Nisam vidjela prijedlog, ali sam cula danas na vijestima da ministrica opovrgava da je to prijedlog.
Ali da, naravno da je run forrest!
Printable View
Nisam vidjela prijedlog, ali sam cula danas na vijestima da ministrica opovrgava da je to prijedlog.
Ali da, naravno da je run forrest!
Nema teoretske šanse da im to prođe.
o nažalost ima :(
Čitam portal Jutarnjeg i nađem ovaj članak
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrva...eliti-15064689
Znam da smo ovdje pisali prije nekih godinu da izvanbračni partneri mogu naslijediti obiteljsku mirovinu, no očito smo bile u krivu.
Valjda će sada to biti omogućeno svima.
Ne nadaj se tome, objektivno nema šanse... Ovoj državi više znače papiri nego ljudi. Uostalom, i 2,5 godišnju djevojčicu koja je preminula od majčinih batina vratili su u obitelj nakon što su roditelji predočili vjenčani list. Socijalnoj službi to je bilo dovoljno. Nikoga nije bilo briga što je dijete zlostavljano i na kraju je završilo kako je završilo... Užas...Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Izvanbračni partneri nasljeđuju obiteljsku mirovinu i to nije nikakva novost.
Po stoti put:
Bračna i izvanbračna zajednica su zakonski izjednačene.
Senzacionalistički članci Jutarnjeg nisu nikakvo mjerilo. Tko zna što je u pozadini cijele te priče.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Je izjadnačene su ako se nitko na uhvati osporavat. Bračnu baš nije lako osporiti. Moj susjed je živio 11 godina sa nevjenčanom suprugom. Umro je prošlo ljeto. Nemaju djece, počeli su vezu kad su već bili blizu 60. On se čak htio oženiti, ne znam zašto se ona tome protivila. I naravno kako su ostale dvije kuće, velike vrijednosti i ušteđevina sjatili se njegovi prvi rođaci, pošto nema živućih braće i sestara ni nećaka i tvrde da je ona njemu bila njegovateljica te joj je on svih ovih 11 godina plaćao, a ne supruga. Naravno ima i ona svjedoke, ali se to eto već mjesecima proteže po sudu, ona živi u strahu da će morati van iz kuće, a doslovno može samo na ulicu i umjesto 4000 kn njegove mirovine živi od niti 1000 svoje. Moja svekrva je nakon dva mjeseca već dobila muževu hrvatsku i inozemnu mirovinu.
Tako da, sve je to u teoriji isto i prava su ista dok se ne dogodi komplikacija, onda se vidi da taj potpis u maticara zlata vrijedi.
Ja sam se udala jer sam htjela biti u braku i vjenčanje i sve što ide s tim, ali da i nisam mislim da bi u nekim godinama otišla s mužem to obaviti makar nitko ne znao upravo zbog ovakvih situacija.
Strašno šta se sve ljudima događa.Citiraj:
naplavomzalu prvotno napisa
Jedan potpis kod maticara bez ikakvog slavlja i pompe ako se to ne zeli i stvar rijesena.
Sve ostalo je lutrija.
Osobno, smatram da pravo na mirovinu ne bi trebalo proizlaziti iz izvanbracne zajednice jer postoji zilijun mogucnosti malverzacija. Zasto da drzava, a to smo svi mi, jelte, placa neciju dosjetljivost?
I tko kaze da se zbilja necija kucna pomocnica, susjeda, prijateljica i sl.ne bi sjetile nakon smrti da bi bas ona mirovinu starca?
Moja rođakinja je vec imala plan fiktivno se udati za oca svoje frendice koji je bio narusenog zdravlja, njemacki umirovljenik. Nakon njegove smrti dijelile bi lovu po pola svaki mjesec.
Plan je neslavno propao jer se ocu stanje naglo pogorsalo i jadan umro kroz par dana.
Mutti sigurno ne bi placala penziju za izvanbracnu zajednicu.
pa sad kad ovako pročitam što je rosa napisala, stvarno se ljudi svega "dosjete" :roll:
Ja zbilja ne razumijem da je nekome draze boriti se eventualnim problemima, a imali su godine i godine da jedan dan svrate k maticaru kao sto svrate u PU ili MUP nesto obaviti.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Imam primjer poznanice kojoj je prosle godine umro dugogodisnji partner. Nisu se nikad vjencali niti kod JB registrirali vanbracnu zajednicu jer je ona uvjerena da ce sve biti u redu jer je zakon to izjednacio.
Frisku figu. Na mirovinu nije ciljala, ima svoju , ali su se javila njegova dva brata koji su doveli svjedoke i koji sad osporavaju da su ovo dvoje zivjeli kao par, nego da je ona zivjela kod njega samo preko sezone jer mu je vodila apartmane i cistila ih??!!
Zinula braca na apartmane. I sad su svi skupa u sudskom procesu.
Na Sudu se može završiti svakako.
Pogotovo kod nas gdje se ljudi vole suditi i varati jedni druge, a uz sve su još i iznimno gramzivi.
Ja znam masu ljudi koji se spore zbog iMovine, a brak nema baš nikakve veze s tim.
I mene je mater pokrala, u kompi sa sinekom, ali ja se ne sudim.
Njima će suditi netko drugi.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Ne mora. Za bračne partnere je zakon jasan.
Meni je bezvezno strahovati od možebitnih komplikacija koje se tako lako izbjegnu jednim potpisom kod matičara.
Jer, ako živiš u zajednici koju smatraš brakom, pusti da to i bude.
Naravno, da one osobe koje žele živjeti u zajednici koja liči na brak, a to službeno nije, žive. Ali prava nisu ista. Jednostavno.
Doduše to ni vlastitom djetetu ne mogu objasniti :). I naravno da me to dočekalo, nisam ni mislila da neće. I posve prihvaćam njihovu zajednicu, ni riječ da bih rekla, vidim ja da se tu još drži odmak, zla sam hihihi, kad tako mislim. No, neka se oni navikavaju jedno na drugo, s vremenom će možda, valjda, biti i službeno. U međuvremenu s užitkom kuham nedjeljne ručkove i spremam novac za svadbu. :kokice::alexis:
Moji su do tatine smrti živjeli 35g u izvanbračnoj zajednici. Doduše imali su dijete-mene pa ne znam koliku to razliku čini. Nikakvih problema nije bilo pri ostavinskoj, nitko ih nije ni radio. Problema može biti pri ostavinskoj i u braku i bez braka. Uvijek je svugdje bio komentar nekakvih službenih osoba - to vam je izjednačeno s bračnom zajednicom.
Kako se dokazuje izvanbračna zajednica osim svjedocima- valjda i prebivalištem na istoj adresi?
Nije ni za bračne partnere zakon jasan.
Kako ne razumijete da je problem u pravosuđu?
Ja znam ženu, vjenčanu, koja je nakon razvoda samo htjela svoju polovicu na koju, kakti, zakonski ima pravo.
Sud je trajao dvadeset godina i ona nije dobila ništa, apsolutno ništa od bračne stečevine.
Tako da te priče o braku kao nekoj zaštiti objesite mačku o rep.
Ponavljam po stoprvi put da su prava, kao i obaveze iste.
Tako stoji u zakonu, a ako te netko hoće prevarit, prevarit će te sa i bez vjenčanog lista.
Tako je.Citiraj:
mitovski prvotno napisa
Ja sam s mojim suprugom 30 godina i nikad nismo imali nikakvih problema.
Za svaki slučaj smo pitali i odvjetnika za mišljenje i on je rekao da je to sve isto, uključujući obiteljsku mirovinu na koju imamo pravo u slučaju smrti onog drugog.
Imamo i dijete koje nije trebalo priznavati, kako se stalno potpuno pogrešno insinuira.
Najbolje je u cijeloj ovoj priči što uvijek isti, ubračeni, filozofiraju o nečemu o čemu nemaju pojma i potpuno krive informacije pišu.
Isto je ovo i mojoj mami bilo rečeno za obiteljsku mirovinu, samo joj se nije isplatilo. Ovo za dijete ista stvar, nikakvo priznavanje.Citiraj:
Tanči prvotno napisa
Mama i tata su jedan drugog predstavljali kao suprug i supruga. Imali su svoje razloge zašto se nisu službeno ozakonili i ne vidim razlog da se nekog tjera na to i da to netko mora jer nekom drugom to 'normalno' i ne vidi problem u tome.
Nikada tijekom 35g nije bilo nikakvih problema oko ničega jer nisu vjenčani. U svim pravnim stvarima (npr. otkup maminog stana koji je prenesen na tatu zbog povoljnijeg otkupa) nije bilo nikakvih prepreka.
Ja sam sad u ostavinskom postupku iza mamine smrti koji bi trebao biti čist kao suza - ja se slažem da sve ide na pola (iako sam se jedino i isključivo ja brinula o mami) - druga strana radi problem. Tako da papir- ne papir, problema uvijek može biti ako ga ljudi žele napraviti.
Upravo tako kako Tanči kaže.
Ako u zakonu piše da je ovakva i onakva zajednica izjednačena, onda je problem u nesprovođenju zakona, a ne u nemanju/imanju papira.
Isto kao kada bi pisalo da usmeni i pismeni ugovor imaju pred zakonom istu vrednost - kao kad naručuješ robu telefonom- pa na kraju ipak imaš problema pri usmenom ugovoru koje nemaš pri pismenom.
Znači da je problem u sprovođenju zakona a ne u vrsti ugovora (ne uzimajte me za reč za ove ugovore, to je samo fiktivni primer, ne znam zakone o tome kod nas).
Samo sam navratila potpuno pogrešno insinuirati da se riječki matični i za moje drugo izvanbračno dijete držao stavke zakona po kojem je potrebno da otac “prizna dijete za svoje” :mrgreen:
Možda kod vas je izjednačena, no kod nas nije, tj. ne priznaju ju na riječ.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Moraš ju uvijek i ponovo dokazivati pred službenom osobom.
Umjesto jednom reći i jednom platiti takse, to moraš za svaku zakonsku potrebu, uvijek ponovo plaćati takse i gubiti vrijeme za dokazivanje izvanbračne zajednice.
Kad dokažeš, imaš skoro ista prava. Osim u Poreznoj, tamo nemaš. I u raznim ambasadama pri dobivanju vize, tamo nemaš. I pri primanju obiteljske mirovine iz inozemstva, isto nemaš. Unatoč dokazima.
No, mnogima ništa od toga ne zatreba nikad, pa im je nebitno.
A i ne treba zanemariti osjećaj osobne slobode koji se ima. Ponekad pomislim da bih drugačije živjela bez "okova" braka. U vezi si ipak slobodniji nego u braku.
Ili nisi, ako ne želiš biti. :) U obje vrste, naravno.
Arđo,Citiraj:
Argente prvotno napisa
očito onda riječki matični ima svoja pravila, nevezana uz državu u kojoj jesu.
Kako i zašto, ne znam.
Ne znam ni o kojoj stavki zakona pišeš.
Prije 21 godinu smo suprug i ja i naša deset dana stara kći došli u općinu Črnomerec i rekli da bismo prijavili kći.
Matičar je rekao, doslovno; ispunite ovaj papir (na kojem su se upisivali podaci od mame i tate te koje ime i prezime dajemo djetetu) i to je bilo to.
Ništa i nitko nije morao "priznavati".
Izdao nam je rodni list i izvod iz matice na kojima je pisalo, kao i svima ostalima, ime i prezime, dan, mjesec i vrijeme rođenja te imena roditelja.
U napomeni ne piše ništa. Prazno. Prije 21 godinu!
Poslije je suprug sam otišao na policiju prijaviti dijete i predati zahtjev za pasoš jer je meni to bilo naporno i nisam htjela vući malo okolo.
U osnovnoj, srednjoj, pri dodjeli stipendija....nikad nikakvih problema, pitanja...ništa, a pogotovo ne "priznavanje".
Najnormalnije smo potpisivali ili on ili ja, kako je tko stigao sve što je imalo veze s djetetom dok je bila maloljetna.
Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Ovo o dokazivanjima nije istina.
Dozvolit ćeš da ja ipak bolje znam od tebe?
Moji nisu nikada trebali ništa dokazivati.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
A ovo što si napisala je predrasuda i nečija pretpostavka. Svatko ima svoju neku priču i svoje razloge. Moji su se upoznali kad je mama imala 40 a tata 53. Oboje su već iza sebe imali živote, a i tragedije tako da razlog zašto se nisu ozakonili, a bili zajedno do smrti sigurno nisu nikakvi okovi.
Uvijek za sve postoji neki razlog. Ne ulazim u to.Citiraj:
mitovski prvotno napisa
No, pravno znam kako je, barem za ono što pišem. Može se zaobilaziti zakon, bar je kod nas to uobičajen sport, ali ne može se uvijek i svuda zaobilaziti.
Nemam iskustvo osobno ali u vezi viza Beti je u pravu.
Dva para nisu mogli dobiti vizu jer nisu bili vjencani.
Radilo se o jednoj EU zemlji i SAD. Nakon vjencanja dobili su vize.
Dakle nema veze s RH ali po ovome smo vidjeli iako obje zemlje priznaju svojim gradjanima vanbracnu zajednicu strancima ne.
Tanči, to smo pretresli na mnogim temama... možda se tada prije 21 godinu nije moralo, kasnije se moralo.
Ja sam prvo dijete rodila prije vjenčanja, 2010. i isto ga je priznao. Imam papir. Pošalji mi mail na PP pa ti ga skeniram ;).
Ne znam kako je danas, ali 2010. je moj tada nevjenčani suprug priznao naše prvo dijete i poslije se danima time zezao s prijateljima koji nisu "morali priznavati" svoju djecu.
Hoćeš reći da ti bračnu zajednicu priznaju na reč? Tako ušetaš i pokažeš prsten i sva administrativna vrata ti se otvore?Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Kod nas svuda plaćaš takse da dobiješ venčani list ili bar kopiju, ne znam više, overenu ili ne.
Nema ništa bez toga.
E ako to nije stalno dokazivanje pred službenom osobom, ne znam šta je.
Možda su sad nešto konačno objedinili u e-upravi, ne bih znala...
Što se tiče inostranstva, relativno mi je logično da svaka država svoje zakone primenjuje na svoje državljane, a prema strancima ima druge kriterijume, ako hoće. Da razmatram emigraciju ili slične stvari svakako bi se raspitala o zakonima za strance, ono, to mi je baš "šta bi bilo kad bi bilo".
Moji okovi i sloboda kreću iznutra, a ne spolja, kao i ostatak mojih kojekakvih moralnih imperativa, tako da se ne pronalazim u ostatku filozofije oko toga. Što sam starija čini mi se da je tako kod većine ljudi, papir ili ne, okovan si onoliko koliko biraš da budeš :).
I priznavanje dece mi je smešno u 21. veku, tj. smešan mi je problem osim za neke specifične situacije. "Priznaš" svako svoje dece jednom, na rođenju, i doživotno si roditelj, mislim, kolika je neprijatnost proceduru ponoviti nekoliko puta u čitavom životu?
To što se nekome "priznavati dete" i "vanbračno" u glavi prevodi na "evo mame kurve i budale rogonje", to ta osoba mora rešiti sama sa sobom.
Pa gomila odraslih se od vrtića pa nadalje kikoće na reč "dojka", ali to ne znači da je problem u toj reči, nego u glavama takvih ljudi.
Ne, pulinka, uopće mi nije bitno to što impliciraš.
Kako je ovo edukativni forum, volim napisati kako je to sve zakonski. Nema smisla krivo pretpostaviti, pa na svojoj koži osjetiti da brak i izvanbračna zajednica nisu izjednačene u svemu.
Bolje da to netko napiše negdje, gdje mogu mnogi pročitati.
Ma joj, nema to veze s brakom i izvanbračnom zajednicom. Ima veze s našim pravosudnim sustavom koji je nedorečen, kao i puno drugih stvari... da samo spomenem ovaj cirkus s državnom maturom i žalbama na bodove, jer to mi je malo prije zapelo za oko: https://www.24sata.hr/news/propust-s...-vlasti-756130 Daklem, nekom može biti, nekom drugom nema šanse. Tako je i s izvanbračnom zajednicom, kako ti padne grah... Žene s iskustvom su ovdje to i potvrdile. Ne kažem da je netko u pravu, a netko u krivu - ljudi jednostavno imaju različita iskustva.
Da ne odem previše offt - htjela sam samo reći da to što je nešto zakonito još uvijek ne znači da će tako biti i provedeno. Previše je tu stvari prepušteno osobnim tumačenjima ljudi koji su zaduženi za provedbu.
Nekoliko godina ranije ali identično.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Kod nas je to besplatno i sa tri klika miša, ajde nek smo i to dočekali da vađenje raznih dokumenata, uvjerenja i potvrda bude tako lako. Nisam u to vjerovala da će ikad doći.:mrgreen:Citiraj:
Kod nas svuda plaćaš takse da dobiješ venčani list ili bar kopiju, ne znam više, overenu ili ne.
On topic, baš sam prošli tjedna klikala vjenčani list da pošaljem osiguravajućoj kući kako bi mogla dobiti obiteljski popust na police. Kod iste kuće imamo osiguran jedan stan i jedan auto, sad ćemo ugovarati osiguranje za drugi auto.
Ovo je eto jedan praktičan primjer gdje stvarno ne znam kako bi se moglo dokazati da smo obitelj osim vjenčanim listom. Imamo različita prezimena i prebivalište na različitim adresama.
Ma naravno da je kad tako propisuje zakon. Ako već ima matičara koji se ne pridržavaju zakona to više spada u onu "kako ti grah padne" s državnom upravom :mrgreen:Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Od frendice nevjenčani je isto priznavao dijete. Kako ćeš inače upisat oca ako nema vjenčanog lista - na riječ majke? Ili valjda neki smatraju to što je otac taj tren prijave u matičnom uredu i potvrđuje usmeno da je otac dovoljnim priznanjem... Isto kao što zakon poznaje npr usmeno i pismeno sklopljen ugovor, no zbog jednostavnosti kasnijeg možebitnog dokazivanja većina preferira pismeni. Ne vjerujem da je iti jedna nevjenčana majka SAMA otišla u matični ured i prijavila tko je otac a da dotični bar nije bio prisutan uživo i slušao bez prigovora.
što ustvari znači taj izraz "priznavati dijete", meni nije jasno? je li to neki poseban formular o priznavanju, ili se postavi pitanje "priznajete li vi ovo dijete za svoje"?Citiraj:
sillyme prvotno napisa
Ja sam stvarno već zaboravila kako je to išlo kod matičara s nama, ali znam da smo morali oboje biti fizički tamo, a formular mislim da je izgledao u stilu: podaci o djetetu, podaci o majci, podaci o ocu, dolje potpisi i jednog i drugog
i ne vidim zašto bi ta procedura bila ikako drugačija za nevjenčani par
što se tiče dolaska samo jednog roditelja, mm je probao sam obaviti matičara sa starijim jer je trebalo ići u drugi grad, žena je poludila da kako ona zna da se ja slažem sa djetetovim imenom, na jedvite jade pristala je da joj telefonski odobrim.
2000 se moralo. Imam papir(zapisnik)na kojem otac priznaje dijete. Tako i 2005. Zadnja je rodena 2014 a udala sam se 2016 i za nju imam zapisnik o priznavanju djeteta. Oba puta su bili prijavljeni na istoj adresi samnom i nista nije islo automatski vec sam uz domovnicu, izvod i rodni list dobila i taj zapisnik. Nikada mi nije trebao ali sam ga dobila.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Ma ne sjecam se ni ja vise detalja :lol: Ali znam da smo oboje bili prisutni, bas mislim zbog slaganja oko imena. Pa smo oboje morali na MUP jer nismo na istoj adresi (pa se on morao sloziti da idu na moju). Onda smo im dizali putovnice jer smo selili van (on je taman dobio vani posao) pa sam morala tempirati podizanje pitovnica kad je bio u Zg jer opet trebaju oba roditelja. I naravno za boravisnu vizu su me trazili prevedeni vjencani list, ne znam sto bi bilo da ga nisam imala, vjerojatno puno kompliciranija procedura (iako se radilo o liberalnoj EU drzavi kojoj vanbracna zajednica nije nista neobicno)... ima puno tih birokratskih zackoljica u zivotu i sa i bez te 4-slovne rijeci i jednog lista papira na kojem pise zapisnik i da xy priznaje da je otac djeteta ;)Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Da, i kod mene ovako za dvoje mlađih rođenih u Splitu, za najstarijeg što nije rođen u Splitu smo zaista neki zapisnik ispunjavali i potpisivali i dobili. To u Splitu dobili nismo :D Nismo vjenčani.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Da, bio je papir na kojem je pisalo "otac je priznao dijete" :mrgreen:.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Ne sjećam se točno, nađem ga nekada doma... ali je sigurno bio papir... dobiješ rodni list, domovnicu... nemam pojma što se sve dobivalo tamo, i taj papir - "izjavu o priznavanju očinstva", tako nekako... on potpisao. Možda i ja. Sad ću skoro doma i idem ga odmah naći ;).
Ako je ovo zakon koji trenutno vrijedi https://www.zakon.hr/z/88/Obiteljski-zakon (a pretpostavljam da je), onda, kako ga ja čitam, nije potrebno nikakvo priznavanje očinstva u izvanbračnoj zajednici. Vjerojatno zbog toga (a ne zbog Splita vs. drugi grad) nismo s drugim i trećim djetetom trebali nikakav zapisnik ispunjavati, dotad smo već pred očima zakona bili u nedvojbenoj bračnoj zajednici, i bez ikakvih papira.
Ok, kako je onda moguće da ja nemam taj papir i nikad ga nisam imala, niti je postojao?Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Nije se moralo.Citiraj:
KrisZg prvotno napisa
Nemam taj papir i ne znam ni što je to, ni kako izgleda, niti mi je itko to nudio ili tražio i sve je išlo kako sam već napisala.
Bez ikakvih priznavanja, potpisivanja nekakvih "papira", zapisnika, ni išta slično.