Upisi na faks

[čokolada]

Kako? Ne drvi se po pravopisu u OŠ, od 5. do 8. r. pišu po 3-4 sastavka godišnje, ali zato PPT prezentacije bujaju, a ne dao ti Bog da na njima napišeš punu rečenicu, samo natuknice.
Lektire se ne čitaju i to bez posljedica, a obrađuju se šablonskim pitanjima na koje djeca šablonski odgovaraju (prepisuju s neta), a učitelj svaki put pokupi 4-5 bilježnica jer "kamo bi stigao da uzme 150 bilježnica za pročitati i ispraviti".

[tanja_b]

Kako? Ne drvi se po pravopisu u OŠ, od 5. do 8. r. pišu po 3-4 sastavka godišnje, ali zato PPT prezentacije bujaju, a ne dao ti Bog da na njima napišeš punu rečenicu, samo natuknice.
Lektire se ne čitaju i to bez posljedica, a obrađuju se šablonskim pitanjima na koje djeca šablonski odgovaraju (prepisuju s neta), a učitelj svaki put pokupi 4-5 bilježnica jer "kamo bi stigao da uzme 150 bilježnica za pročitati i ispraviti".

Mislim da si na pravom tragu. Doma već godinama vodim ratove sa sinom zbog tih nesretnih natuknica. Ja mu ne dam da tako piše lektire i zadaće, a on uporno drvi po natuknicama jer "profa nikad nije rekla da tako nije dobro" a promijenio je nekoliko nastavnika hrvatskog u 4 godine, i kod svih isto.
Dodatna otegotna okolnost je što se danas sve manje komunicira pisanim putem (tko još piše e-mailove u njihovoj generaciji?), čak ni sms-ove više ne pišu, nego najčešće komuniciraju emotikonima, sličicama i nemuštim kraticama (nezz, pozz i sl. ). U takvim uvjetima, učenje suvislog pisanja još je dulji proces.

[Peterlin]

Mislim da si na pravom tragu. Doma već godinama vodim ratove sa sinom zbog tih nesretnih natuknica. Ja mu ne dam da tako piše lektire i zadaće, a on uporno drvi po natuknicama jer "profa nikad nije rekla da tako nije dobro" a promijenio je nekoliko nastavnika hrvatskog u 4 godine, i kod svih isto.
Dodatna otegotna okolnost je što se danas sve manje komunicira pisanim putem (tko još piše e-mailove u njihovoj generaciji?), čak ni sms-ove više ne pišu, nego najčešće komuniciraju emotikonima, sličicama i nemuštim kraticama (nezz, pozz i sl. ). U takvim uvjetima, učenje suvislog pisanja još je dulji proces.

Stajem u red za potpis....

Ipak, nije svako zlo za zlo. Praksa čini čuda. Moj mlađi sin je u tehničkoj školi i nema bogznakakav program HJ, ali od prvog razreda morali su pisati opširne seminare i elaborate iz stručnih predmeta. Čovječe... u prvom razredu srednje škole ja sam morala sjediti s njim dok je to radio, jer se nije snalazio s velikim tekstovima, nije umio izdvojiti bitno i nije se umio izraziti riječima, ali moram ga pohvaliti - relativno brzo je pohvatao. Kasnije sam još samo povremeno gledala pismenost. Dogodi mu se da promaši (a vjerojatno i meni ) ali on je puno više napredovao pišući te seminare svaki drugi tjedan, nego pišući 2-3 školske zadaće ih HJ (uopće nisam vidjela da piše domaće zadaće - bilježnica iz hrvatskog mu je doslovno prazna, u cijeloj školskoj godini ispisali su valjda 5 stranica...).

Mnogi profesori zahtijevaju da u takvom seminaru bude 2000 riječi, što je višestruko u odnosu na zahtjeve eseja na DM, a materijal povremeno (ne i redovito) kontroliraju putem softvera za analizu vjerodostojnosti, kako ljudi ne bi samo kopirali s interneta, nego su primorani pisati vlastite tekstove. Dakako, ne piše se iz glave - podloga ima npr. tridesetak pitanja na koja treba odgovoriti punim rečenicama, a na kraju je zaključak.

Uz takav seminar obično se napravi i ppt, ako treba prezentirati materijal drugim ljudima, ali obično to nije samo prezentacija. Prezentacija je upravo to što joj ime kaže - sažetak.