad dijele interese, poglede na život i važne stavove. i kad zajedno grade svoj život, obitelj, kad zajedno stvaraju.

treće, a vezano uz žrtvovanje. bezuvjetna ljubav između dvoje odraslih ljudi za mene osobno je stran pojam. možda graniči malo i s nekakvom patologijom (sjetim se odmah fride khalo :mrgreen:). toliko o žrtvovanju i požrtvovnosti za osobu koju voliš, ne u smislu kompromisa, nego u smislu što za mene pojam žrtve znači i pojam nesretnosti osobe koja se žrtvuje (jer u protivnom to nije žrtva, zar ne?):-/

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

kad razmišljaš onako racionalno, u stvari ti izgleda gotovo nemoguće da s jednom osobom provedeš 10-20-30 godina u braku/vezi we.
evo npr. holivud.
mislim da se na prste jedne ruke daju nabrojati oni koji su zajedno više od 5 godina. ima ih, ali su iznimke. razlog je vrlo jednostavan. način života. da ja i mm imamo npr. puno novaca, da smo oboje lijepi, privlačni i da se krećemo u isto takvom krugu ljudi, i da sa 30-40-50-60-70 :mrgreen: godina imaš tu mogućnost iznova se zaljubiti, iznova krenuti u neku vezu, ko bi nas zadržao zajedno?
djeca? - i vi kažete da to nije razlog. imovina? - nebitno opet. ljubav? ljubavi ima svugdje oko nas.
činjenica je da se lakše rastati kad imaš novaca, ko što je lakše ostati u braku kad te spaja minus na tekućem.
to je jedno.

---

Na ovo jedan X. O ovome smo baš ja i mama neki dan pričale. Kad si pun para tako je lako reći JA IDEM. Kad imaš gdje jer imaš još 3 kuće, i kad ti stvari spakiraju i donesu drugi, jer ih platiš. A meni i kad je žuta minuta ili njemu, a di da ja idem. U podrum...a i tko bi to pakirao i raspakiravao stalno, a od čega živio i jedan od nas. Mislim ok mi se volimo i sve je to super, ali da mi nikad nije došlo ili njemu da udavi onog drugog ili da se pokupi...o da je. Ali kad se smirimo idemo dalje. A da imam velikog izbora kao lovatori, tko kaže da se jedna takva žuta minuta ne bi pretvorila u odlazak. Ne znam čini mi se da ima smisla ovo cvijetino mišljenje.

ne znam.
mislim da, imali para ili nemali, svi ljudi (pod uvjetom da su se voljeli) teško proživljavaju razvod.
kad imaš para i platiš da te neko poštedi glupih procedura, vjerojatno olakšava, jer imati novca u životu olakšava mnoge stvari. ali raskinuti s nekim s kim imaš zajedničku ljubavničku prošlost, to mora biti bolno.

cvijeto, zanimljiva su ti ova razmatranja s holivudom i slažem se. al to je ipak velikim dijelom jedan svijet koji se sa stvarnim životom, pogotovo u HR, ne može baš uspoređivati. Inače kulturološki, i zbog novca, i slici o sebi koju ljudi koji se svaki dan gledaju u novinama imaju o sebi... ma ja se s njima ne bi mijenjala za ništa osim bankovnog računa. :mrgreen:


Što se ostajanja u braku radi djece tiče, možda samo upotrebljavamo različitu terminologiju ili drugačije percipiramo što to znači. Djeca su definitivno najjače "vezivno tkivo" u braku, zbog njih će svaki dobar roditelj dati šansu više, promisliti 100 puta, ponekad će upravo zbog djece možda i pristati na bračnu terapiju, i pronaći način da se brak spasi AKO se može spasiti. Osobno mislim da se ne može i ne treba svaki brak spasiti pod svaku cijenu i da svaki čovjek ima pravo tražiti svoju sreću, štogod to za njega značilo. Pa se stvar opet vraća na to da zapravo malotko ostaje u braku SAMO radi djece, iako je naravno to lakše reći nego priznati da smo komotni, financijski ovisni, da neuzvraćeno volimo svog bračnog partnera koji nas gazi i nadamo se boljim danima ili da se ne želimo rastati jer nam je netko odgojem utuvio u glavu da je to velika sramota i grijeh.

Zašto mislim da gotovo nitko ne ostaje u braku samo radi djece? Zamislimo jednu požrtvovnu majku koja odavno ne zna što to znači biti mažena i pažena i u sretnom braku ali trpi zbog djece. Osjeća se nevoljeno, misli da se udala za krivoga, on nije tako loš muž, dobar je otac, ali "da nema djece" sutra bi ga ostavila bez dvojbe. Ali onda upozna nekog drugog, taj drugi je situiran, voli djecu i skida joj zvijezde s neba, rodi se ljubav, ona se uz njega napokon osjeća kao voljena žena. Mislite da će i dalje "ostati u braku zbog djece"?

Isto tako, teško se razvesti ako nemaš svoju plaću, ako nemaš kud... ali kad prekipi ljudi se razilaze i u nemogućim uvjetima.

Citiraj:

---

kad razmišljaš onako racionalno, u stvari ti izgleda gotovo nemoguće da s jednom osobom provedeš 10-20-30 godina u braku/vezi

---

meni se to uopće na čini. Ni u najracionalnijim trenucima.

Citiraj:

---

anamar prvotno napisa

ne znam.
mislim da, imali para ili nemali, svi ljudi (pod uvjetom da su se voljeli) teško proživljavaju razvod.
kad imaš para i platiš da te neko poštedi glupih procedura, vjerojatno olakšava, jer imati novca u životu olakšava mnoge stvari. ali raskinuti s nekim s kim imaš zajedničku ljubavničku prošlost, to mora biti bolno.

---

Slažem se. Novac olakšava mnoge stvari, ali osjećaji su tu ili nisu.

A nenaa, apropo ovoga

Citiraj:

---

A da imam velikog izbora kao lovatori, tko kaže da se jedna takva žuta minuta ne bi pretvorila u odlazak

---

mislim da je nebitno da li se od bračnih razmirica "hladili" u podrumu, wc-u, bazenu naše vile, ili otišli u hotel s 5 zvjezdica. Ako srce hoće natrag, vratit ćeš se.
Uostalom, čemu takva depra oko razvoda? Roditelji jedne moje frendice su se razveli i nekoliko godina kasnije ponovo vjenčali i danas su skupa, tko ti brani da se i nakon razvoda predomisliš ako je obostrano?

Citiraj:

---

Zubic vila prvotno napisa

A nenaa, apropo ovoga


mislim da je nebitno da li se od bračnih razmirica "hladili" u podrumu, wc-u, bazenu naše vile, ili otišli u hotel s 5 zvjezdica. Ako srce hoće natrag, vratit ćeš se.
Uostalom, čemu takva depra oko razvoda? Roditelji jedne moje frendice su se razveli i nekoliko godina kasnije ponovo vjenčali i danas su skupa, tko ti brani da se i nakon razvoda predomisliš ako je obostrano?

---

Pa ja pišem općenito, pa da pa tko brani. Pa primjera je pojedinačnih isto koliko i razvoda. Ja samo želim reći da nikad ne bih nikome govorila "da sam ja na tvojem mjestu ja bih tako i onako". Ja nisam na ničijem mjestu i ustvari želim reći da nikada nebih nečiju situaciju niti komentirala na način što bih ja napravila tada. Nekad sam to radila, ali nekako sam prestala jer kad bih se onda našla u nečijoj situaciji ???. Često nije bilo kako sam mislila da hoće. To se odnosi na sve općenito ne samo na brak.
I kad sam rekla lovatori mislila sam stvarno na ovaj holivudski đir. Mi smo čini mi se drugi mentalitet. Kod nas u gradu znam parove koji su "navodno" (mrzim tu riječ) godinama u braku, a varaju se, pa scene pa skandali a kao još su skupa, a bogati su i poduzetnici...i sad što ja znam zašto su još skupa...možda pokušavaju ili jedan pokušava. Možda sus e dogovorili...a možda se vole kao nikad nitko BO? Ali neki su i poduzetnici i zgrnuli novce i kako sad to podjelit i zašto dijelit uopće. Ja samo mislim da je i sa lovom i bez kod svih uvijek dilema ista i svi smo mi od krvi i mesa ispod kože.
I ovo spominjanje novaca nije zato da sad tu naklapam zašto netko ima više ili manje, to mene ne dira, ali samo govorim i mislim da taj blesavi novac ima važnu ulogu nažalost. I to u oba slučaja i kad ga se ima i kad ga se nema.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

nego u smislu što za mene pojam žrtve znači i pojam nesretnosti osobe koja se žrtvuje (jer u protivnom to nije žrtva, zar ne?):-/

---

krivo

stvar i je u tome da se "žrtvuješ", ali da to ne spominješ, da ni sam nisi svjestan toga, da to radiš zato jer se podrazumijeva, a ne, radiš i na sav glas Ja žrtva, Ja žrtva - to nije bit žrtve
ovako kako sam napisala zvuči gotovo sektaški, no vjerujem da me većina vas razumije

kada govorim o žrtvi tu ne mislim na muža koji dolazi kući pijan, maltretira ženu i djecu, ili kocka, troši novce na Bog te pita čega... nego na mulca koji bez da mu ne kažeš sam neće oprati suđe, pospremiti drlog sa stola, slučajno pobrisati štednjak... iznijeti smeće prije nego počne ispadati i smrdjeti i na stubištu...

evo, u nedjelju sam se posvađala s MM-om zbog sljedeće situacije:

u stubištu smo imali mačku koja se omacila i navukla hrpu buha, a na dnu stubišta stoji djetetova guralica i svaki put kad idemo van, ja donesem buhe unutra
MM i njegova mama kao da su s engleskog dvora preuveličavaju cijelu situaciju (vrhunac je bio da buhe prenose zarazu) i u nedjelju idemo kod staraca na ručak i kažem ja MM-u da ćemo guralicom, a on meni (digao se iz kreveta u pola 12) zar nema na njoj buha
meni i na sam spomen njih tlak skoči na 200
ja mu kažem da preuveličava, bla bla, da su u takvoj sitauciji buhe normalne, da ne sere, kako ljudi na selu, da je to normalno..., a on meni, ok, a je li normalno da se ništa ne poduzima?
i bio bi u pravu da ja nisam dok je on spavao/čitao/gledao TV
- oprala puzle
- oprala tepih
- usisala cijelu sobu
kad sam ga pitala što je on poduzeo i počela mu nabrajati, rekao je da ako nastavim, on neće na ručak (kod njegovih staraca, molim lijepo)
naravno da sam nastavila, kaže on, neću na ručak, ja kažem ne moraš i on ostane
bilo mi je bed i žao, ali jednostavno nisam mogla pregrist i nazvat ga...
navečer smo se pomirili i tek tada mi je bilo bed jer je ispalo kako se jako veselio tom ručku i kako je bio tužan i sam bez nas :cry:

onda sam mu pokušala objasniti kako je meni potrebna njegova pomoć jer od sve sile glupih i sitnih poslova ja ne stignem napraviti sve što želim - on je tog svjestan, ali si ne može pomoći
kažem ja, ja ću ti pomoći i to tako da ću ti početi naređivati što da napraviš - no kada to i primjenim, on većinom serenda jer, zašto baš sad, sad je mislio čitati, sad je baš oprao ruke, zaboravio je, bla bla...

i gdje je tu žrtva:
- šuti i pokušaj napraviti sve što možeš sama,
- kad preokrene očima, nemoj se duriti i ljutiti i kvocati nego se okreni na drugu stranu i pokušaj ne živcirati
- kad ne kuži što treba napraviti, a tako je očito (primjerice danas, ja vučem 50 litara vode s obližnjeg ribnjaka u bašču kako bih ju navečer mogla zaliti, a on mene zove na mobitel da me pita gdje će s gore spomenutom opranom guralicom iz kade?!, pa da ga čovjek ubije), ostani smirena i staložena
- ne spominji njegove mane (posebno ne pred drugima)
- pokušaj napraviti što više stvari koje on voli jer i on voli tebe, ali jednostavno na drugačiji način (moj je muž, recimo, jedna predivna, blaga, dobra i mazna osoba i ne bih ga mijenjala ni zašto na svijetu)
- pomiri se s tim da se si se udala za muža kojega briga što ulazna vrata zapinju toliko da susjedi misle da netko vuče komad namještaja po stanu niti mu pada na pamet popraviti ista

eto, tako ja gledam na žrtvu

osim toga, nitko od nas ne očekuje da budemo sveti, ali sam taj put i stremljenje tome da budemo bolje osobe nas čine dobrima

da se razumijemo, ne podnosim te buhe, ali mi fakat idu na živce što ih stalno spominju

SikaPika, ja doista vjerujem kako je to ogromna žrtva.
Jer, da je moj muž i samo 10% onakav kakvim opisuješ svojega, bio bi mi bivši već tjedan dana nakon vjenčanja.
I nema te ljubavi zbog koje bih ja tu žrtvu podnosila.