Printable View
vertex, i mene je taj tekst povukao. izgleda da je zločin silovanja nejasno definiran. evo jedan dobar tekst:
http://www.women-war-memory.org/hr/p...vodna/show/15/
i mislim da se o toj temi kod nas premalo govori. silovana žena ? sramota za sebe i za okolinu, bez obzira bilo to u ratu ili ne.
sika pika, neću te uopće komentirati, niti pokušavati svatiti, jer ne svaćam....a volim svoje dijete, volim svoj život, borim se za njega svaki dan...mrzim rat, granate, dan danas se stresem kad čujem grički top, ali nisu naši očevi, braća, prijatelji išli u rat zbog Šeksa i ostalih, nego zbog tebe i mene i mog djeteta....a kakva nam je država to nema veze s Vukovarom, to je neka druga tema...
ostanite pri sjećanju na Vukovar
kata.klik, isto kao i ti: volim svoje dijete, svoj život i borim se za njega svaki dan
i mrzim rat, isto se stresem kad čujem grički top
i nije rat bio zbog Šeksa i sl. - ma izlišno je pričati o tome!
i da, ostanimo, pri sjećanju na Vukovar
Jeste li primjetili da je Suncicina mama u svjedocanstvu spomenula da je u sobi do nje plakao muskarac? Sta mislite zasto? Silovani su svi. I muskarci i tene i starci i djeca.
A zasto se to ne procesuira? Sinisin sin je u svom tekstu priblizio odgovor. Zbog mirne reintegracije. Nije bilo borbe za Vukovar. Lijepo im je receno svi imate amnestiju, ostanite, nema problema. I ostali su.
Kuce su se obnavljale redom kako se tko odlucio vratiti. Oni koji su vac bili tamo, dobilu su obnovu prvi. Prvi su dobili i zaposlenje. Pa su neki silovatelji sad na pozicijama.
A zasto drzava nema sluha za to? Pa zato jer je tako lakse. Puno lakse nego priznati da su Vukovar izdali, da su zlocince amnestirali da su krali, umjesto pomagali.
A kako je tim zlostavljanim ljudima zivjeti? Oni ne zive, vec zivotare.
I svake godine ih mi svi skupa ponovo zlostavljamo kad velicamo "zrtvu" koju su podnijeli. Pa zar je cijena drzave silovani grad? Oni nisu podnijeli zrtvu, vec su zrtvovani i to je ogromna razlika.
Ne znam da li ste ikada imali priliku sudjelovati na pokusajima mirenja Srba, Hrvati i Muslimana? Ja jesam. Vise puta. Organiziraju ih medjunarodne organizacije i sva ta mirenja se svode na isto. Nista se nije dogodilo. Ako mislite da se nesto dogodilo, pricinilo vam se. Sad se svi lijepo zagrlite i idemo promatrati zalazak sunca.
Pa zamisli kako je onda tim zlostavljanim ljudima to slusati!!!
to je već odavno poznata stvar samo što se o tome ne priča u medijima i politika to vješto mete pod tepih. naši su previše propusta napravili što namjernih što možda slučajnih, ali katastrofa. znam par slučajeva žrtava koje sreću svoje krvnike po gradu (la_mama bilo bi lijepo da si ti u pravu, ali na žalost ne radi se samo o tome). logoraše koji sreću svoje tamničare, ženu koja je vidjela silovatelja i tipa kojeg je zaustavio murjak koji mu je na početku pretresao kuću i prebio ga dok ga je pokušao regrutirati. to su sve abolirani četnici. dakle naš predsjednih ih je pomilovao i dao im oprost. u meni ključa, ja to ne bih mogla, poludim od nepravde i bijesa. ta žena je pokušala podići optužnicu, ali su je toliko izvozali (ne sjećam se više cijele procedure pa pisalo je i u novinama o sličnim slučajevima) i opet zataškano. ja kažem da onda jedino preostaje uzeti pravdu u svoje ruke no oni kažu i što onda? otići u zatvor zbog budale? ma ajd vi recite tko je tu lud. bolje da se maknem odavde jer ću se opet naživcirati. i onda kad ti ljudi gledaju kako naše generale osuđuju danima leže u kući na tabletama za živce. pa tko ne bi na njihovom mjestu.Citiraj:
vertex prvotno napisa
U jednim dnevnim novinama ove godine svoj odlazak na "kavicu s predsjednikom" lijepo je sve objasnila Vukovarka Ivana Simić Bodrožić..... Obožavam tu ženu, i čitati ju i gledati......
Da mi je život djeteta, muža, sestre, bilo kog iz obitelji u pitanju ni sekunde nebi dvojila da odem odavde...nit bi me živu bila briga za državu, još ovakvu, sam žalim kaj 91. nisam u Švedsku otišla, kak bi mi tam lijepo dijete danas živilo i raslo.Citiraj:
Cubana prvotno napisa
Svaka čast vama kojima je RH toliko 'sveta', meni je moje dijete bitnije
Žao mi je SVIH ljudi ubijenih u Vukovaru, i u ratu, u bilo kojem ratu ( a svijet je nažalost pun 'Vukovara').
@dorotea24-pa i neki od hrvatskih generala su zaslužili jednako ko i srpski ili bosanski bit zatvoreni.
sara38, čitala sam o toj "kavi s predsjednikom" - Ivana je divna i jednostavna osoba, ali ta kava je na kraju ispala ohlađena i bez okusa s obzirom na zbunjenost predsjednika tko je gošća, zašto je došla na "tu" kavu - na kraju je za njegovu neupućenost kriva tajnica - protokol zakaz'o.:roll:
"Hotel Zagorje" je izvrstan roman - moja iskrena preporuka za čitanje.:heart:
[QUOTE=Marna;2012838
"Hotel Zagorje" je izvrstan roman - moja iskrena preporuka za čitanje.:heart:[/QUOTE]
Marna, "Hotel Zagorje" je bio moj poklon mužu za rođendan :-).
ne pali vatru bez veze. uopće si neću dozvoliti da ulazim u te rasprave.Citiraj:
Mondu prvotno napisa
Zašto bi uopće i ulazile u rasprave, pa ako je netko ubijao, silovao ili naređivao isto onda je kriv, s koje god strane gledale ti i ja.
nije mi žao što sam ostala u svom gradu kad je bilo najgore, kad su nas zvali da odemo.
bio je granatiran, bilo je puškaranja i boravka u skloništima gdje sam učila za fakultet.
i opet bih ostala u takvim okolnostima, bez obzira imala obitelj ili ne.
ali da se radi o gradu koji je pred totalnim razaranjem kao što je bio vukovar, i da sam s malom djecom oko nogu, bježala bi s njima na sigurno.
naravno, kada bih mogla.
Ovo je istina. Klinički psihijatri su masovno bili mobiizirani kad su ljudi puštani. Meni je slučajno na faksu predavao jedan od njih i mali djelić toga što je on nama napomenuo u kontekstu predavanja je upravo ovo što MarijaP piše. Silovanje u ratu je je sredstvo mučenja, slamanja duha i krjanjeg ponižavanja čovjeka i oni koji smišljaju takve ratne strategije ne biraju dob ili spol, dapače. Zato definitivno taj zločin do sada nije dovoljno jasno definiran, a sankcije se ne sprovode. To je tragedija.Citiraj:
MarijaP prvotno napisa
[QUOTE=MarijaP;2012699]
Ne znam da li ste ikada imali priliku sudjelovati na pokusajima mirenja Srba, Hrvati i Muslimana? Ja jesam. Vise puta. Organiziraju ih medjunarodne organizacije i sva ta mirenja se svode na isto. Nista se nije dogodilo. Ako mislite da se nesto dogodilo, pricinilo vam se. Sad se svi lijepo zagrlite i idemo promatrati zalazak sunca.
Pa zamisli kako je onda tim zlostavljanim ljudima to slusati!!![/QUOTE
Bila sam na jednom predstavljanju jednog takvog umjetničkog projekta. Bilo mi je mučno. Ta njihova baljezganja bi sasvim dobro funkcionirala kad ne bi postojale žive žrtve. Na papiru u nekoj dalekoj zemlji svakako odlično zvuči.
pa da, naravno da su išli zbog svih nasCitiraj:
kata.klik prvotno napisa
da, Bože, pa svi smo se s tim složili, i ja
nije stvar u tome
stvar je u tome bi li to sve ponovo, nakon svega za što smo se borili
istina, borili su se u onom trenutku za goli život, ali i za bolji život
neki su goli život ostavili, a oni koji su se borili za bolji život, nisu ga dobili
samo neki
Marija, dorotea, to što ste napisale je zaista poznato, samo meni nije dovoljno. Ali ja sam previše pitanja postavila, valjda sama sebi, ne može ovo biti mjesto gdje će mi netko davati odgovore.
Na linku koji je la_mama stavila našla sam podatak da je među silovanima 90% žena. Silovani su svi, a velikom većinom žene.
"Nikada nitko nije pitao kako sam, trebam li pomoć. Liječila sam se na psihijatriji u Čakovcu, Zagrebu i Vukovaru. Nitko mi nije pružio ruku utjehe."
"Mislila sam tada, tata i brat, muž će me osvetiti. Osvetit će me moja Hrvatska… NIŠTA. Tata i brat rekoše, šuti, sramota je, nisi jedina. Muž reče, ako si prošla kao žene u Srbijanskim Begejcima, ubit ću i tebe i sebe.
Moja Hrvatska šuti.
Tko sam ja za nju, pitam se. Nikoga nije briga za moju bol, moju patnju, moj vapaj iz srca i duše. Moram šutjeti dok me ljudi ismijavaju, dok mi suborci okreću leđa.
...
A onda se pojavi i treći dio, u kojem tražim pravdu, podršku, ali svi okreću leđa. Nekako ljude mogu i razumjeti, imaju oni svoju bol i muku, ali moja Hrvatska?"
Obje žene govore o tome da ih odbacuju i najbliži, i njihova država. Je li pogrešan moj dojam da je to specifično za žrtve silovanja? Da žrtve drugačijih mučenja nailaze barem na suosjećanje svoje zajednice?
vertex, moje mišljenje je da imaš točan dojam, nažalost.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Molim vas, nemojte me krivo shvatiti jer stvarno ne bih željela da u bilo kojem trenutku "pljunem" na ono što su Vukovarci, Vukovar i svi časni branitelji dali za sve nas.
Ono što sam htjela reći je da nakon svega što smo proživjeli - netko u samom žarištu, netko blizu vatre, a netko i dalje, kao promatrač, ja to sve ne bih ponovila. S tim iskustvom ne bih.
Branili su svoje gole živote, svoje žene, majke, očeve, svoje pragove, dvorišta, šume.
I obranili su. Žrtve su bile neizrecive. Ne znam je li preteško reći, ali blaženi oni koji su poginuli. Što je s onima koji su proživjeli mučenja, silovanja - i kao što Sunčica kaže - i dalje "žive" sa svojim krvnicima.
Kad sam čitala taj tekst prije mjesec, dva, mislila sam da ću se ugušiti u suzama. I nema pravde.
I što onda možemo zaključiti na kraju. Za koga su se ti jadnici borili? Za ratne profitere koji su smišljeno ušli u sve, koji i dalje kalkuliraju.
I u meni ključa. Uopće ne mogu zamisliti takvu nepravdu, iskočila bih iz vlastite kože na pomisao o svemu tome.Citiraj:
dorotea24 prvotno napisa
Nisam osvetoljubiva ni po prirodi, a i vjernica sam. No, takve bi trebalo najstrože kazniti, sve redom - od onih koji su izdavali zapovijedi do onih koji su ih činili.
Taj je rat rak rana našeg društva koji se već dvadeset godina širi u sve njegove pore.
Ajde zamislite kako se osjeća žena koja je sve to prošla, kako se ona ponaša u braku, prema svojoj djeci... jer, tko je tim ženama pružio "psihološku" pomoć nakon svega. Kako se njezina djeca ponašaju u društvu, prema drugima.
Nasilje rađa nasilje.
I opet ponavljam, sve se to nije moglo tada izbjeći jer, kao što Cvijeta reče, tko bi mislio da bi normalni, odrasli ljudi mogli napraviti takvo nešto.
Ali eto, mogli su.
I da se opet dogodi nešto slično, a u svijetu se svako malo događa, ja u tome ne bih sudjelovala. Previše bih se bojala. Ne za svoj život, nego za ono što bi on donio nakon svega.
MIslim da te žene trebaju podršku javnosti, podršku ženskih udruga, udruga za ljudska prava... no, i oni su uljuljkani u svoje rutinske problemčiće koje rješavaju u svojim ugodnim uredima i na kavicama prožetim "intelektualnim" razgovorima.
Stvarno ne znam zbog čega ne postoji netko tko će stati iza tih žrtava i kada će se to zaista dogoditi.
Zamislite samo smoći snagu i napisati sva ta svjedočanstva, a onda shvatiš da gotovo nikoga nije ni briga.
Pa to je da se čovjek upuca.
Ja te razumijem. Svi osjećamo posljedice rata, tog velikog zla koje se događalo i koje još u mnogim oblicima traje i u mnogim ljudima živi. Ti si među onima koji su to doživjeli intenzivnije i osobnije i razumijem sve posljedice toga i tvoje razmišljanje o vlastitom životu i o životu tvoje djece.
Ali, što bi bilo da se nismo obranili? Kakvo bi nas tek tada zlo gušilo i gdje bismo bili kao ljudi? Da se, ne daj Bože, to ponovi (a može se ponoviti - osvajački planovi koji su doveli do Domovinskog rata još su živi i djelatni, samo pritajeni), ne bi preostalo drugo nego braniti se. Situaciju bira onaj koji napada, a onaj koji se brani može se ili braniti ili pognuti glavu.
Pratim temu i obećala sam si da neću reagirati na neke postove. I neću u dubinu. Samo kratko.Citiraj:
Mondu prvotno napisa
Branili smo se, bili smo NAPADNUTI na vlastitoj zemlji. Mahanjem bijelim zastavicama se, nažalost, ne brani.
Mislim da si propustila smisao njenog posta. Jer ni silovanjem se ne brani. Sve zločine treba procesuirati, silovanja posebno, jer ostavlja žrtvu slomljenu. Veća je milost metak u glavu nego ovo što se radilo ženama u ovom ratu.Citiraj:
Optimist prvotno napisa
Apsolutno se slažem! Referirala sam se samo na ovu citiranu rečenicu (van konteksta), jer ju često čujemo. Jako mi smeta izjednačavanje krivnje naših i srpskih generala (jedni su nas branili, drugi su nas napadali). Svi znamo kako su jedni, a kako drugi procesuirani i ta nepravda boli. Naravno, u svakom žitu ima kukolja. Ovdje sam dosta ponesena emocijama pa neću više diskutirati.Citiraj:
isvetica prvotno napisa
S ovim djelom se slažem. Doživjela sam upravo tu NGO intelektulnu samodovoljnost, gdje jedna osoba radi sve, žrtvuje se i pomaže ljudima više nego što se može zamisliti, a ostatak NGO-a se bori za teoretska prava muškarca da rodi, putuje o konferencijama o rodnim orjentacijama i bave se marginalnim problema minimalnog broja ljudi jer su intelektulano i financijski puno intrigantniji (lakše je financirati neki kvaziumjentički performans ili naći hrpu dokonih za čudno predavanje i zakusku nego smjestiti četvoročlanu obitelj na suho i toplo ili pružiti stvarnu psihijatrijsku pomoć žrtvi)Citiraj:
SikaPika prvotno napisa
Nadovezat cu se. NGO je nevladina organizacija.
Susrela sam se sa radom Crvenog kriza vezano za prava zrtava konclogora - duboko sam razocarana. Nebuloza na nebulozu.
Izmedju ostalog, nisi bio u logoru koliko ti tvrdis da si bio u logoru, vec ti je prvi logoraski dan onaj kad su predstavnici ck usli u logor i zapisali te.
a svi su drugi vječni taoci košmara :(
koliko vrijedi jedan život, jedna smrt, vrijednost čega se s time može uspoređivati?
što se to dogodi ljudima, na što se ljudi svedu?
Obični ljudi, susjedi, prijatelji, što se budi u njima..
što je toga vrijedno? smrti, patnje, boli, domovina?
šta je to uopće domovina, floskula? ako nisu ljudi koji zajedno dijele dane, dobre i loše?
Tko su ti ljudi koji manipuliraju ljudima, da mrze ljude? kako se manipulira ljudima, emocijama?
Nadam se da smo doktorirali na tome, barem za 2-3 sljedeće generacije.
Da smo doktorirali na tome da prestanemo biti oruđe i oružje, jer to nije znak da volimo
to je znak da ne znamo.
čovjek nije svjestan onoga što ima dok to ne izgubi. tebi je domovina floskula, ljudima koji su osjećali da nemaju pravo na svoj identitet ona je značila jako puno.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
a što se dogodi sa susjedima? zakrvi se brat s bratom radi ostavine, a kamo li ne susjed sa susjedom.
dok mi 18. 11. vukovar oplakujemo, mnogim srbima u tom gradu taj datum znači godišnjica oslobođenja. i tako se susjed sa susjedom zakrvi, ili u ovom slučaju oupće ni ne razgovaraju o tome, to je jedna vrsta tabu tebe, jer ako počnu razgovarati zakrvit će se ponovno. a zakrvimo se mi i na banalnijim temama. oš cijepljenje, porodi kod kuće itd.
Citiraj:
Optimist prvotno napisa
Mene iskreno rastužuje da tražimo krivce za rat među nama samima.
Mi, žrtve, dopuštamo kopanje po vlastitim ranama, i dopuštamo post festum mijenjanje povijesti.
Upiremo prstom u naše velikane, dopuštamo si pomišljati (vođeni blogerskim guruima) da su krivi oni koji su nas branili!
Potpuno zaboravljamo na to da nije bilo agresije, da ne bi bilo ni jedne žrtve Vukovara.
evo, ne znam dal sstavit il ne
al ovakve stvari me rastužuju
ma neznam što reć
dokad će vako?
http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-pril...ji-dorh-a.html
Upravo sam pročitala "Hotel Zagorje" (http://www.mvinfo.hr/najnovije-knjig....php?ppar=6081), uđem na forum i vidim ovu temu. Dobro će mi doći malo i ovo pročitati nakon Ivane Simić Bodrožić.
Inače, preporučujem knjigu. Pogled djeteta iz Vukovara na rat i prognaništvo.
Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Pročitala ljetos u dahu.
Također preporuke...
Pročitala sam temu. Tužno. Jako. Vaše priče su kao knjiga. I ja sam proživjela rat, iako dovoljno daleko. Ali ne dovoljno daleko da nemam i osobni gubitak, vrlo blizak. Tako da i kad si daleko od borbe, nisu svi tvoji daleko.
Ne bilo rata nikada više!
hvala na preporuci
čitala sam o "Sunčici" i kako su podnesene prijave o sliovanju stajale godinama u ladici
sramota
a vidim, ni sad ih ne štede...
mislim da se ova njihova agonija ponavlja i ponavlja
i sve izgleda - nikom niš