Ocjene i ocjenjivanje

[ivarica]

ne treba stalno biti sretan, ispunjen i u maksimumu, to je neuroza samo takva
ali jos je veci problem problem kad provodis jako puno vremena negdje gdje imas najmanje prilika za to

[Smajlich]

Matilda, potpis na tvoj post! Također ocjenjujem na taj način, vodim svoje bilješke i djeci i roditeljima su dostupne u svakom trenutku. Vidim da raspravljate o sustavu, hm, dalo bi se tu puno toga reći...samo ću istaknuti da je tu najveći problem što su djeca preopterećena gradivom, hrpetinom predmeta i što većina ne zna razlikovati bitno od nebitnoga, već uče napamet ilitiga štrebaju, ...tako se barem pokazalo u mom dosadašnjem radu i iskustvu. A što se tiče kriterija, još bih napomenula, kako u mojoj školi (strukovna) ta riječ odavno ne postoji. Naime, činjenica je da nam svake godine dolaze sve lošije generacije, s minimumom znanja i nikakvim radnim navikama.....uglavnom, moj recept za uspješno ocjenjivanje i naposlijetku (kakvo-takvo) znanje, jest da se prilagodim svakom razredu i kriterije spustim na njihovu razinu.....da ne radim tako, "popadalo" bi pola razreda! A to mi nije cilj.....

[cvijeta73]

...samo ću istaknuti da je tu najveći problem što su djeca preopterećena gradivom, hrpetinom predmeta i što većina ne zna razlikovati bitno od nebitnoga, već uče napamet ilitiga štrebaju, ...

ne znam za ovo prvo, tek smo u trećem razredu, al za ovo drugo, tko je kriv?
ja gledam npr. prirodu. i dva raličita pristupa tom predmetu u dva različita razreda.
jedan je takav da je od inače potencijalno jako zanimljivog predmeta, napravio muku i nerazumljivu štrebariju, a drugi pristup daje upravo ovo - djeci otvara cijeli jedan novi svijet, koji je strašno zanimljiv, od povijesti do zemljopisa preko prirodnih znanosti, otkriva im osnove svega. a djecu je strašno lako zainteresirati. kad vidiš te malene glavice kako širom otvorenih očiju upijaju znanje, to je prizor radi kojeg se ja mislim isplati raditi taj posao.

[Smajlich]

Naravno, Cvijeto, gradivo treba učiniti zanimljivim i to je među osnovnim zadaćama svakog učitelja/nastavnika... ali to nije, kao što kažeš, uvijek slučaj. Na satu se ponekad,( ako ne i uvijek ), treba nasmijati, pričati nevezano uz gradivo, izić iz učionice i odvest djecu nekamo vezano uz predmet...Npr. ovi moji nisu baš "od lektire" kako to oni nazivaju, ali zato češće odemo u kazalište( i šoping u Jokera ); to nam je izlet cijeli dan ( jer putujemo 100-njak km), ali se isplati! I meni i njima....naravno, prije početka predstave, "zaprijetim" da će se to ocjenjivat i da budu pažljivi
ps. pročitaju oni i djelo.....

[Peterlin]

ne treba stalno biti sretan, ispunjen i u maksimumu, to je neuroza samo takva

ali jos je veci problem problem kad provodis jako puno vremena negdje gdje imas najmanje prilika za to

Ovo je debela istina.

A manevarski prostor nije velik.