Ocjene i ocjenjivanje

[Zdenka2]

Jako zanimljiva i važna rasprava. Od svega što je rečeno, mislim da je najvažnije ovo, s time što se ne radi nužno o maksimumu nego o poticanju razvoja svakog pojedinog djeteta, onakvog kakvo ono je:

Cvijeta, ja se ne znam dobro izraziti jer zapravo nemam jasnu ideju u glavi što i kako bi bilo najbolje, ali promjene o kojima ja razmišljam nikako ne idu u smjeru liberalizacije i smanjivanja kriterija, već u smjeru toga da se pomogne svakom djetetu da da svoj maksimum.

A ovo je i meni prestrašno .- to je pretjerano, da ne kažem nasilno. Takvi postupci guraju djecu dolje, podrezuju im krila. Protivim se tome.

Istina živa , to se i nama desilo .Cijeli diktat (prvi razred osnovne ) točno i uredno napisan , što učiteljica stalno ističe da je preuredan , i zaboravio je jednu točku i dobio je 4 . Meni je to prestrašno !!

Imam dva školarca, jednog darovitog i jednu prosječnu učenicu. Učitelji se trude, ali zapravo mogu reći temeljem četverogodišnjeg iskustva da se sustav ne prilagođava u dovoljnoj mjeri ni jednoj ni drugoj problematici. Naprotiv, škola je kao neka Prokrustova postelja koja svakog učenika hoće ukalupiti, a sve ono što strši u bilo kojem smjeru nije dobro i nije prihvatljivo.

Moje je mišljenje da škola i obrazovanje moraju služiti prvenstveno pojedincu, a preko njega i društvu. Optimalni osobni razvoj pojedinog djeteta u skladu s njegovim sposobnostima i načinima učenja je ono čemu se trebalo težiti, a društvo također ostvaruje neposrednu korist odgojem i obrazovanjem slobodnomislećih, ostvarenih pojedinaca. Zašto Gaussova krivulja, zašto unaprijed postavljeni parametri, zašto uravnilovka? Slažem se sa svima koji su postavili pitanje zašto se misli da većina učenika ne može naučiti za vrlo dobar i odličan? Kriteriji ne znače nemilosrdno postroživanje kriterija - jedna, dvije greškice, jedna ocjena dolje. Svrha škole je da nauči djecu, a ne da ih ocijeni - ocjene su tu samo neko mjerilo, koje nije nevažno, ali one nisu glavni cilj obrazovanja niti glavna zadaća škole. Zbog čega tako forsirati mjerenje među djecom? Što će jednom odličnom učeniku kojemu sve ide od ruke zasmetati da neki učenik kojem ide slabije i manje zna od prvog, ali se trudi i radi? Pitam se je li nam svrha odgojiti i obrazovati djecu tako da oni steknu znanje, kasnije i neko zvanje u kojem će raditi na korist svoju i zajednice u kojoj žive ili da ih sve dobro izmjerimo, usporedimo i uspostavimo hijerarhiju. Je li ta hijerarhija pravda ili stranputica školskog sustava?

Još bih nešto uvela u diskusiju, a to je kažnjavanje ocjenama. U redu, postoje ocjene iz zalaganja/nezalaganja. Ali, treba li dijete koje zna, kažnjavati zato što je nemirno, a nemirno je zato što je takvo u sebi, a ne po svojoj voljnoj odluci. Je li u redu nagrađivanje mirnog temperamenta, a kažnjavanje nemirnog? Što učitelji/profesori koji to rade pokazuju? Prenijet ću ovdje procjenu mog sina o učiteljici iz jednog predmeta: Ona time pokazuje moć; nepristojna je prema djeci zato što su mali; ne voli raditi s djecom. Dakle, rezultat takvih pokušaja da se dođe do autoriteta urodio je gubitkom autoriteta kod djeteta koje ima samo 10 godina.

Srećom da krivine sustava može ispraviti ljudskost i razumijevanje učitelja/profesora (ali ne svih, nažalost).