nazalost u skoli nije vazno dijete, vazan je plan i program i dokle je to tako mislim da je vrlo tesko ocekivati pomaka, ja radim u sustavu gdje imamo dokumente u kojima je dijete u sredistu procesa i vec je tome 15 god. i sto imamo - vecinu ustanova, odgojitelja itd. koji ne razumiju sto sad s time, imamo i neke druge promjene koje se u realnosti ne desavaju, nije to lak proces i iskreno tvrdim da nasu djecu on nece zakaciti.

ne znam, gdje sam rekla da nije bitno da dijete bude u skoli sretno (slazem se s ivkom, potpuno ostvarenje i sreca su samo vizija, nema toga, to je utopija), rekla sam samo da ako je nama jedino mjerilo uspjeha i srece ocjena i skola da onda defintivno suzavamo vl. prostor za srecu (i prostor djeteta) i potrebno je kako sebi tako i djetetu objasniti sto je ocjena i koja je njena vrijednost u mojem svijetu vrijednosti, u nasoj obitelji itd. ako nam je ona vrlo bitna i vazna, a dijete dobiva (uvjetno) lose ocjene onda cemo svi zajedno bit u vecem bedu nego ako nam ona nije toliko bitna i vazna - o tome sam govorila (izgleda nejasno )

gaussu se stuca kad bi mi imali tzv. kataloge znanja, neku vanjsku mjeru i kad bi na osnovu nje na nekom objektivnom testu vidjeli jel su djeca iz tog razreda sve usvojila, svi bi po tome trebali imati 5...to je jedan pristup (objektivan, tko zna zna - tko ne njemu 4,3,2 ili 1). ali bi tad statisticari graknuli i rekli da taj test nije dovoljno diskrimitativan, da dovoljno ne razlijkuje ucenike, pedagozi bi rekli da je prelagan - jer jos uvijek u testovima trazimo ono sto ne znaju.

ima i drugi pristup, pratiti dijete (ne program, ne test, ne gaussa) - to je nesto sto ide prema viziji ostvarenja mogucnosti i potencijala - ALI samo ako onaj koji prati zna pratiti, ja odgovorno stojim pri tome da je u nasih ucitelja takvih vrlo malo, pri tom se takav proces ne moze voditi u razredu s 24 i vise ucenika, azhtjeva totalno drugacije poucavanje nastavnika i totalno drugacije vrednovanje uspjeha ucenika. to je pristup usmjeren djetetu.

dobri ucitelji u nasim skolama uz ogroman trud uspjevaju da zadovolje plan i program sa najmanjom stetom po dijete i zato se slazem da bi takvi trebali biti jako dobro placeni i uvazeni - jer samo uvazena osoba moze drugom i pruziti uvazavanje.