Strašno je važno da učitelj već u prvom susretu pokaže jasan stav, što očekuje od djece, koje su granice i pravila. I važno je biti dosljedan u svemu tome i na svakom satu biti kao i na prvom. Djeca vole red.
Ako ja malo gledam pa malo ne gledam zadaće, naravno da će sljedeći sat pola razreda biti bez zadaće. Ako ih na početku sata ne usmjerim na sebe, naravno da će na satu biti nemirni, gađat me papirićima i zijevati od dosade.
Ja npr. od nekih "starih" i dobrih porovjerenih stvari ne odustajem. Inzistiram da na početku sata učenici ustanu (stojim i ja u sredini razreda), lijepo se pogledamo, čekam da se svi smire (sitna brbljanja, vađenje knjiga, škripanje stolaca) i onda ih pozdravim. Dalje je sve pis of kejk.
Još malo da se osvrnem na pravopisne diktate. Pravila su takva od davnina.Jer da nisu takva, imali bismo nepismen narod. I ovako nismo baš pismeni (jer nam je jezik kompliciran). Zato se pravopis mora poštivati i u ostalim predmetima, pa ako Veliku Britaniju u geografiji napišete malim slovom, nemojte se čuditi što niste dobili bod za točan odgovor.