Citiraj:
piplica prvotno napisa
pipli vjerujem da će moja V kod tebe rado prati suđe:yes:
Printable View
Citiraj:
piplica prvotno napisa
pipli vjerujem da će moja V kod tebe rado prati suđe:yes:
Citiraj:
Pinky prvotno napisa
ovo bih potpisla, onako otprilike, čudom se čudim od početka od čega nastade teme, al' onda shvatih da ljudi imaju kruta pravila :-o- ne prati kod nje, a prati kod nje, ne prati kod mene, doticati kod ove, ne doticati kod one, uzeti kod mame, ne uzeti kod sveki itd..
uf, ja sam mislila da to ide čisto spontano, ja se dignem i svugdje krenem pomoći dizati sa stola (kod mame, sveki, sestre, prijateljice, bilo koga) pa me nekad dopadne pranje ili nešto, nekad ne,
ovisi koliko ima gostiju, ljudi, posla,
hoćemo li odmah krenuti tamaniti kolače ili kasnije...hoćemo li suđe srediti odmah ili pustiti da se skori :mrgreen:dok mi cugamo
(Ok, kod pacijentice kao visnjine sveki, koja je prala suđe nakon nje, u tu avanturu se ne bih više upuštala)
...i kod mene doma isto je tako, tko se ponudi i krene pokupiti i prati, normalno da mu dam da pomogne, ako treba (priznajem da se obično ponudi ženski svijet, ovi muški planduju), najveći dio obavim ja, ali pomoć prihvatim ako ima malo više posla, ako je malo, onda ne.
pa nije mi kuhinja oltar da sam ja jedini ovlašteni za sve.
nego, ja još čekam punticu da kaže otkud joj ti magnetići, da kupim , jako su dobri
shvaćam zašto kod ovakvih stvarno nema smisla mi pokušavati, ja bih možda nekad voljela i gostovati kod Kraljica Majke,Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
čisto da ništa ne radim,
da se osjećam ko Kraljica Gost, no obično od mene svi prihvate pomoć, možda je u meni problem, možda izgledam ko sluškinja:mrgreen::!:
Meni se čini da suđe nije bit ovog topica.... Suđe je samo simbol pomoći koju TREBA ponuditi. Ne mora to biti suđe, može biti bilo što drugo.... kuhanje, peglanje.... ne znam ni ja, što već treba.
Ja sam jučer "prala suđe" kod svoje svekrve nakon večere (ne živimo zajedno, ali se često vidimo). Navodnici su ovdje zato jer se radilo o pet desertnih tanjura. Nisam ih prala zato jer ih ona ne može oprati (može, htjela je, ali mi nismo dali - vidjela sam da je uzela "fine" tanjure koje inače drži na donjoj polici ormara, gdje joj se teško sagnuti i vratit ih na mjesto).
Ponekad operem suđe (baš iz tog razloga) kod svekrve, ponekad kod mame, a kod mene je suđerica pa je to nepotrebna gnjavaža. U pravilu - tko je kuhao, ne pere suđe, tako da ako svekrva i ja kuhamo, netko se već nađe da opere suđe. Muž i sinovi isto uskoče (netko pere, netko briše, netko sprema - tak je brže gotovo) a onda imamo više vremena za šetnju ili zajedničke aktivnosti bilo koje vrste.
NE zbrajamo tko je koliko puta oprao suđe. Moja svekrva je 80+, moja mama nije puno mlađa, ni jedna nije zdrava, pa se trudimo uskočiti kad god treba. Nije to samo pranje suđa, raspon pomoći je vrlo širok, od odlazaka k liječniku, u nabavku, majstora vrsta raznih, zapravo sve što treba... Isto, pomoć nije jednostrana. Barem 1-2xtjedno mm od svoje mame donese kuhan ručak (naročito sarme, gulaše i druge stvari koje ja baš ne stižem kuhati). Bit je u suradnji, a ne u suđu. BIt je uočiti što treba. Kad je moja svekrva imala teški bronhitis, ja sam joj peglala (inače jako pati na to, a ja sebi peglam samo nužno, ali to moje peglanje joj nije bilo samo pomoć nego psihoterapija - da osjeti kako nije sama kad joj je loše.... Ima takvih sitnica puno.
I zapravo se slažem s Flopicom koja se čudom čudi kako nikome u 5 godina nije palo na pamet ponuditi pranje suđa ili štogod slično. Suđe nije bitno. Bitan je odnos. Sitnice su jako važne. Nema tu jedinstvenog recepta... Nekome je važno suđe, nekome zajedničko pijenje kave, nekome lijepa riječ.... ali treba držati oči otvorene i bez nekog posebnog naputka od bračnog druga ili bilo koga naći neku dodirnu točku.
Ovo je stvarno poanta.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
A što se tiče toga da žena koja uzdržava obitelj nema što razmišljat o poranju suđa mi je :/ Pa ne govorimo o tkalačkom stanu ili neko SF čišćenju karniša.
MM uzdržava našu obitelj i sprema suđe u preilicu, pere suđe kad treba... Da mi kaže da je on iznad te zadaće mislim da bi dobio onaj pogled gorgone koji je ivarica spomenula.
Svi pmažemo svima- što treba, kad treba, niko se ne cifra, a ak se cifra brzo to riješimo :)
Moja sveki ima 50, kao i moja mama, doma mi je prirodnije oprati jer moja mama je opuštena, ako joj se neda, neće ga odma prati, pa ko se prije sjeti. A sveki... ta je prala prozore iza vlastite kćeri, suđe moraš oprati prije suđerice, sve mora biti tip top, i imala sam užasan problem sa njom, kad sam tek došla, bila sam trudna, pa s malom bebom, ona mi je i previše pomagala ( nisam iz kreveta ustala 2 tjedna, a iz kuće 40 dana - po njenom naputku, ona je podrigivala bebu i čistila antibakterijskim sredstvom 2 puta dnevno sobu - skinula pituru s namještaja). Problem je u tome što je ona očekivala vraćanje usluge, a meni je to bilo gušenje.Muž mi bira gdje će jesti, djeli nas samo zid, tako da sam ja konstantno u dugu s uslugama. Tri domačice u jednoj kući Baka 70g, sveki 50, i ja i ona doživi živčani slom, da nije ona sluga itd. da mi ne čistimo i ostalo, ne mislim iza ručka, nego prašinu, prozore, pod. Ja nisam perfekcionist, kod mene je uvijek kreativan nered, baka se trudi, ali je stara, njoj uvijek pomognem, ali je jako teško pomagati nekome kome nikad nećeš biti dovoljno dobra mama, žena, domačica.
Mene inače iritira kad nekog pozovem doma, a ovaj mi krene spremati,
to se uglavnom odnosi na stariju ekipu, svekije, mm-ove tetke i sl.
Mislim ono, pozovem ih na večeru, a tetka uzima metlu mete mi balkon
:-o, dođe mi da se uvrijedim (šta sam toliko prljava??), ali sreća da nisam uvredljiva:mrgreen:
Ili kad smo za ručkom, ja još uvijek jedem a sveki krene spremat suđe, to mi je baš ono nekulturno, pa neće ti suđe nigdje pobjeći...
Ako mi je dobra ekipa, ma neka ostane suđe i do preksutra, nisam se krpom rodila, a neću bome ni umrijeti s njom u rukama :mrgreen:
ajme, pinky pobogu zezam seCitiraj:
Pinky prvotno napisa
ne pričam ja s distance nego iz iskustva :hihihihih :) :)
Mi svaki dan jedemo zajedno s muževim roditeljima i skoro uvijek ja perem suđe (tj. stavljam ga u mašinu, ali i to je težak rad :mrgreen:).
I kad jedemo kod njih doma i kad jedemo kod nas doma meni je sasvim normalno da se ja dignem i sredim stol jer sam mlađa.
Doma ne perem suđe, jer moja mama ne voli kad joj netko drugi stavlja suđe u mašinu. Naime, samo ona zna kako to treba složiti i rasporediti u mašini :roll:
A mm kod moje mame nikad ništa ne pomaže zato jer meni mama prigovara i kad mi pomaže kod nas doma. Kako me samo oprala kad je jednom došla kod nas i zatekla ga da pere banju (što je najgore, mm inače to stvarno ne radi, ali baš taj jedan put ona bane i ulovi ga na djelu :mrgreen: ).
Pinguice, a zašto lijepo otvoreno ne popričate i ti joj kažeš ovo što si nama tu napisala, da jednostavno nisi o tome razmišljala i da ćeš joj ubuduće rado pomoći :)
Ma slobodno pitaj sad da pomogneš, nije to licemjerno. Meni je vjerojatno isto toliko trebalo da joj operem suđe. A od tad možda još jednom (u ovih 12 god nedjeljnih ručkova). I broj ponuda je vjerojatno jednocifren, ponudim kad sam raspoložena, ona redovno odbije. Pomognem s postavljanjem stola jer mi se ne da sjedit. Kod mojih ni ne nudim, oni traže pomoć kad trebaju. A nemam dojam niti da im pomoć treba, moji su penzioneri, svekrva je domaćica, svekar radi doma - svi imaju dosta vremena, svakako puno više od mene i mm-a. Mi njima uskočimo s lovom ako treba, sverkvu odvezem kad treba nešto kupiti (ona ne vozi), redovito im dovodimo unuke i i prepričavamo im sve gluposti koje su djeca napravila, a koje samo bake i djedove zanimaju- što im je vjerojatno najvažnije. Ja, iz usluge, pristojno saslušam brojne prijedloge i sugestije koje rijetko kad usvojim.
iz iskustva zezancije na temu-da dodam :)))Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Meni malo nisu jasni ovi pojmovi "gost", "domaćin" i takve cake jer ja na stvari gledam prilično drugačije.
Niti se kod svekrve osjećam kao u gostima, a bome niti nju ne doživljavam gostom kad dođe kod nas.
Stoga mi ni pranje suđa kod nje nije strano, iako u zadnjih par godina otkad ima perilicu to ne radim jer ona ima poseban sistem slaganja suđa. Međutim, bez problema ću postaviti stol, skuhati kavu i tako neke sitnice, a bome i ona kod mene zna pomoći oko nekih stvari.
Da se ne bi krivo razumijelo, nisam sa sveki neka prijateljica jer smo karakterno jako različite, ali imamo korektan odnos i često se viđamo jer živimo relativno blizu.
Sa pok. svekrom sam bila još i bolja jer je on bio predivan otac, djed, a bome i svekar i njegova je velika zasluga što sam se prilično brzo uklopila u njihovu obitelj, a po prirodi i nisam nešto previše uklopljiva. Sutra će biti 3 god. da nije više s nama, a mogu reći da mi nedostaje gotovo podjednako kao i moja mama.
Pričam sve ovo jer kao i drugi smatram da nije problem u suđu i pranju, nego je više nego očito da pokretačica teme nije uspjela ostvariti kvalitetnu komunikaciju sa suprugovom obitelji. Moj savjet bi bio da se vrijedi potruditi jer time život postaje lakši i ugodniji. Naravno, ukoliko i sa druge strane postoji volja i želja za tim.
Mrzim prati posuđe, i to iskreno, od srca. Tako da meni najčešće svekrva opere kad već bude kod nas. Ali ja zaista uživam praviti kolače, slana jela, a zatim, prilično sam i darežljiva osoba, tako da malim poklončića pokušam da joj nadomjestim ono što u kuhunji ne činim. A milost je i caru draga:)
A što se tiče kućnih radova, ja imam par frendova u čijim domovima, nakon obilnih večera/ručkova, zajedno pospremimo sto, kuhinju, operemo suđe ponekad, da bismo mogli u miru sjediti i uživati u vinu. To je ponekad, i zaista mi nije mrsko. Valjda smo toliko bliski da je to kod nas normalno. Plus u našem pospremanju učestvuju i muški: kupe igračke, sklone tanjire, pokupe mrvice i slično.
Bodulica, potpis na sve! Pomozi njima da bi pomogla sebi.
hehehehe, te su najgore, još pri punoj snazi, a opsjednute čišćenjem (i samosažaljenjem te hvalospjevima vlastitog lika i djela).Citiraj:
isvetica prvotno napisa
Ovo mi je baš bilo smiješno :lol:mada bih ti zapravo trebala reći- moja sućut.
ja isto nista ne radim kod sveki, ali ni ona kod mene
ponudim pomoc, dobijem odbijenicu
na rucak idemo mozda dvaput mjesecno, ako i toliko
kad su kod mene u gostima, princip je isti, ja ne volim da mi netko drugi radi po kuci
tako je vec 11 godina, ako joj je i smetalo, valjda je oguglala :)
kad smo par dana zajedno na moru, radimo sve zajedno, bez problema
Meni je, recimo, nepojmljivo ne pomoci muzevoj baki. Zena ima nekih 85 godina i kad nas pozove (sto nije cesto, mozda za neki blagdan) nakuhava cijeli dan. Jednostavno ne mogu pojesti i cekati nju da pokupi tanjure, rucno ih opere (jer nema sudjericu), pobrise jer, eto, to se tako radilo u njezino vrijeme i onda ih jos pospremi. U isto vrijeme, kod mene joj ne damo da bilo sto radi.
Evo mi kod mojih u gostima za Uskrs i ja uzela i oprala suđe nakon ručka :) Izgleda da mi je nakon ovog našeg razgovora ušlo u mene da bi to bio red. Vjerujem da će mi puno lakše sad biti nešto učiniti i kod njegovih. Kao što su već cure rekle, idu sve starije i trebat će im pomoć. Ako bude tko propitivao moje razloge, zašto sad odjednom pomažem, a prije nisam to ću i reći kao razlog "ne idete sve mlađi, trebate se čuvati" ili nešto slično.
Istina da je problem i u komunikaciji i da imamo malo krući odnos, ali to nije zato što se ne volimo ili ne poštujemo. Već sam spomenula na početku, mi smo kao dva različita svemira. Ona ne da ne želi, već uistinu nemože pojmiti moj način života ni razmišljanja, kao što je meni teško pojmiti njen. Ne mislim da je moj način bolji ili gori, niti sam toliko egoistična da mislim da je moj trud u poslu vrjedniji od njenog u kući. Samo eto kod svojih doma i ja sam imala svoje zadatke ali oni su obično bili vezani za neke druge stvari u kojima sam dobra, a ne pranje i čišćenje stana. Već od 5. osnovne sam znala instalirati kompjuter i popraviti neke aparate, učila sam brata i sestru, pomagala pisati zadaće, slikala sam jako puno i opremila cijeli stan umjetničkim slikama itd.
Prvi put sam u situaciji da se od mene ne traže takve stvari u kojima sam dobra, osim tu i tamo kad joj nešto ne štima sa mobitelom, kao da nemam što ponudit za uzvrat i onda s vremenom ispadam stvarno kao da samo uzimam i ništa ne dajem. Ne vidim načina kako da to promijenim osim "da se primim metle".
Ma sad je i meni smiješno, u međuvremenu smo naučile jedna na drugu, ne mješa se više toliko, iako joj ponekad izlete neki komentari ...:roll:Citiraj:
Nena-Jabuka prvotno napisa
naučila sam na to ovako- :mrgreen:8-)
isvetica - nešto ko raymondova mama u svi vole raymonda? lol
X uprav tako, samo mlađa verzija.Citiraj:
Pinky prvotno napisa
nisam sve čitala...samo prvi post...i kao da sam ga ja pisala. Osim ovog dijela gdje mi je neugodno :lol: Ja ne volim da se netko meni gura u kuhinju i ne guram se ja nikom. To kaj ona pere suđe, to je njen problem... Ja joj stalno govorim - nemojte! Al neda se ona... Kad niš drugo ne radi nego pere i skače oko starog... Dosadno ženi....:roll:
Prvi puta sam kod staraca MM (tada MD) oprala još na početku veze (rano sam počela ići kod njega:oops:), poslije naše večere.
Onda je on, blesan jedan, pozvao starce iz sobe da vide kako ja perem suđe. Kao, baš fora. Meni bilo neugodno jer sam si pomislila kako će sad oni misliti da ja tu nešto uredujem u njihovoj kuhinji. S druge strane mi je bilo nezamislivo samo ostaviti tanjure i otići (nismo zajedno večerali, samo nas dvoje).
E sad, da smo zajedno večerali, mislim da se ne bih odmah ponudila. Možda bih nakon nekoliko puta pitala, ali mislim da oni ne bi dali.
Ovako je bilo normalno jer smo MD i ja uglavnom jeli poslije njih (uvijek smo duuuugo spavali i ručali kasno navečer) pa bismo i sami oprali suđe.
Kako sam često bila kod njega, spremala sam i njegovu sobu, a kada sam se doselila kod njih i kupaonicu (čak i prije doseljenja, msilim) jer svekrva baš puno radi, često u sve tri smjene, bez slobodnih dana pa bi mi bilo jako bed ni malo ne pomoći.
SAda, kada jednom ili dva puta tjedno odemo kod njih na ručak, ne padne mi na pamet ni pokupiti tanjure sa stola. Ne želim se petljati. Možda sam pet puta oprala suđe. Suđe često opere i baka.
Moram priznati da ni ja ne volim kada mi se netko petlja po kuhinji, a tko nije ukućan.
Ako si gost, sjedi, jedi, uživaj, poslije ručka idi u dnevnu, suđe čeka dok gosti odu i to je to.
Često sam kod sestara i brata prala suđe kada su neke svečanosti (kirbaj, pričest, krizma...) i to mi je normlano.
Eh da, pinguice, moj ti je savjet da za početak pokupiš tanjure sa stola (ili samo posložiš prljave i dodaš joj)... ili prije ručka ponudiš da ćeš postaviti stol.
Sviđa mi se i onaj dorotein prijedlog na početku.
To s perilicom mi se čini suvišno. Tvoja sveki mi se ne čini kao žena koja bi željela imati perilicu.
A muž, ma, oni su baš smiješni. TAko bi i moj šutio. Ne možeš vjerovati da mu je pet godina trebalo da to prevali preko ustiju.
Ne brini za njega. Nemoj ga ništa pitati što bi i kako trebala. On je svoje rekao ;-)
potpisCitiraj:
pikula prvotno napisa
ovo MM ne smije vidjeti
on jadničak dođe s posla (uzdržava nas, jelte), hoće malo odmoriti, onda ja zaskočim sa: Da, ni suđe ne bi oprao, ja sve radim, bla bla bla!
prao je suđe i kod staraca kada je trebalo, uglavnom iza sebe
i njegov tata pere suđe
zapravo mi je smiješna ta podjela muško žensko oko suđa, a zapravo sam tako odgajana
moji su se čudom čudili kada sam rekla da sveki kuha, pere suđe, sprema
i nije da sam kontrolfrik, ali stvarno ne volim da mi netko pere suđe... dobro, da mi je taj netko svake nedjelje na ručku, možda bi mi stvarno bilo bed da se baš nikada ne ponudi... moram rodit sina pa javim za 20 - 30 godina :-)
eh da, mislim da nema tu sad nekog problema u komunikaciji ili da je pinguicinog muža njegova mama puntala protiv nje, on je vjerojatno takav tip koji je šutio, šutio i onda je samo provalilo... jednostavno ima takvih tipova, takav je i moj
Bila sam u sličnoj situaciji, iako naš odnos nije zaživio i pretvorio se u bajku.Citiraj:
pinguica prvotno napisa
Jednostavno počni, bez previše filozofiranja i analize prije tipa "a kako, a šta ako ona odbije". Jednostavno kreni. Ako odbije, što vjerojatno hoće, možeš napraviti x drugih stvari umjesto preseliti se sa stola na kauč. Očisti stol od ručka. pobacaj ostatke u smeće i odnesi joj suđe u kuhinju, pometi pod ispod stola u blagovaoni i kuhinji istresi stolnjak i stavi kavu, ako to imate običaj. Vjerojatno će nešto komentirati, možda će biti i odbojna, ali pokušaj se i našaliti na svoj račun pa reci kroz smjeh nešto kao "a eto da i ja ljenguza malo mrdnem, baš me je sram kako nisam nikad ni pomela". Stisni zube i počni, da eto baš tako iz vedra neba. Kroz mjesec dva sve će izgledati drugačije. Sretno, ako već nisi. Tek sam na prvom postu, pa ni ne znam da li si pokušala. Ljena sam čekati da pročitam do kraja pa kažem nešto.
Čitajući odnose sa svekicama. Eto moja čak doslovno ne zna niti gdje mi živimo. Zna grad koji joj je na 20 km udaljenosti, i koji dolazi povremeno. Nikad nije bila kod nas i doslovce za pravu zbilju ne zna gdje živimo. Odnos je krenuo naopačke od samog početka, ali ja sam pristojno odgojena cura pa vadim kanđe samo kad je u pitanju omalovažavanje našeg djeteta. Iako sam se u našim kravalima i naletima svađa dok smo bili pod njenim krovom uvijek trudila imati mjere.
Ipak kad rijetko i odemo tamo, razgovori na razini cijele familije su kruti i utegnuti i pričamo o vremenu, temperaturi, koje dijete koliko jede (jer tu su još brat od muža dakle šogi i šogica i dva njihova klinca) i jedva čekam da odemo. Pa svejedno napravim sve što sam ti preporučila, jer je jedan od smrtnih grijeha paćat se njoj u kuhinju i suđe, jer nitko to u njenoj kuhinji ne zna kao ona. A sad ajmo sve ruku na srce, jel vama drago kad vama ođe sveki ili mama pa oplete koliko ste neuredne i krenu čistit premještat. Sve smo to navele u raznim postovima. Pa tako ni našim svekicama nije drago da joj se hvatamo njenog reda po NJENOJ kući. Pa onda ono minimalno koliko je pristojno da ne ležim poslje ručka dok se želudac još prelijeva preko ruba kauča.
Sve su one bile mlade kao mi i imale svoje svekrve, živo me zanima kakva ću ja biti budem li svekrva, a i punica. Većina nas se neće mnogo razlikovati jer je to jednostavno već stoljećima tako, koliko mi god tvradila "a ne ne ja neću biti takva". A već sad si mislim kakvog li će mi mala dovesti u kuću i kako ću to preživiti. Ne mislim ništa dramatično, ali isto tako niti sve te teme o svekrvama u većini slučajeva nisu dramatične, nego su generacijski sukobi koji su normalni. Isto kao kad mi susjeda od 60 godina zaviri na balkon da vidi je su li moji đirani veći od njenih, jer ja sam mlada i neiskusna pa bi to njoj bila sramota. Jedina razlika je ta što mi susjeda nije ništa pa joj slobodno kažem hladno "dobro jutro" i zalupim terasu, a svekici se moram malo ljepše obraćati, ili pak ne moram. Svejedno, ali gledano u nekom prosjeku nit su svekrve toliko strašne nit smo mi nevjeste tako Bogomdane.
Oladimo malo, ja bih za moju mogla 1001 noć pričati i svemu što smo prošle, ali nakon 6 godina pakla i mog i njenog shvatile smo da ništa nismo shvatile i držimo se podalje. Ja sam se pomirila sa našim NE odnosom sve 5. Odnosi u granicama pistojnog odnosa na razini mlado-starije.
Malo sam otišla u OFF T. ali nekako su mi te sveki the evil totalno potrošene.
pinguica, mislim da je oka prije rekla ono s čime se u potpunosti
slažem: super da si uvidjela svoju grešku i da je želiš ispraviti,
a ovo što neke cure pričaju: a što radi tvoj muž, jel on mora prati suđe kod tvoje mame? mi ne drži vodu,
jer si ti od početka teme napisala da si osjetila potrebu da se iskupiš svekrvi, njoj pomogneš,
zahvališ, a to je stvar između vas dvije...
Na neki način, neverbalno,želiš joj iskazati poštovanje. Mnogim ljudima starijih generacija je takvo iskazivanje
poštovanja, kad im nešto fizički želiš pomoći, zapravo važnije od zahvaljivanja riječima.
Vjeruj mi, njoj bi bilo drago da se bez velikog obrazlaganja digneš i kreneš prati suđe, pa ako te ona
nagovori da prestaneš, dobro, ali bitno je da ona vidi tvoju dobru volju. Nema veze što to godinama nisi radila.
Ja sam oduvijek prala suđe i kod sveki i kod sve druge rodbine (i to puno tanjura)
ne zato jer sam se željela svidjeti nego zato jer sam htjela pomoći i jer mi je uvijek bilo glupo
kao najmlađoj sjediti, a da netko tko je spremao ručak sad još i dalje rinta,
nije to stvar ponosa, nisam rođena kao princeza, a niti kao rob, već jednostavno stvar pristojnosti.
Tako ućim i svoju djecu da postupaju.
potpisCitiraj:
krojachica prvotno napisa
a boldano:
mene sad zanima (pinguice, uopće ne želim dovoditi odgojne mjere tvojih roditelja u pitanje niti ih u bilo kojem slučjau osuditi, no...), štedite li vi svoju djecu od posla i obaveza, a samo zbog toga da bi učili?
odnosno, što rade kad ne uče?
naravno, djeca se vole i trebaju igrati, gledati TV, čitati... no, tražite li od vas i da vam pomažu?
mene je odgajala teta, učenje je bilo na prvom mjestu (istina, bila sam odlična učenica bez radnih navika u učenju, kasnije kampanjac što mi se obilo o glavu...), ali se i radilo, u bašči, u kuhinji... to je bio odmor - fizičkim poslom se odmaralo od mentalnog posla...
mala se budi.. odoh
Ni ja nisam zagovornik "ti samo uči" odgoja.
Ne znam kakve su to škole, fakulteti i sl gdje se ne mogu polagati ispiti ako se pere suđe poslije ručka ili usisava ili nešto drugo.
Niti ja, mene je moja mama tako učila.
Da ona ima mira sve napraviti i da joj se ne petljam bilo je : samo se ti uči i to je najvažnije
Kasnije sam joj u životu rekla kako je napravila grešku i da to ne valja, ja sam nju učila da mi mora reći, da me mora potaknuti i da me mora
usmjeriti i objasniti kako i gdje...uglavnom zamjerala sam joj takav odgoj, hvala Bogu rano sam shvatila gdje mi fali :) tj. odmah sam primjetila
da mi se to nije usadilo pod 'normalno' u svakodnevnom životu.
S vremenom mi se je unormalilo :)
ne stignem sada čitati ostale odgovore, ali predlažem da idući put poslije ručka kažeš svekrvi
"ma odite se vi igrati s unukom, a muž :mrgreen: i ja ćemo srediti kuhinju."
I šta ste za tog muža zapeli?
Svaki put si zamislim da kad moj tata treba pomoć u vinogradu ili nekim građevinskim radovima, MM pozove i mene, jer nema podjele poslova.
I ne uspoređujem to sa radom u vlastitom stanu, o njemu se zajedno brinemo. Ali mami ću oko suđa pomoći ja, MM nek kosi vinograd i štema zidove.
Mogu ja pomoći bez MM, kao što i on može bez mene. To je bila poanta.
Može on oprati suđe. Ali ja ne želim kositi vinograd pa onda ipak ja operem suđe. Kod moje mame ili svekrve, svejedno; doma to radimo zajedno.
pa da joj bude lakše - ne toliko u smislu težine posla, nego jednostavnog pokretanja te promjene jer mislim da će njoj tako biti lakše (neprimjetnije) napraviti tu promjenuCitiraj:
Cubana prvotno napisa
a i da njemu da do znanja da je i on mogao tako nešto napraviti (odnosno ranije dati do znanja da misli da bi trebali pomoći) ako je već mislio da treba ;)
nije uopće poanta u muško-ženskim poslovima ;)
MM npr. nikad nije oprao suđe ni kod sveki ni kod punice, iako to kod kuće redovno radi
i to mi uopće ne smeta
ali smetalo bi mi da to ne radi, ali meni prigovara da ne radim ništa
Meni je uistinu žao da nisam bolje odgojena. Vjerujem da mi je to usađeno od početka da bi mi bio puno manji problem. Ne bi o tome vjerojatno ni razmišljala, samo bi činila, isto kao što perem zube, navika.
Znam da su djeca koja su doma pomagala dok sam ja sam šaltala programe na tv-u imala puno veće samopoštovanje. Ja se sigurno ne bi osijećala vrijedno da ne postižem uspjehe u karijeri jer mi nije usađen taj drugi sustav vrijednosti. Tako da ću ja svoju djecu sigurno učiti od malena da pomažu, bilo u kući bilo u poslu.
nisam sve čitala a tebi savjetujem da se poslije narednog ručka jednostavno primiš posla i kad pita zašto ili kaže pusti ti samo reci dosta sam sjedila vrijeme je da i ja malo pomognem,odite vi...već nešto,odmoriti,unuk itd.i to je to,jednostavna istina.
btw-kod mene u kući je bilo pravilo ako je mama kuhala da ja pospremim i to je sasvim uredu i tako postupam i danas.također gdje god dođem ću pomoći,zato jer mi se ne da sjediti dok drugi rade i dosadno mi je čekati dok se sve počisti.ovako počistimo začas i ostaje vremena za ugodan dan i druženje a nitko se nije ubio od posla.
još kaj se tiče moje svekrve ona je uvijek rekla pusti jer je njoj i njena svekrva tako,međutim ja sam inzistirala.sada poslije zajedničkog obroka ja pospremim sve a ona sjedne i odmori ili se sa unučadi igra.meni nije problem,a ona na kraju dana nije krepana i mislim da tako treba i biti.
Čuj, roditelji te odgajaju do punoljetnosti (recimo, možda taj utjecaj prestane i dosta ranije) a dalje se odgajaš sama - gledaš oko sebe, procijeniš što je od tvog roditeljskog odgoja ok, a što ćeš sama promijeniti... Isto se odnosi i na samopoštovanje - dođe trenutak da to s roditeljima više nema nikakve veze, odrasli smo i sami se odgajamo dalje. Nema nikoga tko je imao idealne roditelje, svi oni rade pogreške i propuste (i mi također) i djeca uvijek kasnije imaju primjedbe. Dobra vijest je da to čovjek može lijepo korigirati kod sebe i svoje djece. Na dobrom si putu...Citiraj:
pinguica prvotno napisa
Pinguica, ti si meni fenomenalna!
Strašno mi se sviđa tvoja iskrenost, tvoje izravno i jednostavno opisivanje svojih mana i prednosti. Malo tko je spreman sebe tako sagledati, a kamoli još i drugima s takvom lakoćom govoriti o vlastitim propustima ili nepopularnim potezima. Pa onda još i bez imalo uzrujavanja primati komentare na samog sebe. I pokušati vidjeti sebe iz tuđeg kuta, naučiti nešto iz tih komentara, a čini mi se da ti upravo to radiš.
Ja mislim da ćeš ti naći dobar način za riješiti ovu situaciju.
XCitiraj:
vertex prvotno napisa