Citiraj flower prvotno napisa Vidi poruku
bubice - sretni u skoli, meni se cini da je to moguce samo ako demistificiramo ocijene, jednostavno nisu tako bitne, odmah raste sreca i imati bogat i sadrzajan zivot i van skole
i to govorim kao majka streberica djeteta koji nema sve petice i ima poteskoce u savladavanju citanja, ona sad cita i to puuuuuno bolje nego prije i ja joj za to dajem cistu 5, ali kako ona ide u simplex drzavnu skolu gdje su ocijene donesene na osnovu nekog vanjskog mjerila i usporedbe medju ucenicima sasvim mi je ok da joj se njeno citanje ocijeni za 3 ili 4. i toga sam bila itekako svjesna kad sam je upisivala u skolu, da sam zeljela drugaciji princip isla bi u waldorfsku gdje nema takvog ocijenjivanja. ono sto mislim da je jako bitno da sam joj to objasnila (i mm isto) da je nama bitan njen napredak a da uciteljica mora nju procijeniti na osnovu trazenog znanja u datom trenutku.
Naravno da dijetetreba imati ispunjeni život i poslije škole, ali to ne rješava pitanje kvalitet školovanja, jedno ne može biti zamjena za drugo. Dijete ipak pola dana provodi u školi i to mu je najvažnija aktivnost tijekom većeg dijela odrastanja. Kao što ja ne bi bila sretna da osam sati provodim na poslu koji ne volim, sa šefom koji mi daje nejasne zadatke i totalno ne transparentno procjenjuje moj rad, zasto to ocekivati od djece? Dakle, tokoliko se dijete samoostvaruje poslije škole nema veze s potrebom mijenjanja školskog sustava.

Cvijeta, ja se ne znam dobro izraziti jer zapravonemam jasnu ideju u galvi štoi kako bi bilo najbolje, ali promjene o kojima ja razmišljam nikako ne idu u smjeru liberalizacije i smanjivanja kriterija, već u smjeru toga da se pomogne svakom djetetu da da svoj maksimum.