Što čitate 4.

[chesil]

Antonio Scurati - Nevjerni otac

Polufilozofski roman o roditeljstvu iz muške perspektive. Glavni lik je kuhar koji je diplomirao filozofiju, ali nakon studija preuzima očev restoran u Milanu. Izgubljen, poročan, upoznaje ženu s kojom se smiruje i nakon nekoliko godina, na pragu 40.-e dobiva kćer. Zbog teškog poroda i bebe apsolutne nespavalice, brak počinje patiti, a on se vraća neurednom životu kakav je vodio prije veze.
U zadnje vrijeme ne čitam previše romane muških autora, ta me perspektiva pomalo umara. I ovdje me umarao površan opis veze, supruge, djeteta, sve je bilo ja, ja i ja. Najzanimljiviji su mi bili usputni opisi Milana i njegovih stanovnika.

[KAMI]

Svimbalo, munkice, hvala na preporukama!
Na kraju mi je kolega iz ureda donio neke krimiće iz svoje biblioteke pa joj se, nadam se, budu svidjeli..

[Peterlin]

Putujem po Africi samo u knjigama, a baš u samo njeno srce, u vrijeme raspleta hrvatsko-kongoanske sudske priče odvela me knjiga Barbare Kingsolver - Biblija otrovne masline. Žena piše izvrsno, znala sam to još iz Razmetnog ljeta, na žalost nije zanimljiva domaćim izdavačima, ali jest onima u Srbiji. Srećom, jer je u pitanju ona vrsta romana koja ščepa čitatelja za utrobu. Teme kojima se bavi su mnoge - kolonijalizam, odrastanje, rađanje države, emancipacija. U pitanju je obiteljska saga o životu pet žena, pisana iz prvog lica svake od njih, pa svaka ima svoj glas.

Hvala na podsjećanju na Razmetno ljeto. To je davno izašlo kod nas... Evo, provjeravam memoriju - 2007: https://mvinfo.hr/knjiga/3420/razmetno-ljeto (izdavač: Algoritam, to je isto turobna priča, nema ih više, a ja nisam nikad uspjela shvatiti što se tu dogodilo).

Moram potražiti Bibliju otrovne masline, jer mi je Razmetno ljeto ostalo u baš lijepom sjećanju.

[dixie]

Za pocetak godisnjeg, dvije preporuke od mene:
https://mvinfo.hr/knjiga/6723/princeza-sultana - istinita prica o zivotu zena u Saudijskoj Arabiji i https://eknjizara.hr/artikli/izravan-pogled/ - triler o djecaku s autizmom

[tanja_b]

Pročitala tri knjige iz ženske perspektive, sad čitam jednu iz muške.

Jezerska voda nikad nije slatka
Težak, iako odličan roman o odrastanju djevojčice u socijalno ugroženoj obitelji sa samog dna društvene ljestvice, o majci koja se kao lavica bori za pravdu i bolji svijet za svoju djecu, i o tome kako sva ta nastojanja i trud i obrazovanje ipak ne završavaju usponom na toj ljestvici, već samo generiraju bijes i revolt. Nije baš optimistična knjiga, ali je jako realna.

Djevojčica
Roman pisan pomalo u maniri Annie Ernaux (iako ne tako dobar kao njezina djela!), o životu i odgoju djevojčice u tipičnoj francuskoj obitelji 60-tih i 70-tih, o tada uobičajenom stilu odgoja ženske djece - potiskivanju, poruzi, zatomljivanju, i o posljedicama koje takav odgoj vuče sve do u odraslu dob. Dobro napisan, ali povremeno se doima previše tendenciozno.

Kako voljeti svoju kćer
A ovo je pak roman o patologiji majčinske ljubavi. I opet - izvrsno napisano, ali jako mučno. Ipak, zabavni detalji bili su prepoznavanje odjeka drugih književnih djela u ovom romanu (uspjela sam prepoznati E. Strout i A. Munro, ali bilo je toga još).

Max, Mischa i ofenziva Tet
A ovo je Knjiga godine, barem za mene. Zastrašujuće dugačka (preko 900 stranica, trenutno sam negdje na trećini, i ne znam koliko će mi trebati da je dovršim), u početku pomalo zamorna, ali kad sam uspjela uroniti u nju, knjiga je fenomenalna. Jedna od onih kod kojih zastajem usred čitanja zadivljena kako je nešto opisao ili izrekao. Nije toliko poanta u sadržaju, koliko u stilu, načinu pripovijedanja, građenju likova. Nisam ranije čula za Johana Harstada, ali ova knjiga je veliko djelo, čak i da ništa drugo nije napisao.

[Peterlin]

Pročitala tri knjige iz ženske perspektive, sad čitam jednu iz muške.

Jezerska voda nikad nije slatka
Težak, iako odličan roman o odrastanju djevojčice u socijalno ugroženoj obitelji sa samog dna društvene ljestvice, o majci koja se kao lavica bori za pravdu i bolji svijet za svoju djecu, i o tome kako sva ta nastojanja i trud i obrazovanje ipak ne završavaju usponom na toj ljestvici, već samo generiraju bijes i revolt. Nije baš optimistična knjiga, ali je jako realna.

Djevojčica
Roman pisan pomalo u maniri Annie Ernaux (iako ne tako dobar kao njezina djela!), o životu i odgoju djevojčice u tipičnoj francuskoj obitelji 60-tih i 70-tih, o tada uobičajenom stilu odgoja ženske djece - potiskivanju, poruzi, zatomljivanju, i o posljedicama koje takav odgoj vuče sve do u odraslu dob. Dobro napisan, ali povremeno se doima previše tendenciozno.

Kako voljeti svoju kćer
A ovo je pak roman o patologiji majčinske ljubavi. I opet - izvrsno napisano, ali jako mučno. Ipak, zabavni detalji bili su prepoznavanje odjeka drugih književnih djela u ovom romanu (uspjela sam prepoznati E. Strout i A. Munro, ali bilo je toga još).

Max, Mischa i ofenziva Tet
A ovo je Knjiga godine, barem za mene. Zastrašujuće dugačka (preko 900 stranica, trenutno sam negdje na trećini, i ne znam koliko će mi trebati da je dovršim), u početku pomalo zamorna, ali kad sam uspjela uroniti u nju, knjiga je fenomenalna. Jedna od onih kod kojih zastajem usred čitanja zadivljena kako je nešto opisao ili izrekao. Nije toliko poanta u sadržaju, koliko u stilu, načinu pripovijedanja, građenju likova. Nisam ranije čula za Johana Harstada, ali ova knjiga je veliko djelo, čak i da ništa drugo nije napisao.

Bilježim ovu zadnju.... Inače, negdje na prethodnoj stranici anamar je napisala da Barbara Kingsolver nije zanimljiva našim izdavačima, ali jest onima iz Srbije. Isto vrijedi i za ovog autora:
https://www.delfi.rs/knjige/150544_h..._knjizare.html

Offt. Ovaj topic je ono što me još drži na ovom forumu, skoro sve ostalo sam već "prerasla"...

[chesil]

Pokušala Poderana koljena Dine Pešuta. Nije išlo. Neuvjerljivi likovi, pretenciozno.

[Angie75]

Ta-Nehisi Coates, Vodeni ples
Bestseller New York Timesa, roman o robovlasništvu u Zapadnoj Virginiji u 19. stoljeću. Sve je tu, grozne životne priče, pokušaji bijega od strašnih uvjeta ropstva, malo afričke mističnosti, priča o "podzemlju" i subverzivnim aktivnostima agenata koji pomažu odbjeglim robovima, ali nešto mi u romanu ipak fali, a ni sama ne znam što. Oprah ga je opisala kao jedan od najboljih romana koji je ikad pročitala, ja ne bih ni izbliza tako rekla, ali ne mogu reći ni da mi nije bio zanimljiv.

[Dota]

Stanley Tucci -Okus

Memoari s receptima . Američki glumac talijanskog porijekla, nastanjen u UK, neizrecivo zaljubljen u hranu, okuse, mirise, rituale, zajedništva okupljenih oko stola...Zabavno, informativno, na trenutke čak i duboko štivo, preporuka.

Geir Gulliksen - Priča o jednom braku

Pisala sam već kako mi je Gulliksen otkriće, njegova "Gle nas sad" mi je jedna od najboljih knjiga koje sam pročitala u zadnje vrijeme. I "Priča o jednom braku" je na tom tragu, ali mi je "Gle nas sad" ipak ponešto bolja. No, to ne umanjuje užitak čitanja Gulliksena koji majstorski pripovjeda priču o jednom braku i njegovom raspadu glasom muškarca, supruga.

[Angie75]

Geir Gulliksen - Priča o jednom braku

Pisala sam već kako mi je Gulliksen otkriće, njegova "Gle nas sad" mi je jedna od najboljih knjiga koje sam pročitala u zadnje vrijeme. I "Priča o jednom braku" je na tom tragu, ali mi je "Gle nas sad" ipak ponešto bolja. No, to ne umanjuje užitak čitanja Gulliksena koji majstorski pripovjeda priču o jednom braku i njegovom raspadu glasom muškarca, supruga.

Od ove knjige sam imala velika očekivanja, ali sam odustala nakon prve trećine, što mi se stvarno rijetko događa. Nije mi nikako legla. Ne znam zašto, teoretski sve zvuči super, ali mi nije bilo uvjerljivo to ulaženje pripovjedača u ulogu svoje žene i pripovjedanje onoga što on misli da je ona mislila i radila.
Zatim, Gulliksen je Knausgardov urednik pa sam cijelo vrijeme imala dojam da u pisanju kopira (mog obožavanog) Knausgarda. Ne znam, možda joj nekad dam drugu šansu, ako se baš svima svidjela

[tanja_b]

Od ove knjige sam imala velika očekivanja, ali sam odustala nakon prve trećine, što mi se stvarno rijetko događa. Nije mi nikako legla. Ne znam zašto, teoretski sve zvuči super, ali mi nije bilo uvjerljivo to ulaženje pripovjedača u ulogu svoje žene i pripovjedanje onoga što on misli da je ona mislila i radila.

Nisi jedina, i moj dojam bio je vrlo sličan. Odustala sam relativno brzo jer mi je pripovjedač nevjerojatno išao na živce.
Ipak, kritike koje je knjiga dobila su prilično pozitivne, pa sam zaključila da meni ta bračna tematika jednostavno ne sjeda (bilo je sličnih knjiga od kojih sam također brzo odustala ).

[Angie75]

tanja, nemaš pojma koliko mi je sad lakše

[tanja_b]

Max, Mischa i ofenziva Tet
A ovo je Knjiga godine, barem za mene. Zastrašujuće dugačka (preko 900 stranica, trenutno sam negdje na trećini, i ne znam koliko će mi trebati da je dovršim), u početku pomalo zamorna, ali kad sam uspjela uroniti u nju, knjiga je fenomenalna. Jedna od onih kod kojih zastajem usred čitanja zadivljena kako je nešto opisao ili izrekao. Nije toliko poanta u sadržaju, koliko u stilu, načinu pripovijedanja, građenju likova. Nisam ranije čula za Johana Harstada, ali ova knjiga je veliko djelo, čak i da ništa drugo nije napisao.

Pročitala sam ovu knjigu na kraju za samo tri tjedna, mislila sam da će mi trebati više vremena. Ostajem pri gore iznesenom stavu - knjiga je genijalna. Ne znam što bih više istaknula - samu priču o odrastanju generacije rođene potkraj 70-tih, izuzetno uvjerljiv prikaz djeteta na pragu puberteta koje je prisilno preseljeno iz jedne sredine u drugu, i koje je postupno tu novu sredinu prihvatilo kao svoju, divne pasuse o kazalištu i umjetnosti općenito, odnose među likovima (osobito odnos majke i sina u odrastanju). Roman se dotiče i zbivanja koja su uzdrmala Ameriku - od Vijetnamskog rata (kojem su posvećena cijela poglavlja, ali iz drugog kuta, ne onog na koji smo inače navikli), preko 11. rujna, pa sve do uragana Sandy 2012.
Stvarno vrijedna knjiga, i veselim se autorovom gostovanju na Festivalu svjetske književnosti ovog rujna

Usput prijavljujem još dvije knjige:

Natalia Ginzburg: Obiteljski rječnik - vedra knjiga o tmurnim vremenima, a naročito me zainteresirala kad sam shvatila da je autorica bila supruga Leonea Ginzburga, o kojem je Scurati pisao u knjizi "Najbolje vrijeme našeg života". Iako Leonea Ginzburga u ovoj knjizi ima vrlo malo, kao i same autorice - najmanje piše o sebi, a najviše o roditeljima i braći.

Ben Lerner: Škola Topeka - još jedan roman o američkom odrastanju, zapravo, prije bi se reklo, o životu intelektualaca na Srednjem Zapadu. Roman imitira struju svijesti, i zato na mahove djeluje pomalo zbrčkano, ali ipak je zanimljiv (naročito dijelovi ispričani iz perspektive majke, Jane). Još nisam u književnosti nailazila na opise debatnih natjecanja, pa mi je taj aspekt bio potpuno nov, kao i opis odgoja djece od strane dvoje roditelja psihoanalitičara

[Angie75]

Pročitala sam ovu knjigu na kraju za samo tri tjedna, mislila sam da će mi trebati više vremena. Ostajem pri gore iznesenom stavu - knjiga je genijalna. Ne znam što bih više istaknula - samu priču o odrastanju generacije rođene potkraj 70-tih, izuzetno uvjerljiv prikaz djeteta na pragu puberteta koje je prisilno preseljeno iz jedne sredine u drugu, i koje je postupno tu novu sredinu prihvatilo kao svoju, divne pasuse o kazalištu i umjetnosti općenito, odnose među likovima (osobito odnos majke i sina u odrastanju). Roman se dotiče i zbivanja koja su uzdrmala Ameriku - od Vijetnamskog rata (kojem su posvećena cijela poglavlja, ali iz drugog kuta, ne onog na koji smo inače navikli), preko 11. rujna, pa sve do uragana Sandy 2012.
Stvarno vrijedna knjiga, i veselim se autorovom gostovanju na Festivalu svjetske književnosti ovog rujna

Bila sam ljetos u SAD-u i tražila tu knjigu od prvog aerodroma, baš sam si bila zapilila da je želim čitati tijekom roadtripa i u engleskom prijevodu, i nisam je nigdje našla! Morat ću je kupiti tijekom gostovanja autora, ovo mi je prvi glas da dolazi! Jupi!

[tanja_b]

Bila sam ljetos u SAD-u i tražila tu knjigu od prvog aerodroma, baš sam si bila zapilila da je želim čitati tijekom roadtripa i u engleskom prijevodu, i nisam je nigdje našla! Morat ću je kupiti tijekom gostovanja autora, ovo mi je prvi glas da dolazi! Jupi!

Angie, vidi: https://magazin.fraktura.hr/hr/festi...-johan-harstad

Mislim da taj roman uopće nije ni preveden na engleski. Zanimljivo je da je takav velik tipično američki roman napisao Norvežanin. Nisam stručnjak za američku književnost, ali trenutno mi ne pada na pamet nijedan Amerikanac koji bi mogao napisati roman ovakvog opsega i kalibra. Možda Franzen (ali i on je skandinavskog porijekla ).

[Angie75]

Genijalno, hvala! Ali baš me čudi da nije preveden na engleski

[Jurana]

Sheena Patel: I'm a Fan

Moderna knjiga o modernim vremenima, napisana u prvom licu, odaje dojam dnevničkog zapisa ili unutarnjeg monologa, ali lako se čita. Događaji su vremenski pomiiješani, ali pripovijedanje nije toliko konfuzno kao glavna junakinja i čovjek bude često iživciran njenim ponašanjem. Iako djeluje površno, nije.



Curtis Sittenfeld: Romantic Comedy

Ovo je nešto za štp puno čitatelja uvijek pita: inteligentno štivo za plažu. Glavna junakinja je pisac u emisiji sličnoj Saturday Night Live u kojoj upozna muškarca i među njima se razvija odnos. Knjiga je ljubić, ali vrlo vješto napisan, najprije duhovit, humora koji mene više podsjeća na britanski, nego američki. Knjiga se dotiče i lockdowna, političkog trenutka i vrijednosti pa nikako nije tipičan ljubić ni limunada. Mene je baš dobro relaksirala.



Rebecca Wait: I'm Sorry You Feel That Way

Roman koji govori o teškim temama - disfunkcionalnoj obitelji i mentalnoj bolesti, ali na vrlo čitljiv način, izbrušenih dijaloga, vrlo nesavršenih likova s kojima možete suosjećati. Također vrlo duhovito, zaigrane upotrebe jezika. U knjizi je jedno poglavlje posvećeno zabavi koja jedna sestra organizira za drugu i taj je dio napisan skoro kao drama, možete zamisliti pozornicu na kojoj se sve to odvija. Nisam knjigu dovršila, ali zasad mi se vrlo sviđa.

[Angie75]

Tana French: U šumi
Solidan krimić, iako je imao potencijala da bude i mnogo više, ali autorica kao da se prestrašila da je potrošila 400 stranica i odlučila nabrzinu završiti. Svejedno, roman je dobio 4 nagrade za najbolji debitantski kriminalistički roman.

[Jurana]

Tana French: U šumi
Solidan krimić, iako je imao potencijala da bude i mnogo više, ali autorica kao da se prestrašila da je potrošila 400 stranica i odlučila nabrzinu završiti. Svejedno, roman je dobio 4 nagrade za najbolji debitantski kriminalistički roman.

Budući da su romani iz ovog ciklusa stvarno ciklički i međusobno povezani (pa je glavni lik u drugom romanu Cassie, a u trećem njen partner iz drugog romana itd.), ja se nekako nadam da će se na kraju ciklusa vratiti na ovu prvu priču i tako zatvoriti krug.

[Angie75]

Budući da su romani iz ovog ciklusa stvarno ciklički i međusobno povezani (pa je glavni lik u drugom romanu Cassie, a u trećem njen partner iz drugog romana itd.), ja se nekako nadam da će se na kraju ciklusa vratiti na ovu prvu priču i tako zatvoriti krug.

E to bi bilo super, nadam se da imaš pravo!

[tangerina]

Evo nekih mojih pročitanih ovo ljeto

Petra Hulova- Sve ovo pripada meni; priča iz perspektive jedne mongolske obitelji, odnosno njenih žena kroz 3 generacije. Zanimljiva mi je bila jer prenosi kulturu o kojoj ne znam gotovo ništa, na momente teška, nikako ružičasta. Lijepo napisana, autorica je inače Čehinja

Marina Vujčić - A onda je Božo krenuo ispočetka; ne znam što bih rekla o ovoj knjizi, brzo sam je pročitala, ali me glavni lik užasno živcirao. Na momente nisam mogla vjerovat da je tu knjigu žena napisala, nisam dosad čitala Marinu Vujčić pa ne znam je li joj to bila i namjera, ili je do mene. Naglas sam se svađala s njim, a u glavi napisala sretniji roman o njegovoj ženi

Osim toga čitala sam ovdje spomenute Signale i svjetionike, Miru Furlan i po drugi put Kunderinu Knjigu smijeha i zaborava, koja me nakon 20 godina jednako oduševila.

Zanimljivo je bilo što u Signalima i svjetionicima u jednom trenu dva lika pričaju o ulicama Zagreba i Beograda i po kome su dobila ime. I zastanu na "a tko je Petar iz Petrove ulice?". Bilo mi je smiješno jer mi je još bila svježa kao Mirina ulica, ona je uostalom spomenula i da je ime dobila po crkvi svetog Petra

Sad čitam Brod za Issu Roberta Perišića. Zasad mi se jako sviđa, vrlo je meditativna i lirska, podsjeća malo na Cognettija..

[emily]

pročitala sam nekidan Šalaporte, Marka Gregura
koliko me oduševio njegov Vošicki, Mogla bi se zvati Leda mi je isto bila jako dobra - toliko me ovaj zadnji roman razočarao.
Neke dijelove sam čak preskakala, dosadnjikavo, nikako povezati u neku cjelinu, malo se pogubio ...

[tanja_b]

pročitala sam nekidan Šalaporte, Marka Gregura
koliko me oduševio njegov Vošicki, Mogla bi se zvati Leda mi je isto bila jako dobra - toliko me ovaj zadnji roman razočarao.
Neke dijelove sam čak preskakala, dosadnjikavo, nikako povezati u neku cjelinu, malo se pogubio ...

Pisala sam proljetos o tom romanu na ovoj temi, po meni, glavni je problem što je radnju smjestio na otok kojeg poznaje samo po ljetovanjima u djetinjstvu i dao je likovima da govore dijalektom koji samom autoru nije prirodan.
I mene je razočarao, nakon prethodnih Gregurovih izvrsnih romana.

[tanja_b]

Marina Vujčić - A onda je Božo krenuo ispočetka; ne znam što bih rekla o ovoj knjizi, brzo sam je pročitala, ali me glavni lik užasno živcirao. Na momente nisam mogla vjerovat da je tu knjigu žena napisala, nisam dosad čitala Marinu Vujčić pa ne znam je li joj to bila i namjera, ili je do mene. Naglas sam se svađala s njim, a u glavi napisala sretniji roman o njegovoj ženi

"Božo" je Vujčićkin prvi "pravi" roman (ranije objavljen "Tuđi život" prošao je prilično nezapaženo). I moj dojam bio je sličan tvojem, glavni lik mi je strašno išao na živce, ali to je takva knjiga - mislim da ga je namjerno takvim prikazala. Inače mi se ideja čini vrlo dobrom, i taj roman mi je jedan od njezinih boljih (kasnije objavljeni romani postigli su i veću popularnost, ali nešto mi kod njih "šteka", teško mi je objasniti što).

[Angie75]

Napokon sam se domogla Julijane Adamović i Divljih gusaka.
Uf... teško mi je i pisati o njoj, baš me dirnula i rastužila. Da bi tako autentično i hrabro pisao o nečemu, mislim da to moraš i proživjeti. Odlična knjiga, mislim da bi je psiholozi trebali imati za lektiru, a i pisci priručnika za odgoj bi imali što naučiti.

[Beti3]

Napokon sam se domogla Julijane Adamović i Divljih gusaka.
Uf... teško mi je i pisati o njoj, baš me dirnula i rastužila. Da bi tako autentično i hrabro pisao o nečemu, mislim da to moraš i proživjeti. Odlična knjiga, mislim da bi je psiholozi trebali imati za lektiru, a i pisci priručnika za odgoj bi imali što naučiti.

Nemam pojma o čemu se radi u knjizi i nije me briga, ali odmah sam se zapitala: zasto bi itko želio čitati nesto što ga rastuži.

[sasa]

Uspijevam dosta čitati ovog ljeta. Prvo sam pročitala Elizabeth Strout, Zovem se Lucy Barton i potom Oh William, te dvije knjige, koje podsjećaju na dnevničke zapise se lijepo nadovezuju, a glavnu junakinju Lucy, self made uspješnu spisateljicu, koju upoznajemo u njenim šezdesetima no i dalje nekako nesvjesnu vlastitih kvaliteta i vrijednosti, lako je zavoljeti. Prvi roman stavlja naglasak na njen život, uz obrise traume koju je proživjela u djetinjstvu, a drugi na odnos s bivšim suprugom s kojim je ostala u bliskom odnosu. Oba su prožeta kontinuiranim propitivanjem kako vlastite unutrašnje motivacije tako i motivacije drugih- što nas pokreće, na temelju kojih emocija i sjećanja donosimo odluke, što ponavljamo, što izbjegavamo. Brzo se i lako čita.
Potom sam čitala Bernardine Evaristo, Manifest, što je autobiografska priča spisateljice o djetinjstvu obilježenom rasizmom, mladenaštvu i buntu, ljubavnicama i ljubavnicima, feminizmu, toksičnim vezama, kreativnom procesu, dokazivanju i uspjehu. Sve skupa djeluje autentično i imala sam dojam da sam spisateljicu upoznala, njen karakter i temperament. Tko je volio Djevojku, ženu, drugo, može se upustiti i u ovo približavanje. Onda sam čitala Bekima Sejranovića Nigdje, niotkuda- vjerujem da je većina na ovoj temi Bekima već odavno čitala, no ja do ovog ljeta nisam. Sjajan je pripovjedač Bekim, priča nam priču svog djetinjstva i mladenaštva- obilježenih napuštanjem, a potom ratom i izbjeglištvom, pa nas vodi u odraslu dob, koja je obilježena nizom destruktivnosti, podsjetio me sa svime time na Knausgarda, s bitnom razlikom da on piše fragmentirano pa vidimo samo neke slike, a kmečavac nas je vodio iz minute u minutu svog života. Na Knausgrada me podsjetio i kraj romana, gdje Bekim na svijetlo dana iznosi jednu jako dramatičnu i traumtičnu pretpostavku- ne znam da li je to imalo utjecaja na stvarne ljude, koji se u romanu spominju.
Potom sam čitala Stanley Tuccija i njegov Okus, divna je to i topla, također autobiografija, mješavina obiteljskih slika, promišljanja o društvu, mnogo recepata za paštu i nekoliko za dobre koktele. Na kraju knjige mi je bilo žao da sam ju završila i htjela bih poznavati tog blagog i dobrog hedonista, nisam imala uopće pojma kakav je sjajan tip Stanley Tucci. Onda sam čitala Gertrud Klemm (kršitelj koda)ocampus, to me nakon ovog nježnog Tuccija, lupilo ko maljem po glavi, nedestilirani feminizam, bijes i ljutnja, glavni junaci su mi oboje išli užasno na živce, no roman je dobar, kao što su mu poruke snažne i potrebne, samo je neugodan. I onda Geir Gulliksen, Priča o braku. Odmah me dobio, glavna junakinja je liječnica koja puno trči, meni se stil svidio, iako je naravno preuzetno što si on utvara i daje za pravo da priča što je ona mislila i osjećala. No sve skupa u jednom me danu proveo kroz njihovu norvešku svakodenvicu i tih par mjeseci raspada, držao mi je pažnju, otvorio je neka složena pitanja, o tome što je sloboda, iskrenost, poštivanje u odnosu. Sad čitam Jessicu Au, Previše hladno za snijeg. I onda me čekaju Naknadni životi Abdulrazah Gurnaha, te potom Gle nas sad Gulliksena i onda Max, Micha i ofenziva Tat- s njom ću vjerujem zakoračiti u rujan.

[sasa]

E a uza sve to htjela sam ovo ljeto pročitati novog Douglasa Stuarta, Mladi Mungo, no ne znam zašto, iako je odavno najvlajen, Fraktura ga i dalje nema.
I ne Previše, nego Dovoljno hladno za snijeg

[Peterlin]

Budući da su romani iz ovog ciklusa stvarno ciklički i međusobno povezani (pa je glavni lik u drugom romanu Cassie, a u trećem njen partner iz drugog romana itd.), ja se nekako nadam da će se na kraju ciklusa vratiti na ovu prvu priču i tako zatvoriti krug.

X
Htjela sam baš napisati da knjiga ima nastavak, zapravo postoji poveznica u drugim knjigama, ali vidim da sam zakasnila.

[Peterlin]

Napokon sam se domogla Julijane Adamović i Divljih gusaka.
Uf... teško mi je i pisati o njoj, baš me dirnula i rastužila. Da bi tako autentično i hrabro pisao o nečemu, mislim da to moraš i proživjeti. Odlična knjiga, mislim da bi je psiholozi trebali imati za lektiru, a i pisci priručnika za odgoj bi imali što naučiti.

To je jedna od knjiga kojima se čovjek povremeno vraća. Nisam je mogla pročitati u komadu. Hvala na podsjećanju, Sad sam na godišnjem, pa mogu malo više energije uložiti u čitanje zahtjevnih knjiga.

[tangerina]

Robert Perišić - Brod za Issu - moja velika preporuka

Roman se odvija u vrijeme antičke Grčke, i prati dječaka roba iz Sirakuze koji odlazi s prvom skupinom doseljenika izgraditi apoikiu na Visu. Paralelno pratimo priču iz perspektive tog dječaka i ostalih Grka, ali i iz perspektive vjetra koji uvijek vidi malo širu sliku.
Jako je lijepo prikazano kako su Grci na ovaj prostor, osim opipljivih stvari kao što su sadnice masline, smokve i vinove loze, magarac i mačka, donijeli puno manje opipljivih stvari, poput društvenog poretka i odnosa prema životinjama.
Motiv mačke je autoru bio očito baš dosta bitan, jer je ona baš specifična u tome ukroćena/divlja, a dio prihoda od prodaje knjige i ide udruzi Prava šapa

Svakako, meni baš jako lijep roman, a vidim na goodreads dosta pozitivnih kritika i od inozemnih čitača (na engleskom se zove A cat at the end of the world, i bilo je dosta smiješno vidjeti tu njihovu perspektivu gdje je Palagruža kraj grčkog svijeta, a odlazak u tu daleku Liburniju/Iliriju se smatra krajnjim sjeverom)

[flopica]

[QUOTE=Beti3;3260285]Nemam pojma o čemu se radi u knjizi i nije me briga, ali odmah sam se zapitala: zasto bi itko želio čitati nesto što ga rastuži.[/QUO

Beti ti stvarno ovo pitaš?
ako da onda moram priznati da me taj stav baš iznenađuje...
pa ne možemo se izlagati samo onome što nas usrećuje?
kako misliš da bi čovjek inače mogao promišljati i stjecati uvide o ičemu ako će se štititi od života izbjegavanjem knjiga koje rastužuju, filmova koji nisu u stilu "sve je bajka", druženja s ljudima koji nisu uvijek sretni čili i radosni itd...
ok. treba imati mjeru i u izlaganju sebe mučnim i crnim temama i osobno to razumijem ali to je postavljanje granica
nikad ne bi izabrala namjerno ne pročitati neku silno tužnu knjigu
eventualno ako sma i sama u nekoj životno iscrpljujućoj situaciji koja mi ne ostavlja prostora da se dodatno emocionalno i mentalno iscrpljujem čitanje iste bih ostavila za bolje dane...

[Kosjenka]

Rijetko pišem na ovoj temi prvenstveno zato jer ste vi sve već rekle, ovo mi je prvo mjesto kojeg si radim popise za čitanje.
Dota posebno hvala za "Svježu vodu za cvijeće", baš mi je odlično sjela za more.
No ne vidim da je itko preporučio Arnona Grunberga-Tirza, odličan.

[chesil]

Baš sam čekala tko će prvi pisati o Brodu za Issu, tangerina, hvala Brodu za Issu, tangerina, hvala

[chesil]

ne prolaze mi opet dulji postovi, ne razumijem, smajlići možda, hm. idem probati bez njih

tangerina, hvala. Upravo sam je uzela u ruke (nakon podulje potrage po zg knjižnicama, velika je pomama za njom), i čitam je s pogledom na otok

Pohvalila bih roman Nestao izraelskog pisca Drora Mišanija. Dobar krimić, tako da sam sama sebi odgovorila na pitanje postavljeno ovdje prije par mjeseci-ima li tko preporuku za dobar krimić. E, pa, evo ga. Nadam se da će i ostale knjige o inspektoru Avrahamu Avrahamu uskoro biti prevedene.

[chesil]

bome, smajlići su razlog

[Kosjenka]

Curtis Sittenfeld: Romantic Comedy

Ovo je nešto za štp puno čitatelja uvijek pita: inteligentno štivo za plažu. Glavna junakinja je pisac u emisiji sličnoj Saturday Night Live u kojoj upozna muškarca i među njima se razvija odnos. Knjiga je ljubić, ali vrlo vješto napisan, najprije duhovit, humora koji mene više podsjeća na britanski, nego američki. Knjiga se dotiče i lockdowna, političkog trenutka i vrijednosti pa nikako nije tipičan ljubić ni limunada. Mene je baš dobro relaksirala.

Romantic Comedy nemaju u knjižnici, ali imaju neke druge. Jesi čitala nešto drugo njegovo?

[Jurana]

Romantic Comedy nemaju u knjižnici, ali imaju neke druge. Jesi čitala nešto drugo njegovo?

Nisam, i zato nisam, kao ti, znala da je Curtis - žena Uzela je majčino prezime sebi za ime, vjerojatno namjerno maskirajući spol.
Ali čula sam da su joj i druge knjige zabavne.
Ne znam jedino jesui li glavne junakinje ovoliko duhovite, jer ova je ipak scenarist humorističke emisije.

[emily]

Pohvalila bih roman Nestao izraelskog pisca Drora Mišanija. Dobar krimić, tako da sam sama sebi odgovorila na pitanje postavljeno ovdje prije par mjeseci-ima li tko preporuku za dobar krimić. E, pa, evo ga. Nadam se da će i ostale knjige o inspektoru Avrahamu Avrahamu uskoro biti prevedene.

Tri genijalan roman, meni bolji od Nestalog

[chesil]

je, slažem se, Emily, Tri je baš baš odlična knjiga.

[tanja_b]

Za sve zainteresirane:

https://magazin.fraktura.hr/hr/na-va...e-knjizevnosti

[Angie75]

Za sve zainteresirane:

https://magazin.fraktura.hr/hr/na-va...e-knjizevnosti

pa kako su Harstada stavili radnim danom u 11h

[tanja_b]

pa kako su Harstada stavili radnim danom u 11h

Gledaj bolje (i ja sam se u prvi mah pitala to isto ) - glavni događaj s Harstadom je četvrtak u 20 h (tribina Razotkrivanje)
Ne znam kako su zamišljene te "kave s autorom", ali budući da su sve u 11 h, to mi a priori otpada.

[Angie75]

[chesil]

Brod za Issu pročitan! tangerina je sve super napisala, ja bih dodala da roman ima vrlo filozofsku notu i zbog toga mi nije skroz privlačan, ali to je zbilja do mene i moje nesklonosti takvoj literaturi.
inače, u toj filozofiji ima fantastičnih opažanja o prirodi čovjeka, prirodi životinje, položaju žena.. baš staneš i pomisliš-a što je da je povijest u ključnom trenu otišla u drugom smjeru?

[tanja_b]

Ivan Katičić: Ovdje ničeg nema
Zbirka priča mlađeg splitskog autora, većinom o likovima s društvene margine, na rubu izopćenosti. Dobro napisano, ali sve skupa prilično depresivno (kao i naslov, uostalom). Ovdje bih ipak istaknula priču "Izbor", o mladiću koji dolazi raditi na udaljen otok - sudeći po opisu, radi se o Lastovu. Podsjetilo me to na Mašu Kolanović i priču "Crnilo" (iz zbirke "Poštovani kukci"), gdje je također Lastovo prikazano u nekom mračnom tonu, kao morbidna, pretjerano izolirana sredina. Literaturni kontrast dojmu o sunčanom, bezbrižnom otoku kakav sam ponijela s jednog ljetovanja

Ivana Lovrić Jović: Vidi kako Lokrum pere zube
Ovo mi je knjiga-promašaj o kojoj sam još dosta razmišljala nakon što sam je pročitala. Zbilja šteta što je autorica od potencijalno vrlo zahvalne teme (jer mogla je to biti obiteljska, višegeneracijska priča o traumi i njezinom iscjeljenju) napisala papazjaniju o svemu i svačemu, a ni o čemu konkretnom. Roman je vrlo konfuzan, do druge polovice nije jasno o čemu ona točno pripovijeda - jer to nije ni seciranje odnosa s roditeljima, ni opis djetinjstva, nego sve pomalo. Autentičnim se doima jedino opis vlastite borbe s bulimijom, a donekle životnije i zanimljivije su pisani dijelovi o trudnoći, porodu i izazovima podizanja neurorizične djece - iako je sve to skupa malo previše podsjećalo na teme s Rodinog foruma Na kraju najviše zamjeram urednici koja autoricu (a očito se ne radi o bogomdanom književnom talentu) nije bolje usmjeravala.

Stine Pilgaard: Zemlja kratkih rečenica
A ovo je roman u kojem je naoko sve na mjestu, lako se i brzo čita, čak je i dosta duhovit, ali na kraju mislim da ću ga relativno brzo zaboraviti. Detalj koji mi se ipak urezao u pamćenje - glavna junakinja pokušava položiti vozački ispit, slično kao i junakinja druge danske knjige "Spojka, pogled, znak". Pa se pitam, zar je polaganje vozačkog ispita u Danskoj tako vruća tema ili su naši urednici slučajno izabrali baš dvije knjige iz istog podneblja koje se dotiču te teme.

Bernardine Evaristo: Manifest
Nakon sjajnog romana "Djevojka, žena, drugo", ova me autobiografska proza iste autorice pomalo razočarala. Dobro je zamišljena, tako da slijedi njezin osobni razvoj, od uvjeta odrastanja, borbi s rasizmom od najranijih dana, do književnog i kazališnog rada, razvoja vlastite seksualnosti, odnosa s ljudima, itd. Ali cijelom knjigom provlači se autoričina nevjerojatna samouvjerenost, uz neku dozu prepotencije (što joj je vjerojatno i omogućilo da opstane u svijetu u kakvom živi). To samo po sebi ne mora biti loše, ali mene je počelo iritirati već na polovini knjige, a do kraja me već ozbiljno opterećivalo.

Zlatan Nezirović: Pionirska dolina, Sarajevo
E ova knjiga mi je pravo otkriće. Zbirka relativno kratkih priča o odrastanju u Sarajevu 70-tih i 80-tih, i godinama koje su uslijedile - vojni rok u JNA (zahvalan izvor kojekakvih priča ), opsadi Sarajeva tijekom rata, i poratnim godinama. Sve bez drame i patetike, ali uz dozu nostalgije prema danima djetinjstva i roditeljima iz tog bezbrižnog perioda, iz 11. kata nebodera na Koševu. Jako mi se svidjelo, preporučujem svima koji vole knjige o odrastanju.

[anamar]

Preplavljena sa svih strana, nisam mnogo čitala nakon zadnjeg javljanja. Samo jednu knjigu, podužu i zahtjevnu, ali ipak sam se nadala da bi je mogla brže završiti. Ali eto nije išlo...

U pitanju je kubanski autor Leonardo Padura i knjiga Čovjek koji je volio pse. Autor je mnogo poznatiji zbog serijala krimića, mislim da je netko već spominjao, (ina možda ti? - stavila sam ih na popis), no ovo je posve drugačije štivo. Pripovijest je to o atentatu na Trockoga, krcata faktografijom, ali ujedno je i odličan psihološki, političko-špijunski roman. Kao što vi za Maxa, Michu... velite da je veliki američki roman, a dolazi iz pera ne-Amerikanca, tako je i kritika ocijenila Čovjeka kao veliki ruski roman, na tragu Dostojevskog koji se svoje likove ubacivao u limb moralnog preispitivanja! Tri su pripovjedna pravca, pratimo Trockoga, atentatora i Ivana, Kubanca koji 70tih na plaži upoznaje misterioznog čovjeka s ruskim hrtovima. Priča se odmata sporo, uz mnogo pojedinosti, a uz ostalo govori o monstruoznom staljinističkom režimu i njegovom utjecaju na predratna i ratna politička previranja u Europi, ulogu u Španjolskom ratu, progonjenim trockistima, ali i kubanskom totalitarizmu u desetljećima iza II svjetskog rata. Udžbenički podaci o pedeset godina povijesti isprepliću se sa svakodnevnicom junaka. Autor sve to vješto žonglira i iako sam knjigu čitala dugo, ona zapravo nije zamorna, dapače, riječ je o odličnom, vrlo noir romanu.

Za sve vas ljubiteljice Arapina budućnosti - Fibra je izdala šesti i posljednji strip album o odrastanju na Bliskom istoku sa crtačkog stola Riada Sattoufa. Pročitala sam ga i žao mi je što se rastajem s tim, nadasve toplim i inteligentnim stripom.

Inače, Harstada imam već spremnog u Kindleu, a želim se domoći i novog Strikea, što je također poduža knjiga. No, prije toga mislim da ću ipak ubaciti nekoliko kraćih naslova.

[Peterlin]

Ja sam lani spominjala Leonarda Paduru, str.15

[tanja_b]

Za sve vas ljubiteljice Arapina budućnosti - Fibra je izdala šesti i posljednji strip album o odrastanju na Bliskom istoku sa crtačkog stola Riada Sattoufa. Pročitala sam ga i žao mi je što se rastajem s tim, nadasve toplim i inteligentnim stripom.

[anamar]

Ja sam lani spominjala Leonarda Paduru, str.15

Oprosti, svkako ću opet pogledati što si pisala.
Mene je privuklo već to što je Kubanac, nisam do sada imala prigodu čitati kubansku književnost.