Nije knjiga, ali vrijedi pročitati https://pescanik.net/sila-i-demokratija/
 |
|||
|
|
|||
Nije knjiga, ali vrijedi pročitati https://pescanik.net/sila-i-demokratija/
Tanja, hvala na preporuci na Olji SI, ja kupila na interliberu neku njenu knjigu poezije i svidjela mi se, drugo nisam citala.
Ja procitala najnovijeg Ferica na moru, (valjda je najnoviji), nesto Na obali rijeke. Svidjelo mi se, prica o aferi ozenejenog 53-godisnjaka i 22-godisnjakinje, dosta kratka. Ima opet tih njegovih scena seksa i bolesnih mastarija, ali opet mi je autoricna i nekako elegicna.
Pri kraju Jeseni od Knausgarrda, onako ok, simpa, ali nista posebno. Ja volim njegov stil pa mi je ok, chill.
Pocela i Americku Pastoralu od Philipa Rotha, netko ga je bio hvalio, a nisam jos nista njegovo citala. Zasad me ne odusevljava pretjerano, ne znam hocu li nastaviti.
Roman se zove Dok prelaziš rijeku.jennifer_gentle prvotno napisa
Čitala sam ga jesenas, dobro je napisan, ali me se ipak nije dojmio. Dobro kažeš, "nekako elegična", ja sam si njegov stil ovaj put protumačila kao poetsko-cendravi nije mi dobro sjeo, draža mi je njegova uobičajena ironija.
Ferić je inače majstor romana i njegove kompozicije, u ovom najnovijem romanu to ne dolazi do izražaja, puno je jednostavnije strukture.
Kao da je i on ostario
Haha tek sad vidim da sam napisala “autoricna” a mislila sam “autoironicna”.
Ne znam, meni se njegiv stil pisanja, slaganje recenice, metafore, toliko svidja da izgubim pojam o tim nekim ozbiljnim kriticarskim pointovima poput kompozicije i sl. Valjda sam vise bice brzih poteza i impresija a manje od strukture. Vjerojatno si u pravu.
Aaaa, hvala, moram ovo pročitati. Mene je kod Ferića uvijek umarala ta njegova komplicirana struktura (kao da se probijaš kroz šikaru) pa bi mi se ovaj mogao svidjeti.Roman se zove Dok prelaziš rijeku.
Čitala sam ga jesenas, dobro je napisan, ali me se ipak nije dojmio. Dobro kažeš, "nekako elegična", ja sam si njegov stil ovaj put protumačila kao poetsko-cendrav
Ferić je inače majstor romana i njegove kompozicije, u ovom najnovijem romanu to ne dolazi do izražaja, puno je jednostavnije strukture.
Kao da je i on ostario
Inače, čovjek JEST ostario (kaže osoba koja je tu negdje - mi smo ista školska generacija, samo sam ja par mjeseci mlađa). Nakon šezdesete to se baš jako osjeti. Govorim iz iskustva...
Ma on bez daljnjega ima jako lijepe rečenice, i stil mu je uvijek na visokoj razini, nikako ne bih rekla da je knjiga loša.
Samo mi je osnovni ton djela bio bitno drugačiji od ostalih njegovih djela, to mi je upalo u oči i nekako mi nije sjelo. Plus znatno jednostavnija kompozicija, koja sama po sebi nije loš potez, ali nije ni ono na što sam navikla u njegovim romanima.
Pred neki dan pročitala sam Gledajte kako plešemo Leile Slimani, drugi nastavak iz trilogije "U zemlji drugih" (prva knjiga naslovljena je "Rat, rat, rat").
Dok se prva knjiga bavila prvom generacijom doseljenika iz Francuske u Maroko (u liku Mathilde), druga knjiga bavi se generacijom njihove djece - Aiche i Selima. Pretpostavljam da će treća knjiga u trilogiji biti fokusirana na generaciju njihove djece, tj. autoričina alter ega.
Ali zanimljiv detalj, zašto sve ovo pišem - dakle, u ovoj, drugoj knjizi, opisan je jedan od pokušaja državnih udara u Maroku 1971., za vrijeme proslave rođendana Hasana II. Kako inače volim povezivati stvarne činjenice s onim opisanim u književnosti, krenula sam guglati Maroko i državne udare i Hasana II, i naišla na ovaj članak iz 2010.:
https://www.jutarnji.hr/globus/bila-...aljeva-4092840
A u članku se navodi da je liječnica iz teksta teta književnika Zorana Ferića. Pa me to vratilo na njegovo "Putujuće kazalište", gdje se zaista spominje sestrična (hm, je li bila sestrična? obiteljski odnosi u tom dijelu romana nevjerojatn osu komplicirani) njegovog oca, Marijana
Ovo povezivanje literature i činjenica baš me zabavilo.
Dota, ti si ono trazila nesto ala Godine, opis generacije? U malu je usa djava je to za moju splitsku generaciju, minus sumornost.
Ruth Ozeki - Priča za vremensko biće
Zahtjevan roman, preporučujem svim ljubiteljima Murakamija.
Ruth, spisateljica japansko-kanadskog porijekla (sad govorim o liku u knjizi, a ne spisateljici romana, iako se vidi otkud inspiracija), živi na jednom kanadskom otoku sa suprugom, ekološkim aktivistom i umjetnikom. Jednog dana, na naplavinama na obali pronađe dnevnik mlade Japanke Sadako, pisma na francuskom i ručni sat koji su dobivali kamikaze u 2.svjetskom ratu.
Sadako piše o svom životu, tati koji je radio kao programer u Americi pa dobio otkaz i razmišlja o suicidu, trenutnom životu u Tokiju gdje je izložena brutalnom bullyingu, inspirirajućem ljetu kojeg je provela u hramu kod prabake, budističke redovnice, čiji je sin bio kamikaza.
Svega tu ima, i katastrofe u Fukushimi, i kvantne fizike i zbilja nevjerojatnih detalja o suvremenom japanskom društvu.
Def imamo slican citalacki ukus, chesil, i ja sam u toj gustala. Ja sam procitala Cognettija, Vucja sreca, volim ja sve njegove jer mi je tema bliska. Sad citam Tezinu snijega, i ta mi je bas dobra.
počela sam čitati Kirku, Madeline Miller
pročitala sam 10ak stranica, meni je to dosadno
jel se vrijedi potruditi još, kako se vama svidjela?
Meni je bila odlična.
meni meh.
Fernando Aramburu: Čiope
Knjiga je genijalna, duboka, intenzivna i na mahove vrlo teška. Ali nema smisla uspoređivati je s "Patriom", zapravo, ako očekujete novu "Patriu", mogli biste se razočarati jer je ovo potpuno suprotan tip romana. Komorni, s malim brojem likova, gotovo bez događanja, a ipak takva da obuhvaća "čitav jedan život" (parafraziram Seethalera) i više od toga. I zahtjevna za čitanje. Ali vrijedi svake stranice i svakog nemira kojeg pri čitanju osjetite.
Iako, ja bih rado novu Patriu.
Nikako naletit na nešto slično, a ni odletit u Baskiju.
Evo jednog citata iz Čiopa koji kao da se odnosi na hrvatsku, a ne na španjolsku obrazovnu politiku
Otkako sam došao na školu otrpio sam različite obrazovne zakone, navodno osmišljene u svrhu poboljšanja kvalitete obrazovanja. Gnjusna laž. Svim promjenama jedini je cilj bio da nešto ukinu i da nešto uvedu, ponajprije da ukinu ono što je uveo prethodni zakonodavac. Reforme su se najvećim dijelom sastojale od skupa administrativnih odluka i odredbi vezanih za nastavni program, čime su nastavnicima ruke bile vezane, učenici bili svedeni na strojeve za usvajanje sadržaja, a sve je od samog početka izobličeno prekomjernom birokracijom i konstantnim nedostatkom sredstava.
Izvrstan citat.Evo jednog citata iz Čiopa koji kao da se odnosi na hrvatsku, a ne na španjolsku obrazovnu politiku
Jedva čekam uloviti je u knjižnici kad se vratim s godišnjeg!
Marisha Pessl - Noćni film
Užasni neuvjerljiv krimić. Ne znam uopće zašto sam ga čitala do kraja
Jao, Chesil, isti osjecaj. Katastrofa! Ljubavne price iz Glorije su apsolutni hit u usporedbi s Nocnim filmom.
Munkice, daj mi prijedlog za neki koji ti je dobar.
S krimićima sam počela i završila u osnovnoj s cijelokupnim opusom Agathe Christie.
Probala sam Joanne Rowling, aka Galbraithom, užas.
Larssonova Millenium trilogija mi je jedini baš baš odličan krimić.
Pavičićeva Crvena voda skroz ok. Pročitala sam i Nesboovog Snjegovića, evo, ni ne sjećam se o čem je.
Ja sam do krimića čitala samo James Ellroya - on mi je bio fantastičan. Po njegovom romanu je snimljen npr. "L.A. Povjerljivo".
Trenutno se čitaju cjenici za knjige
Cjenici? Ja ih uopće ne čitam. Godišnja članarina u KGZ je 50 kn (sad po novom 7 eura), a knjiga u njima ima puno više nego što ih mogu pročitati u cijelom životu
KOliko često kupuete knjige?
Ja uspijem cca 20 knjiga godišnje pročitati, ni blizu koliko bi htjela tako da nemam vremena vraćati se na pročitano.
Zadnje sam kupila Putujuće Kazalište na promociji, stvarno me se dojmio i stvarno ga volim. Doduše bilo nas je jedva dvadeset pa me bilo sram šmugnuti.
Krimiće sam smanjila, ali od svih koji sam ikada pročitala najviše me dojmio Tribusonov Nikola Banić.
Trenutno sve redom od Delphine de Vigan čitam, odlična mi je.
Ne kupujem ih uopće jer su mi sve police i ladice pretrpane, a čekam da djeca odrastu i odsele da ove postojeće poklonim, barem dio.
Čitam knjige iz knjižnice ili e-knjige.
Na već pročitane knjige se rijetko vraćam, to su posebne knjige ili su posebni uvjeti života; previše ima novih koje me zanimaju, ne stignem.
Ni ja ih baš ne kupujem. Kupim nešto na Interliberu (tome ipak ne mogu odoljeti
Neke knjige sam uspjela donirati, ali većinu mi je žao dati. Nekima se uspijem i vraćati, i to me baš veseli.
Veliku većinu knjiga koje pročitam posuđujem u kvartovskoj knjižnici.
Trudim se ne kupovati, jer ih nemam gdje držati. itam e-izdanja, a 3d knjige sve rjeđe (kvartovska knjižnica).
Chesil,
Meni je Cormoran drag pa ne znam sto bih ti preporucila osim ovog sto si nabrojala. Znam da je mm progutao Diplomu za smrt Zorana Brucica (3 knjige), ali ja sam nakon prve stranice zatvorila knjigu jer lektura nije bas najbolja i svaka recenica i/ili pocinje i zavrsava s tri tockice sto je previse za moje okp-ove.
Ja stalno kupujem knjige jer sam fetisist, volim ih imati, listati i dirati. Nemam vise polica za njih pa kupujem nove i slazem ih ko arhitekt na lsd-u.
Na ljetovanju sam prvo citala knausgaarda jesen gdje je napisao nesto tipa da je madam bovary savrsen roman i onda sam posudila madam bovary jer to nisam citala kad je trebalo (buntovnik 4ever) i zbilja je dobar roman cak i sad nakon 150 godina. Zatim sam procitala Treci Reich od Bolana (njega inace obozavam) i bio mi je odlican, slistila sam ga za 2 dana - iznenadilo me je kad sam procitala da mu je to valjda najraniji roman (posthumno objavljen, napisan valjda 1989). Atmosfera negdje izmedju Kafkinog Dvorca i filma Straw Dogs od Sama Peckinpah - mene je bas drzalo nekom creepy atmosferom i slutnjom.
Sad sam posudila Godine s Laurom Diaz od Carlosa Fuentesa - nisam ga jos citala prije, inace sam slaba na latino pisce (Marquez, Saramago, Cortazar, Bolano, Llosa), ali zasad mi je nekako meh. Ne opcinjava me - malo sam zahtjevna mozda.
Posudila i prvu knjigu od Isabel Allende - Japanski ljubavnik - ne znam bi li je pocela ili ne- brijem da je nesto na granici sunda - ne da mi se trositi vrijeme na to - ili je bar zabavno?
Ne znam za tu konkretnu, ali mislim da je cijelo djelo Isabel Allende takvo - negdje na granici šunda.
Za krimiće ne znam, ja sam uzela Crvenu vodu ne kao krimić, nego kao novi roman od Pavičića i bio mi je super.
Prije sam jako kupovala knjige zbog neke fiks ideje o manjku vremena i da neću ništa uloviti u knjižnici što me zanima, ali zapravo se do svega dođe možda s godinu-dvije zakašnjenja, ali neke knjige budu hype pa potonu pa se hype ispuše i može se doći i preko knjižnice do njih. Ništa ne čuvam doma - alergična na prašinu, plus nemam gdje stavit ormare od-do. Knjige bih nakon čitanja bih pustila u opticaj prijateljima. Sad još imam nešto tih hrčak nakupina od prije koje nisam stigla pročitati, ali sad sam na Interliberu puno kontroliranija, znači, isto 1x godišnje, ali bitno manje količine nego prije.
Veselim se Čiopama i stavljam ih na listu.
Pročitala Ferićev Dok prelaziš rijeku - naprosto ne mogu odoljeti njegovim rečenicama i načinu pisanja, ostalo sam otrpila
Sad pravim popis za zadnji dolazak bibliobusa prije ljetne stanke.
Jako rijetko, nemam ih gdje stavljati. Kupim ponekad - zanimljivo, u zadnje vrijeme to su isključivo domaći autori, zadnje Voli me više od svega na svijetu od M. Furlan (prije nego sam je pročitala), prije toga strip Vojna od G. Duplančić (nakon što sam pročitala web izdanje), a MM je kupio Oni i Oni 2 od Tisje Kljaković Braić.
Ja ponekad kupim kad znam da ce mi se bas svidit, znam kupiti za poklon (uglavnom svojoj djeci), a najcesce knjigu kupim kad sam negdje na putu i kad procitam onu s kojom sam krenila na put. Neki dan sam na zg kolodvoru kupila 'Zasto te zovu Srna". Nije bas bio neki izbor, al knjiga je skroz zanimljiva, i do Splita sam je cijelu procitala. Sad sam je spremila na policu za poklone.
Tu i tamo nešto kupim, možda dvije-tri knjige godišnje - većinom impulzivno, pa mi bude i žao. Ali pronalazim neku vrstu zadovoljstva u pogledu na naslove koji su mi nekoć nešto značili, pa se nadam da ću jednom opet imati priliku im se vratiti.
Nevjerojatno dugo nisam pisala, ali čitam. Žao mi je zbog dugog napisa, ali spomenut ću većinom one naslove o kojima ovdje (još) nije bilo riječi.
Nekoliko krimića/trilera: Kate Atkinson - Nevjerojatno zagonetno ubojstvo, sam čitala u srpskom prijevodu, jer hrvatskog, na žalost nema, a u pitanju je druga knjiga iz serijala o detektivu Jacksonu Brodieju (prva je izdana u nas pod naslovom Povijest slučajeva). U pitanju je žanrovski roman koji ima sve što treba imati, detektiva s problemima, loših i manje loših zlikovaca, društveni kontekst, dobru atmosferu, hrpu zabavnih referenci, a i vješto je napisan. Potom Dror Mišani - Nestao prvi iz serije romana o policijskom istražitelju Aviju Avrahamu, koji NIJE tipičan: brz, pronicljiv, nepogrešiv, dapače nesiguran je, umoran i pun grizodušja. Ipak, baš zato djelo je stvarnije, iako na klackalici uvjerljivosti, neki drugi likovi i radnje pretežu na drugu stranu. Ipak to je vrlo dobra knjiga s očekivano/neočekivanim svršetkom. Jean Haniff Korelitz - Zaplet preporučam jer je intrigantna, ironična, s filmskom radnjom, tjera na čitanje, baš dobro štivo za prekratiti lijena ljetna poslijepodneva na plaži ili kauču.
Odlična knjiga za tinejdžere ili mlađe punoljetnike sklone laganom SF-u i svima koji vole svemirski znan-fan žanr je Andy Weir - Spasitelj. Nevjerojatno zabavna s dobrom idejom - o dvama svemirskim putnicima koji gotovo da dolaze iz različitih dimenzija i moraju pronaći rješenje da se vrate na matične planete. Knjiga je još jedno vrlo filmski pisano štivo, nemam pojma hoće li biti ekranizacije, ali ako bude sigurno ću gledati. Šire shvaćeno i Laurent Binet - Civilizacije spada u isti žanr, ali ovdje nije u pitanju budućnost nego prošlost, odnosno alternativna povijest ili ŠBKB da su nativni naseljenici Novog svijeta stekli djelomičnu imunost na viruse Starog svijeta, znali za željezo i otisnuli se preko Atlantika. Knjiga propituje mnoge uvriježene europocentrične istine. A istinama o nuklearkama bavi se odlično nacrtan strip Svijet bez kraja kojeg uvjetno preporučam, budući da je vrlo jednostran u zagovaranju te vrste energije, gotovo propagandan, ipak na popisu je zbog informativnosti i jer neprijatelja treba poznavati! Bez zadrške preporučam pročitati još jedan strip Alpha: od Abidjana do Gare du Norda crtani roman o afričkim migrantima, pretužan i ujedno prelijep prikaz goleme nesreće koja obilježava 21. stoljeće, a koja uvijek ostaje na marginama našeg zanimanja.
Putujem po Africi samo u knjigama, a baš u samo njeno srce, u vrijeme raspleta hrvatsko-kongoanske sudske priče odvela me knjiga Barbare Kingsolver - Biblija otrovne masline. Žena piše izvrsno, znala sam to još iz Razmetnog ljeta, na žalost nije zanimljiva domaćim izdavačima, ali jest onima u Srbiji. Srećom, jer je u pitanju ona vrsta romana koja ščepa čitatelja za utrobu. Teme kojima se bavi su mnoge - kolonijalizam, odrastanje, rađanje države, emancipacija. U pitanju je obiteljska saga o životu pet žena, pisana iz prvog lica svake od njih, pa svaka ima svoj glas.
Do juga Afrike me, pak, bacio Damon Galgut - Obećanje. Roman je jedinstven zbog narativnog postupka. Pripovjedač je, naime, nestalan, fluidan, on teče kroz likove. Cjelokupan je dojam sličan čitanju romana struje svijesti, samo ovdje nije u pitanju jedna, nego mnoštvo. Da se netko ne prepadne, kakofonije nema, a nakon početne prilagodbe, tekst se lako čita. A iako se bavi smrću, krivnjom, nepravdom i urušavanjem jedne obitelji, začudo, zbog humora i ironije, knjigu nisam doživjela mračnom i teškom.
Još ću spomenuti Feđu Štukana - Blank biografski roman - uspješnicu koja je poput filmskog scenarija, a vraća u godine tuge, gnjeva i prljavštine, godine rata u BIH. No, rat i borbe u knjizi ne prestaju kada autor napušta frontu i kada se oružje ohladi. Isprva on ratuje sa svojim demonima, a poslije s demonima navodne demokracije. Također i Ottessu Moshfegh - Eileen. Krasi ju rijedak dar da piše o nelijepim dijelovima svakodnevice i uvrnutim ljudima, tjelesnim izlučevinama, gadljivostima i prljavštini, uznemirujućim mislima, a ipak u čitatelja budi simpatiju i interes za svoje likove i njihove postupke. Nije mi bila dobra kao Moja godina odmora i opuštanja, ali nije za odbaciti.
Sad opet neću pisat mjesecima
Baš bi bila šteta da ne pišeš, uvijek uživam u tvojim osvrtima.
Ja prijavljujem drugi dio trilogije Leile Slimani, i nažalost, potvrđujem dojam od prvog dijela - meni je to beskrajno dosadno, empatije za likove nemam nimalo.
Evo, ni mene nije dugo bilo, čitam, ali rijetko pišem...
Od pročitanog bih izdvojila Teoriju čudnovatosti autorice Pavle Horakove- zanimljivo, duhovito, inteligentno, na kraju mi je palo na pamet da bih upravo knjigu tog tipa ja voljela napisati ako bih se ikad upustila u taj pothvat, preporuka..
Pročitala sam i Madame Curie- snaga jednog sna autorice Susanne Leonard- falilo mi je ljepote u tim rečenicama, ne znam je li do originala ili prijevoda, no bez obzira na to, roman mi je bio zanimljiv i vrlo informativan, nisam puno znala o životu Marie Curie, ponekad sam se znala naježiti čitajući, posebno kod opisa kako je rukama dirala smjese uranija koje je proučavala, mirisala ih punim plućima, spremala očišćene uzorke smjese u džep haljine i sl.
Trenutno sam na početku Tisuću jeseni Jacoba de Zoeta i za sad mi se sviđa..
Pusa svima..
I da, Peterlin, hvala ti na izvrsnom linku pescanik.net, super tekstovi...
Jao, zaboravila sam napisati da sam pročitala Stjenice autorice Martine Vidaić, jako dobro. A posudila sam ju nakon komentara knjižničarke "Pa, koliko mladih talentiranih ljudi imamo u svojoj maloj zemlji, a da se tako malo o njima piše"...
Super osvrt! E, tko je ono trazio krimice, i ja preporucam Dror Misanija, super pise, jedino steta sto su knjige super kratke, to je za dan-dva gotovo.
Cure, koji biste krimić/ triler preporučile 17-godišnjakinji kao ljetno štivo?
Radi se o mojoj kćeri, sad čita Madame Curie i veli da joj fali uzbuđenja i napetosti...
Ako vam nešto padne na pamet, pišite...
Triler/horror bilo što od Stephena Kinga.
A za krimić ne znam, ja sam ljubiteljica britanskog krimića, A. Christie, P.D.James, a to nije baš napeto
Ili, kao što reče in, Dror Mišani.
Prijavljujem pokušaj čitanja krimića Klub istražitelja ubojstava četvrtkom Richarda Osmana. Nije mi se svidjelo, prekinula na trećini romana.
Kami, meni su dragi serija romana Cormoran Strike Roberta Galbraitha, Larssonova trilogija Millenium i Nesbø.
Dajte savjet sto na more nositi. Totalno sam nepripremljena ovo ljeto, prije bi od svibnja imala listu za go.
Onako bi jedan roman da bas onako zaronimo u njega.
Trenutno čitam Prema istinitoj priči. Malo bi nešto mrvicu lakše
Nisam bila na Rodi već sto godina, ali evo par brzinskih preporuka (dosta sam čitala u ovoj godini, ovo su neke od knjiga koje su mi se svidjele, a nisu teške ili dosadne):
Svježa voda za cvijeće - Valerie Perrin (dirljiva, posebna knjiga s nezaboravnim likovima; neka te ne prepadne veličina knjige, jako se lako čita);
Kako voljeti svoju kćer - Hilah Blum (uh, zakuca te skroz, jako dobra);
Gle nas sad- Geir Gulliksen (urnebesna, zabavna i pametna knjiga, Gulliksen mi je otkriće godine; inače je Knausgardov urednik);
Ljubav malim slovima- Francesc Miralles (mala velika knjiga, jako dražesna);
Molim te, pazi na mamu-Kyong-suk Syn (nije najlakša na svijetu, ali se lako čita i teško zaboravlja);
Pljuštale su ptice- Jocelyne Saucier (dirljiva i elegična).
Evo i link na 100 najboljih knjiga za ljeto 2023. Tanje Tolić https://www.najboljeknjige.com/vijes...to-2023-godine. Mislim da ćeš tu naći puno inspiracije. Čitajući na brzinu i nagađajući čine mi se baš onako ljetnozanimljive: Lekcije iz kemije -Bonnie Garmus, Dovoljno dobar za tebe- Geir Gulliksen, Babel- R.F.Kuang...
Annie75 i Ina33, hvala na preporukamaa la Godine na hrvatskom, potražit ću knjige (Tri zime Tene Štivičić imam doma, a i predstavu sam gledala tri puta
Od nelaganih knjiga koje definitivno nisu za plažu preporuka za: Nisam izašla iz svoje noći i Sram (obje od Annie Ernaux, izvrsne) te za Djevica, supruga, udovica, kurva - Erica Johnson Debeljak (razorno iskrena knjiga o tugovanju i preživljavanju, napisana nakon tragične smrti njenog supruga, poznatog slovenskog pjesnika Aleša Debeljaka; usput i studija o ulozi udovica).
Novi Franzen? (Raskrižja)
Periševa Mladenka kostonoga je također roman u koji možeš zaroniti - iako se nekima ovdje nikako nije svidjela.
I, idealna ljetna literatura (iako ne osobito opsežna): Olja Savičević Ivančević - Ljeta s Marijom i Pisma čitateljici. Prvo je roman, drugo su dnevnički zapisi.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom