Ja sam očito trebala svog prvog muža omamit tabletama,stavit na lajnu i vući ga ko psa okolo samo da bi mi i dalje bili mala sretna obitelj!
Oprostite na ironiji,ali nikom u svom životu (ne mislim na vas forumaše) ne dopuštam da umanjuje moju vrijednost kao "rastavljene žene" (Danas sretno udana za drugog muškarca

)
Nakon par godina truda,nadanja i pokušaja da se spasi brak spala sam na 49 kg na svojih 178cm,završila u bolnici,bila na bolovanju godinu dana i dalje sebe uništavala jer sam vjerovala da se sve može riješiti.
Borila sam se ko lavica i znate što,borbu sam i dobila jer sam napokon shvatila da moram okrenuti novu stranicu i da negdje drugdje postoji neki ljepši život za mene.
Znam da sam cijelu tu agoniju skupo platila i zato sam danas još ponosnija na sebe što sam ipak smogla hrabrosti i maknula se.
Razumijem sve koji svoj brak žele sačuvati,tako i ja danas čuvam svoj,ali puno pametnije i mudrije jer znam da ipak negdje postoji granica koju više ne želim prijeć.