Pa, moram priznati da se i ja s njima slažem. Jasno da maturant treba biti pismen, ali da bodove na upisu na FER nosi matura iz HJ, to mi stvarno nije logično.
A opet, da se mora polagati I matura I prijemni, to mi se čini kao preveliko opterećenje.
Printable View
Pa, moram priznati da se i ja s njima slažem. Jasno da maturant treba biti pismen, ali da bodove na upisu na FER nosi matura iz HJ, to mi stvarno nije logično.
A opet, da se mora polagati I matura I prijemni, to mi se čini kao preveliko opterećenje.
Bas to mi vrli kukcev otac kaj ce malom na tehnickom fwksu hrvatski
Vjerovqtno su samo neki pojedinci cjepidlake ko moj sef ali on je zarsio fsb
sto ce im hrvatski? stvarno to pitas? sa svih fakulteta izlaze nepismeni VSSovci, pravopis 0 bodova, izrazavanje 0 bodova... i sto ce im hrvatski?
Hrv im je samo na maturi bilo bi bolje da imaju poslije ko predmet
Ko i doktori da imaju krasopis
Nekad se i polagalo tako. Ali matura je bila "obična", a ne državna, i bila je sasvim drukčije koncipirana.
Osobno, ne mislim da je državna matura loša ideja, samo neke stvari u provedbi očito zapinju. Za početak, nije dobro da je učenicima matura ovakvog formata prvi takav ispit s kojim se susreću tijekom školovanja. Zato je i stres još veći. Ne znam gdje su nestali nekadašnji nacionalni ispiti?
Jedno vrijeme ih je bilo, nekoliko godina prije uvođenja državne mature, kao neka vrsta pripreme cijelog sustava. Pokušat ću se sjetiti kad točno.
ok, to je nakon mog vremena :)
Mislim da je to bilo u periodu 2006.-2010. ili tu negdje.
A kako izlaze nepismeni, kad polažu državnu maturu i moraju položiti najmanje B razinu HJ da bi upisali faks???!!
Nekakva vrsta mature se uvijek polagala, i ja osobno nemam ništa protiv toga da se polaže hrvatski ili engleski na neki način, a još bi najbolji bili takvi nekakvi 'državni' ispiti (i u osnovnoj školi).
Ali mi je glupo da broj bodova na maturi iz HJ utječe na poredak studenata na FERu.
Medicina u ZGB koliko ja pratim ima i stranaca. Tako da su si dali slobodu kako sve studnete izabrati.
I sad jos jedna sitnica. MIOC je skola, kao i sve druge, nije bogom dana, kao sto jednom takvom doma objasnjavam. ima i drugih skola. znanje generalno postaje sve krhkije i slabije. bez obzira jesu li djeca iz nobles gimanzije ili iz neke strucne skole iz mrnduše donje.
a mozda sam ja samo ostarila i mislim si ah ta danasnja mladez.
svim koji su upisali zeljeni fakultet zelim srecu i veselje u studentskom zivotu.
a mamama da se konacno opuste i planiraju gdje bi s djecom na godisnji odmor prije napuste gnijezdo.
Nemojte da dijelimo opomene i kljucamo temu.
S pol guzice se slažem sa zadnjom rečenicom, ali iz životnog iskustva znam da to nije nebitno. Stručni članak treba znati napisati, kao esej.I u drugim područjima jezik je bitan. Silno me nerviraju nepismeni tehnički tekstovi, a još više npr upute za uređaje koje su loše napisane. U današnje vrijeme poslovne komunikacije e.mailom, rastu mi rogovi kad vidim da je neki magistar struke u ponudi napisao "jedinićna cjena" ili neki sličan užas. B razina hj za sve struke je minimum.
Kako? Ne drvi se po pravopisu u OŠ, od 5. do 8. r. pišu po 3-4 sastavka godišnje, ali zato PPT prezentacije bujaju, a ne dao ti Bog da na njima napišeš punu rečenicu, samo natuknice.
Lektire se ne čitaju i to bez posljedica, a obrađuju se šablonskim pitanjima na koje djeca šablonski odgovaraju (prepisuju s neta), a učitelj svaki put pokupi 4-5 bilježnica jer "kamo bi stigao da uzme 150 bilježnica za pročitati i ispraviti".
Imam primjer, učenica prije 5 godina ne prođe na medicini Ni u Zg ni Ri , plače , vrišti, zove me njena mama da ne zna što će...Mala je to baš osobno shvatila. A i po mom malo zabrijala.
Uspijem ju nagovoriti da proba upisati jedan drugi fakultet, i shot story long, jučer je diplomirala, prva od svih, plus može birati posao, i još joj se nudi daljnje školovanje.
Neki iz njene generacije koji su upisali tu famoznu medicinu su ostali zaglavljeni negdje između druge i treće godine.
Dakle, nije smak svijeta.
I da, ova moja beba ja završila niskoprofilnu jezičnu gimnaziu sa vrlodobrim uspjehom. ;-)
Ima ih koji već i u Miocu izgore, a kako onda neće na fakultetima.
Ja znam samo jednu koja je nakratko posustala, ali je završila medicinu i danas je uspješna liječnica koja je specijalizirala ono što je željela.
Puno više znam uspješnih studenata sa, kasnije blistavim liječničkim karijerama i doktoratima prije 35.
Nego, imamo maturanticu sa 100% riješenim hrvatskim na A razini i, zanimljivo, ona kaže da uspjeh na maturi ovisi o tome koliko se radi u srednjoj školi.
I da, nije iz Mioca. To ni ne čudi jer je nastava iz hrvatskog u Miocu loša.
Možda se sad kaj popravi nakon što dođe do kadrovskog pretumbavanja.
Sent from my iPhone using Tapatalk
https://www.jutarnji.hr/vijesti/obra...ek-50/9129626/
Zaboravila sam link.
Sent from my iPhone using Tapatalk
kakvo kadrovsko pretumbavanje u miocu?
Bravo!
Ja uvijek spominjem mm-ovog rođaka koji je silom želio upisati Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, ali je pao prvi put (on je iz Slovenije, jedini problem mu je bio jezik, pa je godinu pauze potrošio samo na učenje hrvatskog). Iduće godine je došao ponovno, ali se unaprijed pripremio i rekao: Ako ovaj put ne uspijem, znači da to za mene nije najbolji izbor.
Uspio je, uredno završio studij i već nekoliko godina radi u struci, ali mi smo se potrudili da taj primjer i ovu rečenicu naša djeca dobro zapamte. Ponekad ti život ponudi mala vrata, koja se na duge staze pokažu boljim izborom. maria, tvoja učenica je pravi primjer takve situacije. Dobro si je savjetovala, a ona je imala dovoljno zdrave pameti da te posluša. :ghug:
cini mi se da je umjetnost zivota:
ne dati ni da te svakodnevnica samelje pa da vise ni ne sanjas, ni ne zelis,
a opet ne dati ni da te snovi, zelje i stremljenja pojedu.
Mislim da si na pravom tragu. Doma već godinama vodim ratove sa sinom zbog tih nesretnih natuknica. Ja mu ne dam da tako piše lektire i zadaće, a on uporno drvi po natuknicama jer "profa nikad nije rekla da tako nije dobro" :roll: a promijenio je nekoliko nastavnika hrvatskog u 4 godine, i kod svih isto.
Dodatna otegotna okolnost je što se danas sve manje komunicira pisanim putem (tko još piše e-mailove u njihovoj generaciji?), čak ni sms-ove više ne pišu, nego najčešće komuniciraju emotikonima, sličicama i nemuštim kraticama (nezz, pozz i sl. :mrgreen:). U takvim uvjetima, učenje suvislog pisanja još je dulji proces.
Sve je to što vi pišete o nepismenosti i uzrocima vjerojatno istina, premda ja ne mogu reći da među kolegama npr. primjećujem upadljivu nepismenost, ali ono što sam ja htjela reći je da je situacija očito takva unatoč Državnoj maturi i bodovanju mature iz hrvatskoj jezika za upis na tehnički fakultet.
Stajem u red za potpis....
Ipak, nije svako zlo za zlo. Praksa čini čuda. Moj mlađi sin je u tehničkoj školi i nema bogznakakav program HJ, ali od prvog razreda morali su pisati opširne seminare i elaborate iz stručnih predmeta. Čovječe... u prvom razredu srednje škole ja sam morala sjediti s njim dok je to radio, jer se nije snalazio s velikim tekstovima, nije umio izdvojiti bitno i nije se umio izraziti riječima, ali moram ga pohvaliti - relativno brzo je pohvatao. Kasnije sam još samo povremeno gledala pismenost. Dogodi mu se da promaši (a vjerojatno i meni :-)) ali on je puno više napredovao pišući te seminare svaki drugi tjedan, nego pišući 2-3 školske zadaće ih HJ (uopće nisam vidjela da piše domaće zadaće - bilježnica iz hrvatskog mu je doslovno prazna, u cijeloj školskoj godini ispisali su valjda 5 stranica...).
Mnogi profesori zahtijevaju da u takvom seminaru bude 2000 riječi, što je višestruko u odnosu na zahtjeve eseja na DM, a materijal povremeno (ne i redovito) kontroliraju putem softvera za analizu vjerodostojnosti, kako ljudi ne bi samo kopirali s interneta, nego su primorani pisati vlastite tekstove. Dakako, ne piše se iz glave - podloga ima npr. tridesetak pitanja na koja treba odgovoriti punim rečenicama, a na kraju je zaključak.
Uz takav seminar obično se napravi i ppt, ako treba prezentirati materijal drugim ljudima, ali obično to nije samo prezentacija. Prezentacija je upravo to što joj ime kaže - sažetak.
U mom poslu nema puno službene komunikacije, tako da je kolokvijalni govor sasvim uobičajen, a ono što je baš službeno se u principu lektorira; ali ponavljam - sve se to događa unatoč državnoj maturi i bodovanju mature Hj na rang listi za tehnički fakultet.
I ja isto. Isto kao i iz te priče, nisam upala na ono što sam htjela, odnosno ja nisam upala na prvih 9 izbora jer nisam baš bila neka učenica. Državnu sam zapravo stvarno dobro napisala, ali tim mojim ocjenama ništa nije moglo pomoći. Pa sam upala na 10. koji je bio stavljen za svaki slučaj i voila! :mrgreen:
Sad ne mogu zamisliti ni da sam studirala nešto drugo ni da se bavim nečim drugim. Sve se to posloži u životu i od svega se može nešto izvući i napraviti, samo treba htjeti.
Za uspjeh u hrvatskom jeziku se slažem da je do nastave. Nisam riješila 100% A razinu, ali jesam 90 i nešto, a nisam ga učila. Nisam ni knjige za esej pročitala, samo sadržaje s interneta. Ali, profesorica u srednjoj nam je bila jako dobra i skoro pa sam uvjerena da je to bilo do nastave, do njenog načina predavanja i do mog slušanja.