histerija

Citiraj:

---

Doga prvotno napisa

Mislim da se treba zaista postaviti - bez 'kao'.. 'kao ignoriramo'; vec zaista ignoriramo, doslovno me ne dira.. dijete, kod takvih ispada, mora shvatiti da se naklonost roditelja mora zasluziti, a ne da je to 'prirodno' zagarantirano.. Treba biti cvrst jer autoritet je tu, po meni, jako bitan.. MM je to zacas srezao u samom pocetku, a bilo je slicnih ispada..

Djeca nanjuse da netko nije dosljedan ili to 'kao'.. Ovo je meni bilo tesko za izvesti pa sam to prepustila M, koji je dosljedan i ne popusta, nije toliko osjetljiv i jednostavno ima jacu volju od djeteta..

Zao mi je @zekana, mogu zamisliti kako ti je tesko :(

---

Ovo boldano je posve krivo!!
Naklonost roditelja se NE MORA zaslužiti. Naklonost roditelja mora biti apsolutno zagarantirana svakom djetetu. Neuvjetna ljubav i neuvjetna naklonost je temelj odgoja samopouzdane osobe. Ali i granice. Točno se mora znati što i kako se ponaša u određenoj obitelji. Pravila, raspored, autoritet...svatko odredi po svom, ali toga mora biti. I ljubavi, ne pričanja o njoj, nego stvarno da postoji.

Zekana, bojim se da griješiš u odgoju svoje curice. Pokušaj sebi opisati svoje postupke, a ne njene. TI si sav njen svijet i o tebi ovisi kako će njoj biti. Je, užasno je to naporno, biti mama je teško i sa "uobičajenim" djetetom, a kamoli ne sa ovako pametnim, poput tvoje djevojčice. Ona naprosto vapi da nešto promijeniš.

Možda da ne tražiš razloge u putovanjima, spavanjima kod bake, drugim ljudima. Probaj promijeniti sebe, probaj par dana nju staviti prije od brace. Samo dajem ideje nekoga tko čita tvoje postove. Ja vas ne poznajem i ne kažem da sam u pravu.

Ovakvo ponašanje treba unaprijed spriječiti. Ona mora znati da ti nju voliš beskrajno, bez obzira na sve, ali ne da joj to govoriš kad šizi, tada ništa ne dopire do nje, nego da to osjeti 24 sata na dan. Radila ti svoj posao ili se igrala s njome, imala vremena za nju ili ne, kad te zatreba, odgovori joj, pa makar joj rekla da mora malo počekati.

Trudim se objasniti iako ne znam da li sam jasna :)

Zekana, iz mog kuta gledanja mi se čini da si možda samo malo preumorna i da možda prejako doživljavaš ponašanje svoje djevojčice. Mislim, koliko ona ima godina, čini mi se koliko se sjećam da je tu negdje s mojim sinom, možda malo starija, cca 2-3 godine? Normalno je očekivati da će imati fazu kada će prelaziti jutrom u tvoj krevet ili kada neće htjeti da napustiš prostoriju.

Moj sin je nedavno bio jako bolestan, dugo mu je trebalo da se vrati u normalu. Vjeruj mi, samostalnije dijete mlađe od dvije godine ne možeš zamisliti, taj u vrtić pjevajući otrči da se niti ne osvrne na nas roditelje. Ovaj put nije htio ući u igraonicu sa ostalom djecom i htio je ostati uz mene. Shvatila sam da je još osjetljiv od svog oporavka i normalno ga primila uza se. Slijedeći tjedan opet kreće u vrtić i sigurna sam da će već biti bolje. Isto tako često prelazi nama u krevet ujutro, jednostavno je željan maženja ili želi još malo odspavati uz nas.

Još jedna stvar, iz svoje bolesti je ponio tantrume i shvatio je da mora početi sa scenom da bi dobio ono što želi. Čim sam ja sebi utuvila u glavu da on sada koristi svoj ponašanje iz perioda kada je bio bolestan, postalo mi je lakše reći mu "ne" i zabraniti to što želi dobiti scenom i tantrumom. Naravno, ne možeš djetetu zabraniti slatko i ostaviti ga da gleda u nj - treba djetetu maknuti iz vidokruga objekt koji želi, maknuti ga iz tog okruženja i skrenuti mu misli na nešto drugo - ali opet uz jedno čvrsto "ne" za ono što želi dobiti.

Ne znam, meni su to i dalje sve normalna ponašanja za tako malu djecu i mislim da tu najviše odmaže tvoj strah od nje same i nesigurnost koju ona osjeti. A ta se nesigurnost pogotovo mora osjetiti ako ona detektira neslaganje u tvojim odgojnim stavovima i stavovima ostatka obitelji (a vjeruj mi, imaju nevjerojatan njuh za to). A tu drugog lijeka nema osim vjere u sebe i čvrstog, sigurnog stava.

Od kada pocinje ta faza ?

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Ovo boldano je posve krivo!!
Naklonost roditelja se NE MORA zaslužiti. Naklonost roditelja mora biti apsolutno zagarantirana svakom djetetu. Neuvjetna ljubav i neuvjetna naklonost je temelj odgoja samopouzdane osobe. Ali i granice. Točno se mora znati što i kako se ponaša u određenoj obitelji. Pravila, raspored, autoritet...svatko odredi po svom, ali toga mora biti. I ljubavi, ne pričanja o njoj, nego stvarno da postoji.

Zekana, bojim se da griješiš u odgoju svoje curice. Pokušaj sebi opisati svoje postupke, a ne njene. TI si sav njen svijet i o tebi ovisi kako će njoj biti. Je, užasno je to naporno, biti mama je teško i sa "uobičajenim" djetetom, a kamoli ne sa ovako pametnim, poput tvoje djevojčice. Ona naprosto vapi da nešto promijeniš.

Možda da ne tražiš razloge u putovanjima, spavanjima kod bake, drugim ljudima. Probaj promijeniti sebe, probaj par dana nju staviti prije od brace. Samo dajem ideje nekoga tko čita tvoje postove. Ja vas ne poznajem i ne kažem da sam u pravu.

Ovakvo ponašanje treba unaprijed spriječiti. Ona mora znati da ti nju voliš beskrajno, bez obzira na sve, ali ne da joj to govoriš kad šizi, tada ništa ne dopire do nje, nego da to osjeti 24 sata na dan. Radila ti svoj posao ili se igrala s njome, imala vremena za nju ili ne, kad te zatreba, odgovori joj, pa makar joj rekla da mora malo počekati.

Trudim se objasniti iako ne znam da li sam jasna :)

---

Eh, to su ti dvije strane istog novčića.

Naklonost roditelja se stvarno ne mora zaslužiti, ali se roditeljske živce isto tako ne smije ni svjesno zlorabiti. Tako da ima istine u ovome što Doga piše. To je pitanje postavljanja granica. Istina, bit će tu i natezanja i pregovora, ali postoje stvari oko kojih se NE pregovara.

moja najmlađa je sa 5 godina redovito dolazila u naš krevet. svi troje i sada povremeno svraćaju. nekad mi je smetalo a sad je gušt.
sin je divljao kad je seka došla. trajalo je i trajalo pa prestalo.
živjeli smo daleko od obitelji pa su bili jako navezani na nas. i to je prošlo.
niti su razmaženi, niti vrište... krenuli u školu, samostalni, smireni, koncentrirani.. normalna djeca.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Ovo boldano je posve krivo!!
Naklonost roditelja se NE MORA zaslužiti. Naklonost roditelja mora biti apsolutno zagarantirana svakom djetetu. Neuvjetna ljubav i neuvjetna naklonost je temelj odgoja samopouzdane osobe. Ali i granice. Točno se mora znati što i kako se ponaša u određenoj obitelji. Pravila, raspored, autoritet...svatko odredi po svom, ali toga mora biti. I ljubavi, ne pričanja o njoj, nego stvarno da postoji.

Zekana, bojim se da griješiš u odgoju svoje curice. Pokušaj sebi opisati svoje postupke, a ne njene. TI si sav njen svijet i o tebi ovisi kako će njoj biti. Je, užasno je to naporno, biti mama je teško i sa "uobičajenim" djetetom, a kamoli ne sa ovako pametnim, poput tvoje djevojčice. Ona naprosto vapi da nešto promijeniš.

Možda da ne tražiš razloge u putovanjima, spavanjima kod bake, drugim ljudima. Probaj promijeniti sebe, probaj par dana nju staviti prije od brace. Samo dajem ideje nekoga tko čita tvoje postove. Ja vas ne poznajem i ne kažem da sam u pravu.

Ovakvo ponašanje treba unaprijed spriječiti. Ona mora znati da ti nju voliš beskrajno, bez obzira na sve, ali ne da joj to govoriš kad šizi, tada ništa ne dopire do nje, nego da to osjeti 24 sata na dan. Radila ti svoj posao ili se igrala s njome, imala vremena za nju ili ne, kad te zatreba, odgovori joj, pa makar joj rekla da mora malo počekati.

Trudim se objasniti iako ne znam da li sam jasna :)

---

Uh, pušem i dalje, i dalje je kriza. Slažem se da se ja moram promijeniti. I mijenjam se i dajem se sve više i više. Mazim ju po cijele dane, puno joj pažnje dajem, iako smatram da toga nikada previše. Stvarno do nje ne dopire ništa, ama baš ništa kad pošizi. Prorijedilo se u odnosu na ludilo u gostima kod babe i dede, ali i dalje je nepredvidivo i događa se! Onda je do 10 puta imala ispade, opasne, ne obične. Lupanje glavom o pod i slično uz užasno vrištanje.

Žao mi je da se ona tako pati, volim biti kraj nje kad se probudi, danas je nakon dnevnog spavanca malo produžila san na meni. Probudila se u suzama i ja sam došla, zagrlila ju, stavila na sebe i ona se samo izgubila nazad u snu. Primjetila sam da imam mnogo više živaca nego prije, ali ni njih nikada dosta.

Kako bih opisala trenutno stanje?... Evo situacija od jutros. Mama, digni me. Digni me, digni me, mama digni me, digni me, digni me. To vam u njenom svijetu znači digni me I NOSAJ ME DO BESVIJESTI. A ja u poslu preko glave. I naravno, dići ću te čim završim s poslom, moraš se malo strpiti, mama ima posla... bla bla u vjetar. Ona sve jače viče, histerija raste. Ista situacija već bezbroj puta. Baš s tim- digni me! Znam ja da je to radi sina i radi nosanja njega, ali ni on nije na rukama puno. Nema rješenja. Ni da ju digneš i malo se zabaviš i spustiš kad joj nađeš novu zanimaciju da se možeš vratiti poslu. To bude još gore ako ju digneš jer ju onda ne smiješ spustiti. Ništa do nje nije došlo. Uzalud sam pričala dok nisam graaaaaaknula na nju kad je urlala već petnaest minuta istu frazu. I onda kraj.

Eto, ja bih voljela da svaki puta mogu iskulirati, biti taktičar, biti beskrajno... ne znam ni ja što... štogod uradila- ne valja. Ni ignorirati ni pričati ni privremeno joj ispuniti želju, a bogami ni udovoljavati joj jer to graniči s ludosti i gotovo. Onda ostatak dana mazim, volim, molim boga da se prorijedi jer nikada ne znam dokle će otići ta ludost.

Jučer scena za egzorcista u gradu, sav svijet je pričao o nama, ali što ću... sva sreća pa se sama skulirala inače ne znam što bih.

i taaaaaako... dan se svodi na razmjenu divnih nježnosti i povremenog ludila. I jedva čekam da prođe. I ne ide mi se nikuda jer znaaaaaaam da će biti borba ako igdje odemo. A za takvo ludilo da se ponovi... jaooooo, nemam snage!

Mi nosimo kad traze, uglavnom kad se probude i kad se umore, pustim sve tad, to je nesto sto ne odbijam
u tom umoru ili nervozi jedna razvija tantrum ako se ne udovolji, s izvijanjem na pod, zna i lupit, smiri se kad je se nosi

Zekana, pa, digni ju. Ne moraš na prvi poziv, ali daj na treći. Pa makar nosila svako dijete u jednoj ruci. NIŠTA drugo što radiš nije važnije od njih dvoje sada dok su tako mali.

Znam da ću se ponavljati, ali djeca tako brzo odrastu da ćeš uskoro žaliti kako nemaš koga nositi ( osim ako ne dođe nova beba :) ). Računaj, sa 6 godina se nose samo izuzetno, a to će vama brzo doći. I prebrzo. Digni ju kad ona to želi i trebat će te kraće.

Možda, ako zna da ćeš joj se posvetiti u času kad te treba, a ne za 5-10-15 minuta, koje su dvo-trogodišnjakinji predugi period da čeka, možda će biti sigurnija u tebe i u sebe. Pišeš da nema rješenja, a sama si napisala rješenje. Uzmi ju, spusti braca, ostavi što radiš. Neće biti urlanja i posao koji si morala raditi uz njeno urlanje, napravit ćeš uz njeno zadovoljstvo.

Stotine puta sam mlađe imala na cici, a starijemu čitala, stotine puta sam morala nešto učiniti, a sjela sam kraj njih, nosala, pomagala zadaću, crtala, samo bila s njima. I, sve je prošlo. I svi poslovi su se uradili. Kad-tad.

Jednostavno treba u sebi pregristi i prvih se par godina posvetiti dječjim potrebama. To je ulog koji se itekako isplati za budućnost. Malo.pomalo, oni ti daju sve više prostora. Sad ga još nemaš i ne trebaš imati. Na tvom mjestu, ja bih sve stavila u drugi plan, pokaži da ti je njeno: digni me! važnije od svega taj čas. Možda se ugodno iznenadiš promjenom, koja neće biti brza, predugo je ona u tom modu deranja.
Ali, pokaži joj to puna i otvorena srca. Ako ona osjeti da bi ti sve drugo radila ( što si i napisala) nego nju digla, nikakva korist od moga savjeta. ti stvarno moraš to željeti. Ako ne možeš, onda možda da ju netko drugi čuva dio dana, da se odmoriš od nje, pa ćete se zaželiti jedna druge :)

Imati kćerku je divna stvar, pa makar ta kćerka i nije ono što smo si zamislile u trudnoći.
Znam da treba čuvati i svoje živce kao roditelj, kako kaže Peterlin, no, odlučivši postati roditeljem, a naročito više od jednog djeteta, odlučili smo i omotati živce sa puno slojeva :) Jako, jako puno slojeva, da izdrže sve atake. Kojih bude....ah :)

Citiraj:

---

zekana prvotno napisa

Uh, pušem i dalje, i dalje je kriza. Slažem se da se ja moram promijeniti. I mijenjam se i dajem se sve više i više. Mazim ju po cijele dane, puno joj pažnje dajem, iako smatram da toga nikada previše. Stvarno do nje ne dopire ništa, ama baš ništa kad pošizi. Prorijedilo se u odnosu na ludilo u gostima kod babe i dede, ali i dalje je nepredvidivo i događa se! Onda je do 10 puta imala ispade, opasne, ne obične. Lupanje glavom o pod i slično uz užasno vrištanje.

Žao mi je da se ona tako pati, volim biti kraj nje kad se probudi, danas je nakon dnevnog spavanca malo produžila san na meni. Probudila se u suzama i ja sam došla, zagrlila ju, stavila na sebe i ona se samo izgubila nazad u snu. Primjetila sam da imam mnogo više živaca nego prije, ali ni njih nikada dosta.

Kako bih opisala trenutno stanje?... Evo situacija od jutros. Mama, digni me. Digni me, digni me, mama digni me, digni me, digni me. To vam u njenom svijetu znači digni me I NOSAJ ME DO BESVIJESTI. A ja u poslu preko glave. I naravno, dići ću te čim završim s poslom, moraš se malo strpiti, mama ima posla... bla bla u vjetar. Ona sve jače viče, histerija raste. Ista situacija već bezbroj puta. Baš s tim- digni me! Znam ja da je to radi sina i radi nosanja njega, ali ni on nije na rukama puno. Nema rješenja. Ni da ju digneš i malo se zabaviš i spustiš kad joj nađeš novu zanimaciju da se možeš vratiti poslu. To bude još gore ako ju digneš jer ju onda ne smiješ spustiti. Ništa do nje nije došlo. Uzalud sam pričala dok nisam graaaaaaknula na nju kad je urlala već petnaest minuta istu frazu. I onda kraj.

Eto, ja bih voljela da svaki puta mogu iskulirati, biti taktičar, biti beskrajno... ne znam ni ja što... štogod uradila- ne valja. Ni ignorirati ni pričati ni privremeno joj ispuniti želju, a bogami ni udovoljavati joj jer to graniči s ludosti i gotovo. Onda ostatak dana mazim, volim, molim boga da se prorijedi jer nikada ne znam dokle će otići ta ludost.

Jučer scena za egzorcista u gradu, sav svijet je pričao o nama, ali što ću... sva sreća pa se sama skulirala inače ne znam što bih.

i taaaaaako... dan se svodi na razmjenu divnih nježnosti i povremenog ludila. I jedva čekam da prođe. I ne ide mi se nikuda jer znaaaaaaam da će biti borba ako igdje odemo. A za takvo ludilo da se ponovi... jaooooo, nemam snage!

---

Zekana, da li koristiš frazu "Stop!" ili "Odmah prestani!" ?

Meni je psihologica to savjetovala i pomoglo je.

Nikakvo dizanje, nikakvo maženje. Tantrum treba zaustaviti u samom početku, inače si nasadiš vraga za vrat jer dijete samo sebe potiče na urlikanje. Treba to zaustaviti i prije nego je počelo. Nemaš što raditi. Ledenim glasom reci "Sad je dosta!" A kad se zaustavi, tek onda ju pomazi i uzmi u ruke.

Peterlin,meni to pali tek sad,kad je debelo prešla 3god,prije bi to samo pogoršalo stvar...nakon mog oštrijeg tona bi me uvrijedjeno pogledala i krenula još jače....

Beti,a treba čuvati i ledja ne samo živce,što da npr Zekana ima ozbiljnih problema sa kralježnicom i ne smije nosati dijete?
ja sam mojoj ponudila alternativu - ne mogu te nositi,mamu bole ledja ali evo ti ruka....i sad još uvijek ima ritual da kad idemo u krevet nakon pranja zuba traži da joj dam ruku i vodim ju do sobe/kreveta...
isto tako i ujutro...

Citiraj:

---

zasad skulirana prvotno napisa

Peterlin,meni to pali tek sad,kad je debelo prešla 3god,prije bi to samo pogoršalo stvar...nakon mog oštrijeg tona bi me uvrijedjeno pogledala i krenula još jače....

Beti,a treba čuvati i ledja ne samo živce,što da npr Zekana ima ozbiljnih problema sa kralježnicom i ne smije nosati dijete?
ja sam mojoj ponudila alternativu - ne mogu te nositi,mamu bole ledja ali evo ti ruka....i sad još uvijek ima ritual da kad idemo u krevet nakon pranja zuba traži da joj dam ruku i vodim ju do sobe/kreveta...
isto tako i ujutro...

---

Eeee, draga, NE oštriji ton, ali nikakvo maženje, nikakvo skretanje pažnje. Ako ne pali ledeni glas i ledeni pogled, ignoriraš. Pali, garantirano. ALIIII treba imati debele živce.

Kako bi isto moglo palit na svakom djetetu? Nisu svi tantrumi isti, ni iz istih razloga, iako imaju nekakav zajednički nazivnik. Sigurno neće svakom djetetu pomoći isto.
Da ne govorim da je nekad nemoguće ignorirati. Kako ćeš ignorirati dijete koje na to reagira na način da radi sve opasnije i neprihvatljivije stvari, recimo? Dijete od kojeg se ne možeš maknuti, jer te slijedi?

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Kako bi isto moglo palit na svakom djetetu? Nisu svi tantrumi isti, ni iz istih razloga, iako imaju nekakav zajednički nazivnik. Sigurno neće svakom djetetu pomoći isto.
Da ne govorim da je nekad nemoguće ignorirati. Kako ćeš ignorirati dijete koje na to reagira na način da radi sve opasnije i neprihvatljivije stvari, recimo? Dijete od kojeg se ne možeš maknuti, jer te slijedi?

---

Naravno da je ovo točno.

ALi Zekana već dugo ima problem. Što bi to meni govorilo? Da nešto u pristupu treba MIJENJATI. Baš ovako kako si rekla - nije ovaj (ni onaj) pristup primjeren za svako dijete. Svi roditelji više djece to znaju. Ali dijete joj poručuje jasno i pretjerano glasno da nešto radi krivo ili da nešto ne radi, a trebala bi. Nema joj druge nego TRAŽITI i isprobavati dok ne nađe metodu koja pali za njeno dijete u tom trenutku. Možda već sutra neće, ali danas hoće. Nije roditeljstvo kuharica.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Nije roditeljstvo kuharica.

---

I ovo je jako dobro rečeno.

Nema recepta. Ni uputstva za uporabu.

Biti roditelj nije lako. Ni kad se nađete sa usklađenim temperamentima, a kamoli suprotnim.

Meni je odlučno NE i pogled totalnog neodobravanja pomagalo kod svo troje djece. Iako su silno različiti. Ali, to upotrebljavam samo za ono što je posve neprimjereno ili glupo, po mom shvaćanju. Ta vaga strogoće i popustljivosti je nešto nalabilnije što znam :) Kako ju je teško držati u ravnoteži! Iako mi je izgledalo da često ne uspijevam, rezultati nastali odrastanjem moje djece, pokazuju da sam ipak bila uspješna. ( Po mom shvaćanju uspješnosti :) )

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Ali dijete joj poručuje jasno i pretjerano glasno da nešto radi krivo ili da nešto ne radi, a trebala bi. Nema joj druge nego TRAŽITI i isprobavati dok ne nađe metodu koja pali za njeno dijete u tom trenutku. Možda već sutra neće, ali danas hoće. Nije roditeljstvo kuharica.

---

Vidiš, ja za ovo boldano nisam sigurna. Jesam za proaktivan pristup: razmisliti, vidjeti što djetetu treba, jesmo li negdje premeki, jesmo li negdje prekruti...svakako tražiti i pokušati riješiti.
Ali mislim da je dobro imati na umu da neke situacije možemo samo odčekati. Za to ih vrijeme hendlati što bolje da se minimizira stres, ili, bolje reći, ne pogoršavati, a ostalo je na vremenu i na djetetu.
Tako je recimo s djecom koja slabo jedu (a ipak su živa i zdrava). U velikom broju slučajeva, tu se ne može ništa poduzeti. I većina toga što većina roditelja poduzima (uključujući mene) samo pogoršava problem.

Ja neke tantrume pustim, kad kazem ne znam da krece, ne uvijek, tad zagrlim, kazem mama te voli, ne smijes to zato i zato, kod jedne pali, druga ima kraci fitilj i lijega na pod, uspjeh ce biti kad nauce prihvatit ne, al po meni nosenje im treba i to ne uskracujemo

Ne stižem pisati, pa ću potpisani Vertexine postove.

Citiraj:

---

zasad skulirana prvotno napisa

Peterlin,meni to pali tek sad,kad je debelo prešla 3god,prije bi to samo pogoršalo stvar...nakon mog oštrijeg tona bi me uvrijedjeno pogledala i krenula još jače....

Beti,a treba čuvati i ledja ne samo živce,što da npr Zekana ima ozbiljnih problema sa kralježnicom i ne smije nosati dijete?
ja sam mojoj ponudila alternativu - ne mogu te nositi,mamu bole ledja ali evo ti ruka....i sad još uvijek ima ritual da kad idemo u krevet nakon pranja zuba traži da joj dam ruku i vodim ju do sobe/kreveta...
isto tako i ujutro...

---

Ja imam stvarno groznih problema s kraljeznicom :(
Ja opcenito puno nosim svoju djevojcicu. Ima 21 mjesec i jucer smo se nosili u ergo babyju... jednostavno ju ne zelim jos spustiti... jednom sam pricala sa bratom. O tom nosenju i on meni (17-to godisnji balavac ) kaze : znas li da ce doci jednom trenutak kad ju vise neces moci dici ? Kako tuzno ... i napravi iskreno tuznu facu ! Sokirao me tom izjavom. Znam da nesmijem nositi i znam da sam ores operacijom i sinoc nisam spavala koliko su me leđa bolila ali jutros smo skupa noseci se kuhale kavu i mlijeko za kakao.. haha :) jos samo malo ♡

Nego , kada pocinju tantrumi ? Ona svaki dan stavi onako lice među rukice baci se na koljena na pod i glumi da place, kuzim da protestira ali nama to nikad nije otislo bas tako daleko osim jednom. Mislila sam da je dobila slom zivaca. Bile smo u parku i vec je skoro pao mrak , znaci debeli sumrak. Mi imamo do doma nekih 30 minuta taman da bude debeli mrak. Nikako ju nagovorit da idemo. I vec su svi klinci otisli. I objasnjavam ja njoj da ce sad doci mrak i da oblaci idu spavati i cendra ona cijelo vrijeme do autobusne stanice i uđemo u bus unutra hrpetina ljudi guzva a ona sve jace i jace preznojila sam se. Meni je bilo previse a di ne njoj i izasla sam van iz autobusa i zvala taxi. Umirila ju je tek cica stojecku na sred ceste ah ! Jako sam se uplasila !

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Zekana, pa, digni ju. Ne moraš na prvi poziv, ali daj na treći. Pa makar nosila svako dijete u jednoj ruci. NIŠTA drugo što radiš nije važnije od njih dvoje sada dok su tako mali.

Znam da ću se ponavljati, ali djeca tako brzo odrastu da ćeš uskoro žaliti kako nemaš koga nositi ( osim ako ne dođe nova beba :) ). Računaj, sa 6 godina se nose samo izuzetno, a to će vama brzo doći. I prebrzo. Digni ju kad ona to želi i trebat će te kraće.

Možda, ako zna da ćeš joj se posvetiti u času kad te treba, a ne za 5-10-15 minuta, koje su dvo-trogodišnjakinji predugi period da čeka, možda će biti sigurnija u tebe i u sebe. Pišeš da nema rješenja, a sama si napisala rješenje. Uzmi ju, spusti braca, ostavi što radiš. Neće biti urlanja i posao koji si morala raditi uz njeno urlanje, napravit ćeš uz njeno zadovoljstvo.

---

Probat ću, zato i jesam ovdje da me se savjetuje jer sam presušila s idejama! Hvala! Baš ću se potruditi da joj budem dostupna pa da vidimo kako će se razvijati situacija nakon nekog vremena... držite fige da uspije!

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Zekana, da li koristiš frazu "Stop!" ili "Odmah prestani!" ?

Meni je psihologica to savjetovala i pomoglo je.

Nikakvo dizanje, nikakvo maženje. Tantrum treba zaustaviti u samom početku, inače si nasadiš vraga za vrat jer dijete samo sebe potiče na urlikanje. Treba to zaustaviti i prije nego je počelo. Nemaš što raditi. Ledenim glasom reci "Sad je dosta!" A kad se zaustavi, tek onda ju pomazi i uzmi u ruke.

---

Nažalost, ovo kod moje ne pomaže. Ništa ona ne čuje kad krene sa svojim frazama...

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Eeee, draga, NE oštriji ton, ali nikakvo maženje, nikakvo skretanje pažnje. Ako ne pali ledeni glas i ledeni pogled, ignoriraš. Pali, garantirano. ALIIII treba imati debele živce.

---

Imam ja živaca, ali mm nema. To je problem. Tako da to ne pali jer nema dosljednosti! A ako ja neću, njemu leti vrišteći. I obrnutp. Sve češće se čuje fraza- daj nemoj sad da opet plače. A u isto vrijeme smatra da imamo razmaženo derište koje će biti još gore. Ne dijelim s njim to mišljenje, ali ga ni ne osuđujem što to misli. Svatko se na svoj način nosi s problemima. I on je očajan kao i ja. Pa ako mu je lakše misliti da je razmažena (uporno mu ponavljam da nije), nek misli. Proći će njena faza, proći će njegova uvjerenja.

Citiraj:

---

zekana prvotno napisa

Imam ja živaca, ali mm nema. To je problem. Tako da to ne pali jer nema dosljednosti! A ako ja neću, njemu leti vrišteći. I obrnutp. Sve češće se čuje fraza- daj nemoj sad da opet plače. A u isto vrijeme smatra da imamo razmaženo derište koje će biti još gore. Ne dijelim s njim to mišljenje, ali ga ni ne osuđujem što to misli. Svatko se na svoj način nosi s problemima. I on je očajan kao i ja. Pa ako mu je lakše misliti da je razmažena (uporno mu ponavljam da nije), nek misli. Proći će njena faza, proći će njegova uvjerenja.

---

Da, očito si i sama zaključila da tvoj problem nije dijete nego muž. Probaj s njim porazgovarati, a ako ne želi, HITNO potražite pomoć dječjeg psihiloga koji će mu reći to isto što i ti, ali će tu osobu tm poslušati. Sretno!