Ispustila sam bitnu informaciju kod spominjanja rajfa. Briljantin u kosiivarica prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Ispustila sam bitnu informaciju kod spominjanja rajfa. Briljantin u kosi
A spitfajerice? Ili kako se to već piše.
a one rebatinke na flekice, stonewash kao
jao, jao, tata pomorac, mi mu u nekoliko pisama objasnjavale sto zelimo
i da zelimo da je to jako isprano
a kad je dosao s njima iz singapura, to vam ne mogu opisati, te fleke, kakve su bile
plakale smo nezahvalnice danima i mjesecima, ombla je valjda narasla
jos i sada se tog sjetimo
E, spitfajerice i kožnjake, to je nosila moja ekipa u srednjoj.
Kasnije sam skontala da spitfajerice nose i navijači pa mi više nisu bile simpa.
U moje doba su se nosile zepe u školi, vojničke torbe na jedno rame, karirane košulje i uske traperice i to je bilo to
Prve starke sam dobila u 1. srednje bile su prljavo roze boje i to mi je sestra donijela iz Canade.I dan danas obožavam starke, ali sada ih imam u bijeloj boji.
Može vizualizacija - gospođa, 4 banke, kosa do guzice, isprana potkošulja, šarene hlače uske (je da je to sad opet moderno, ali za koga), sto narukvica oko ruke, isto toliko oko vrata, sve neke ala indijanske, crvene starke, prestarile skroz, al još nije cijeli đon otišao, na glavi neka totalno luda kapica iz ondašnjeg dućana "Super stuff", tamo kod Perkovčeve, ako se tko sjeća, mjeseci rada preko SC-a trebali su da se od tamo nešto kupi. I sad ja u tomu, imam neke svoje fotke, tada je to to, ali nije sve baš za svaku dob.
A jel se netko sjeća pomame farbanja traperica s početka 90-tih?
nisam procitala sto ste napisali, pa se mozda ponavljam.
najmanji problem i najlaksa opcija se je od mase izdvajati ili ne izdvajati odjecom.
prilicno jeftino rjesenje, ako me kuzite.
meni je stavrno potpuno svejedno da li ljudi oko mene nose hreljic, benneton ili chanell, dok sebe i druge u ljudskom smislu ne definiraju preko toga.
eto bivsi papa, je nosio pradu, marissa mayer obozava dizajnerske krpice, ali niti bivseg papu definiraju pradne cipele, niti ljudi mayer (niti ona sebe) (ceo yahoo) kodiraju preko oscar dela renta haljine.
socijalizacija djece i prepuberteljija i pubertetlija se odvija u njihovom mikrosvemiru. prilagodavanje grupi ili odvajanje od nje (prilagodavenje grupi, drustvenom kodeksu je evolucijska kategorija) se djelom odvija i preko vanjskih manifestacija, izgleda, ponasanja, govora, izbora skole, glazbe, knjiga, kazalista, nacina na koji se izrazavas..itd..itd
pa eto djeca nauce pristojno pozdravljati, izaci pocesljani i opranih ruku u svijet...ponasati se u grupi, cekati u redu i jos milijun sitnica i krupnica. i sasvim dobro oni kodiraju sve one znakove koje smo mi odrasli razvili da bi na neki nacin neverbalno izrazili svoj status, svoju grupaciju, svoje pripadanje nekoj skupini. (ovdje status ne mislim pejorativno)
potpuno je jasno da vrednovanje ljudi i sebe kroz to sto imas ili nosis, nije vrijednost kojoj tezimo.
medutim pridavanje takve paznje stvarima kao takvima, te misliti da ce to sto ce nam dijete s 10 godina uocavati koorelaciju (ako je uopce ima u tolikoj mjeri) izmedu ne podilazenju masi i grupi, u bitnim stvarima, ako grupa misli i djeluje, rasisticki, protiv zakona, samodestruktivno (droga, alkohol) je u mojim ocima prilicno naivno.
ta ce refleksija dolaziti polako, proces traje dugo, i treba ga u nekoj dobi dati djeci u ruke, a mi smo kao suvozaci sa dodatnim komandama. (vertex lijepo objasnila)
ja uopce ne razumijem, kako vi mislite da ce dijete to u dva dana razumijeti i usvojiti. cini mi se da od njih ocekujete brzinu koji oni naprosto ne mogu savladati.
a stupanj te refleksije te integritet i karakter koji zahtjevate od djece u toj, nemamo ni mi sami.
pa dajte im vremena.
i fokusirajte i naglasavajte ono sto je bitno, ono sto je dobro. i budite iskreni i prema njima i prema sebi.
cime se mi to silno izdvajamo iz mase?
isli smo do lampaduse u primili te nesretne izbjeglice nama doma?
bili smo sa sanaderom u NY-u, pa smo ga odmah prijavili uskoku?
osnovali smo novu partiju?
ponudili svijetu novi model razvoja bez konstantnog rasta?
kad nam muz/zena poklone nesto za npr. 20 godisnjicu braka, kazemo ne dragi/draga, uplatiti cemo taj novac gladnoj djeci u somaliji.
kad smo na nekoj sluzbenoj veceri, se lijepo nasmjesimo i uljudno nasam poslovnom partneru, ili nadredenom, kazemo da ja recimo njihova prezentacija bila cista katastrofa? (a bila je recimo)
dodemo na sluzbenu veceru bankovne koorporacije obuceni u gumene cizme, ispranu drvosjecnu kosulju, jer naravno mi smo tako individualni, te nikako ne radimo sto radi masa i ostali, a jelte gumene su cizme sigurno udobnije nego spicaste salonke. a posto je odjeca tako nevazna i bezvezna, sto nije svejedno u cemo cemo doci na veceru?
(i svejedno je u sadrzajnom smislu, ali smo mi nas svijet radi lakseg snalazenja, organiziranja, kodirali sa raznim meksim ili tvrdim kodeksima, kojih se manje vise drzimo, te ih rusimo kad postanu kontraproduktivni)
i sto vise mislim, ma skroz je cudnovato da mi svi tako zivimo u nekim manjim ili vecim stanovima, i kucama . ko i pero, ko i ana.
mislim da bi se super moglo zivjeti i u prikolici, pa imamo i krosnje drveca, i neke spilje u okolini, pa malo ovece kucice za pse nisu za baciti...
no znam, zabrijala sam...
Posljednje uređivanje od seni : 11.10.2013. at 13:36
tema je ta
Aaa ja se sjećam, a kameno pranje traperica?!
pa lijepo elegantno, promijeni temu, te pocni pricati o necem drugom, pametnijem i boljem. i sto to cesce cinis /cinite, bit ce manje vremena za drugo.
pobjegao mi dodatak:
na to sam ja nakon mjeseci i mjeseci praznih "prodika" dosla. ne nuzno o odjeci, to nam nije neki problem.
ne djeluje uvijek, nije savrseno, ali je korisnije i efikasnije od zgrazanja i moraliziranja u "prazno".
to moj muž nosi još i danas - rekla sam mu da ću je zapaliti, a sada mi se počela sviđati.
Mi smo nosili široke prugaste majice i onda jednu stranu zavezale u čvor - majca se nakon toga dobrano deformirala. I šta se dogodilo - moja kći isto ponekad zaveže čvor na majica- krug u modi se zavrtio
Nisi zabrijala, btw. hvala ti na ovom postu, podsjeća na neke stvari.nisam procitala sto ste napisali, pa se mozda ponavljam.
najmanji problem i najlaksa opcija se je od mase izdvajati ili ne izdvajati odjecom.
prilicno jeftino rjesenje, ako me kuzite.
meni je stavrno potpuno svejedno da li ljudi oko mene nose hreljic, benneton ili chanell, dok sebe i druge u ljudskom smislu ne definiraju preko toga.
eto bivsi papa, je nosio pradu, marissa mayer obozava dizajnerske krpice, ali niti bivseg papu definiraju pradne cipele, niti ljudi mayer (niti ona sebe) (ceo yahoo) kodiraju preko oscar dela renta haljine.
socijalizacija djece i prepuberteljija i pubertetlija se odvija u njihovom mikrosvemiru. prilagodavanje grupi ili odvajanje od nje (prilagodavenje grupi, drustvenom kodeksu je evolucijska kategorija) se djelom odvija i preko vanjskih manifestacija, izgleda, ponasanja, govora, izbora skole, glazbe, knjiga, kazalista, nacina na koji se izrazavas..itd..itd
pa eto djeca nauce pristojno pozdravljati, izaci pocesljani i opranih ruku u svijet...ponasati se u grupi, cekati u redu i jos milijun sitnica i krupnica. i sasvim dobro oni kodiraju sve one znakove koje smo mi odrasli razvili da bi na neki nacin neverbalno izrazili svoj status, svoju grupaciju, svoje pripadanje nekoj skupini. (ovdje status ne mislim pejorativno)
potpuno je jasno da vrednovanje ljudi i sebe kroz to sto imas ili nosis, nije vrijednost kojoj tezimo.
medutim pridavanje takve paznje stvarima kao takvima, te misliti da ce to sto ce nam dijete s 10 godina uocavati koorelaciju (ako je uopce ima u tolikoj mjeri) izmedu ne podilazenju masi i grupi, u bitnim stvarima, ako grupa misli i djeluje, rasisticki, protiv zakona, samodestruktivno (droga, alkohol) je u mojim ocima prilicno naivno.
ta ce refleksija dolaziti polako, proces traje dugo, i treba ga u nekoj dobi dati djeci u ruke, a mi smo kao suvozaci sa dodatnim komandama. (vertex lijepo objasnila)
ja uopce ne razumijem, kako vi mislite da ce dijete to u dva dana razumijeti i usvojiti. cini mi se da od njih ocekujete brzinu koji oni naprosto ne mogu savladati.
a stupanj te refleksije te integritet i karakter koji zahtjevate od djece u toj, nemamo ni mi sami.
pa dajte im vremena.
i fokusirajte i naglasavajte ono sto je bitno, ono sto je dobro. i budite iskreni i prema njima i prema sebi.
cime se mi to silno izdvajamo iz mase?
isli smo do lampaduse u primili te nesretne izbjeglice nama doma?
bili smo sa sanaderom u NY-u, pa smo ga odmah prijavili uskoku?
osnovali smo novu partiju?
ponudili svijetu novi model razvoja bez konstantnog rasta?
kad nam muz/zena poklone nesto za npr. 20 godisnjicu braka, kazemo ne dragi/draga, uplatiti cemo taj novac gladnoj djeci u somaliji.
kad smo na nekoj sluzbenoj veceri, se lijepo nasmjesimo i uljudno nasam poslovnom partneru, ili nadredenom, kazemo da ja recimo njihova prezentacija bila cista katastrofa? (a bila je recimo)
dodemo na sluzbenu veceru bankovne koorporacije obuceni u gumene cizme, ispranu drvosjecnu kosulju, jer naravno mi smo tako individualni, te nikako ne radimo sto radi masa i ostali, a jelte gumene su cizme sigurno udobnije nego spicaste salonke. a posto je odjeca tako nevazna i bezvezna, sto nije svejedno u cemo cemo doci na veceru?
(i svejedno je u sadrzajnom smislu, ali smo mi nas svijet radi lakseg snalazenja, organiziranja, kodirali sa raznim meksim ili tvrdim kodeksima, kojih se manje vise drzimo, te ih rusimo kad postanu kontraproduktivni)
i sto vise mislim, ma skroz je cudnovato da mi svi tako zivimo u nekim manjim ili vecim stanovima, i kucama . ko i pero, ko i ana.
mislim da bi se super moglo zivjeti i u prikolici, pa imamo i krosnje drveca, i neke spilje u okolini, pa malo ovece kucice za pse nisu za baciti...
no znam, zabrijala sam...
(Ali ja svejedno nedam tu hiljadarku godišnje za rođendane)
vidis vidis :Djoj, super postovi am, vertex, seni, casa...
ne i apri.
one koje su duže na forumu, u više navrata su imale priliku pročitati, al hbg, sori, došlo je vrijeme za ponavljanje moje traume iz djetinjstva.
svi u školi imaju superga tenisice sa onako širokim vezicama, mašnama. (ok, ne svi, naravno, al kul cure).
mama s kolegicom ide u trst.
ja i kćer od kolegice naručimo te tenisice. jedino to.
i, njih dvije, pametne, apri i leovide na ponte rossu, iste takve, al duplo jefitnije. a nije da sad nisu imale novaca. msilim, nismo mi nikad imali novaca, al za to su imale.
i kupe te. falše. s nekakvim šugavim vezicama. ni s od superge.
isss, razočaranja, nikad takvo, kad sam vidjela što mi je donijela.
i to još uz tu vašu priču, koje marke, ti bi marke, šta fali, iste su, marke u životu ništa ne znače, ne moraš biti kao svi truć blać truć, ko da kineski priča, ništa ne razumijem, kakve veze imaju tenisice koje želim sa mojim životom, mojim karakterom, budućnosti, o čemu ova smajl
da je bar rekla, ne dam pare i gotovo. nee, nego te još uvjerava kako ja u stvari to ne želim i nemam pojma zašto želim i želim samo zato što svi imaju. đizs. i sad se nanerviram smajl
neki dan sam se sjetila jednog (od niza :D) dogadjaja iz djetinjstva, ukljucujucu i fazu fade to black
i tako ona ode u trst (ona je pak tad htjela da sam ja sminka i silno se trudila, danas mi suza dodje na oko kad se sjetim mojih reakcija) i ja zelim samo crne majice, one s pontica. i dolazi stara i donosi mi crnu majicu, ja je otvorim, a ono na prednjici oooogroman sareni sljokicasti leptir. i ja koma, uzas, sta mi mi je to donjela...nikad je nisam obukla, danas mi zaoi sigurno je kostala puno vise od crne majice s pontica.
kako kroz svoju djecu i moje roditeljstvo analiziram mene ko dijete i starce ko roditelje, tako vise kuzim zasto su radili sta su radili i posramim se svojih reakcija.
nakon 2g, povela me u trst da mi kupi marte koje su bile "protivnoj njenoj religiji". i na maturalnu sam isla u martama. krizala se.
no, puno godina kasnije ulovila sam je kako se hvali s time sto sam na maturalnu isla u jipi haljini koju sam sama nacrtala i trazila od tete da mi sasije i u martama, kako sam imala svoj stil i nisam podlegla utjecaju drugih, a ni roditelja.
al ja zaista, zaista, ne brijem na marke, ni ne znam pol marki koje postoje u svakodnevnom zivotu prosjecne zene, kupim ono sto mi se svidi i sto se moze ugurati u novcanik.
i ponavljam, da mi dijete zaista zeli nesto sto je meni osobno odbojno i neprihvatljivo, prihvatila bi njen odabir, no ako to zeli jer ju pritisce okolina, i ona to zeli samo da se uklopi, razgovorom bi pronasla zaista uzrok tome i radila na rjesavanju tog problema.
ne znam odakle ideja da itko od nas istrese ono što ima pred dijete i očekuje promjenu onoga što nam se ne sviđa.
pa valjda ta djeca žive s nama, uče od nas "usputno"...
niti se promjene preko noći događaju, niti se "preodgoj" može preko noći realizirati.
jipi je hipi. isteko edit.
Leo, ja ne razumijem sto si ti bila kriva u toj situaciji? Ja mislim da je tvoja majka pogrijesila- trebala je ispostivati tvoju zelju i kupiti ti jeftinjarku ili ti rec da ti ona takvu odjecu nece kupovat i bok. A ovako na kraju imas nesretnu klinku, potrosene pare i nenosenu majicu. I naravno 20 godina poslie guilt trip.
Uglavnom potpisujem seni, nase zelje uglavnom nisu tako cisto motivirane kao sto si mi utvaramo. I to sto nam ne trebaju starke vise ne znaci da ne podlijezemo drustvenim pritiscima. I pogotovo mislim da nema loseg u zeljenju.. Ali i sama se uhvatim da sina kritiziram jer zeli nesto sto je meni neprihvatljivo. A neb mi palo na pamet kakve ja sve idiotarije na dnevnoj bazi zelim..
ma nisam bila kriva, samo osjecam krivnju jer se trudila, ono, da me uklopi u svijet oko mene, a ja sam na to bila ljuta.
ocu reci, tad sam samo bila pistof i to pokazala, danas znam da je radila u najboljoj namjeri i da je zeljela najbolje za mene. mozda je fulala, al ja sam to tada dozivjela malko drugacije nego sto to dozivljavam danas. danas mogu razumijeti nju i mogu suosjecati kako se osjecala tada. tad nisam. tad sam bila skoncentrirana samo na sebe. i buntovna, ofkors.
nesto poput sina od AM koji zeli one kineske igracke
leo, i sad si opet skoncentrirana samo na sebe, jer sad si ti u ulozi svoje mame, pa umjesto da vidiš svijet kćerinim očima i malo se odmakneš od sebe, ti navlačiš vodu na svoj mlin i umišljaš kako je upravo tadašnji majčin pogled (i sadašnji tvoj) onaj pravi
ne znam bas. moja samnom nije pricala o takvim stvarima. ja sa svojom pricam. i uzimam u obzir sta mi govori i kako mi govori.
s obzirom na njenu dob, dobar dio odgovornosti jos uvijek je na meni, zar ne? jos uvijek ja povlacim linije i crte, a tako i treba, zar ne?
jer da to ne cinim linija ne bi bilo i otislo bi se u apsurd.
Ma ja te malo zezam (ok, ne baš sasvim :D)...a tvoja curica je stvarno još mala, ali tim više mi je zbunjujuće što već brineš neke pubertetske brige :D
Moja je prijateljica bila sretna kad je sinu tinejdžeru povoljno kupila košulja. I on ju je sretno nosio, dok mu nije rekla da je kupila na placu. Naljutio se, bio nesretan, bacio košulju i nije ju više htio ni pogledati. A ona se došla meni jadati na nezahvalnog sina. I tako, zbog te nesretne košulje sad imamo dvoje nesretnih ljudi.
Aj dosta je bilo gluposti i filozofije!
Svi oni (a i mi) imaju ovisnički potencijal, i same ste rekle, ili da vise za monitorom, il će u kladionicu, ili da da budu šopingholičarke, ubijaju se u slatkišima, ljenčiguzanju....mi smo tu da neke stvari detektiramo i pinkicu korigiramo gdje se može i treba.
Nego, ode moja i danas na rođendan, a meni srce nije dalo da pošaljem čiste pare nego dala 50 kuna (kao, treba 100), a ostalo neka joj kupi nešto. A mala skuplja za..., joj, ne smijem reći, al da je crna nevolja, nije.
De dajte mi uplatite štogod, ne trebate puno nego svaka po malo, ovaj laptop mi crkava, trebala bih novi
ima ona predpubertetske fore, ne brini.
gle, osobno ne volim na klinkama vidjeti lak na noktima. pa tako ni na svojoj. moj stav. no dosla je jednom i rekla kako je N. imala nalakirane nokte i da bi ona isto zeljela. ne zato jer je N. imala vec jer joj se svidja i htjela bi vidjet kak joj stoji. pa sam joj dopustila i nalakirala.
al kad mi dodje da svi jedu onaj vodeni sladoled u onom crijevu, za koji znam da joj se ne svidja i da je odvratan i da ga nece pojesti i da ce biti bacen novac i da ga zeli samo zato jer ga imaju svi u parku, necu joj ga kupiti, pa da dodje i pedeset lipa.
sad, jel to slatkac, monsterhaj, mobitel, balerinkice te i te...nema razlike.
ima ako je nesto od toga lak za nokte.
i to su finese. naizgled se mogu ciniti bez neke razlike, al je ima, i po meni velike.
pa kad ti bude rockas, zasto ne?Aj dosta je bilo gluposti i filozofije!
De dajte mi uplatite štogod, ne trebate puno nego svaka po malo, ovaj laptop mi crkava, trebala bih novi
frendici smo tako skupili za HD.
sama za njega ne bi imala, a bez njega nema laptopa. laptop je jako veseli. kupili smo joj nesto sto joj zasta treba i usrecili je.
istina, mogla je dobiti jednu maramu, par nausnica, domaci pekmez, butelju vina, stagod.
a mogla je i lovu za HD.
neka, hvala, bolje i deseti šal i rukavice nego sakupljanje, to se pretvori s godinama u neku vrtnju, obvezu, pa što je bilo lani, pa što ovoj, a što ćemo sad onoj, pa jel dovoljna cifra...Mima je već pisala, u obrt sve to ode. Ajde za godišnjice neke, posebne prigode, odlazak u mirovinu.Ili tek iznimno.
I opet, kao i za većinu toga, ni idu iste stvari za odrasle i djecu.
Nismo ista kategorija.
a i šalila sam se
onda imas cudne frendove :p
kakav obrt. opet me opterecujete
uh, i mene bi razveselio jedan terabajt
ja ne vidim neki problem u skupljanju novca. na taj način također iskažeš pažnju, usrećiš nekoga. posebno ako se pažnja mjeri u terabajtima
x
na taj način također iskažeš pažnju, usrećiš nekoga. posebno ako se pažnja mjeri u terabajtima
suti anci, kasno sam se sjetila, a upravo zongliram medju hardovima, sve mi se crveni
ne kuzim se u legice pa ako netko zna koje da kupim djeteu od 4god.?bricks,duplo meni to sve isto
duplo
jel bi ovo bilo ok http://www.emmezeta.hr/igracke/lego-...kutija-kocaka/
Posljednje uređivanje od ki ki : 12.10.2013. at 10:48
Moji su se s 4 vec igrali s normalnim legicima.
To bi bilo super ali moguće da dijete već ima te osnovne setove kocaka, ja bih radije kupila npr. ovo
http://www.emmezeta.hr/igracke/lego-...-5683-trznica/
ovo mi je super.
ma to je za moga sinka koji do sada nije nista imao od legica,bio je godinu dana u fazi puzli pa tek sada trazi lego kocke
pa ne znam s cim da krenemo ,znaci sad ce za par dana imati 4.rodendan
Po meni, s 4 godine slobodno preskoći Duplo i krenite s normalnim Legićima.
Nije premali da bi ih mogao progutati, a takitak ćete na koncu završiti na njima (pa bolje od početka ulagati u njih).
Moja ima 4,5 god i od 2,5 god "je na malima" Duplo uopće nije doživjela, iako sam ja nadobudno nabavila prekrasnu princezu s konjem kojoj se skidala haljina i imala je dlakavu kosu koja se mogla češljti...to je bilo za mene, mala je rekla "blak!" i otela seki njezine normalne Legiće i samo nabavljamo nove setove.
Moje se jos igraju s lego duplo
Mada, nekako su vise u djiru playmobilea i schleicha i to sam nadokupljujemo :rolleyes:
i mojaMoje se jos igraju s lego duplo
Mada, nekako su vise u djiru playmobilea i schleicha i to sam nadokupljujemo :rolleyes:
sa 10 godina još slaže duplo
a o ovo drugo što anci nabraja
ovisi o djetetu, moja je prave legiće počela doživljavati tek sa 7-8 godina
I moja se još igra sa Duplom, a to me i ne čudi jer od "pravog" Lega ima samo setove koji se slažu po uputama, a to ju ne zanima predugo.
Lego Friends je za nju totalni promašaj.
evo deda mu kupio ove http://www.emmezeta.hr/igracke/lego-...-plavi-kovceg/
valjda ce mu biti interesantne
Posljednje uređivanje od ki ki : 12.10.2013. at 16:35
zaista ovisi o djetetu jer moja starija nikad nije fermala legice, a mladja je ljetos cak slagala klasicne legice, al dobro, ona navuce i cipelu na sniranje sama i provuce znirance iako jos ne hoda. starija je to savladala s ne znam ni ja koliko godina
moja obožava friendsice
i police
ki ki, mislim da je deda odlično izabrao
mali zadovoljan,vec smo ih malo slagali
Ovo je točno - ta djeca žive s nama, ALI sigurno tu i tamo dođu u fazu da se moraju pobuniti protiv vrijednosti koje vide u roditeljskoj kući, ako ni zbog čega drugog - onda da vide kako je to. Većina kasnije podvuče crtu i vrati se izvornim vrijednostima ako se u dubini slaže s tim (nije pravilo).
Prošla sam to na svojoj koži u mladosti (bunila se protiv nepostojećih ograničenja...) i već vidim da ću uskoro to dočekati i u roditeljskoj ulozi. Ne nužno na području odjeće i izgleda općenito, ali nekih stavova - to svakako. A kad bolje razmislim, odjeća/izgled je tako bezazlen način da čovjek nauči formirati svoj stav. Pa ako bude morala biti markirana odjeća - nek bude, ukoliko se moja djeca sama snađu kako da financiraju razliku u cijeni od onoga što im ja mogu (ili želim) priuštiti i onoga što žele.
Djecu, naime, ne odgajaju samo roditelji. Utjecaj okoline je važan, ne nužno vršnjaka nego je to puno šira priča. Ali već je preširoko otišlo od topica o rođendanima.
pa meni je ok ako je to radi bunta, prihvacam bunt, on mi je legitiman. ali ak je u pozadini nesto drugo, onda to necu zalijevati, smatrat cu korovom, a svi znamo sta korov radi biljkama oko njega
naravno, nitko nije ni pomislio drugačije
već htjedoh reći da žive s nama i mijenjaju nam se pred očima
nij eko u američkim filmovima, da samo jedno jutro osvanu neki vampiri
pa tako ni taj 2preodgoj2, "kažnjavanje"... ne dolazi exkatedralno, već postupno
Definitivno se mijenjaju zajedno s nama. Ili se mi mijenjamo s njima. Ja sam recimo ovaj tjedan odahnula jer su mi mlađeg sina popustile neke pretpubertetske mušice i počeo je samoinicijativno učiti, bez ikakve prisile. Eto, da ne bude da nas čekaju samo neugodna iznenađenja, zna biti i ugodnih i čini mi se da je omjer 1:1. Ja sebe tak stalno moram podsjećati da mi djeca nisu male bebe, da sami znaju što je ok, a što neprihvatljivo. Ali to ne znači da treba prestati gledati što rade. Gledat ćemo još dugo, vjerojatno dokle god budemo po svijetu hodali.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom