Što čitate 4.

Evo nekih mojih pročitanih ovo ljeto

Petra Hulova- Sve ovo pripada meni; priča iz perspektive jedne mongolske obitelji, odnosno njenih žena kroz 3 generacije. Zanimljiva mi je bila jer prenosi kulturu o kojoj ne znam gotovo ništa, na momente teška, nikako ružičasta. Lijepo napisana, autorica je inače Čehinja

Marina Vujčić - A onda je Božo krenuo ispočetka; ne znam što bih rekla o ovoj knjizi, brzo sam je pročitala, ali me glavni lik užasno živcirao. Na momente nisam mogla vjerovat da je tu knjigu žena napisala, nisam dosad čitala Marinu Vujčić pa ne znam je li joj to bila i namjera, ili je do mene. Naglas sam se svađala s njim, a u glavi napisala sretniji roman o njegovoj ženi :mrgreen:

Osim toga čitala sam ovdje spomenute Signale i svjetionike, Miru Furlan i po drugi put Kunderinu Knjigu smijeha i zaborava, koja me nakon 20 godina jednako oduševila.

Zanimljivo je bilo što u Signalima i svjetionicima u jednom trenu dva lika pričaju o ulicama Zagreba i Beograda i po kome su dobila ime. I zastanu na "a tko je Petar iz Petrove ulice?". Bilo mi je smiješno jer mi je još bila svježa kao Mirina ulica, ona je uostalom spomenula i da je ime dobila po crkvi svetog Petra :mrgreen:

Sad čitam Brod za Issu Roberta Perišića. Zasad mi se jako sviđa, vrlo je meditativna i lirska, podsjeća malo na Cognettija..

pročitala sam nekidan Šalaporte, Marka Gregura
koliko me oduševio njegov Vošicki, Mogla bi se zvati Leda mi je isto bila jako dobra - toliko me ovaj zadnji roman razočarao.
Neke dijelove sam čak preskakala, dosadnjikavo, nikako povezati u neku cjelinu, malo se pogubio ...:unsure:

Citiraj:

---

emily prvotno napisa

pročitala sam nekidan Šalaporte, Marka Gregura
koliko me oduševio njegov Vošicki, Mogla bi se zvati Leda mi je isto bila jako dobra - toliko me ovaj zadnji roman razočarao.
Neke dijelove sam čak preskakala, dosadnjikavo, nikako povezati u neku cjelinu, malo se pogubio ...:unsure:

---

Pisala sam proljetos o tom romanu na ovoj temi, po meni, glavni je problem što je radnju smjestio na otok kojeg poznaje samo po ljetovanjima u djetinjstvu i dao je likovima da govore dijalektom koji samom autoru nije prirodan.
I mene je razočarao, nakon prethodnih Gregurovih izvrsnih romana.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

Marina Vujčić - A onda je Božo krenuo ispočetka; ne znam što bih rekla o ovoj knjizi, brzo sam je pročitala, ali me glavni lik užasno živcirao. Na momente nisam mogla vjerovat da je tu knjigu žena napisala, nisam dosad čitala Marinu Vujčić pa ne znam je li joj to bila i namjera, ili je do mene. Naglas sam se svađala s njim, a u glavi napisala sretniji roman o njegovoj ženi :mrgreen:

---

"Božo" je Vujčićkin prvi "pravi" roman (ranije objavljen "Tuđi život" prošao je prilično nezapaženo). I moj dojam bio je sličan tvojem, glavni lik mi je strašno išao na živce, ali to je takva knjiga - mislim da ga je namjerno takvim prikazala. Inače mi se ideja čini vrlo dobrom, i taj roman mi je jedan od njezinih boljih (kasnije objavljeni romani postigli su i veću popularnost, ali nešto mi kod njih "šteka", teško mi je objasniti što).

Napokon sam se domogla Julijane Adamović i Divljih gusaka.
Uf... teško mi je i pisati o njoj, baš me dirnula i rastužila. Da bi tako autentično i hrabro pisao o nečemu, mislim da to moraš i proživjeti. Odlična knjiga, mislim da bi je psiholozi trebali imati za lektiru, a i pisci priručnika za odgoj bi imali što naučiti.

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

Napokon sam se domogla Julijane Adamović i Divljih gusaka.
Uf... teško mi je i pisati o njoj, baš me dirnula i rastužila. Da bi tako autentično i hrabro pisao o nečemu, mislim da to moraš i proživjeti. Odlična knjiga, mislim da bi je psiholozi trebali imati za lektiru, a i pisci priručnika za odgoj bi imali što naučiti.

---

Nemam pojma o čemu se radi u knjizi i nije me briga, ali odmah sam se zapitala: zasto bi itko želio čitati nesto što ga rastuži.

Uspijevam dosta čitati ovog ljeta. Prvo sam pročitala Elizabeth Strout, Zovem se Lucy Barton i potom Oh William, te dvije knjige, koje podsjećaju na dnevničke zapise se lijepo nadovezuju, a glavnu junakinju Lucy, self made uspješnu spisateljicu, koju upoznajemo u njenim šezdesetima no i dalje nekako nesvjesnu vlastitih kvaliteta i vrijednosti, lako je zavoljeti. Prvi roman stavlja naglasak na njen život, uz obrise traume koju je proživjela u djetinjstvu, a drugi na odnos s bivšim suprugom s kojim je ostala u bliskom odnosu. Oba su prožeta kontinuiranim propitivanjem kako vlastite unutrašnje motivacije tako i motivacije drugih- što nas pokreće, na temelju kojih emocija i sjećanja donosimo odluke, što ponavljamo, što izbjegavamo. Brzo se i lako čita.
Potom sam čitala Bernardine Evaristo, Manifest, što je autobiografska priča spisateljice o djetinjstvu obilježenom rasizmom, mladenaštvu i buntu, ljubavnicama i ljubavnicima, feminizmu, toksičnim vezama, kreativnom procesu, dokazivanju i uspjehu. Sve skupa djeluje autentično i imala sam dojam da sam spisateljicu upoznala, njen karakter i temperament. Tko je volio Djevojku, ženu, drugo, može se upustiti i u ovo približavanje. Onda sam čitala Bekima Sejranovića Nigdje, niotkuda- vjerujem da je većina na ovoj temi Bekima već odavno čitala, no ja do ovog ljeta nisam. Sjajan je pripovjedač Bekim, priča nam priču svog djetinjstva i mladenaštva- obilježenih napuštanjem, a potom ratom i izbjeglištvom, pa nas vodi u odraslu dob, koja je obilježena nizom destruktivnosti, podsjetio me sa svime time na Knausgarda, s bitnom razlikom da on piše fragmentirano pa vidimo samo neke slike, a kmečavac nas je vodio iz minute u minutu svog života. Na Knausgrada me podsjetio i kraj romana, gdje Bekim na svijetlo dana iznosi jednu jako dramatičnu i traumtičnu pretpostavku- ne znam da li je to imalo utjecaja na stvarne ljude, koji se u romanu spominju.
Potom sam čitala Stanley Tuccija i njegov Okus, divna je to i topla, također autobiografija, mješavina obiteljskih slika, promišljanja o društvu, mnogo recepata za paštu i nekoliko za dobre koktele. Na kraju knjige mi je bilo žao da sam ju završila i htjela bih poznavati tog blagog i dobrog hedonista, nisam imala uopće pojma kakav je sjajan tip Stanley Tucci. Onda sam čitala Gertrud Klemm (kršitelj koda)ocampus, to me nakon ovog nježnog Tuccija, lupilo ko maljem po glavi, nedestilirani feminizam, bijes i ljutnja, glavni junaci su mi oboje išli užasno na živce, no roman je dobar, kao što su mu poruke snažne i potrebne, samo je neugodan. I onda Geir Gulliksen, Priča o braku. Odmah me dobio, glavna junakinja je liječnica koja puno trči, meni se stil svidio, iako je naravno preuzetno što si on utvara i daje za pravo da priča što je ona mislila i osjećala. No sve skupa u jednom me danu proveo kroz njihovu norvešku svakodenvicu i tih par mjeseci raspada, držao mi je pažnju, otvorio je neka složena pitanja, o tome što je sloboda, iskrenost, poštivanje u odnosu. Sad čitam Jessicu Au, Previše hladno za snijeg. I onda me čekaju Naknadni životi Abdulrazah Gurnaha, te potom Gle nas sad Gulliksena i onda Max, Micha i ofenziva Tat- s njom ću vjerujem zakoračiti u rujan.

E a uza sve to htjela sam ovo ljeto pročitati novog Douglasa Stuarta, Mladi Mungo, no ne znam zašto, iako je odavno najvlajen, Fraktura ga i dalje nema.
I ne Previše, nego Dovoljno hladno za snijeg:-)

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Budući da su romani iz ovog ciklusa stvarno ciklički i međusobno povezani (pa je glavni lik u drugom romanu Cassie, a u trećem njen partner iz drugog romana itd.), ja se nekako nadam da će se na kraju ciklusa vratiti na ovu prvu priču i tako zatvoriti krug.

---

X
Htjela sam baš napisati da knjiga ima nastavak, zapravo postoji poveznica u drugim knjigama, ali vidim da sam zakasnila.

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

Napokon sam se domogla Julijane Adamović i Divljih gusaka.
Uf... teško mi je i pisati o njoj, baš me dirnula i rastužila. Da bi tako autentično i hrabro pisao o nečemu, mislim da to moraš i proživjeti. Odlična knjiga, mislim da bi je psiholozi trebali imati za lektiru, a i pisci priručnika za odgoj bi imali što naučiti.

---

To je jedna od knjiga kojima se čovjek povremeno vraća. Nisam je mogla pročitati u komadu. Hvala na podsjećanju, Sad sam na godišnjem, pa mogu malo više energije uložiti u čitanje zahtjevnih knjiga.

Robert Perišić - Brod za Issu - moja velika preporuka :)

Roman se odvija u vrijeme antičke Grčke, i prati dječaka roba iz Sirakuze koji odlazi s prvom skupinom doseljenika izgraditi apoikiu na Visu. Paralelno pratimo priču iz perspektive tog dječaka i ostalih Grka, ali i iz perspektive vjetra koji uvijek vidi malo širu sliku.
Jako je lijepo prikazano kako su Grci na ovaj prostor, osim opipljivih stvari kao što su sadnice masline, smokve i vinove loze, magarac i mačka, donijeli puno manje opipljivih stvari, poput društvenog poretka i odnosa prema životinjama.
Motiv mačke je autoru bio očito baš dosta bitan, jer je ona baš specifična u tome ukroćena/divlja, a dio prihoda od prodaje knjige i ide udruzi Prava šapa

Svakako, meni baš jako lijep roman, a vidim na goodreads dosta pozitivnih kritika i od inozemnih čitača (na engleskom se zove A cat at the end of the world, i bilo je dosta smiješno vidjeti tu njihovu perspektivu gdje je Palagruža kraj grčkog svijeta, a odlazak u tu daleku Liburniju/Iliriju se smatra krajnjim sjeverom)

[QUOTE=Beti3;3260285]Nemam pojma o čemu se radi u knjizi i nije me briga, ali odmah sam se zapitala: zasto bi itko želio čitati nesto što ga rastuži.[/QUO

Beti ti stvarno ovo pitaš?
ako da onda moram priznati da me taj stav baš iznenađuje...
pa ne možemo se izlagati samo onome što nas usrećuje?
kako misliš da bi čovjek inače mogao promišljati i stjecati uvide o ičemu ako će se štititi od života izbjegavanjem knjiga koje rastužuju, filmova koji nisu u stilu "sve je bajka", druženja s ljudima koji nisu uvijek sretni čili i radosni itd...
ok. treba imati mjeru i u izlaganju sebe mučnim i crnim temama i osobno to razumijem ali to je postavljanje granica
nikad ne bi izabrala namjerno ne pročitati neku silno tužnu knjigu
eventualno ako sma i sama u nekoj životno iscrpljujućoj situaciji koja mi ne ostavlja prostora da se dodatno emocionalno i mentalno iscrpljujem čitanje iste bih ostavila za bolje dane...

Rijetko pišem na ovoj temi prvenstveno zato jer ste vi sve već rekle, ovo mi je prvo mjesto kojeg si radim popise za čitanje.
Dota posebno hvala za "Svježu vodu za cvijeće", baš mi je odlično sjela za more.
No ne vidim da je itko preporučio Arnona Grunberga-Tirza, odličan.

Baš sam čekala tko će prvi pisati o Brodu za Issu, tangerina, hvala Brodu za Issu, tangerina, hvala

ne prolaze mi opet dulji postovi, ne razumijem, smajlići možda, hm. idem probati bez njih

tangerina, hvala. Upravo sam je uzela u ruke (nakon podulje potrage po zg knjižnicama, velika je pomama za njom), i čitam je s pogledom na otok

Pohvalila bih roman Nestao izraelskog pisca Drora Mišanija. Dobar krimić, tako da sam sama sebi odgovorila na pitanje postavljeno ovdje prije par mjeseci-ima li tko preporuku za dobar krimić. E, pa, evo ga. Nadam se da će i ostale knjige o inspektoru Avrahamu Avrahamu uskoro biti prevedene.

bome, smajlići su razlog

Citiraj:

---

Jurana prvotno napisa

Curtis Sittenfeld: Romantic Comedy

Ovo je nešto za štp puno čitatelja uvijek pita: inteligentno štivo za plažu. Glavna junakinja je pisac u emisiji sličnoj Saturday Night Live u kojoj upozna muškarca i među njima se razvija odnos. Knjiga je ljubić, ali vrlo vješto napisan, najprije duhovit, humora koji mene više podsjeća na britanski, nego američki. Knjiga se dotiče i lockdowna, političkog trenutka i vrijednosti pa nikako nije tipičan ljubić ni limunada. Mene je baš dobro relaksirala.

---

Romantic Comedy nemaju u knjižnici, ali imaju neke druge. Jesi čitala nešto drugo njegovo?

Citiraj:

---

Kosjenka prvotno napisa

Romantic Comedy nemaju u knjižnici, ali imaju neke druge. Jesi čitala nešto drugo njegovo?

---

Nisam, i zato nisam, kao ti, znala da je Curtis - žena :mrgreen: Uzela je majčino prezime sebi za ime, vjerojatno namjerno maskirajući spol.
Ali čula sam da su joj i druge knjige zabavne.
Ne znam jedino jesui li glavne junakinje ovoliko duhovite, jer ova je ipak scenarist humorističke emisije.

Citiraj:

---

chesil prvotno napisa

Pohvalila bih roman Nestao izraelskog pisca Drora Mišanija. Dobar krimić, tako da sam sama sebi odgovorila na pitanje postavljeno ovdje prije par mjeseci-ima li tko preporuku za dobar krimić. E, pa, evo ga. Nadam se da će i ostale knjige o inspektoru Avrahamu Avrahamu uskoro biti prevedene.

---

Tri genijalan roman, meni bolji od Nestalog

je, slažem se, Emily, Tri je baš baš odlična knjiga.

Za sve zainteresirane:

https://magazin.fraktura.hr/hr/na-va...e-knjizevnosti

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Za sve zainteresirane:

https://magazin.fraktura.hr/hr/na-va...e-knjizevnosti

---

pa kako su Harstada stavili radnim danom u 11h :kbell:

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

pa kako su Harstada stavili radnim danom u 11h :kbell:

---

Gledaj bolje (i ja sam se u prvi mah pitala to isto :mrgreen:) - glavni događaj s Harstadom je četvrtak u 20 h (tribina Razotkrivanje) ;)
Ne znam kako su zamišljene te "kave s autorom", ali budući da su sve u 11 h, to mi a priori otpada.

:tele:

Brod za Issu pročitan! tangerina je sve super napisala, ja bih dodala da roman ima vrlo filozofsku notu i zbog toga mi nije skroz privlačan, ali to je zbilja do mene i moje nesklonosti takvoj literaturi.
inače, u toj filozofiji ima fantastičnih opažanja o prirodi čovjeka, prirodi životinje, položaju žena.. baš staneš i pomisliš-a što je da je povijest u ključnom trenu otišla u drugom smjeru?

Ivan Katičić: Ovdje ničeg nema
Zbirka priča mlađeg splitskog autora, većinom o likovima s društvene margine, na rubu izopćenosti. Dobro napisano, ali sve skupa prilično depresivno (kao i naslov, uostalom). Ovdje bih ipak istaknula priču "Izbor", o mladiću koji dolazi raditi na udaljen otok - sudeći po opisu, radi se o Lastovu. Podsjetilo me to na Mašu Kolanović i priču "Crnilo" (iz zbirke "Poštovani kukci"), gdje je također Lastovo prikazano u nekom mračnom tonu, kao morbidna, pretjerano izolirana sredina. Literaturni kontrast dojmu o sunčanom, bezbrižnom otoku kakav sam ponijela s jednog ljetovanja :mrgreen:

Ivana Lovrić Jović: Vidi kako Lokrum pere zube
Ovo mi je knjiga-promašaj o kojoj sam još dosta razmišljala nakon što sam je pročitala. Zbilja šteta što je autorica od potencijalno vrlo zahvalne teme (jer mogla je to biti obiteljska, višegeneracijska priča o traumi i njezinom iscjeljenju) napisala papazjaniju o svemu i svačemu, a ni o čemu konkretnom. Roman je vrlo konfuzan, do druge polovice nije jasno o čemu ona točno pripovijeda - jer to nije ni seciranje odnosa s roditeljima, ni opis djetinjstva, nego sve pomalo. Autentičnim se doima jedino opis vlastite borbe s bulimijom, a donekle životnije i zanimljivije su pisani dijelovi o trudnoći, porodu i izazovima podizanja neurorizične djece - iako je sve to skupa malo previše podsjećalo na teme s Rodinog foruma :mrgreen: Na kraju najviše zamjeram urednici koja autoricu (a očito se ne radi o bogomdanom književnom talentu) nije bolje usmjeravala.

Stine Pilgaard: Zemlja kratkih rečenica
A ovo je roman u kojem je naoko sve na mjestu, lako se i brzo čita, čak je i dosta duhovit, ali na kraju mislim da ću ga relativno brzo zaboraviti. Detalj koji mi se ipak urezao u pamćenje - glavna junakinja pokušava položiti vozački ispit, slično kao i junakinja druge danske knjige "Spojka, pogled, znak". Pa se pitam, zar je polaganje vozačkog ispita u Danskoj tako vruća tema :mrgreen: ili su naši urednici slučajno izabrali baš dvije knjige iz istog podneblja koje se dotiču te teme.

Bernardine Evaristo: Manifest
Nakon sjajnog romana "Djevojka, žena, drugo", ova me autobiografska proza iste autorice pomalo razočarala. Dobro je zamišljena, tako da slijedi njezin osobni razvoj, od uvjeta odrastanja, borbi s rasizmom od najranijih dana, do književnog i kazališnog rada, razvoja vlastite seksualnosti, odnosa s ljudima, itd. Ali cijelom knjigom provlači se autoričina nevjerojatna samouvjerenost, uz neku dozu prepotencije (što joj je vjerojatno i omogućilo da opstane u svijetu u kakvom živi). To samo po sebi ne mora biti loše, ali mene je počelo iritirati već na polovini knjige, a do kraja me već ozbiljno opterećivalo.

Zlatan Nezirović: Pionirska dolina, Sarajevo
E ova knjiga mi je pravo otkriće. Zbirka relativno kratkih priča o odrastanju u Sarajevu 70-tih i 80-tih, i godinama koje su uslijedile - vojni rok u JNA (zahvalan izvor kojekakvih priča :mrgreen:), opsadi Sarajeva tijekom rata, i poratnim godinama. Sve bez drame i patetike, ali uz dozu nostalgije prema danima djetinjstva i roditeljima iz tog bezbrižnog perioda, iz 11. kata nebodera na Koševu. Jako mi se svidjelo, preporučujem svima koji vole knjige o odrastanju.

Preplavljena sa svih strana, nisam mnogo čitala nakon zadnjeg javljanja. Samo jednu knjigu, podužu i zahtjevnu, ali ipak sam se nadala da bi je mogla brže završiti. Ali eto nije išlo... :kbell:

U pitanju je kubanski autor Leonardo Padura i knjiga Čovjek koji je volio pse. Autor je mnogo poznatiji zbog serijala krimića, mislim da je netko već spominjao, (ina možda ti? - stavila sam ih na popis), no ovo je posve drugačije štivo. Pripovijest je to o atentatu na Trockoga, krcata faktografijom, ali ujedno je i odličan psihološki, političko-špijunski roman. Kao što vi za Maxa, Michu... velite da je veliki američki roman, a dolazi iz pera ne-Amerikanca, tako je i kritika ocijenila Čovjeka kao veliki ruski roman, na tragu Dostojevskog koji se svoje likove ubacivao u limb moralnog preispitivanja! Tri su pripovjedna pravca, pratimo Trockoga, atentatora i Ivana, Kubanca koji 70tih na plaži upoznaje misterioznog čovjeka s ruskim hrtovima. Priča se odmata sporo, uz mnogo pojedinosti, a uz ostalo govori o monstruoznom staljinističkom režimu i njegovom utjecaju na predratna i ratna politička previranja u Europi, ulogu u Španjolskom ratu, progonjenim trockistima, ali i kubanskom totalitarizmu u desetljećima iza II svjetskog rata. Udžbenički podaci o pedeset godina povijesti isprepliću se sa svakodnevnicom junaka. Autor sve to vješto žonglira i iako sam knjigu čitala dugo, ona zapravo nije zamorna, dapače, riječ je o odličnom, vrlo noir romanu.

Za sve vas ljubiteljice Arapina budućnosti - Fibra je izdala šesti i posljednji strip album o odrastanju na Bliskom istoku sa crtačkog stola Riada Sattoufa. Pročitala sam ga i žao mi je što se rastajem s tim, nadasve toplim i inteligentnim stripom.

Inače, Harstada imam već spremnog u Kindleu, a želim se domoći i novog Strikea, što je također poduža knjiga. No, prije toga mislim da ću ipak ubaciti nekoliko kraćih naslova.

Ja sam lani spominjala Leonarda Paduru, str.15

Citiraj:

---

anamar prvotno napisa

Za sve vas ljubiteljice Arapina budućnosti - Fibra je izdala šesti i posljednji strip album o odrastanju na Bliskom istoku sa crtačkog stola Riada Sattoufa. Pročitala sam ga i žao mi je što se rastajem s tim, nadasve toplim i inteligentnim stripom.

---

:-D

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ja sam lani spominjala Leonarda Paduru, str.15

---

Oprosti, svkako ću opet pogledati što si pisala.
Mene je privuklo već to što je Kubanac, nisam do sada imala prigodu čitati kubansku književnost.

Citiraj:

---

chesil prvotno napisa

Brod za Issu pročitan! tangerina je sve super napisala, ja bih dodala da roman ima vrlo filozofsku notu i zbog toga mi nije skroz privlačan, ali to je zbilja do mene i moje nesklonosti takvoj literaturi.
inače, u toj filozofiji ima fantastičnih opažanja o prirodi čovjeka, prirodi životinje, položaju žena.. baš staneš i pomisliš-a što je da je povijest u ključnom trenu otišla u drugom smjeru?

---

Tx, imam visoka ocekivanja, korisno mi je procitat sto ti kazes jer mi se cini da si mi najslicnija u smislu likes i dislikes.

Anamar, nisa. spominjala tog autora krimica, ja sam citala samo Dror Misanija od stranaca.

Citiraj:

---

anamar prvotno napisa

Oprosti, svkako ću opet pogledati što si pisala.
Mene je privuklo već to što je Kubanac, nisam do sada imala prigodu čitati kubansku književnost.

---

Ma ništa opširno, samo sam spomenula. U međuvremenu sam pročitala i druge njegove knjige (Savršena prošlost i Zbogom Hemingway u izdanju HENA Com https://hena-com.hr/autori/autor/leonardo-padura, a Jesenji pejzaž sam našla u izdanju Lagune https://www.laguna.rs/n2475_knjiga_j..._laguna.html)-

Sve su dobre, ali ni jedna mi nije ostavila tako intenzivan dojam kao Čovjek koji je volio pse i to prva varijanta koju sam pročitala (na engleskom). Knjiga me natjerala da istražujem povijesne činjenice. Pisala sam već i ranije, trenutak čitanja poklopio mi se neposredno nakon Snyderove knjige Bloodlands (na hrvatskom dostupan odličan prijevod Vuka Perišića pod naslovom Krvava prostranstva). U glavi sam sastavljala povijesnu slagalicu. Ja volim krimiće, pa sam subjektivna, ali ovo nije običan povijesni krimić. Autor si je dao jako puno truda istražujući povijesne činjenice (koje često znaju biti nevjerojatne kao bilo čija mašta), pa ih je majstorski obradio u napeto i zanimljivo štivo.

Pozdrav,
znam da nije baš u temi, ali imam malu zamolbu. Studentica sam dizajna na Grafičkom fakultetu, te mi treba Vaša pomoć da završim diplomski rad.

U sklopu diplomskog rada provodim kratku anonimnu anketu na temu Uloga ilustracije u slikovnicama. Anketa se sastoji od nekoliko pitanja za roditelje, te kao dio ankete bi roditelj/skrbnik trebao pokazati svojem djetetu nekoliko usporednih ilustracija iz slikovnica da izabere koja mu je privlačnija. Svrha ankete je istražiti kakve ilustracije djeca više vole u slikovnicama ovisno o dobi, kako bi na temelju toga mogla napraviti vlastitu slikovnicu prilagođenu određenoj dobnoj skupini.

Dobne skupine djece koje su mi potrebne su od dvije godine pa na dalje. Ako bi mogli odvojiti par minuta za ispuniti, puno bi mi značilo. Unaprijed hvala.

Anketa je na linku:

https://docs.google.com/forms/d/e/1F...Y0SOg/viewform

Hendrik Groen: Malo iznenađenje ili kako su se Hendrik i Evert uvalili u nevolje
Urnebesno smiješna knjiga nizozemskog autora (pravim imenom Peter de Smet) o zabavnim i neočekivanim zgodama dvaju staraca. Za pustiti mozak na pašu. Ne može se ispustiti iz ruku dok se ne pročita.

Richard Powers - Iznad svega

Nakon Broda za Issu, dopao me roman sličnog sentimenta, samo u središtu nisu životinje i njihova prava već drveća i njihova prava.
Powers je ispleo pravi američki roman, priča se proteže kroz desetljeća, prati 9 likova čije bi se priče na kraju trebale susresti i međudjelovati. Kažem trebale, jer priča jednog lika mi nije nikako jasna u kontekstu sudbine drugih, a priča jednog od parova mi nije do kraja razjašnjena.
Usprkos tomu, roman je predivna posveta drveću, zapravo šumama, njihovom ekosustavu, značaju za život stotina bića koje žive pokraj njih, ali i značsju za cijelo čovječanstvo. Stabla komuniciraju, obaviještavaju jedna druge kad dolazi opasnost, usklađuju urode, odgajaju i uče svoje mladice...
Okosnica romana inspiraciju crpi u tzv. Timber wars iz 90.-ih godina kada su se aktivisti masovno organizirali kako bi spriječili rušenje kalifornijskih prašuma. Kad Powers opisuje život dvoje aktivista koji žive godinu dana na vrhu jednog stabla giganta meni je jedan od najboljih momenata romana. Svidjela mi se i priča znanstvenice koja se prva usuđuje izaći s tezom i dokazima da stabla komuniciraju, a da bi zbog ismijavanja muških kolega bila isključena u potpunosti iz znanstvene zajednice. Ali 20 godina nakon doživljava rehabilitaciju i zaslužena priznanja.
Moram pohvaliti vrhunski prijevod. Dugo nisam čitala ovako kompleksnu knjigu, punu nepoznatih riječi, izraza, nazivlja stabala, a opet tako tečnu i razumljivu, s prekrasnim ritmom hrvatskog prijevoda.

Uz debelo zakašnjenje prijavljujem ovdje knjigu Djevojka na navijanje (autor Paolo Bacigalupi)
https://mvinfo.hr/knjiga/9801/djevojka-na-navijanje

To je još Algoritmovo izdanje. Ne znam kako sam je uspjela propustiti. Svakako preporučujem, ne samo ljubiteljima znanstvene fantastike. Sad idem u potragu za drugim knjigama istog autora, ako mi uspije štogod naći...

Knjiga je i dalje aktualna, jer obrađuje teme globalizacije, genetskog inženjeringa, monopola na hranu i energiju, industrijske špijunaže, izbjeglica....čak i ugljičnih kvota.

Lize Spit: Rastapanje

Možda mi je promaklo, ne sjećam se je li netko pisao već o ovoj knjizi. Uzela sam je u knjižnici slučajno, zapravo nisam baš imala puno knjiga na biranje. Dakle, kakva je to knjiga :-o
Jezovite atmosfere, kako radnja odmiče, prilično mučna, a opet me toliko zaokupila zadnjih nekoliko dana da sam jedva čekala da dođem doma i nastavim s čitanjem. Ujedno i odgovor na pitanje od prije par dana, zašto bi netko čitao knjige koje će ga rastužiti. Pa, ova me nije rastužila, ali da izaziva mučninu - izaziva je. I teška je, i opterećuje, ali je zaista izvrsno napisana i bio mi je pravi užitak čitati tako dobro komponiranu priču, gdje nijedan detalj nije suvišan, i nijedan detalj ne fali. Sve je motivirano. Onako sjevernjački pedantno, autorica gradi radnju korak po korak, ne otkrivajući ništa prerano, ostavljajući čitatelju da sam pomalo otkriva što se dogodilo tog ljeta 2002. i da pomalo shvaća koji je plan sad već odrasle Eve koja putuje u rodni Bovenmeer i pritom se prisjeća dana djetinjstva.
Fantastičan roman, izvrsno napisan, svakako preporučujem, samo treba imati želuca za nj. I bolje ne čitati u prevelikim dozama, da ga se stigne pomalo probaviti.
Kad usporedim s bezbrižnom i lepršavom "Zemljom kratkih rečenica" koju sam čitala prije samo dva tjedna - ovu sigurno neću skoro zaboraviti.

Olja Savičević ivančević, Pjevač u noći – kratka knjižica, lako se čita, ima lijepih dijelova ali meni malo neupečatljivo – draža mi je kao pjesnikinja (zasad)

Ocean Vuong, Na zemlji smo nakratko predivni – pratim ga već neko vrijeme kao pjesnika, mladi amerikanac vijetnamskog porijekla, predivne, predivne pjesme – ovo je autobiografska knjiga o odrastanju u americi sa samohranom majkom u siromaštvu i bijedi, posveta majci koje više nema – majci i baki sa još strašnijim i težim životnim pričama, odrastanju bez jezika, odrastanju sa zlostavljanjem, pronalaženju ljubavi i ljepote u svemu tome, predivno napisana, tople preporuke

Edith Wharton, Doba nevinosti – Dragulj starog kova, guštala sam ko prase. Plakala dok sam čitala, onda opet išla gledati film pa opet plakala. Iako, zanimalo bi me suvremenije feminističko čitanje ove priče. Zašto plačem i zašto je Archer žrtva? Zašto je May negativka? Sam je odabrao što je odabrao. Svejedno, plačem.

Robert Perišić, Brod za Issu – Dobra knjiga, iako mi je taj filozofski modus galeba jonathana livingstona ili malog princa malo išao na živce (te kratke “mudre” rečenice koje djetinjim očima pojašnjavaju zbilju). Mislim da je to samo neka moj osobna iritacija s dječjim ili pseudodječjim rakursom, knjiga je inače zbilja dobra.

Orhan Pamuk, Zovem se crvena – pri kraju sam ove knjige. Kako sam živjela ovolike godine na ovom svijetu da nisam ovo uzela čitati? Zašto mi nitko nije rekao da ovo moram pročitati? (haha osim kad je dobio nobela) Maestralno, genijalno, bez mane. Nevjerojatno uživam u opisima iluminacija i promišljanjima o prirodi iluminacije i reprezentacije.

Citiraj:

---

jennifer_gentle prvotno napisa

Orhan Pamuk, Zovem se crvena – pri kraju sam ove knjige. Kako sam živjela ovolike godine na ovom svijetu da nisam ovo uzela čitati? Zašto mi nitko nije rekao da ovo moram pročitati? (haha osim kad je dobio nobela) Maestralno, genijalno, bez mane. Nevjerojatno uživam u opisima iluminacija i promišljanjima o prirodi iluminacije i reprezentacije.

---

aaaa, divna knjiga, čak sam si je i kupila. Pa meni se čini da smo o njoj dosta tu razglabali, ali davno....

Citiraj:

---

Angie75 prvotno napisa

aaaa, divna knjiga, čak sam si je i kupila. Pa meni se čini da smo o njoj dosta tu razglabali, ali davno....

---

ma sigurno jeste, šalim se malo prvenstveno na svoj račun kako mi je tek sad palo napamet da je uzmem.