Neznam kako vi, ali kad i kupim djetetu beneton majcu ja joj ne kažem to, jer kupim radi kvalitete i jer je udobna, a ne jer je beneton. Ne učim ju da pamti ili da su joj već sad marke bitne, njoj su i ovak i onak uvjek ljepše majce koje druge cure imaju, nema joj pomoći, ajooj!
To uglavnom ljudi shvate sami, neki prije - neki kasnije, nažalost neki nikada. To nije stvar samo odjeće, to je stvar stava o sebi i vlastitoj vrijednosti. Ako djetetu od malena usađuješ stav da više vrijedi ako ima neku markicu na sebi, tako će i misliti. Ali ako ga poučiš da je bitno kako se osjeća, da bira ono što mu je prikladno i udobno, neće se opterećivati. Marka ponekad može biti garancija kvalitete, ali ne uvijek i ne nužno.
Eh, sad, vjerojatno puno klinaca u pubertetu prolazi te faze samoprocjene, a odjeća (stvari općenito) je samo dio šire priče.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 11.10.2013. at 08:27
ajme, a ja u srednjoj nedaj bože markiranu robu staviti na sebe
onda je postalo važno oblačiti neke stare prnje iz maminog ormara.
a hit je bila zelena, JNA majica, u stvari potkošulja.
statusni simbol maltene.
al opet se svodilo na isto.
isti majndset je to, da ne bude zabune.
svi koji su nosili beneton bili su mi, al ono, po defaultu - glupi šminkeri.![]()
e, ali superga patike su bile poželjne
a tko zna što je tvoja mama tada o njima mislila
mižda isto što i ti o ajfonu:; nepotrebno preseravanje
mah
sva sreća pa nas ima svakakvih![]()
Apsolutno, isti majndset, uopće nema veze što je poželjno.
Ovako kako opisuješ je bilo u mojoj osnovnoj školi, morao si biti "hašoman" i slušati Pink Floyd.
Ja sam u nekom trenutku odlučila prestati biti hašomanka (pod utjecajem starije prijateljice ofkors) pa su me zezali i rugali mi se da su mi traperice široke, a fensi torbu koju sam si kupila u Trstu zvali "Dragica trans".
(ali opet ne mogu reći da me netko izbacivao iz društva)
ne znam jel jos uvijek postoji ta razlika, ali mi iz provincije u srednjoj nismo ni znale da postoji benetton
Tako i mi![]()
Ja sam već u osnovnoj (još je bila Juga) imala cure koje su trenerke i ostalu robu imale markirano, ali to nikom drugom od nas nije bilo važno. Mislim, kužila sam ja da moji starci ne otkidaju na garderobu i da su neke druge curice jako lijepo odjevene i da imaju jako puno odjeće, ali mi to tad stvarno nije bilo toliko važno. Bila sam realizirana na drugim područjima, od ocjena do funkcija, hahaha.
U srednjoj smo također imali malo društvance šminkerica, ali one su u biti bile dosta bezlične (iako su neke od njih skoro svaki vikend hodale po Trstu). Glavno društvance bila je grupa cura koje su se natjecale koja će biti luđa, bezobraznija i sl., ali to je druga tema.
Odmah po dolasku u srednju upala sam u punk i hc društvo i šminkeri su nam bili bezveznjaci. No, na početku nisam odmah pohvatala pravila grupe pa sam starce zagnjavila da mi kupe visoke kožne tenisice (koje su dečki i cure, ako nisu imali gojzerice ili marte, nosili uz elastične trapke, lol) I moji starci meni kupe Nike visoke kožne, skupe... sretna njih obučem, prije škole odem na mjesto gdje smo uvijek visili i ..... ono, ekipa ne može vjerovat da sam si kupila šminkerske tene, Nike k tome, ono, zlo neviđeno, globalno.... Uglavnom, više nikad ih nisam obukla
No, tek na faksu sam doživjela pravu šminkerijadu među "alternativcima", družila sam se jedno vrijeme s jednom alter ekipom s juga, ti su više vremena provodili u razgovoru o odjeći, kosi i stilu, nego sve moje koke u srednjoj)
Ups, koja je ovo tema?
Meni je to sasvim u redu kada dijete sa roditeljima odluči što mu je zaista potrebno ili si baš jako želi i onda se novci ciljano sakupljaju/poklanjaju baš za tu svrhu!
Mi već godinama molimo uzvanike od starije da naprave čestitku i unutra stave 50kn, i uvijek navedemo za što skuplja! Tako smo jedne godine platili ulaznice za Gardaland, druge dio bicikle, pa ulaznice za Čatež, jedne godine smo samo isplatili Cinestar (tako smo i naveli, jer joj je bilo važnije druženje sa prijateljima nego pokloni)...
A ostane joj i hrpa čestitki koje rado pregledava!
nego razmisljam mene je zapravo pokvarila moja starija sestra, starija je od mene 6 godina. jedino u tome vidim rjesenje zasto sam ja znala za neke stvari jako rano![]()
evo ja se sad pokusavam sjetiti
mi jesmo, ne redovito, ali ponekad, isle u bari trajektom po sezonsku robu,
ali sjecam se samo toga da bi usle u neku trgovinu i kupile sto nam se svidja
prema mojem sjecanju to moze biti benetton, tj vrlo vjerojatno jest bio, bili su veliki izlozi, bijeli prostori, ugodne garderobe, a sigurno nije bio missoni, trussardi ili neke tako skupe marke, to znam jer nismo bili bogati
ali ja tad pojma nisam imala jel to neka marka ili nije
jedino sam mislila kako cemo to sakriti na carini kad se vratimo u grad
ma ja vjerujem da je u malim gradovima još žešći pritisak
zato jer gro ljudi osjeća valjda neki kompleks zbog provincijske sredine
vidim to i sada kad imam dijete u oš, a viđala sam i u svom djetinjstvu
nemam osobno ništa protiv markirane garderobe, iako za sebe gotovo nikad ne kupujem na takvim mjestima
meni je uživancija kad s malo love uspijem izgledati onako kako ja mislim da je odlično
to mi dođe kao neka igra (dijete u duši)
maloj kupujem na raznim mjestima, kriterij je je udobno, lijepo i prihvatljive cijene
ali me užasno smeta kad s frendicama počne razglabati o tome otdkud je koji komad robe
pa slijedi priča, objašnjavanje
mislim, nisam ni ja bila puno drugačija - još se sjećam visokih conversica s kričavim pertlama, levisica, top tenki
ma donekle je to sve normalno - jedino bih se zabrinula da u nekim zrelijim godinama ostane na tom nivou
o
Nanoibeba, uopce nije stvar generacije nego mikrolokacije i drustva u kojem si se ti tada nalazila. Tu se razne stvari spominju i u vezi moje generacije za koje ja nikad cula. Jer su mi sasvim desete stvari bile vazne.
Ja isto ne znam koje su superga, kod nas su bile poželjne Nike i starke
ja sam za superga prvi put cula prije mjesec dana kad ih je moja kolegica dobila iz trsta od muza
sada mi je palo na pamet - u to vrijeme sam se bavila sportom, i tada se točno znalo što je bilo dobro kupiti - još uvijek iamm svoje odbojkaške tenisice iz trsta koje mi je kupio brat. baš su mi moje cure rekla da ih i dalje čuvam jer su muzejski primjerak. Osim tenisica, morao si imati i Tiger torbu, a bome se dosta pažnje posvećivalo dezićima i šamponima za tuširanje - mi smo bili "snobovi" druge vrste. iščla sam guglati te Superga - možda su mi poznate a možda i ne.
E da, mislim da na tim mojim muzejskim tenisicama piše Made in Japan - za ne povjerovati, ali to moram i provjeriti
sam sad izguglala superga i nisu starkama ni do gležnja
ni ja za pola toga nisam čula.
zapravo, znam da su nekad zepe nešto bile popularne, ali valjda moraš biti "od toga" da bi nosio.
nije mi padalo na pamet nositi zepe, te šlape koje je nosila moja baba.
niti bojati gazu u kadi i šiti si od nje neke tunike.
niti sam sjedila na stepenici ispred gradske ljekarne s "narkićima", kao moja sestra, puj puj.
ovo je nosio cijeli moj razred
http://img0.etsystatic.com/009/0/624...78688_jhb1.jpg
bez iznimke
ne zato što je to bilo in ili šta ja znam, nego zato što i nije bilo drugačijih
bile su šangajke, ali to nisi mogao po kiši
ove šuškave adidaske nisu bile must have, ali su bile - have
Posljednje uređivanje od apricot : 11.10.2013. at 11:47
Pa mi smo u osnovnoj školi svi imali takve adidaske sa prugama ali ne šuškave nego kožne.
I to su sa plavim prugama bile fora a sa crnim ne !?! Svašta.
Ufff, kud ode tema.... Zapravo, trebalo bi na Kutku za filozofski otvoriti topic "dobra stara vremena" ili tak neki sličan sladunjavi naslov...
Ovo je tema o rođendanima i darovima, a krenulo je s klincima u osnovnoj školi. Srećom, moje iskustvo iz prakse ide u tom smjeru da se prema kraju osnovne škole polako gasi praksa masovnih rođendana, pa se poziva 3-4 dobra prijatelja na pizzu, a budući da se ti klinci dobro poznaju, lakše je odabrati dar. Uostalom, daš štajaznam 50 kn ili 100 kn i nek si biraju. A za ove mlađe koji još masovno slave nekako mi je neprimjereno davati koverte s novcima u toj dobi ili naručivati iste...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 11.10.2013. at 11:55
o, tek na faksu sam doživjela pravu šminkerijadu među "alternativcima", družila sam se jedno vrijeme s jednom alter ekipom s juga, ti su više vremena provodili u razgovoru o odjeći, kosi i stilu, nego sve moje koke u srednjoj)
mada sam više naginjala alternativcima ovakve skupine su mi bile presmješene. Imala sam susjedu punkericu kojoj je jednog dana došla frendica iz razreda i rekla da joj se sviđa jedan njezin frend punker ali problem je što taj hoda samo sa punkericama pa kao ova bi za prvu ruku posudilanešto odjeće dok garderobu ne obnovi. Trebalo joj je jedno šest mjeseci da postane prava punkerica, odnosno valjda dok ne istrijebi svu ne punk robu iz ormara i "zavoli" punk scenu, tad su i prohodali jel.
pa ove superga tenisice su buile must have i kod nas
ali mi smo ih zvali "talijanke"- mali seljačići
evo supergica http://wall.hr/fashion/tenisice-sestara-olsen/
pokušavam naći i šangajke , al mi ne ide od ruke![]()
da, da, to su te "smrdeče"
Joj, obožavala sam svoje tamno plave superge (da, imala sam ih, doduše, tek kad sam sama uštedila za njih), jedini je problem bio što bi se jako usmrdile, a kad bi se oprale, dobivale su nekakve žućkaste mrlje.
Sad nema šanse da bi ih obukla, počela sam cijeniti svoja stopala![]()
hm, imala sam puno pari takvih tenisica u životu, ali tko zna jesu li bile superga.
Ako su superga skupe onda sigurno ne jer nikad nisam baš ulagala u tenisice
Kupila bih si onakve šuškave Lotto alo roze ili ljubičaste ili kričavo zelene a takve su koštale 20 tisuća lira.
Samo sam jednom u životu kupila Starke i to isto za svoje, ušteđene novce.
loto patike su došle na fakultetu
najsuperije su bile bijele sa plavim znakom
apri i ja opet nismo generacija. kod nas su postojale samo univerzalke
http://www.kupindo.com/Muske-patike/...verzalke-br-42
i kada si ih dobio, prvo si ih morao malo zgrebati i zmazati kako ne bi tako bbijelo blještale.
nekako mi se čini da ista bijelo crna kombinacija postojala s pumom, ali nisam baš sigurna.
SF je bilo dobiti najkice (Nike) negdje iz vana - čista egzotika
evo ja isto nisam znala da se te zovu tako, ja sam imala dunlop. na tim sam imala zuljeve od zadnjeg ruba, ove dunlop koje sam ja imala su imale jastucice :pepeljuga:
E takve su kod nas u osnovnoj školi svi imali, pa i ja, ali nisu takve bile na cijeni nego isto tako bijele sa plavim prugama.
Imale su i one neko ime.
Nano di nađe ovaj link s organizovanim transportom![]()
frend vasa generacija je nedavno bio tuzan jer su mu se universal raspale
ja sam došla u srednju iz malog mjesta
u rijeku, u "elitnu" srednju školu
većina djece u razredu su bila djeca pomoraca i liječnika
prvi put čula za starke, za superga tenisice, sjećam se da sam se malo jadno osjećala u mom yassa skafu, a svi u skafanderima iz trsta, s 2 lica kojima su se skidali rukavi, mislim dolomite ili kako se već zvala marka, bili su 280 000 lira, meni nedostižni
ma montice
mislim, ima i dolomite
nego, NANO I BEBA
prestani stalno govoriti da smo generacija; ti si starija od mene!
Imala sam susjedu punkericu kojoj je jednog dana došla frendica iz razreda i rekla da joj se sviđa jedan njezin frend punker ali problem je što taj hoda samo sa punkericama pa kao ova bi za prvu ruku posudilanešto odjeće dok garderobu ne obnovi. Trebalo joj je jedno šest mjeseci da postane prava punkerica, odnosno valjda dok ne istrijebi svu ne punk robu iz ormara i "zavoli" punk scenu, tad su i prohodali jel.
U tim sam potkošuljama provela sav svoj studentski vijek, jedna za spavanje, ostale za hodanje, tata bio u vojsci (tada već HV) pa bilo potkošulja ko u priči. Na skoro svakoj fotki ja u toj maslinasto zelenoj majičurini.a hit je bila zelena, JNA majica, u stvari potkošulja.
u moje doba se ta potkošulja nosila PREKO majice kratkih ili dugih rukava
Iz današnje perspektive i mode, uskići, sve nešto prati tijelo, i kod curica, i cura, i žena, nigdje više ne možeš naći takvo nešto vrećasto da pada, osim ako je nekomu pidžama. Meni su tada bile te potkošulje baš drage,
a na mladu licu i tijelu sve ionako lijepo stoji, možeš si dozvoliti i isprano, i raščupano, i s milijun đinđa koje vise oko vrata i oko ruku. Da se danas tak "opremim", joj, bilo bi sigurno da imam neku dijagnozu.
Kod nas u srednjoj isto svi nosili te Dolomite i razne druge marke, s dva lica. Veći šminkeri i montonice.
A Lotto, i Superga, i slične...to je bilo pod normalno.
Ajme, potisnula sam sve to!
Joj, nadam se da kod vas barem dečki nisu nosili rajfove. Aaaa, kad se sjetim!
ne
al su nosili bijele sportske čarape i koledžice
beat that