Printable View
Ja mislim da je to dobro - i za nas i za njih.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Kad znaš što osjećaš, onda možeš drugome reći: Ljut sam zato... ili Tužna sam jer...
Drugi će bolje prihvatiti tvoje argumente i razumjeti te ako kažeš kako osjećaš, nego ako se samo ljutiš, a ne progovaraš.
Mene npr. muči što se MM povremeno zatvori i onda je u kući ko zombi. Ne govori, ne gleda nas, ne čuje; a ja ne znam što mu je. Više bih voljela da kaže šta ga muči, odnosno da uopće ZNA što ga muči.
Uf, mislim da dječja privrženost i nije najbolji pokazatelj :-). Meni je starija cura jako privržena, mlađa ne. Zbog određenih okolnosti mlađa je puno više vezana uz tatu. Uglavnom, starija se kad je sa mnom osjeća totalno opušteno, bez imalo suzdržavanja i samokontrole. Npr. u vrtiću joj je jedna teta jako draga i s njom je jako dobra i poslušna, super pristojna itd. ali pred njom se ipak lagano suzdržava i ne pokazuje do kraja sve emocije i svoja raspoloženja. Sa mnom nema nikakvih kočnica, i meni može sve reći i isplakati se kad joj je teško, osjeća se sigurno i ima povjerenja.Citiraj:
Sumskovoce prvotno napisa
S druge strane na mene se najviše može naljutiti, čak bi me i udarila ponekad da ju ne spriječim, ružno mi ogovori i onda ispada ko totalno derište. Ne doživljava me kao autoritet i nema nikakav strah od mene. Na kraju se uvijek ispriča kad se ružno ponaša, i onda je sve u stilu: "jako te volim, oprosti, bila sam umorna, ne budem to više radila" i bla bla bla.
Uglavnom, ona većinu vremena misli da sam super mama i to mi je važno. Ali ja ne mislim tak, i tak se ne osjećam, mislim da bi trebala biti malo stroža, a ne mama za igranje i mama prijateljica.
Drago mi je Ruzice da ste riješili problem!!Citiraj:
ruzica prvotno napisa
Samo da se nakratko osvrnem na ono: što znaći biti loša majka ili zakazati!!
Moj je osobni stav da svaki roditelj koji i napravi grešku, i shvati da ju je napravio i pritom se potrudi da ju ispravi, ublaži ili obijasni sa iskrenim argumentima,
jednostavno ne može biti loš roditelj!! Dakle znaš da si negdje pogriješila i pokušala si to ispraviti i to te ćini SUPER MAMOM!!
Svi smo mi ljudi koji griješimo, neki manje neki više, i ne trebamo se loše osiječati zbog toga što nismo u stanju uvijek dobro odreagirati, ali da, smatram da onda svoju pogrešku trebamo priznati i razgovarati o njoj!!
Jel najviše boli kad puno toga ostane visiti u zraku, agonija se povećava i samo nas sve to skupa još više razdvaja i uskoro se nađemo u tome da više ne znamo razgovarati s našom djecom i da jedni druge ne razumijemo!!
Zato drage mame razgovarajte kad god uspijete sa svojom djecom, ćak ako i treba odredite neki posebni dan ili sat ili mjesto kako bi razgovarali sami sa vašim djetetom!
Sirius - ja sam se prema svojoj mami ponašala baš kao tvoja starija - mogla sam joj reći sve, biti ja u čistom, necenzuriranom izdanju. A znala sam bit tako bezobrazna, bahata i sebična da se i dan danas ispričavam. A volim ju neopisivo. I ne znam zašto ali i dan danas mi se omakne bit bezobrazna prema njoj, pa priklopim telefon i sramim se svog ponašanja. Ne znam zašto. tati nisam nikad bila baš toliko bezobrazna (nije da nisam nikad bila, ali uvijek sam s njim imala mjeru)
meni izraziti osjecaje znaci reci osjecaj. znaci: ljuta sam, tuzna sam, sretna sam. i to je to.Citiraj:
il ovo da djeca moraju moći jasno izraziti svoje osjećaje. i to me opterećuje.
sretan sam, tužan sam, zašto to moraju izreći?
koji put im se baš neda objašnjavati zašto su ljuti, kad su ljuti. koji put, kao ni mi - jednostavno ne znaju zašto su ljuti.
ok mi je postaviti pitanje zasto se tako osjeca, ako zeli o tome pricati, no postujem odgovor "eto tako" ili "ne znam". pa ja x puta ne znam zasto se osjecam kako se osjecam. jednostavno se osjecam.
i potpisujem te u ostatku posta.
Točno tak je i kod nas. Totalno necenzurirano izdanje je sa mnom. Ali joj je i mama apsolutni broj jedan u životu.Citiraj:
Sumskovoce prvotno napisa
To znači da će bit pomalo bezobrazna i kad odraste, ali joj nikad nitko tebe neće moći zamijeniti.Citiraj:
Sirius Black prvotno napisa
Blagoslov i prokletstvo u jednom.
mene plaši to imenovanje osjećaja u svakom trenutku
ono, svaki put kad si tužan ili ljut to ići izreći, verbalizirati, imenovati
osobno mi je često teško odrediti koji TOČNO osjećaj mene muči
ponekad je to lepeza osjećaja istovremeno
da me još netko pita da se izjasnim, bilo bi mi još teže
tek kad se osjećaji slegnu mogu točnije definirati što je to bilo
moje dijete starije je skroz na mene u tim stvarima a to me onda još više muči
što prepoznajem sebe u njoj i to u segmentima koje ni sama sa sobom ne mogu pošteno riješiti...
A vidiš flopice, tako ja u starijem vidim mm-a, osobu koja ne zna/ne može izrazit osjećaje osim kad "dođe voda do grla". Znam da je u većini kod njega problem odrastanje i djetinjstvo, nepriznavanje prava na osjećaje, pogotovo tugu i ja to jednostavno ne želim svom sinu. Nije sad da želim da u svakom trenu znam kako se osjeća al voljela bi da mi može reć kako ga je neka moja riječ ili gesta rastužila/razljutila/razveselila.
Mlađi je ko ja, šta misli to i pokaže (još ne priča) Ja i on se skroz kužimo i baš je očito da je potpuna suprotnost od starijeg.
Mislim da je sasvim u redu da neka djeca teze verbaliziraju svoje osjecaje. Zasto bi to trebao biti problem?
ma ja mislim da je zdravo izraziti osjećaje
što ne znači nužno reći da se osjećaš ovako ili onako
moje dijete ode crtati ili šarati kad je uznemirena /tužna /ljuta
ponekad plače i nabraja i užasno bjesni
meni je to sve u redu dok mi ostali ne stradamo zbog nje ili recimo neki dio namještaja
jedino mislim da općenito nije zdravo to onako potiho gutati i gutati i gutati
nekako sam sigurna da ti organizam onda strada ako to akumuliraš u sebi i ne ispoljavaš van
ali dok god izbacuješ u redu je
netko će otići ne znam, cjepati drva, mahnito čistiti, ja ću otići u neku brzohodajuću šetnju itd..
nije mi presudno da dijete govori o svojim osjećajima svaki put
ako se kuži što je pjesnik htio reći, malo se zapetljah...
kužim te, flopice, i slažem se
laumi ti i ja često se kužimo :yes:
što mi je baš milo
jer jednako često pomislim kako mene baš nitko ne kuži
Nije to toliko bitno da dijete verbalizira osjećaje koliko je bitno da se ne osjeća krivim zbog "negativnih" osjećaja. U stilu "sad sam ljut a poslije ću se odljutiti" za razliku od "ne ljuti se/dečki ne plaču".
Svoje učim da prepoznaju ljutnju, bijes, tugu (to im se najčešće miješa), da ih imenuju i da prepoznaju u kojem dijelu tijela se javlja (to vjerovatno ne bi radila da nemamo problema s kontrolom ljutnje i agresijom).
deder malo više o ovome u kojem dijelu tijela se što javlja
meni se javlja u svim najsitnijm komadićima...
ima neka literatura na tu temu?
:kiss:Citiraj:
flopica prvotno napisa
Ne znam, to ja tako zdravoseljački :mrgreen:Citiraj:
flopica prvotno napisa
Vodim se logikom da kad imenuješ osjećaj i potražiš ga gdje se nalazi odmah fokus s emocionalnog prebacuješ na racionalno (što u konačnici možda može biti i medvjeđa usluga) i malo se resetiraš, pa je i sama manifestacija ljutnje/bijesa ublažena i donekle kontrolirana. E. npr. osjeća ljutnju u glavi, rukama i nogama (cijeli se zaškarpuni i mlatara), a H. u prsima. Svakako volim da je verbaliziraju, jer su je onda svjesni.
Dobra je fora i ocijeniti ljutnju na skali 1-100, pa je svjesno "spuštati" (kod nas ovo doduše ne prolazi).
Ali ponavljam, mi imamo problema s kontrolom bijesa pa sam bila prisiljena tražiti raznorazne tehnike.
I mislim da sam totalni off, skužajte :oops:
Mislim da knjige Debbie Shapiro nisu prevedene, ali našla sam nešto ovdje (tijelo kao ogledalo duše): http://www.branka-jakelic.com/wp-con...lo_jakelic.pdfCitiraj:
flopica prvotno napisa
Nisam sigurna da je to baš ono što tražiš, ali je blizu tome. Nadam se da nisam "fulala ceo fudbal"...:mrgreen:
Peterlin ovo je baš po mom ukusu :klap:
Kad sam pročitala uvod teme, pomislila sam -ne, pa nikad se ne osjećam nedobrom majkom, baš mislim da sam ok, zbilja osjećam da mi taj dio života dobro ide (zasad) i da to djeca i znaju i osjećaju. Sad da ne nabrajam situacije i riječi i geste koji to potkrepljuju jer bi bili kao hvalisanje. Imam nedoumica kako nešto napraviti, kako postupiti, vezano uz stariju djecu, neke stvari naprosto nisam sigurna je li postupak dobar, načelno, no u globalu sam zadovoljna, ne muče me sumnje povrijedim li djecu ili nešto slično, nekako mi to ide glatko.
E, onda, mozgam danas što ću za ručak i samo mi izleti pred oči totalno neuspješni dio - prehrana. Nisam ih disciplinirala, nisam ih naučila da jedu sve ili skoro sve ili barem većinu jela, ma barem nešto..., što nezdravije, to njima draže..totalno bezveze....
Probirljivci, kenjkaju, ja ne bih ovo, a ja ne bih ono, mislim da nema jela, osim pizze, a i ta mora biti "probrana", koju jede cijela obitelj. Ne tražim savjete, znam da neki ili mnogi u tome dobro plivaju, samo sam htjela navesti gdje se najčešće, a to je svaki dan - osjećam totalno neuspješno. :-(
Ako im ne usadim zdrave prehrambene navike, što sam napravila?Imam osjećaj kao da sam ih lišila dijela zdravlja, to me frustrira.
Nena već sam zbilja počela osjećati kompleks na početku tvog posta kadli ti tamo o strahu za zdravlje
nije mi drago i ne čini meni moj problem manjim ali samo dokazuje da i oni jako mudri i pametni, s hrpom iskustva propitkuju neka područja svoje roditeljske uloge
ja sam trenutno u fazi kad proživljavam veliku tugu(djetetovu) jer je dijete meta ogovaranja frendica koje je pozovu van pa se došaptavaju i separiraju
pokušavam ne preuzeti na sebe rješavanje nego biti samo podrška i rame za plakanje
nisam znala da to ovako može zaboliti jer su mi takve stvari bile u sferi "dječja posla"
btw - ima netko dobru literatutu na ovu temu?
Flopice, čokolada je preporučala knjigu Braniti se riječima.
ma razbucaj ti to flopice, kakve knjige :mrgreen:Citiraj:
flopica prvotno napisa
meni ovo ne miješanje nikad nije polazilo za rukom :mrgreen:
šalim se malo, al ne previše. svakako je dobro naučiti dijete da se samo brani, ne može škoditi knjiga.
al ja bih na tvom mjestu ipak sve zajedno stavila malo na red. pa kud puklo.
ma ja stvarno vjerujem u njenu sposobnost da sama to razbuca
samo joj treba vremena da probavi jer još ne kuži te igrice
meni je baš nešto odbojno da ja idem i dijelim tuđoj djeci lekcije
možda nisam u pravu ali vjerujem da mora proći vatreno krštenje i naučiti obraniti se...
Mudro zboriš.
Suosjećam...Citiraj:
flopica prvotno napisa
Ja imam dečke, nismo imali baš takvih problema (ne previše) ali da - u društvu djevojčica češće se pojavljuju ta grupiranja, ogovaranja i drugačija vrsta "nasilništva" nego kod dečki koji češće stvari rješavaju šakama...
Literatura? Tja, u hrpi knjiga naći ćeš male dijelove slagalice (da ne nabrajam previše, evo nekoliko: Penelope Leach - Djeca prva, Stanley Greenspan - Vještine igrališta, Steve Biddulph - Tajne sretne djece....)
S druge strane, NE MOŽEŠ nositi teret djetetovih briga u potpunosti. Ne možeš je zaštititi od svijeta. MOžeš činiti samo ono što već i sada činiš - opremiti je da se zna snaći u nevolji i pružiti ovo rame za plakanje koje si i sama spomenula...Možeš biti prisutna i slušati što ima za reći, to joj je bitno da uspije saslušati sama sebe i posložiti misli.
Ono što još možeš je ponuditi djetetu alternativu - stvoriti priliku da upozna neko drugo društvo. Razred nije alfa i omega. Ima i drugih ljudi. S vremenom će dijete shvatiti da joj samopouzdanje ne mogu narušiti tzv. prijateljice svojim spletkarenjem i ogovaranjem... Probaj se sjetiti sebe (ja se jako dobro sjećam sebe - u osnovnoj školi uvijek nekako na margini, nisam pripadala ni u jedan klan... nije mi se već onda dalo spletkariti na taj način). Spas: glazbena škola i tamošnje društvo sličnih stavova. Samo da napomenem - iz osnovne škole nije preživjelo ni jedno jedino prijateljstvo dalje od upisa u srednju, a iz glazbene nekoliko prisnih odnosa traje do danas, već 40 godina).
Sretno! :love2:
flopice, moju se kćer u vrtiću izolirale i šikanirale dvije curice i to tako da joj ne bi dale sjesti za stol, jedna bi čak rekla "ovdje piše da je zabranjeno za crnkinje, ti si crnkinja":-o i slične budalaštine.
Jedna joj je i govorila "tata ti je čudovište, mama ti je vještica, sestra ti je...bla, bla".
Stalno sam ohrabrivala kćer i objašnjavala zašto su neka djeca takva i da je to njihov problem, da je ona super itd.....,to je bilo teško i tek je u školi, tamo negdje u 4. razredu, počela shvaćati te tipično ženske spaćke (nema više problema s tim). Vrijeme, vrijeme, vrijeme..shvatit će, ojačat će nju sve što ti govoriš i radiš.U osnovnjaku rijetko ima baš pravih prijateljstava, ima, ali trebaš imati sreće da se potrefe baš u blizini.
S tim da ja ponekad nisam štedila riječima tu curicu koja je bila naročito zlobna (i tete su imale problema s njom), jednom kad sam ju zatekla u šikaniranju rekla sam joj da se makne od moje....jer ja takve kao što je ona jedem za doručak :mrgreen:.:alexis:
Ali to sve su problemi koji su izvan nas, događaju se, ne govore je li netko dobra/nedobra majka.
(ps.ja sam moje upisala na karate, to je bio pun pogodak)
prikljucujem se, istetovirat cu si veliko L na celo, sin mi buja ko krafna, uskoro ce se epiteti jak i nabit pretvoriti u debeo, kcer mi 5 mj. nakon sto je skinula pelene zapisava 5 hlaca dnevno, a ja cu se pozderat od osjecaja krivnje. Pozderat cu se od silnog razmisljanja, jel to zato jer sam ju prerano skinula iz pelena, ili joj je to novi nacin pokazivanja samovolje- inace je bas onako inatljiva i svadalica, zasto ovaj stariji toliko birka oko jelo i na kraju najdrazi mu ugljikohidrati, vec ga okolo zezaju, a po prirodi je emotivac, pa da ga upisem na kakav sport ili sto?
dok ja razmisljam, problemi samo rastu.
i to je najveci problem.
dobra mama je ona koja previse ne razmislja, nego djeluje:)
E ovo si super rekla. U puno situacija sam morala prvo djelovati pa tek poslije analizirati jesam li to napravila ok.Citiraj:
tua prvotno napisa
tua ma dobra mama i razmišlja i djeluje - sina upiši na ikakvu tjelesnu aktivnost, izbaci slatkiše, sokove, imaš puno topica o tome :love2:- curi daj još malo vremena ili prekontroliraj joj urin, možda ima neku bakteriju
najgore je ne primjećivati problem
Peterlin i Nena znate onda i same koliko zaboli kad dijete doživi šikaniranje
nemam sad vremena ali već je jučer pokazala zube konačno
stvarno mi je važno da sama djeluje a i da sa mnom priča kako ne bi sama probavljala takve stvari
užasno je osjetljiva i pametna još više pa vjerujem da će se znati postaviti
samo što izgleda da i ja učim puno o sebi kroz sve ovo
Ja sam mog dobroćudnog i mirnog sinka uvijek učila da ne smije biti grub, da ne ulazi u fizičke obračune, da se treba truditi rješavati razgovorom i dogovorom blablabla truć.
I onda sinko krene u šklolu.
I sinko od prvog dana biva gnjavljen od strane klinca koji gnjavi koga god stigne.
I tada moj sinko uzme stvari u svoje ruke, jednog dana kada ga je mali pilao u WC-u i ometao ga dok je piškio u pisoar, pa se lijepo okrenuo prema klincu i popišao ga po cipelama.
Mali je nastavi o i idući dan tlačit mog sinka, pa g aje sinko zgrabio za ovratnik i otresao u zid.
Otada ni bu ni mu od malog zlostavljača.
Moja prva reakcija je bila "%&$?=%* pas mater, nisam te tak učila, nećeš mi postati grubijan, ti si kriv (upućeno MM-u), bla bla bla", ali kasnije kad se moja ljutnja slegnula shvatila sam da je na neki način dobro što je sinko pokazao zube. Drugaopcija je bila pustiti da ga mali redovito tlači u WC-u, pa se jednog dana slučajno ukakati u gaće jer taj mali ne pušta dečke da idu na WC, blokora im vrata, gura ih i sl., p da onda do kraja osnovnjaka bude ruglo cijeloj školi kao "onaj klinjo što se usr.o u gaće".
I tu sam shvatila da djeca rastu, da je škola sasvim drugi svijet od onoga na što smo navikli u vrtiću, da su u školi djeca još više podložna tuđim utjecajima, ali i da je to ne samo škola znanja nego i velikih životnih iskustava i da će se tek u školi naučiti zauzimati za sebe, možd ana načine koji nama roditeljima nisu baš najprihvatljiviji ali that's life, moramo se pomiriti da djeca rastu i da polako u nekim stavrima nemamo više primat nad njima.
Iskreno, na kraju mi je drago što je moj sin to napravio. I dalje stojim iza toga da nije u redu započinjati obračune, ali isto tako se ne smije dati kinjiti ni od koga.
flopica, hvala!
moram se prvo izjest kako je do toga uopce doslo, pa zasukat rukave:)
bojim se i pomisliti sto me jos ceka!
mamash, meni je ovo s popisanim cipelama bas frajerski: nije ga ozlijedio ali mu je pokazao da s njim nema sale:)
Čuj, to je očito bila spontana reakcija. Klinjo je stajao kraj mog malog i pilao ga dok je sinko pokušavao piškiti. Moj sin je MM-u i meni obrazložio ovako: "vi ste meni rekli da meni nitko ne smije gledati pišu dok piškim, da je to moje privatno i da se to ne pokazuje!".Citiraj:
tua prvotno napisa
:ponosnamajka: