Eh, sad mi je lakše, jer ja za većinu stvari o kojima pričate na zadnje 2 strane nikad nisam čula :zbunj:
Printable View
sada mi je palo na pamet - u to vrijeme sam se bavila sportom, i tada se točno znalo što je bilo dobro kupiti - još uvijek iamm svoje odbojkaške tenisice iz trsta koje mi je kupio brat. baš su mi moje cure rekla da ih i dalje čuvam jer su muzejski primjerak. Osim tenisica, morao si imati i Tiger torbu, a bome se dosta pažnje posvećivalo dezićima i šamponima za tuširanje - mi smo bili "snobovi" druge vrste;). iščla sam guglati te Superga - možda su mi poznate a možda i ne.
E da, mislim da na tim mojim muzejskim tenisicama piše Made in Japan - za ne povjerovati, ali to moram i provjeriti
sam sad izguglala superga i nisu starkama ni do gležnja :mrgreen:
ni ja za pola toga nisam čula.
zapravo, znam da su nekad zepe nešto bile popularne, ali valjda moraš biti "od toga" da bi nosio.
nije mi padalo na pamet nositi zepe, te šlape koje je nosila moja baba.
niti bojati gazu u kadi i šiti si od nje neke tunike.
niti sam sjedila na stepenici ispred gradske ljekarne s "narkićima", kao moja sestra, puj puj.
ovo je nosio cijeli moj razred
http://img0.etsystatic.com/009/0/624...78688_jhb1.jpg
bez iznimke
ne zato što je to bilo in ili šta ja znam, nego zato što i nije bilo drugačijih
bile su šangajke, ali to nisi mogao po kiši
ove šuškave adidaske nisu bile must have, ali su bile - have
Pa mi smo u osnovnoj školi svi imali takve adidaske sa prugama ali ne šuškave nego kožne.
I to su sa plavim prugama bile fora a sa crnim ne !?! Svašta.
Ufff, kud ode tema.... Zapravo, trebalo bi na Kutku za filozofski otvoriti topic "dobra stara vremena" ili tak neki sličan sladunjavi naslov...
Ovo je tema o rođendanima i darovima, a krenulo je s klincima u osnovnoj školi. Srećom, moje iskustvo iz prakse ide u tom smjeru da se prema kraju osnovne škole polako gasi praksa masovnih rođendana, pa se poziva 3-4 dobra prijatelja na pizzu, a budući da se ti klinci dobro poznaju, lakše je odabrati dar. Uostalom, daš štajaznam 50 kn ili 100 kn i nek si biraju. A za ove mlađe koji još masovno slave nekako mi je neprimjereno davati koverte s novcima u toj dobi ili naručivati iste...
:lol:Citiraj:
o, tek na faksu sam doživjela pravu šminkerijadu među "alternativcima", družila sam se jedno vrijeme s jednom alter ekipom s juga, ti su više vremena provodili u razgovoru o odjeći, kosi i stilu, nego sve moje koke u srednjoj :-))
mada sam više naginjala alternativcima ovakve skupine su mi bile presmješene. Imala sam susjedu punkericu kojoj je jednog dana došla frendica iz razreda i rekla da joj se sviđa jedan njezin frend punker ali problem je što taj hoda samo sa punkericama pa kao ova bi za prvu ruku posudilanešto odjeće dok garderobu ne obnovi :). Trebalo joj je jedno šest mjeseci da postane prava punkerica, odnosno valjda dok ne istrijebi svu ne punk robu iz ormara i "zavoli" punk scenu, tad su i prohodali jel.
pa ove superga tenisice su buile must have i kod nas
ali mi smo ih zvali "talijanke" :lol:- mali seljačići
evo supergica http://wall.hr/fashion/tenisice-sestara-olsen/
pokušavam naći i šangajke , al mi ne ide od ruke:lol:
da, da, to su te "smrdeče"
Joj, obožavala sam svoje tamno plave superge (da, imala sam ih :mrgreen: , doduše, tek kad sam sama uštedila za njih), jedini je problem bio što bi se jako usmrdile, a kad bi se oprale, dobivale su nekakve žućkaste mrlje.
Sad nema šanse da bi ih obukla, počela sam cijeniti svoja stopala :mrgreen:
hm, imala sam puno pari takvih tenisica u životu, ali tko zna jesu li bile superga.
Ako su superga skupe onda sigurno ne jer nikad nisam baš ulagala u tenisice :mrgreen:
Kupila bih si onakve šuškave Lotto alo roze ili ljubičaste ili kričavo zelene a takve su koštale 20 tisuća lira.
Samo sam jednom u životu kupila Starke i to isto za svoje, ušteđene novce.
loto patike su došle na fakultetu
najsuperije su bile bijele sa plavim znakom
apri i ja opet nismo generacija. kod nas su postojale samo univerzalke
http://www.kupindo.com/Muske-patike/...verzalke-br-42
i kada si ih dobio, prvo si ih morao malo zgrebati i zmazati kako ne bi tako bbijelo blještale.
nekako mi se čini da ista bijelo crna kombinacija postojala s pumom, ali nisam baš sigurna.
SF je bilo dobiti najkice (Nike) negdje iz vana - čista egzotika
evo ja isto nisam znala da se te zovu tako, ja sam imala dunlop. na tim sam imala zuljeve od zadnjeg ruba, ove dunlop koje sam ja imala su imale jastucice :pepeljuga:
E takve su kod nas u osnovnoj školi svi imali, pa i ja, ali nisu takve bile na cijeni nego isto tako bijele sa plavim prugama.
Imale su i one neko ime.
Nano di nađe ovaj link s organizovanim transportom :lol:
frend vasa generacija je nedavno bio tuzan jer su mu se universal raspale
ja sam došla u srednju iz malog mjesta
u rijeku, u "elitnu" srednju školu
većina djece u razredu su bila djeca pomoraca i liječnika
prvi put čula za starke, za superga tenisice, sjećam se da sam se malo jadno osjećala u mom yassa skafu, a svi u skafanderima iz trsta, s 2 lica kojima su se skidali rukavi, mislim dolomite ili kako se već zvala marka, bili su 280 000 lira, meni nedostižni
ma montice
mislim, ima i dolomite
nego, NANO I BEBA
prestani stalno govoriti da smo generacija; ti si starija od mene!
:lool:Citiraj:
Imala sam susjedu punkericu kojoj je jednog dana došla frendica iz razreda i rekla da joj se sviđa jedan njezin frend punker ali problem je što taj hoda samo sa punkericama pa kao ova bi za prvu ruku posudilanešto odjeće dok garderobu ne obnovi :-). Trebalo joj je jedno šest mjeseci da postane prava punkerica, odnosno valjda dok ne istrijebi svu ne punk robu iz ormara i "zavoli" punk scenu, tad su i prohodali jel.
U tim sam potkošuljama provela sav svoj studentski vijek, jedna za spavanje, ostale za hodanje, tata bio u vojsci (tada već HV) pa bilo potkošulja ko u priči. Na skoro svakoj fotki ja u toj maslinasto zelenoj majičurini.Citiraj:
a hit je bila zelena, JNA majica, u stvari potkošulja.
u moje doba se ta potkošulja nosila PREKO majice kratkih ili dugih rukava
Iz današnje perspektive i mode, uskići, sve nešto prati tijelo, i kod curica, i cura, i žena, nigdje više ne možeš naći takvo nešto vrećasto da pada, osim ako je nekomu pidžama. Meni su tada bile te potkošulje baš drage,
a na mladu licu i tijelu sve ionako lijepo stoji, možeš si dozvoliti i isprano, i raščupano, i s milijun đinđa koje vise oko vrata i oko ruku. Da se danas tak "opremim", joj, bilo bi sigurno da imam neku dijagnozu.
Kod nas u srednjoj isto svi nosili te Dolomite i razne druge marke, s dva lica. Veći šminkeri i montonice.
A Lotto, i Superga, i slične...to je bilo pod normalno.
Ajme, potisnula sam sve to!
Joj, nadam se da kod vas barem dečki nisu nosili rajfove. Aaaa, kad se sjetim!
ne
al su nosili bijele sportske čarape i koledžice
beat that
A spitfajerice? Ili kako se to već piše.
a one rebatinke na flekice, stonewash kao
jao, jao, tata pomorac, mi mu u nekoliko pisama objasnjavale sto zelimo
i da zelimo da je to jako isprano
a kad je dosao s njima iz singapura, to vam ne mogu opisati, te fleke, kakve su bile
plakale smo nezahvalnice danima i mjesecima, ombla je valjda narasla
jos i sada se tog sjetimo
U moje doba su se nosile zepe u školi, vojničke torbe na jedno rame, karirane košulje i uske traperice i to je bilo to :lol:.
Prve starke sam dobila u 1. srednje bile su prljavo roze boje i to mi je sestra donijela iz Canade:heart:.I dan danas obožavam starke, ali sada ih imam u bijeloj boji.
Može vizualizacija - gospođa, 4 banke, kosa do guzice, isprana potkošulja, šarene hlače uske (je da je to sad opet moderno, ali za koga), sto narukvica oko ruke, isto toliko oko vrata, sve neke ala indijanske, crvene starke, prestarile skroz, al još nije cijeli đon otišao, na glavi neka totalno luda kapica iz ondašnjeg dućana "Super stuff", tamo kod Perkovčeve, ako se tko sjeća, mjeseci rada preko SC-a trebali su da se od tamo nešto kupi. I sad ja u tomu, imam neke svoje fotke, tada je to to, ali nije sve baš za svaku dob.
A jel se netko sjeća pomame farbanja traperica s početka 90-tih?
nisam procitala sto ste napisali, pa se mozda ponavljam.
najmanji problem i najlaksa opcija se je od mase izdvajati ili ne izdvajati odjecom.
prilicno jeftino rjesenje, ako me kuzite.:mrgreen:
meni je stavrno potpuno svejedno da li ljudi oko mene nose hreljic, benneton ili chanell, dok sebe i druge u ljudskom smislu ne definiraju preko toga.
eto bivsi papa, je nosio pradu, marissa mayer obozava dizajnerske krpice, ali niti bivseg papu definiraju pradne cipele, niti ljudi mayer (niti ona sebe) (ceo yahoo) kodiraju preko oscar dela renta haljine.
socijalizacija djece i prepuberteljija i pubertetlija se odvija u njihovom mikrosvemiru. prilagodavanje grupi ili odvajanje od nje (prilagodavenje grupi, drustvenom kodeksu je evolucijska kategorija) se djelom odvija i preko vanjskih manifestacija, izgleda, ponasanja, govora, izbora skole, glazbe, knjiga, kazalista, nacina na koji se izrazavas..itd..itd
pa eto djeca nauce pristojno pozdravljati, izaci pocesljani i opranih ruku u svijet...ponasati se u grupi, cekati u redu i jos milijun sitnica i krupnica. i sasvim dobro oni kodiraju sve one znakove koje smo mi odrasli razvili da bi na neki nacin neverbalno izrazili svoj status, svoju grupaciju, svoje pripadanje nekoj skupini. (ovdje status ne mislim pejorativno)
potpuno je jasno da vrednovanje ljudi i sebe kroz to sto imas ili nosis, nije vrijednost kojoj tezimo.
medutim pridavanje takve paznje stvarima kao takvima, te misliti da ce to sto ce nam dijete s 10 godina uocavati koorelaciju (ako je uopce ima u tolikoj mjeri) izmedu ne podilazenju masi i grupi, u bitnim stvarima, ako grupa misli i djeluje, rasisticki, protiv zakona, samodestruktivno (droga, alkohol) je u mojim ocima prilicno naivno.
ta ce refleksija dolaziti polako, proces traje dugo, i treba ga u nekoj dobi dati djeci u ruke, a mi smo kao suvozaci sa dodatnim komandama. (vertex lijepo objasnila)
ja uopce ne razumijem, kako vi mislite da ce dijete to u dva dana razumijeti i usvojiti. cini mi se da od njih ocekujete brzinu koji oni naprosto ne mogu savladati.
a stupanj te refleksije te integritet i karakter koji zahtjevate od djece u toj, nemamo ni mi sami.
pa dajte im vremena.
i fokusirajte i naglasavajte ono sto je bitno, ono sto je dobro. i budite iskreni i prema njima i prema sebi.
cime se mi to silno izdvajamo iz mase?
isli smo do lampaduse u primili te nesretne izbjeglice nama doma?
bili smo sa sanaderom u NY-u, pa smo ga odmah prijavili uskoku?
osnovali smo novu partiju?
ponudili svijetu novi model razvoja bez konstantnog rasta?
kad nam muz/zena poklone nesto za npr. 20 godisnjicu braka, kazemo ne dragi/draga, uplatiti cemo taj novac gladnoj djeci u somaliji.
kad smo na nekoj sluzbenoj veceri, se lijepo nasmjesimo i uljudno nasam poslovnom partneru, ili nadredenom, kazemo da ja recimo njihova prezentacija bila cista katastrofa? (a bila je recimo)
dodemo na sluzbenu veceru bankovne koorporacije obuceni u gumene cizme, ispranu drvosjecnu kosulju, jer naravno mi smo tako individualni, te nikako ne radimo sto radi masa i ostali, a jelte gumene su cizme sigurno udobnije nego spicaste salonke. a posto je odjeca tako nevazna i bezvezna, sto nije svejedno u cemo cemo doci na veceru?
(i svejedno je u sadrzajnom smislu, ali smo mi nas svijet radi lakseg snalazenja, organiziranja, kodirali sa raznim meksim ili tvrdim kodeksima, kojih se manje vise drzimo, te ih rusimo kad postanu kontraproduktivni)
i sto vise mislim, ma skroz je cudnovato da mi svi tako zivimo u nekim manjim ili vecim stanovima, i kucama . ko i pero, ko i ana.
mislim da bi se super moglo zivjeti i u prikolici, pa imamo i krosnje drveca, i neke spilje u okolini, pa malo ovece kucice za pse nisu za baciti...
no znam, zabrijala sam...:mrgreen: