 |
|||
Moji su do tatine smrti živjeli 35g u izvanbračnoj zajednici. Doduše imali su dijete-mene pa ne znam koliku to razliku čini. Nikakvih problema nije bilo pri ostavinskoj, nitko ih nije ni radio. Problema može biti pri ostavinskoj i u braku i bez braka. Uvijek je svugdje bio komentar nekakvih službenih osoba - to vam je izjednačeno s bračnom zajednicom.
Kako se dokazuje izvanbračna zajednica osim svjedocima- valjda i prebivalištem na istoj adresi?
Tako je.mitovski prvotno napisa
Ja sam s mojim suprugom 30 godina i nikad nismo imali nikakvih problema.
Za svaki slučaj smo pitali i odvjetnika za mišljenje i on je rekao da je to sve isto, uključujući obiteljsku mirovinu na koju imamo pravo u slučaju smrti onog drugog.
Imamo i dijete koje nije trebalo priznavati, kako se stalno potpuno pogrešno insinuira.
Najbolje je u cijeloj ovoj priči što uvijek isti, ubračeni, filozofiraju o nečemu o čemu nemaju pojma i potpuno krive informacije pišu.
Isto je ovo i mojoj mami bilo rečeno za obiteljsku mirovinu, samo joj se nije isplatilo. Ovo za dijete ista stvar, nikakvo priznavanje.
Mama i tata su jedan drugog predstavljali kao suprug i supruga. Imali su svoje razloge zašto se nisu službeno ozakonili i ne vidim razlog da se nekog tjera na to i da to netko mora jer nekom drugom to 'normalno' i ne vidi problem u tome.
Nikada tijekom 35g nije bilo nikakvih problema oko ničega jer nisu vjenčani. U svim pravnim stvarima (npr. otkup maminog stana koji je prenesen na tatu zbog povoljnijeg otkupa) nije bilo nikakvih prepreka.
Ja sam sad u ostavinskom postupku iza mamine smrti koji bi trebao biti čist kao suza - ja se slažem da sve ide na pola (iako sam se jedino i isključivo ja brinula o mami) - druga strana radi problem. Tako da papir- ne papir, problema uvijek može biti ako ga ljudi žele napraviti.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom