Printable View
Ovo i ja mislim i razočarana sam zbog toga. Samo OT, da ne skrenemo s ove općenite teme, spomenut ću to da sam detaljno proučila školske programe za svoju struku i da su oni upravo strašni, užasni su i u odnosu prema struci i u odnosu prema djeci, a onda i profesorima koji i struku i djecu moraju spašavati od tih programa.Citiraj:
flower prvotno napisa
Neko je gore pomenuo jedinstveni završni test za svaku godinu školovanja.
To bi bila prava stvar. Po jedan državni test iz svih predmeta, koji može da koriguje ocenu za +/- 1.
Ali ako se na testu utvrdi da neki razred zna bitno više od proseka svojih ocena ili da zna bitno manje (što bi bio češći slučaj), onda ti gospodine/gospođo učitelju, nastavnice, profesorko lepo kući, kuvaj ručak, a pusti da decu uči neko drugi.
Šta ja imam od toga što moja M ima 5 iz matematike, kad ona posle npr. 8 nastavnih časova, ne zna da podeli trocifren sa dvocifrenim brojem, a da bi to naučila, mi svaki dan vežbamo i umesto da se dete igra i provodi vreme u nekim drugim stvarima, ona ima home schooling, naravno ne samo ona, već ceo njihov razred.
Na kraju godine se podele petice, i svi kao srećni. Ma nemoj... Da im se onda lupi godišnji test iz matematike, učitelj bi znao da postoji evaluacija njegovog rada, pa bi imao drugačiji odnos prema zanimanju koje je sam odabrao, a deca bi videla da postoji smisao učenja.
Citiraj:
flower prvotno napisa
Oh, kako je ovo točno. Dijete mi je sad u 8. razredu, pa nakon gotovo 8 godina mogu reći da je od svih nastavnika / profesora jedino u razrednoj nastavi doživjela praćenje i vrednovanje prema napretku. Niti jedan predmetni nastavnik, uključujući rezrednicu, nije to mogao/znao/htio raditi.
Često matematičari kažu da su nemoćni jer im savjetnici govore da trebaju djeci dozvoliti korištenje kalkulatora. Čak i u udžbenicima piše: izračunaj to i to pomoću kalkulatora. Mogu oni tupiti koliko žele na pismenom računanju, kad dijete doma lijepo uzme kalkulator i zadaću riješi na taj način. Inzistira li nastavnik na nekorištenju kalkulatora, dođe roditelj i kaže da je prestrašno to što njegovo dijete nije dobilo 5 iz ispita samo zato što nije znalo pismeno podijeliti.Citiraj:
Hajdi prvotno napisa
Ovo drugo boldano, to je pravi razlog što su učitelji malodušni i što im sa stažom raste i ravnodušnost prema radu. U školstvu se jednako vrednuje nastavnik koji radi dobro, jako dobro i loše. Na žalost, češće po nosu dobije nastavnik koji radi jako dobro, nego onaj koji radi loše. Znaš zašto? Zato jer onaj koji puno radi, puno i traži od djece.
Razredna nastava je u tom praćenju ipak u prednosti. Učitelj RN ima 25-30 učenika i o svakome ima širu sliku (hrvatski, matematika, priroda i društvo, glazbeni, likovni i tjelesni), a predmetni nastavnik, npr. tehničke kulture, 500 učenika i vidi svakog učenika 1 školski sat tjedno.Citiraj:
anchi pp prvotno napisa
Što se tiče opisnog ocjenjivanja, nisam ni s tim oduševljena. Kad sam radila u školi, svi su imali fotokopije opisnih ocjena koje se upisuju u rubriku imenika. Onako, papirče A4 pa onda biraš što ćeš kome upisati u rubriku...
U realnom životu vjerujem svi zbarajamo/oduzimamo/množimo i dijelimo šesteroznamnekaste i veće brojeve "pješice" bez kalkulatora:lol::lol:Citiraj:
enela prvotno napisa
btw konzultiraj Nastavni plan i program za OŠ; Matematika 5. razred:
9. Uporaba džepnoga računala
Ključni pojmovi:
džepno računalo.
Obrazovna postignuća:
osposobiti učenike za uporabu standardiziranoga džepnoga
računala u jednostavnim računima uz uporabu procjene
rezultata.
Je, stvarno za umrijet od smijeha.Citiraj:
no@ prvotno napisa
Svi isto tako u stvarnom životu ne hodamo pješke 100 km i više, pa svejedno učimo hodati.
Btw, udžbenici prate plan i program, a napisala sam
Zašto misliš da trebam proučiti plan program?Citiraj:
Čak i u udžbenicima piše: izračunaj to i to pomoću kalkulatora.
da se na kraju godine lupi godišnji test iz matematike imali bi bojim se strahotu kao što sada imamo sa državnom maturom.Citiraj:
Hajdi prvotno napisa
sve što se radi i trebalo bi se raditi u školi palo bi u drugi plan, glavni i jedini cilj bio bi pripremiti učenike za završni ispit (čitaj nabubetati ogromne količine nepotrebnih podataka).
procvala bi siva ekonomija kao što sada cvjeta u SŠ u vidu raznih legalnih i polulegalnih priprema/instrukcija i tečajeva za državnu maturu. nakladnici bi trljali ruke jer bi proširili tržište raznih priručnika za polaganje završnih ispita i na OŠ....
učitelji bi odmah dobili jasnu poruku o svom radu - s obzirom da je za polaganje takvog završnog ispita uz redovnu nastavu, potrebno ići na dugotrajne i iscrpljujuće dodatne pripreme/instrukcije, nerijetko organizirane i plaćene novcem poreznih obveznika (grad zagreb)
a učenici?! obrazovna birokracija već ih je izgubila iz vida
zato što plan i program predviđa upotrebu kalkulatora u nastavi matematike od 5. razreda nadalje
i zato što se učitelji moraju držati plana i programa, a ne udžbenika.Citiraj:
no@ prvotno napisa
a kad je kalkulator u pitanju matematičari to vrlo često ne čine.
@Noa, pa ne zalažem se ja da se na tom godišnjem testu polažu nepotrebni zadaci i da se bubaju besmisleni podaci.
Ja bih to rešila jednostavnije, iz svakog testa koji je rađen u toku godine uzeti po jedan zadatak sa promenjenim brojevima, imenima... Nikakva specijalna drama.
Ne vidim kakve bi to naročite troškove prouzrokovalo.
A što se tiče upotrebe kalkulatora, ja mislim da nije cilj matermatike da ti zaista znaš koliko je 3.567.456/45.342 nego da je jedini cilj matematike da decu nauči logičkom mišljenju, a da bi mogao ispravno da razmišljaš moraš razlikovati jedinice od hiljada i vežbati mozak računskim operacijama.
U starijim razredima, ciljevi su dalji, i pretpostavlja se da si savladao elementarnu aritmetiku, a onda ti kalkulator pomaže da ne gubiš vreme na to da dobiješ tačan rezultat, a cilj je da mozak dalje vežbaš uz binome, polinome, proporcije, kvadratne jednačine ili šta sve već sve uči u starijim razredima.
Svojim postovima mogla bi navesti nekog na pomisao da udžbenik nema veze s planom i programom.Citiraj:
no@ prvotno napisa
Hajdi je to lijepo rekla:Citiraj:
POVLAČENJE UDŽBENIKA I PRIPADAJUĆIH DOPUNSKIH NASTAVNIH SREDSTAVA Članak 27.
(1) Udžbenik i pripadajuće dopunsko nastavno sredstvo može biti povučeno iz uporabe:
– ako nije usklađen s nacionalnim i predmetnim kurikulumom...
Citiraj:
A što se tiče upotrebe kalkulatora, ja mislim da nije cilj matermatike da ti zaista znaš koliko je 3.567.456/45.342 nego da je jedini cilj matematike da decu nauči logičkom mišljenju, a da bi mogao ispravno da razmišljaš moraš razlikovati jedinice od hiljada i vežbati mozak računskim operacijama.
kako može s kalkulatorom, kad se onda ne vidi postupak?Citiraj:
enela prvotno napisa
pa bilo je i u naše vrijeme kalkulatora, pa smo morali pješke računati, i profesorica nam je i u srednjoj školi oduzimala kalkulatore na satu, i vraćala poslije sata (npr. logaritmi i sl).
ali, nemoj mi reć da profesor ne vidi ko s kalkulatorima rješava.
ne vidi ovaj koji hajdinom razredu predaje matematiku.
nikad nije bilo problema s kvalitetnim profesorima/učiteljima koji kvalitetno rade i puno traže od djece. mislim na probleme koje bi mogli imati s djecom, s ravnateljima i ostalim osobljem škole - to ne znam.
ali takvi nikad nisu imali problema s djecom.
a to se sigurna sam - nije promijenilo.
inače, malo sam razmišljala o bubičinoj tezi da bi u osnovnoj školi trebali svi imati 4 i 5. a zašto onda 4? a ne svi 5?
i mislim da to ne bi bilo fer prema djeci. sigurno da je gradivo osnovne škole takvo da ga prosječni učenik može uspješno savladati, s 4 ili 5. ali, prosječnom učeniku se neda toliko učiti. neda mu se. ima drugih interesa. jedan voli nogomet, drugi voli cure, trećemu je na pameti nešto sasvim deseto.
zašto je oduvijek bilo svih ocjena u razredu? i kod najboljih profesora/učitelja? da li zato što nisu uspjeli prenijeti znanje? ne. motivirati učenike da uče? to možda, ali mislim da nije ni to.
u stvari, baš me zanima bubica što ti misliš. :mrgreen:
ali djeca su stvarno toliko različita i s toliko različitih interesa (ili bez interesa).
evo, imam jedan primjer, kolegica od moje mame je bila na sto muka sa sinom koji je u osnovnoj školi jedva s 3 prolazio.
i ona je jedno vrijeme bila uvjerena, i pomirila se s time, da ima glupo dijete. da, glupo. dok bi mu objašnjavala, blejao bi u nju ko tele u šarena vrata, ne koristivši pol posto mozga.
upisao trogodišnju obrtničku školu.
nakon završene škole, skroz se promijenio. sad ga sve interesira, guta knjige svih mogućih tematika, od beletristike do stručne literature (zna valjda sve moguće godine svih bitka u povijesti, povijest ga posebno interesira, a ne moram niti reći da je iz povijesti jedva dvojku imao), uči, ide na faks vandredno i planira se baviti vinogradarstvom.
ne bi čovjek rekao da je to isto dijete.
imam jednog sličnog doma :mrgreen: ne sina nego muža :mrgreen:
Nije li mujica na nekom topicu o upisu u srednju školu pisao o sličnom iskustvu?Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Offt. - to je problem, sustav koji svu djecu tjera u iste cipele. Zdenka i mnogi drugi su to već zaključili i opisali.
Ont. u vezi matematike - ne znam zašto ljudi očekuju da djeca sve nauče u školi... Moji su daleko od darovitih matematičara, ali mi doma s njima sustavno radimo kad god nam padne na pamet. Rezultat (i to neočekivan, a još manje planiran): moj stariji je od djeteta s papirima za individualizaciju u prvom, dorastao do natjecanja iz matematike u četvrtom razredu.
Doma ih uvježbavamo. Da dijele, da množe, da zbrajaju, da koriste kuhinjsku vagu, kalendar... sve što im u praksi treba u svakodnevnom životu. Ne radimo to radi ocjene, nego zato jer mislimo da treba. I to kroz igru, koliko god se može, a da ni ne znaju koliko zapravo uče. Odnosi se to i na hrvatski jezik (mom mlađem tu treba dooosta uvježbavanja - nema šanse da to sve odrade učiteljice). Što znači učiteljici ako dijete nešto ne zna? Ona će ga u četvrtom razredu lijepo ispratiti dalje, a dijete će ponijeti svoje znanje (ili rupe u njemu) i dalje. Prema tome - djeci je i te kako u interesu da nešto nauče. Budući da oni nisu svjesni posljedica u svojoj 10. (ili 18.) godini, to je ipak velikim dijelom odgovornost roditelja.
Ponekad zna biti problema s tim kad su djeca u boravku (znam iz iskustva) ako se tamo ne odrađuje ovaj dio uvježbavanja gradiva koji je mnogim klincima neophodan. Kad dođu doma, djeca su umorna i možemo se fućkati sa svojim uvježbavanjem jer njihovi mozgovi više ništa ne primaju (tako je bilo prva dva razreda kod mog mlađeg). Ali ako je sve ok, u boravku se mogu steći solidne radne navike (tako je bilo kod mog starijeg).
Kako god se okrenulo, u početnim razredima roditelji su ti koji djeci i te kako trebaju govoriti o važnosti osnovnog znanja, što boljim ocjenama i sl. Trebamo učiteljiima "držati štangu" kad imaju visoke kriterije, objašnjavati zašto je znanje korisno, što sve ne možeš činiti ako ne znaš dijeliti, ako nisi pismen, ako ne znaš vremensku crtu itd...
Da je moj tata (i mama, ali češće tata) meni pustio na volju u dobi od 8-10 godina, ostala bih nepismena, temelji iz matematike bili bi mi nikakvi, odustala bih od glazbene škole negdje u trećem razredu itd. Nije me tjerao ni prisiljavao. Ali me neumorno uvjeravao da mi to sve treba. I bio je u pravu.
Bubica je u uvodnom postu zapravo citirala mene, pa ću ti ja odgovoriti:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Mislim da će u visokotehnološkom društvu (koje ne možemo zaobići;-)) jedino kompetentni učenici - a to su oni sa 4 i 5 - biti spremni za posao ili fakultet. Nema uopće smisla koristiti niske ocjene da bi se ocijenila nečija nekompetentnost. U stvarnom svijetu (izvan škola) rijetko se daju priznanja za nekompetentnost. Kad god moramo napraviti nešto na poslu ili kod kuće najmanje što se od nas očekuje i prihvaća je kompetentnost. Osnovni razlog zbog kojeg poslodavci/članovi obitelji/društvo u cjelini očekuju kompetentnost je da bi se neki potreban/koristan zadatak napravio na pravi način. Kvaka i problem je u tome što učenici ne vide korist/smisao u sadržajima koje moraju naučiti, a učitelji im prečesto propuste objasniti svrhu ili povezati sa realnim životom.
Učenike se zapravo kažnjava niskim ocjenama 1, 2, 3 zato što ne žele pamtiti informacije za koje i oni i njihovi učitelji znaju da će ih uskoro zaboraviti.
Takav sustav obrazovanja s ocjenama 1-5 je možda mogao funkcionirati prije 50, 60 godina, međutim danas (ili za 10, 15 godina) učenici sa 2 ili 3 teško će biti konkurentni na globaliziranom tržištu radne snage.
Većina vas, čini mi se, nekako romantično gleda na ovaj problem: spominjete kao primjere susjede, prijatelje ili rođake koji su imali slabe ocjene pa se u odraslijoj dobi trgnuli. Bojim se da su takvi primjeri ipak iznimke i sve više stvar prošlosti.
Loše ocjene imaju čvrstu povezanost s neprihvatljivim ponašanjem , delikvencijom, ovisnostima, maloljetničkim roditeljstvom, siromaštvom itd... čudi me da to nitko nije niti spomenuo!?
Da ne spominjem darovite i njihov underachievement, o čemu se puno piše na drugom pdfu!
U našim se školama kompetentnost podrazumijeva ( i bez problema ostvaruje) u izvannastavnim i dodatnim aktivnostima. Učenici koji se ne žele truditi za potrebnu razinu kompetentnosti rijetko sudjeluju u tim aktivnostima; a i kad sudjeluju brzo odustanu. S druge strane učenicima koji sudjeluju nisu potrebne ocjene da bi ih motivirale. Dobro znaju da je ono što su odabrali raditi vrijedno njihova truda, jer razumiju vrijednost svog rada i dobro se osjećaju.
Zdenka2, flower i Bubica već su se spontano dotakle nekih ideja iz ove knjige:
http://www.alinea.hr/097.html
Svakako knjigu preporučujem uz temu ocjena i ocjenjivanja.
(nadam se da Bubica ovo neće gledati kao reklamiranje:-))
A kako riješiti? Promjena skale ocjenjivanja, pa ni potpuno ukidanje brojčanih ocjena ne rješavaju problem koji si dijagnosticirala u prvoj rečenici.Citiraj:
no@ prvotno napisa
Nisam ja za ukidanje ocjena ili skraćivanje skale (na 4 i 5).Citiraj:
Zdenka2 prvotno napisa
Mislim da promjene moraju biti suštinske u shvaćanju i mentalitetu ljudi koji rade u obrazovanju. Mi možemo imati izvrsne nastavne programe i vrlo egzaktno i objektivno definirane kriterije ocjenjivanja ali ako nema kvalitetnog i uvažavajućeg odnosa učitelj <-> učenik sve pada u vodu
slazem se no@ sa svim sto si napisala.
a i knjigu cu potraziti :)
definitivno je odnos najvazniji, i za sad najzanemareniji.
Evo, ja sam matematičar i ispričat ću nekoliko stvari vezano za uporabu tehnologije u nastavi matematike...
Uporaba tehnologije u nastavi matematike ne smije sama sebi biti svrha. Učenici prvo *moraju* naučiti računati pješice, pa tek onda uz pomoć kalkulatora. Učenici prvo *moraju* 100 puta konstruirati simetralu stranice, pa tek onda to možemo napraviti nekim programom dinamičke geometrije. To je stav koji zagovaram i način na koji radim.
Radio sam u OŠ nekoliko godina. Kalkulator sam dozvoljavao samo u 3 poglavlja - 1 poglavlje u 7. razredu i 3 poglavlja u 8. razredu. Svjestan sam i ja da su moji šestaši prošle godine rješavali domaće zadaće kalkulatorom, ali što im to vrijedi kad nisu znali odgovoriti na pitanje 3-7? A znali su odgovoriti ako sam formulirao ovako "Trenutna temperatura zraka je 3°C. Večeras će pasti za 7°C. Kolika će temperatura biti večeras?". Na takvim se zadacima točno vidjelo tko je uvježbao matematiku do rutine, a tko ju je pokušao uvježbati varanjem, pa doživio failure.
Sada jedna zgodna friška pričica. Od ove sam školske godine zaposlen za stalno u srednjoj školi. Razrednik sam 1. razredu u kojemu imam učenicu koja je prvih 7. razreda polazila u SADu. Njena majka me upozorila na to da se u SADu forsira uporaba kalkulatora već od 1. razreda OŠ i kako njena kćer u stvari ima jako slabo znanje matematike, premda je tamo u školi imala sve super ocjene. Na inicijalnom ispitu znanja je ta učenica IZRAČUNALA da je 0:4 = 1.26...i svi rezultati koji bi u 1. razredu srednje trebali biti automatizirani su njoj bili pogrešni. Hm....
@noa - imaš pravo, u 5. razredu OŠ se radi upoznavanje sa kalkulatorom, ali to ne obvezuje nastavnika da se kalkulator koristi u SVAKOM poglavlju do osnovnog obrazovanja.
Kako se dodje do prosvjetne inspekcije? Ne mogu više neke stvari podnositi.
Gdje sam napisala da se kalkulator obvezatno mora koristiti u SVAKOJ nastavnoj jedinici?Citiraj:
YosephK prvotno napisa
Praksa je zapravo suprotna; u 5. razredu se obrađuje Upotreba džepnog računala, da bi se valjda zadovoljio Nastavni plan i program i odradila FORMA.
I onda se učenike do kraja osnovne škole uporno sprečava i demotivira u primjeni te naučene vještine.
marta, pošalješ im mail, npr.
e da, ne znam što te muči? po novom pravilniku nema ti se smisla žaliti prosvj inspekciji oko ocjena i ocjenjivanja. te se stvari moraju rješavati na nivou škole --> ravnateljCitiraj:
marta prvotno napisa
Evo ovo je sa službenih stranica MZOS: http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2375Citiraj:
marta prvotno napisa
... a ovdje ima jos malo praktičnih informacija:
http://nvurh.skole.hr/prosvjetna_inspekcija
Nadam se da će ti pomoći.
A gdje sam to ja napisao da si ti napisala da se kalkulator obavezno mora koristiti u SVAKOJ nastavnoj jedinici? :zbunj:Citiraj:
no@ prvotno napisa
Praksa bi zapravo trebala biti da se u 5. razredu NE KORISTI kalkulator niti uopće uči o njegovom korištenju.
... međutim tvoja struka je imala suprotno mišljenje i uvrstila upotrebu kalkulatora u nastavni plan 5.og razreda;)Citiraj:
YosephK prvotno napisa
noa poslala sam ti pp.
Moju "struku" čine nečasni ljudi sa nečistim rabotama... S razlogom su ubacili tu lekciju. Ali to nije tema za ovaj topic...Citiraj:
no@ prvotno napisa
Huh:-o! teške riječi i olake generalizacije!Citiraj:
YosephK prvotno napisa
I jesu i nisu. Onda ću reći ovako "većina tog slavnog povjerenstva su nečasni ljudi sa nečasnim rabotama". Da, to bi već bilo puno točnije. Teške riječi? Jesu. I na žalost, točne. Ali kako sam rekao - nije važno za ovaj topic...
Citiraj:
marta prvotno napisa
Možda bi se mogla obratiti i AZOO.