Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

Kod nas je vrtić po tom pitanju odigrao veliku ulogu, jer je tamo bilo pravilo, tko se prvi obuče u pidžamu za spavanje, može birati priču koju će slušati.
Kad se tome pridoda urođena potreba "da bude prvi" (strašno je s tim opsjednut, ne znam otkud mu to, i MM i ja smo totalno nekompetitivni tipovi), i da bude "velik", s vremenom se zbilja naučio sam oblačiti, a sad i svoj krevet ujutro sam namješta 8-)
Jedino još te nesretne žnirance nikako da nauči vezivati, a kako on mora sve sam (pa tako i otkrivati toplu vodu), ne želi da mu pokažem kako se to radi.

Moj se većinom hoće oblačiti, ali ima drugih elemenata života u kojima prepoznajem svog sineka u vašim pričama.
Ja sam ponekad na debelom čudu razinom njegove emotivnosti, neopisivih emocija (nosi po dva emotikona da iskaže što osjeća i tako to)..., brzih promjena raspoloženja, dubine očajanja koja ga primi - a onda isto tako i pusti ako nađe nešto drugo za baviti se time.
Ima li takvih klinaca i kod vas?

Ima, ima... Iz duboke tuge i očajanja do cvrkutanja od sreće u 2 minute... Naravno, i obrnuto.

I A. mora biti prvi, ništa drugo nije dobro. Na cesti ne smije biti nitko ispred nas, inače ubaci u 5. brzinu dok nije prvi... Čovječe ne ljuti se ne igramo je se on, naravno, ljuti kad nije pobjednik... Ajde, živi zid igramo i tu čak prihvaća da nekad izgubi i da je to ok, pa valjda ima nade :-). Ali u zadnjoj partiji on mora biti pobjednik, taman igrali još 10 puta.

Mi uopće ne igramo društvene igre.
Andrej bi ih možda još i igrao, ali sam sa sobom.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Mi smo M. oblačili čarape valjada do punih sedam godina, i dan danas drami ako su preuske. Vezice na cipelama je naučio vezati jućer (dva mjeseca do 9 godina).
Da mu se osvetimo za tu gnjavažau upisali smo ga na hokej, te mora naučiti oblačiti kompletnu opremu potpuno sam ako želi na turnire izvan Zagreba sa klubom (tamo gdje nema mame i tate) :mrgreen: .

---

:lol:

Sirius, super!

Otkad smo mu počeli kupovati cipele sa žnirancima M. jednom veže, naširoko, i onda hoda ko' u klompama.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Andrej bi ih možda još i igrao, ali sam sa sobom.

---

Ovako da, ali ako on sam slaže pravila :-). Pri čemu je beskonačno maštovit. I ta njegova pravila su uvijek smislena.

postoji li bistričke moje Montessori igraonica u zagrebu..ne vrtić-pa ako ste riješile zadatak javite....meni je matematika ko Dalmatincima snijeg...

Ivana, mislim da ne...
ako sam u krivu biti ću sretna da me netko ispravi...
kada bolje razmislim, mogu na prste jedne ruke nabrojati općenito igraonice u zagrebu...inače moj mali ne želi nogom kročiti u igraonice, totalno su mu nezanimljive...tj. mislim da ga je malo frka...no to jeveć neka druga priča :))

Cure, kaj je to PCM?

Jel bih trebala staviti smajlića-koji-se srami?

Citiraj:

---

Teica prvotno napisa

Cure, kaj je to PCM?

Jel bih trebala staviti smajlića-koji-se srami?

---

Naravno da ne bi. :) Psihološki Centar Medvešćak http://hr.tealpages.com/HR/psiholosk...medvescak.html

mi jos uvijek po mogucnosti kupujemo cipele na cicak :mrgreen:.
tusira se sama (manje-vise), ali voli da joj kosu operemo ja ili mm. meni je to ok.

jos bih nesto dodala. ne moraju svi "problemi" u ponasnju darovite djece biti uzrocno-posljedicno vezani na darovitost. gledati ih samo kroz prizmu darovitosti moze biti zamka. veliku ulogu sigurno igra osobenost djeteta, kao i nas odgoj/nacin, pravila i granice unutar obitelji. naravno da postoje i "problematike" koje su usko vezane na darovitost.

osim toga darovita djeca cesto nemaju nikakvih posebnih problema. optika darovito dijete/problematika u socijalizaciji ili slicno nastaje djelomicno zato, sto principjelno u drustvu ne postoji neko sustavno pracenje darovitosti. sigurno ima darovite djece koja nisu testirana, kao i djece kod koji se pretpotavlja da su darovita, ali posto ona nisu "upadljiva", nitko se posebno njima ne bavi.
cesto se medutim dogada, da se javljaju neke poteskoce u npr. ponasanju, recimo u skoli, te se onda ispostavi da je dijete darovito, te da svojim ponasnjem nesvjesno ukazuje na neadekvatni tretman u npr. skoli, vrticu, obitelji...
mislim, da zbog toga u ocima promatraca nastaje kovanica darovitost-problem u socijalizaciji.

slazem se sa zdenkom da skole u principu ne pruzaju darovitoj djeci ono sto ona trebaju. ali to ne mora znaciti da ce svako darovito dijete imati problema sa uciteljima, strukturom i slicno. naprotiv, mislim da veliki broj njih pronade jedan dobar/pristojan nacin funkcioniranja u tom zadanom sustavu.

konkretno, ako dijete stalno mijenja aktivnosti, pocinje i prekida, ja to ne bih vezala na darovitost kao uzrok, nego na postavljanje jasnih pravila. (naravno, ukoliko ih roditelji smatraju suvislima i potrebnima)
kod nas je tako, da dijete bira aktivnosti, isproba ih jedan, dva puta, te ako se odluci za njih, onda do kraja jednog ciklusa/semestra nema prekidanja. (osim naravno ako se dogode potpuno nepredvidene stvari, kod kojih je dobrobit djeteta ugrozena)

Slažem se sa seni da darovitost ne čini svu osobnost djeteta. Ja s tom dijagnozom/činjenicom živim već više godine. M. doživljavam kao M. - dječaka koji je puno više od te činjenice.

Ovo što je seni napisala o jasnim pravilima bih željela podcrtati - mislim da je odgoj bistrića malo teži i da zato pravila moraju biti utoliko jasnija. Fleksibilnost da, permisivnost ne.

U principu se slažem sa seni.
Kod nas je konkretno situacija takva da je A. emocionalno vrlo osjetljiv. E sad, je li to dio "paketa" koji ide uz darovitost, ili dio familijarnog nasljeđa, nije mi baš jasno, ponekad bih prije rekla ovo drugo. Ali bez obzira na to, meni je drago da mi je na vrijeme ukazano na tu njegovu karakternu crtu, jer bih je ja lako mogla previdjeti (računajući na onu "sve je to uobičajeno, i u mojoj familiji su bili takvi, ne treba obraćati pažnju"). Ovako bar znam kako se postaviti (ponekad - a ponekad baš i ne znam).

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

jos bih nesto dodala. ne moraju svi "problemi" u ponasnju darovite djece biti uzrocno-posljedicno vezani na darovitost. gledati ih samo kroz prizmu darovitosti moze biti zamka. veliku ulogu sigurno igra osobenost djeteta, kao i nas odgoj/nacin, pravila i granice unutar obitelji. naravno da postoje i "problematike" koje su usko vezane na darovitost.

---

Jasno, i ovo je važno uvijek sebi ponavljati.
Da ne odgajamo "darovito dijete" nego jednu sasvim posebnu osobu koja je svakakva nekakva, a darovitost je samo jedan dio paketa.

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

1.Jel ima tko bistrića doma da skroz odbija neke tipične aktivnosti od interesa za njegovu dob - npr. moj mali puzzle nikad nije mogao smisliti, loptom se igra ako je baš neka ekipa, a i to ga brzo prođe, bojanke ga ne zanimaju, one šarene knjige s naljepnicama ni ne pogleda?
Istodobno ga zanimaju neke nemoguće stvari, uživa npr. hodat sa mnom po gradu, zalazit po dućanima, gledati, ne žica slatkiše, nego se zaustavlja pred izlozima sa onim što ga zaintrigira, ili npr. vidi mačje oko na nekoj građevini, pa to gleda, pa hoće to radit, o tome pričati... nekako kao da više on usmjerava naše igre i vrijeme, nego što sam ja to u stanju.
Istodobno neke bezvezne stvari, komadi smeća, otpad, npr. kolut od vrtlarske žice s onim nožićem... to je hit godinama. Čekam da to dohvatim i bacim - ali to je uvijek neki volan, neki dio nečega, nešto, pričvrsti, nosi... i sve je to divno i krasno, ali mene nekad brine ta hermetičnost njegovog svijeta.
..... On je, kažu, osobito darovit na kreativnom polju; i to ja vidim, ali ponekad me straši sa time što zna ući u jako osebujne projekte, držati ih se mjesecima - a ja ne vidim, možda jer nisam dovoljno pametna, da to ima neke koristi, da ima neke veze, da ga razvija.

2.
....Pitanje bi bilo - koliko ih pustiti da oni sami stvaraju svoje svjetove,aparate, čuda, a koliko tražiti da te ručice, kad već grade, grade po nacrtu iz knjige, s neta, ili koji su sami smislili, ali da to ima svrsishodnost u sebi i tak?
Koliko ih usmjeravati i koliko ograničavati, a koliko tražiti da se projekti provedu do kraja, da se izdura onaj dosadan dio ljepljenja, završavanja i to?
Zbunjena sam...

---

1. Sama si dala odgovor na svoje pitanje- daj mu kartonsku kutiju, rolu od papirnatih ručnika . ljepilo i boje i odi na internet surfat dok on stvara svemir! 2. NIKADA nemoj njegova djela prosuđivati "ima li to svrsishodnost", ak dijete kaže da je to kamion koji plovi svemirom, WOW! super!!! 3. Treba mu pomoći da nauči stavi završavati do kraja, "evo, sad si se malo umorio od lijepljenja, ali sutra ćemo zajedno projekt završiti do kraja". Pusti ga da on bude Direktor projekta, neka on naređuje i određuje kako što i gdje dolazi, ti si tu samo NKV radnik na gradilištu koji će pomoći provesti nacrte i planove. i malo ga poticati kad ga uhvati kriza i zaboravi što je počeo. 4. Evo ti par ideja ta igre koje su palile kod mojih: Karte za poker (54)- igrali smo se od kad je B. bio 2,5g- najprije veća karta nosi manju (sve slike su 10), pa tko skupi više karata (naučio je brojeve), poslije s 3,5 smo igrali pojednostavljenog "tablića" (tu mu je bilo jako zabavno zbrajanje do 10), kasnije pravog tablića, morao je stalno paziti nosim li ja ispravnu kartu jer meni nikako nije išlo to zbrajanje i oduzimanje. jako vole i www.ixl.com

Citiraj:

---

Jesen prvotno napisa

Jako je ¨svojeglav¨ karakter i pruža otpor oko svega od pranja zubiju, jela, presvlačenja pa sve do sudjelovanja na nastavi na predmetu koji ga ne zanima (odbija sudjelovati na nastavi iz jednog predmeta i iznosi učiteljici razloge zašto on ne želi sudjelovati, a tek je prvi razred!). Poželi da ga upišem u neku vannastavnu aktivnost, pa kad ga upišem on nakon drugog puta sam sebe ispiše jer da nije on to tako zamišljao itd..itd..
Čitala sam da je ¨težak¨karakter čest kod darovitih. Jako mi je teško ¨izaći s njim na kraj¨. Ponekad mislim da ću ¨puknuti¨odgajajući ga. Na svaku molbu odgovara protupitanjima i argumentima zašto ne bi trebao baš to... Ima li tko slična iskustva?

---

Wellcome to the club, draga!
Kad ne bi bilo "teškog karaktera", bilo bi bajka imati darovito dijete.Pravilo br 1. Pravila moraju biti jasna i glasna, ako treba i napisana na zidu, ali pravila su pravila, i tko ih prekrši, dobije kaznu, to se javno već unaprijed zna kakvu. Tko se drži pravila, dobije nagradu , unaprijed se zna kakvu. Pravilo br2. NE PREGOVARAJ! Od pravila ne odstupaj ni milimetra, jer čim ti pomisliš da sad kad je već bolestan i u krevetu, pa bi mogao dulje igrati igrice... Izgubila si , ako ne zauvijek, onda barem dugo, duugo. Slijede ti dani i tjedni iscrpljujućih rasprava "Ali ti si rekla da NIKADA.. Jučer si rekla da mogu! Onda mogu i danas.." Oni su ti u pregovorima prave mustre, jedva čekaju da ti iznesu svoje razloge. Ti još nisi ni rekla što imaš, a on je već uložio 100 prigovora. Rodio se s odvjetničkom diplomom u peleni, ne samo kad se radi o njemu, nego i o nepravdama svih vrsta u svijetu- od toga zašto baš on,.. zašto stariji brat ne mora, a on mora... do ozonskih rupa. Ja sam došla do zaključka da (i promišljajući o vlastitom djetinjstvu), da su oni sretniji kada imaju jasno i čvrsto postavljene granice, i iako će te granice stalno napadati, svake godine sve više i sve jače, sretniji su ako se zna da je dazda u obitelji i vođa čopora roditelj, a ne dijete. U protivnom odgovornodt može biti za bistrića previše opterećujuća.

Prije par dana Danijela Trbović je u svojoj emisiji rekla kako "sin ima 12 godina, i ona se često uhvati kako mora 5 x duboko udahnuti i ponoviti naglas: Željela sam ga, volim ga..." :-)

Samo budi cool, i hrabro! Pohvale i nagrade djeluju bolje od kazni. Ja sam npr. uvela plaću za dobro izvršene obaveze (od zadaće, vježbanja u muz. do kuć poslova), u vidu minuta igranja kompj. igara. 15 min usisavanja=15 min igranja, 15 min sviranja=30 min igranja, itd. Za sve postoji cjenik. Nevjerojatno kako djeluje! "Nećeš ti usisati mrvice ispod stola, ja ću! ne ja ću, meni je prvo rekla! Ali ja sam se prvi javio!!!" Ali ne smije biti odstupanja- svaki dan dobiju 1-kratni password s točno odmjerenim brojem minuta, nakon toga komp. se sam od sebe ugasi, snimio ti igricu ili ne. Ne da ti se pokupiti igračke?!? OK. Ali nema niti bijega u vitualna zadovoljstva. Možeš npr. crtati ili čitati lektiru. Sad stariji sam navija sebi budilicu da svira ili čita lektiru PRIJE škole, kako bi za vikend mogao iskoristiti zarađenih 100 min.

Citiraj:

---

tanja_b prvotno napisa

Svojem sinu često dam za pravo u nekim raspravama, ali to ne znači da u konačnici bude po njegovom. Samo mu dajem do znanja da sam ga čula - mislim da je to dosta bitno.

---

Točno to! Potpisujem.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Da... , činjenica je da se dio kreativnosti mora ubiti ako želimo da se uklope u školski (i sve ostale ) sisteme.
Bojim se da to vrijedi samo za naš hrvatski školski sistem koji je 2011.g. gori nego 1955. Nije tako u svim zemljama, počevši od susjedne nam Slovenije.

Slažem se s time da se bistrići moraju socijalizirati, odnosno prihvatiti pravila i obaveze - to i sama očekujem od sina. Ono što mi smeta jest da se obrazovni sustav ne prilagođava njima, ne zadovoljava njihove potrebe, drži ih u kalupima i onda se čudi kad djeca pucaju.

---

Užasava me da mi roditelji doslovce moramo našu djecu štititi da iz (o Bože! osnovne!) škole izađu što manje oštećeni!! A što će biti kasnije? Onda pišu po novinama i drže puste rasprave u Saboru o nezaustavljivom odljevu mozgova. Miki moj tko je preživio 17 god hrvatskog školskog sustava uspjet će i na vrhu Himalaya i ničeg se više ne boji. Ništa se neće promijeniti sve dok nastavni plan i program ostane za svu djecu isti, dok svi budu bili prisiljeni trpjeti iste pedagoške metode, (zastarjele, još iz pretprošlog stoljeća), Dok našu djecu ne počnu poučavati zainteresirani, kompetentni učitelji, znanjima koja djecu zanimaju i koja su primjenjiva u životu i društvu potrebna, i to koristeći metode koje će djeci biti poticajne i uzbudljive.
Zašto bi moj Bistrić kojeg zanima matematika i kemija gubio doslovce životnu energiju nad svakim krunjenjem ama baš svakog hrvatskog kneza koji je ikada dva mjeseca zasjeo koje godine i na kojem kamenu studencu, kad ga baš to nimalo ne zanima, i u današnje vrijeme svaku tu informaciju može dobiti za cca 3o sec? Ali mu ne daju da uči razlomke u 1. razredu "jer što će onda raditi u 5?"
U normalnijim školskim sustavima postoje različite razine za svaki predmet, veći broj izbornih predmeta i škola koja daje svakom djetetu onoliko koliko ono može primiti, nastojeći izvući ono najbolje iz svakoga. A kod nas, unatrag 30god, hrvatskA škola nije uspjela nakon propisanih godina školovanja izbaciti niti jednu frizerku, kuhara ili liječnika, ekonomistu, koji će nakon završenog školovanja biti zaista i sposoban obavljati posao za koji se školovao. Sve smo morali naučiti, samo jako malo toga zaista i korisnog i u životu potrebnog i primjenjivog. Zato imamo toliko puno
jako pametnih i nezaposlenih ljudi koji umjesto na poslu pamet imaju prilike unovčiti jedino na kvizovima.

Ja ću danas totalno prisvojiti ovaj forum, ali sad kada sam pročitala svih 1050 postova, da postavim pitanje koje me zaista ovih dana muči? Koju osnovnu školu izabrati. Stariji ide u školu i usprkos pustim obećanjima učitelja i "stručne službe" na početku, njegova se škola pokazala kao veliko razočarenje- boluje od onog od čega boluju sve ili mnoge hrvatske škole. Nestručnog, neiskusnog ili nezainteresiranog učitelja nemoguće je riješti se, njegove se greške jednostavno trpe. Ravnatelj koji se žali na "nedostatak sredstava i manjak vremena i kadra" , za sve. Uravnilovka u ocjenjivanju, apatija i dosada u nastavi. Pokuša li roditelj ukazati na eventualni prostor za poboljšanje, odgovori su uvijek isti:"Mi nemamo, ne možemo... " Pa do otvorenog, "Promijenite školu!" Molim vas, pohvalite školu u koju ide vaše dijete i s kojom ste zadovoljni!! Trenutno sam tako razočarana i frustrirana da sam spremna i vozit djecu u bilo koju školu ako je tamo iole bolje nego u ovoj koju trenutno moj sin pohađa.

Mama94, ja te prije nisam vidjela na ovom topicu (ali ga i nisam čitala kroz sve stranice, pa oprosti ako si tu već "domaća"), i jako mi je drago da si došla.
Imaš što za reći, i to meni puno znači. Dobre ideje.
Što se škole tiče, ja ne znam, mi ćemo možda iduće godine u školu, možda ne, ali raspitujemo se, i za sada znamo da u Stenjevcu škola Dragutina Tadijanovića na papiru ima da se bave darovitima, Bistrići imaju suradnju s njima, ali sam čula i da je to u začetku i da je volja tu, ali za provedbu nitko još sa sigurnosti ne zna. Ali eto - može se pitati i pričati :)
Ali i mi čekamo dobre informacije :) ili priče o dobrim učiteljima koji eto baš ove godine završavaju 4. razred :)

http://www.nacional.hr/clanak/33019/...oli-montessori

http://www.montessori-skola.hr/
ili http://www.waldorfska-skola.com/index.php?cid=3

mislite li da bi ovakva vrsta škola bila za bistriće bolja od klasičnih?
ja mislim da bi, jer je djete centar svega, jer nema diskriminacije, zlostavljanja itd. s druge strane bi li djete onda imalo problema suočiti se s takvim stvarima u Svijetu, i bili se moglo priviknuti "zaostalom klasičnom" školovanju u srednjoj školi ili fakultetu?

ako nekog zanima Kako promjeniti način na koji svijet uči neka si pročita knjigu Revolucija u učenju
http://www.kupiknjigu.com/knjige/ped...vijet_uci.html

par stranica ranije je zdenka odgovorila na to pitanje, čini mi se :)

Je ne znam naći taj post, jel netko zna koji je u pitanju?

Citiraj:

---

ivana zg prvotno napisa

http://www.nacional.hr/clanak/33019/...oli-montessori

http://www.montessori-skola.hr/
ili http://www.waldorfska-skola.com/index.php?cid=3

mislite li da bi ovakva vrsta škola bila za bistriće bolja od klasičnih?
ja mislim da bi, jer je djete centar svega, jer nema diskriminacije, zlostavljanja itd. s druge strane bi li djete onda imalo problema suočiti se s takvim stvarima u Svijetu, i bili se moglo priviknuti "zaostalom klasičnom" školovanju u srednjoj školi ili fakultetu?

ako nekog zanima Kako promjeniti način na koji svijet uči neka si pročita knjigu Revolucija u učenju
http://www.kupiknjigu.com/knjige/ped...vijet_uci.html

---

u nl su radili istrazivanja na tu temu

darovitost sama po sebi ne znaci radne navike ili dijete koje voli samostalno raditi. kognitivna inteligencija ne znaci da su socijalna i emocionalna isto visoke

montessori je ok za djecu koja imaju motivacije i samodiscipline ali za djecu kojoj je potrebna struktura i rutina da bi se osjecali sigurnije montessori nije dobar izbor

rezultati nakon montessori su poslje ok ali pricam o klincim akoji su sami po sebi nabrijani

waldorfska je na glasu da stvara djecu koja se ne mogu poslje prebaciti na klasicni nacin skolovanja i ovdje oni najcesce idu u waldorsfke gimnazije i najcesce idu u neka umjetnicka zanimanja ili se recimo bave bio poljoprivredom ili nekim alternativnijim disciplinama

hvala ti na odgovoru:love2:...ali znam da je Montessorica radila prvo s djecom s posebnim potrebama-s problemima u razvoju, pa s siromašnim klincima, "neodgojenim" u smislu pepuštenima samima sebi a poslije se dotakla problematike kako motivirati klince bogataša koji pak imaju sve..itd.....

ovako kad malo sve to gledam s strane i razbijam glavu što bi bilo najbolje za moju curku...nekako ispada da bilo koji način obrazovanja koji se nameče, neće biti dobar za svu djecu, za sve karaktere, probleme, nadarenosti, potrebe itd.koja djeca imaju.. bude li se nametala samo jedna "metoda" učenja za sve, netko će uvjek ostati zakinut........ne bi li onda stvarno trebalo i klasične ali nazovimo ih tako "alternativne" metode učenja učiniti dostupne svima (i financijski...a i izgradnjom takvih škola, vrtića itd. u svakome mjestu)...da roditelj može izabrati....ili da neki "stručnjak" nekakvim promatranjem u predškoli ili nekim testom može roditeljima otprilike preporučiti kakav bi način učenja najbolje odgovarao njihovome djetetu?

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Ifigenija, na radionicama za roditelje u PCM - jednom mjesečno kroz 4 godine.

Slažem se s time da se bistrići moraju socijalizirati, odnosno prihvatiti pravila i obaveze - to i sama očekujem od sina. Ono što mi smeta jest da se obrazovni sustav ne prilagođava njima, ne zadovoljava njihove potrebe, drži ih u kalupima i onda se čudi kad djeca pucaju.

---

pikula jesi li mislila na ovo?

Jel ima tko bistrića u nekom montessori programu? Kako to funkcionira?

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

Jel ima tko bistrića u nekom montessori programu? Kako to funkcionira?

---

pa ovisi o djetetu

kad pricamo o inteligenciji svi se pozivaju na kognitivnu inteligenciju i zaobilaze socijalnu i emocionalnu. ono ste te najvise treba brinuti je kako ce dijete funkcionirati u grupi djece. akademski razvoj je nesto za sto uvijek imas vremena ali socijalni kontakti mu mogu uljepsati ili unistiti zivot ako odskace od grupe ili je predmet djecijeg ruganja



u hr je u principu jednostavno jer su klinci kratko u skoli pa imate veliki dio dana za raditi sa njima extra

Citiraj:

---

stray_cat prvotno napisa

pa ovisi o djetetu

---

Slažem se potpuno s ovim. Sve ovisi o osobnosti djeteta. Svog bistrića ne bih dala u Montessori program, a kćer bih, ali nisam - ide u istu školu kao brat, a sve ono što je još potrebno rješavamo izvan škole.

Pročitala sam samo ovu stranicu, da se iz prve ruke uvjerim bi li vam NTC* program mogao koristiti, i čini mi se da zbilja bi.
U utorak se u Zagrebu održava radionica za roditelje djece od 3 do 10 godina, toplo ju preporučam. Pročitajte ovdje više o samom programu pa vidite kako vam se čini.

*Nikola Tesla Centar aka Nurture of Talented Children

Cure imate li linkove na neke mateirjale koji se lako mogu printati ili kopirati i nositi u školu za dodatne zadatke? Na hrvatskom, mi smo našli gomilu toga ali na engleskom

Citiraj:

---

pikula prvotno napisa

Cure imate li linkove na neke mateirjale koji se lako mogu printati ili kopirati i nositi u školu za dodatne zadatke? Na hrvatskom, mi smo našli gomilu toga ali na engleskom

---

Nitko ne odgovara na ovo....

Nisi navela da li trebaš zadatke iz matematike ili kojeg drugog predmeta. Ja to ne bih nosila u školu bez konzultacija s učiteljem, moglo bi biti kontraproduktivno, ali svatko od nas roditelja zna najbolje kakav mu je odnos s učiteljem/učiteljicom.

Za doma, pogledaj si Klokana ovdje: http://www.matematika.hr/klokan

Nisam nikakve materijale nosila u školu - ne bih se miješala u to, osim u dogovoru s učiteljicom. Za doma, nalazimo svašta - kod nas je matematika trenutno glavna, pa imamo Polonijeve zbirke, Kurnikovu zabavnu matematiku i skidamo ponešto s interneta. Kuća je puna knjiga, pa se svaki čas nešto iskopa. Zadnjih dana to je glagoljica (postala je šifrirano pismo za školu).

Imam pitanje za iskusne mame.
Mi imamo neke discipline doma koje po uputama PCM moramo vježbati.
Više je stvar u samoj disciplini, vježbanju dosadnih stvari i slično, a nešto manje, iako i toga ima, motorike i urednosti u pisanju i crtanju.
Moj maleni je živi vulkan, izvede takve drame, pobune, iskušava što sve može, a da ne mora raditi dosadne stvari... a tu je i malena od dvije i pol godine koja je ljubomorka, i koja isto tako traži svoje.
Probala sam da i ona ima zadaću, pa da su skupa za stolom. Ršum, krš i lom, želudac me boli satima poslije - nijedno ne podnosi da se onom drugom da pažnja, pa žicaju, mole, kume - a oboje znaju da me mogu vozati koliko žele - jer mi je važno da se to napravi. Pričaju i natežu se po sat i pol - iako je vrijeme za zadaću nekih dvadeset minuta.
Pa sam probala dati maloj crtiće, malenom da piše zadaću, onda obrnuto.
To za mene znači satima muke i borbe oko pažnje i s jedne i s druge strane, plus mjestimično mali napravi dramu i oko toga što mora raditi, i oko toga što ona gleda, a poslije i hoće da njega nešto učim - a ne nju. Svake tri minute žica da mu ili dam jesti, ili da mu pokažem na komp nešto, ili da mu pomognem oko ne znam selotejpa - ustvari samo da skrene pozornost na sebe.
Ja ne znam.
Muka mi je od toga, a nema druge - mora se.
Kad tata dođe s posla to je opći ršum, i dok se svi srede - osam je sati, i svi su preumorni (on kasno dođe).
Što da radim :(
Kako da motiviram mog buntovnika i dramatičara na rad?

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Nisam nikakve materijale nosila u školu - ne bih se miješala u to, osim u dogovoru s učiteljicom. Za doma, nalazimo svašta - kod nas je matematika trenutno glavna, pa imamo Polonijeve zbirke, Kurnikovu zabavnu matematiku i skidamo ponešto s interneta. Kuća je puna knjiga, pa se svaki čas nešto iskopa. Zadnjih dana to je glagoljica (postala je šifrirano pismo za školu).

---

Uuuu, mom mlađem sinu je to šifrirano pismo ZA MENE :oops:, jer nemam pojma, pa učim usput, uz njega!

Zdenka, koju literaturu koristite za glagoljicu?
Mi smo nabavili slikovnicu Mali glagoljaši (Načinović; Gregov) ali to je slikovnica. Što dalje?

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

, a da ne mora raditi dosadne stvari...

---

pa kad ne mora i zna da ne mora :mrgreen:
kad bude išao u školu, znat će da mora. kakve sad zadaće, pusti dijete još malo da uživa bez zadaća, kolko još, pol godine?

Cvijeto, po uputi stručnjaka radimo...

Hvala Peterlin i Zdenka. Učiteljica je predložila da donesemo zadatke koje voli riješavati. Ona mu daje ono što nađe zgodno za nagradu kad riješi sve prije ostalih, naravno ako je točno i uredno, ali teško joj je bez neke pripreme pgoditi što njega zanima pa je predložila da joj damo u obliku listova od par zadataka iz bilo kojeg područja. Stavili su šah na komp u rz pa je i to zogdna nagrada. Sviđa mi se kako se učiteljica trudi i to što naše razgovore nije shvatila kao kritiku nego kao poticaj. Na žalost ova učiteljica je na zamjeni.
Ono pto je meni teško je to što on uglavnom vršlja po knjigama, atlasima i riječnicima, eksperimentima, igrama i tako, a baš radne listove neke nemam.

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

Imam pitanje za iskusne mame.
Mi imamo neke discipline doma koje po uputama PCM moramo vježbati.
Više je stvar u samoj disciplini, vježbanju dosadnih stvari i slično, a nešto manje, iako i toga ima, motorike i urednosti u pisanju i crtanju.
Moj maleni je živi vulkan, izvede takve drame, pobune, iskušava što sve može, a da ne mora raditi dosadne stvari... a tu je i malena od dvije i pol godine koja je ljubomorka, i koja isto tako traži svoje.
Probala sam da i ona ima zadaću, pa da su skupa za stolom. Ršum, krš i lom, želudac me boli satima poslije - nijedno ne podnosi da se onom drugom da pažnja, pa žicaju, mole, kume - a oboje znaju da me mogu vozati koliko žele - jer mi je važno da se to napravi. Pričaju i natežu se po sat i pol - iako je vrijeme za zadaću nekih dvadeset minuta.
Pa sam probala dati maloj crtiće, malenom da piše zadaću, onda obrnuto.
To za mene znači satima muke i borbe oko pažnje i s jedne i s druge strane, plus mjestimično mali napravi dramu i oko toga što mora raditi, i oko toga što ona gleda, a poslije i hoće da njega nešto učim - a ne nju. Svake tri minute žica da mu ili dam jesti, ili da mu pokažem na komp nešto, ili da mu pomognem oko ne znam selotejpa - ustvari samo da skrene pozornost na sebe.
Ja ne znam.
Muka mi je od toga, a nema druge - mora se.
Kad tata dođe s posla to je opći ršum, i dok se svi srede - osam je sati, i svi su preumorni (on kasno dođe).
Što da radim :(
Kako da motiviram mog buntovnika i dramatičara na rad?

---

I kod nas je bilo vrlo slično, ali je u zadnje vrijeme bolje. Nama je takav rad u početku bio vezan uz vježbanje oka (strabizam) - precrtavanje, bojanje, spajanje točkica i sl. U početku sam nemir, nezadovoljstvo, odbijanje rada i sve što nabrajaš pripisivala flasteru na oku koji ga živcira, no onda smo, dijelom igrom slučaja, obavili sva testiranja i sad je jasno da flaster s time nema veze nego su to njemu jednostavno predosadni zadaci i stalno se izmotava kad tako nešto treba napraviti. Sad radimo na tome da shvati da neke stvari nisu zabavne, ali se moraju napraviti. Pomogle su nam raznorazne vježbenice u kojima postoji "nagrada" za uspješno obavljen posao - medalja, smješko i sl. Još sam mu rekla da su, iako dosadne, te vježbe jako dobre za vježbanje mozga 8-). Sad uspije odraditi do pola sata takvih vježbi bez većih problema. U početku je također bilo važno da je netko uz njega i da pokazuje interes za to što radi. Sad radi i sam.

To i je onaj težak dio s darovitom djecom - naučiti ih da pošteno odrade i one poslove koji su njima sasvim nezanimljivi, odnosno one u kojima znaju da kiksaju pa ih izbjegavaju.

Mi idemo na radionice pa sam primijetila da se lakše motivira kad vidi da i druga djeca isto rade. Tada kreće onaj dio natjecanja pa će napraviti što god treba da bude najbolji :roll:

U svakom slučaju mislim da je dobro da ste s vježbanjem koncentracije počeli sada, a ne kad krene u školu. Do tad taj dio moraju svladati inače će i nama i njima biti grozno.