A kako se riješit grižnje savjesti, ne znam. Iz tvoje priče, ne vidim ni jedan razlog zbog kojeg bi je trebala osjećati, a ipak je tu. Možeš li ti sama porazgovarati sa psihologom, možda postoje neke tehnike?
A kako se riješit grižnje savjesti, ne znam. Iz tvoje priče, ne vidim ni jedan razlog zbog kojeg bi je trebala osjećati, a ipak je tu. Možeš li ti sama porazgovarati sa psihologom, možda postoje neke tehnike?
Da, to je misao s kojom se intezivno bavim/borim u posljednje vrijeme...Citiraj:
vertex prvotno napisa
Moram se složiti s tobom da će mi, ukoliko nastavim vrtiti ovaj "film", takva pomoć trebati... Ima netko dobru preporuku?!
Ja ne mogu ni zamisliti da mi muž gluvari po kući po čitav dan, ja taj isti čitav dan radim i onda sve mene čeka kad dođem kući. dakle, sve se slažemo da je problem u mužu. Ne znam kako da to riješiš, neki način treba pronaći.
Meni bi bilo neprihvatljivo sa svojom djecom provoditi sat ipo dnevno, ali ono, skroz neprihvatljivo. Jasno, nećeš dati otkaz ili ne znam ni ja što ali možda da kasnije ide leći, da malo više budete skupa, ne znam. Teško je sve to uskladiti, uvijek jedna strana pati ali, pored suđa, tepiha, wc-a i psa, mislim da je najgora solucija da dijete izvisi. Pa jel ti se muž bavi djetetom? Imaju li oni korisno vrijeme zajedno, jel se šeću, igraju, druže?
Postoje tehnike, ali svaka je vezana za lovu, sumnjam da ćeš do toga preko socijalnog, a čitati knjigu je drugo od provesti vježbu. Ja preporučam autogeni trening (ali ne čitanje, nego odlazak tamo). Ali, sve te tehnike će te vratiti do ishodišta problema - tj. kad se riješiš grižnje savjesti, trebat ćeš se riješiti i ostalog, važnijeg (vaš odnos). Tj. ne možeš riješiti samo pitanje "grižnje savjesti" jer će ti s rješavanjem toga paralelno ići rješavanje stvari s mužem.Citiraj:
Neli prvotno napisa
Hoću ti reći - ne možeš se samo riješiti "grižnje savjesti" pa mirna Bosna, bojim se. Tu ide paket.
Slažem se Ina, ne treba se rješavati grižnje savjesti nego treba rješavati konkretne probleme. Zapravo, postaviti priroritete, bar se približiti tome da prioriteti budu zajednički s muževim.
Ina... ružno je ovdje, tom svom mužu iza leđa, pisati nešto ružno o njemu bez mogućnosti da se on brani...
Tako da još jednom naglašavam - riječ je o mom subjektivnom doživljaju njega i njegovih prioriteta. A mislim da si je on sam i njegov komoditet, prioritet. Jer tako se ponaša. I prema poslu, i prema kući, i prema meni. Onda je na drugom mjestu dijete. I onda ništa.
Trina... ne ide on rano spavati... U krevetu je oko 20:30, zaspe oko 21, s njim smo za to vrijeme dok ne zaspe ili ja ili tata. Ali hoću reći, ono kvalitetno, u igri je svega sat i pol jer se onda primim kuhanja večere, hranjenja, pospremanja nakon te večere, kupanja i ta operativa...
I da - tata s njim provodi vrijeme. Koliko, da li dovoljno... ne znam, ali tu se trudi.
Shvatila sam i ja nakon svih vaših postova da je problem u meni. Natezati se više s mm nemam snage, volje, jer ne mislim da mogu išta postići.
Zaista sam se trudila, apelirala, lijepo, ružno, molbom, prijetnjom, savjetnikom...
Dakle, njega mijenjati ne mogu (mogu za drugoga, njega samog ne), moram sebe... sama ili uz stručno pomoć.
.....
Točno. I iz te promjene će ti se razriješiti i odnos sa svima drugima, uključivo muž. Sretno ti na tvom putu!
Mislim da sat i pol čistog bavljenja djetetom dnevno uopće nije malo - nije ni da aj stignem više. Ali mislim da se previše naglašava to "kvalitetno vrijeme", što je valjda 1 na 1 na podu s igračkama, usredotočeni jedno na drugo i sl. Vrijeme provedeno s sjetetom je i dok ga kupaš, dok ga hraniš, dok peglaš pa malo razgovarate usput, kuhaš dok se on igra, širip veš pa ga cmokneš u prolazu...Ne znam, meni je sve to kvalitetno vrijeme, vrijeme u kojem dijete zna da smo tu, vidi nas, uči od nas itd.
Meni za pokretačicu topica ima par rješenja : 1)dogovoriti s mužem bolju podjelu poslova i ne prigovarati mu oko izvedbe (meni je ok i kad 7godišnji sin usisa, dijete obožava usisivač, nešto prašine ipak pokupi, vidi se u filteru, a ja drugi dan kad stignem ponovno) 2)smanjiti radno vrijeme, nemoguće je raditi 10-12 sati na dan i stići biti i mama i sve ostalo 3)platiti pomoć barem 1 mjesečno da napravi generalku a ostatak mjeseca krpati samo najnužnije poslove 4(obavezno vježbati barem 2 puta tjedno po 45 min, kad je tijelo u formi ima čovjek više energije za sve ostalo)
:heart:Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Ok, na stranu sad odnos s mužem, meni se ovo čini dosta rano za odlazak na spavanje. Probaj djetetu prilagoditi ritam, da spava duže ujutro ili tijekom dana, pa da navečer ide kasnije spavati. Tako možete dobiti još sat, sat i pol.Citiraj:
Neli prvotno napisa
Pa gle, njegov ritam je zaista njegov... od prvog dana smo se ravnali prema njemu. On preko dana spava cca 1.5-2 sata (sam se budi, ne budimo ga), zaspe oko 21, budi se oko 7:30, 8... dakle, ne mislim ni da puno spava, ni da ide prerano spavati za 2,5 godišnjaka. Svakako mu ne bih uskratila potrebno spavanje da bih ja provodila vrijeme s njim jer meni nije dosta i shebana sam u glavu...Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Neli, Deaedi nije mislila da djetetu nešto uskratiš, nego da mu pomalo pomakneš ritam. Tako bi imao istu količinu sna, ali bi spavao sat vremena suže ujutro i imali bi sat vremena više prije spavanja.
Pa onda ga ne bi vidjela ujutro prije posla. I nije neki dobitak.
Ja stvarno ne želim nikoga uvrijediti ili učiniti da se bilo tko zbog mene osjeća loše ali sat ipo dnevno sa vlastitim djetetom je definitvno premalo. Toliko vremena ja provodim sa tuđom djecom, prijateljima svoje djece..kako u tih sat ipo možeš išta napraviti? Možda sam i ja shebana u glavu pa imam naopako postavljene stvari u glavi ali u sat ipo dnevno ti ne stigneš ni ni čuti dijete kako je provelo dan, izmaziti ga dovoljno, pružiti mu ono što svako dijete treba, sigurnost i osjećaj pripadnosti jedno drugom. Igra je skoro pa najmanje važna stavka u čitavoj toj priči. Ali kažem, možda sam ja naopaka..niti mi moramo svi biti isti, niti se itko treba osjećati loše zato što netko drugi misli drugačije. I meni je lako pričati jer moj muž radi za oboje. (onaj dio koji se plaća). Sve ima svoje bolje i lošije strane, pa treba to sve poslagati u glavi kako tebi i tvojoj obitelji najbolje odgovara.Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Ali definitivno mislim da, kad se dvoje ljudi odluči na obitelj, onda oni postaju partneri u svakom smislu te riječi, trebaju biti skupa u svemu. Ja Neli uopće ne mislim da je problem u tebi niti da se ti trebaš mijenjati. dapače, mislim da si dobra mama i žena. Ali muž ti je u k..rcu.
Možda da pročitamo muževu stranu priče bi mislili obrnuto. Jedan poznanik (pacijent iz bolnice, ne poznam suprugu) je pričao kako se razveo sa ženom i veli on: "lijepo pospremim cijeli stan i onda dođe ona i počne ko luđakinja vikati zašto nisam usisao ispod tepiha, da su jastuci na kauču razbacani itd". I moj muž je bio sav ponosan kako je počistio kad sam došla doma iz rodilišta a stan ko da je bio tsunami. Prvo sam bila zbunjena onda sam skužila da je on stvarno počistio, ali pritom sve razbacao, nije "pospremio".Citiraj:
Trina prvotno napisa
koliko vidim Nelin muž je do nedavno radio, nije naviknut na kućanske poslove, jer mu ne smeta kao Neli da su dlake od psa po stanu i da su neoprani prozori. Sad je na bolovanju, koristi priliku da se malo odmori (postoji valjda i razlog zašto je na bolovanju, sigurno ne glumi ako mora ići i na operaciju), obavi nešto po gradu, vidi prijatelje. Možda je malo i u depresiji zbog bolesti.
A to jednodnevno čišćenje stana vikendom, ubijte me ali ne kužim. Ja sam invalid i sve radim sporo, pa fakat ne znam kaj bi radila cijeli dan. Dva sata posla vikendom za stan koji se kroz tjedan redovito održava. Sorry, Neli, ali mislim da tebi čišćenje dođe ko ispušni ventil, ne da je stvarno potrebno.
Slažem se sa zadnjom rečenicom.Citiraj:
Trina prvotno napisa
Ali s druge strane moram mijenjati sebe kako bih prihvatila da mi je muž u k...., kako bih prihvatila da sam možda dobra mama (za ženu se ne bih više kladila), ali da nisam super-mama; da imam i ja baterije koje se prazne i koje moram puniti i da će to punjenje u konačnici biti i dobitak za moje dijete iako u tom trenutku možda neću biti s njim (a to nemam pojma kako posložiti u glavi); kako sebe uvjeriti da dajem maksimum i da ne trebam osjećati grižnju savjesti ili bar ne u tolikoj mjeri... ma moram ja puno toga prihvatiti, ali nije ovo psiho-terapija niti vi sve to skupa morate čitati s čim se sve u sebi maltram...:-/
I na kraju krajeva, očigledno je da sam ja ta koja ima problem jer ja postam ovdje i tražim pomoć drugih ljudi, a ne mm... njemu je dobro, on se nema razloga mijenjati.
Da bi meni bilo dobro, ja se moram mijenjati.
Da, apsolutno se slažem i zato sam i prethodno explicite navela da govorim o svom subjetivnom doživljaju mm i njegovih prioriteta, kao i da mi je skroz bed tu opanjkavati njega bez mogućnosti da se on brani...Citiraj:
Sirius Black prvotno napisa
No, na činjeničnoj razini to izgleda ovako - i dok je radio i živio sam, živio je u svinjcu i auto mu je bio svinjac. Doslovno. Mjesecima, ako ne i godinama neoprana školjka, štednjak, prozor ili pod. Njemu to jednostavno nije bitno, bitno mu je samo da se svaku večer on otušira.
Dakle - kako sam ja karakterna picajzla za red i čistoću, tako je on najveći šlampo kojeg sam vidjela koji je kad smo počeli živjeti skupa odjeću ostavljao na podu gdje ju je i skinuo. Dakle, dvije smo krajnosti i to je problem samo takav. Zato je od njega teško očekivati da bilo kakve kućanske poslove dijeli jer to njemu nije bitno, ne želi i površno radi sve što ga ne zanima/radi zbog mene.
Pa zato to radim ja jer u takvim uvjetima ne bih mogla živjeti. I nemam problem više s tim što ja to radim, imam samo s tim što mislim da previše vremena provodim na poslu i radeći doma, a premalo sa svojim djetetom i psom i ne vidim kako da to riješim osim da manje spavam...
A to što je on do nedavno radio i nije naviknut na kućanske poslove nije posljedica rada/ne rada u firmi (jer i ja radim pa obavljam kućanske poslove) nego prethodno napisanog. U depresiji je. Iz više razloga. Za sve si je sam kriv (po mom subjektinom stavu i informacijama koje mi je on dao pa sam na temelju njih donijela zaključke). Osim bolesti. Za to je kriv utoliko što na vrijeme i unatoč svim mojim molbama nije išao doktoru.
Čišćenje nije baš cjelodnevno, ali par sati meni brate treba za prebrisati prašinu, usisati, obrisati podove, oribati kupaonu, oribati kuhinju, a paralelno još taj dan i skuhati/pripremiti tri obroka za dijete i bar jedan za nas i ishandlati ono redovno "dnevno" (veš, suđe...). I spora sam i picajzla sam. Svjesna toga. I taj dan sam malo s djetetom. U onih 5 radnih sam malo s djetetom. Tako da mi od 7 dana u tjednu samo 1 ostaje za provesti s njim i pesonjom onako kako bih ja željela :)
Eto, to me hebe... Ne muž koji je u k.....
bolja je ideja to nalijepiti ili u hodniku ili na frižideruCitiraj:
Neli prvotno napisa
Na stranu njegovi i vaši problemi koji nadilaze kućanske poslove, no ja mislim da ne može TM-u ili bilo kome tko živi u zajednici opravdanje za ovakvo ponašanje biti "takav sam, pa ca", jer već ulazak u zajednicu traži kompromise, a da ne spominjemo dijete koje mora jesti, ne može piškiti na godinu dana neopranoj školjki niti nositi robu sa poda, a dijete nije samo tvoja odgovornost.
A inače mislim da stvarno trebaš poraditi na tome da si priuštiš neko vrijeme za sebe preko vikenda jer fraza da je zadovoljna mama dobra mama ipak nije samo fraza, tako da pokušaj pobijediti tu grižnju savjesti.
Ne znam kako vodite financije no možda možeš od TM-a tražiti da plati pomoć ako već sam ne želi sudjelovati.
Digni se prije svih i upali komp, na youtubu imaš hrpetinu vježbi od 10 min do pola sata koje su učinkovite a i tjelo voli vježbu ujutro.
Prestani biti picajzla, ok operi, obriši i juri s djetetom van da ne gledaš ostatak, kuhaj veće obroke pa zamrzavaj ( sarma, čufte, bolonjez, bistra juha, lazanje, štrukli, punjenje paprike...) pa kombiniraj samo s kuhanjem riže/tjestetnine kad dođeš doma ili slaganjem salate.
Ja volim red ali puno vremena gubim dok sve sredim, fala sveki kaj mi je kupila robot usisavač pa ga upalim svaki dan kad odlazim na posao a jednom tjedno jako dobro operem podove, jedino što prije odlaska imamo jurnjavu po kući i pospremanje svih sitnica s poda.
Suđe riješavam čim se kuha, a ako ne stignem nakon jela, potrpam u perilicu, obrišem radnu ploču i to je to.
Bitno je držati velike površine u stanu pospremljene i koliko toliko čiste pa se cijeli stan čini puno čišći.
Nadam se da sam bar malo pomogla.
A zašto ovo ne bi bila psihoterapija :love2: - kad ja otvorim temu, meni skoro uvijek je, jako dobra i jeftina.
Dijelim s tobom radno vrijeme, zbog čestitih bolovanja zbog djeteta imam i puno rada navečer, po noći ili vikendom da nadoknadim ono za što imam rok na koji kasnim zbog bolovanja, muža koji ima znatno niže kriterije od mene za kućne poslove, a o talentu da ne govorimo... nemam psa, ali imam bolesnu svekrvu na koju tjedno odlazi vjerojatno i više vremena nego za brigu za psa (ali nažalost ne i toliko radosti).
Na jednom drugog topicu mamama koje rade do 17/18h i još malo prekovremeno je jedna mama super napisala - "ne trebate raspravljati o tome u koje doba dana ili noći kuhate ovakva ili onakva (brza) jela, nego trebate promijeniti posao."
Nije utješno, ali bojim se da nam zbilja ne preostaje ništa drugo nego nekoliko trikova kako to sve preživjeti i zgurati u jedan dan ili tjedan.
Znam da si napisala da ti ne pišemo da manje čistiš - ali probaj odvagati sama sa sobom bi li se zbilja lošije osjećala da nešto preskočiš i napraviš nešto drugo za sebe umjesto nekog posla od pola sata. Probaj. Ja znam da umivaonik treba barem malo prebrisati svaki dan da bi on izgledao "lijepo", ali ništa, baš ništa se neće dogoditi ako se opere samo 1x tjedno. Svaki dan me fascinira kako sam ga jučer, prekjučer oribala, a danas je već prljav, ali još me više od toga fascinira što sam odlučila da ga baš neću "sad samo malo prebrisati" nego za 5 dana - kad to bude 1x tjedno. To jest 3-5-7 minuta, ali tako samo hodaš po kući "još ću ovo, još ću ovo" i 10 stvari po 3 minute je 30 minuta. Napiši si popis što sve radiš svaki dan, i odaberi 30% stvari koje nećeš raditi svaki dan. Sigurno možeš odabrati :). I uči se uživati u onome što si dobila za to umjesto živciranja što nešto nisi napravila. Treniraj, svaki dan po nešto. Odluči koju 5-minutnu stvar nećeš napraviti i tih 5 minuta vježbaj.
A i najgore mi je u pogledu kuće bilo onih 3 mjeseca kad smo imali tetu čuvalicu, koja je k tome bila freak i preslagivala mi stvari po abecedi po kući, ili da sve bude okomito i vodoravno. Ona je svaki dan brisala sve pipe jer je baš lijepo kad se sjaje. Je, baš je lijepo. Who cares. I koliko god se trudila da me ne diraju njezini kriteriji čistoće i lijepog, svaku večer sam do ponoći spremala "još ću samo ovo spremiti za sutra". Teško je oduprijeti se tom nagonu "druga osoba mi dolazi u kuću, moram srediti". Ali zašto se ne bi oduprijeli?
Stižu lijepi dani, provodi više vremena vikendom s djetetom i psom vani, vrati se doma u nedjelju popodne i reci "Ah, sad ne stignem više ništa nego samo usisati".
Muž i aljkavao obavljanje kućanskih poslova. Znam dosta o tome. Ali nešto sigurno može napraviti barem donekle dobro. Može sigurno. Moj nije stavljao suđe s hranom u perilicu, ali ga je slagao tako da pola suđa uopće ne stane unutra. Veš je uvijek vješao tako da ga prebaci na pola, ne da visi, nagura velike komade preblizu, a suši se u sobi, i do jutra bi sve i dalje bilo mokro i hvatalo miris pljesni - pa bih ga ja prala ponovo. Ali te dvije stvari koje je naučio - meni dovoljno. Ali 105 puta sam mu pokazala - suđe slaži ovako da stane i ovo, veš mora visiti inače se ne osuši 5 dana i usmrdi se. Ne zvocati, nego - ovako nema smisla, molim te ovako. Zapravo, zna i pospremiti suđe i veš, i skuhati tjesteninu, gdje ćeš više? :mrgreen: Znaš koliko mi je trebalo za tih 5 stvari? 3 godine.
Još da ga naučim da kupi špeceraj... I da, osim prigovaranja da ja previše čistim (a zbilja ne, pa perem lavabo 1x tjedno), ponekad moram slušati i da "mene u životu ništa ne pali toliko kao kad nešto doma pospremim, kad platim račune preko interneta i odlazak po špeceraj". Sva sreća da on zna uživati u glazbi i sl. Budala :mrgreen:.
Nego, nakon ovog mog raspisivanja... čini mi se da vam/tebi trenutno najveći problem njegovo "psihičko stanje". Njemu nešto ne štima... kako Trina kaže, "u k..cu je", i to nije nešto što ti/vi možete ili trebate zanemariti. Bez obzira što ti misliš da je uzrok njegovih problema vezano uz posao (kad kažeš da si subjektivna), on je čini se malodušan, kad te uhvati teško se trgnuti iz toga. I tu ću ti reći da te kužim. Mog mm-a strasno muci njegova mama koja je psihički bolesna, i blago receno, vecinu vremena ga maltretira. Na poslu mu je cca vec 2 godine koma - promjena sefova, planova, poslova, tima, losi međuljski odnosi - vec su skoro 2 godine u fazi "jako puno posla, ali nitko ne zna zašto nešto radi jer se svako malo neko sjeti mijenjati pravila", radi svaki dan punih 9 sati - dolazi prije, odlazi kasnije - i uz sve to, on nije toliko fizički umoran i isrcpljen koliko psihički, i koliko se zna prepuštati melankoliji. Nije nikada bio u fazi kao tvoj (mjesec dana bolovanja na kojem se cijeli dan "samo vuce"), ali to nekad traje par dana, ili cijeli vikend... I često mi dođe da ga nalupam, da vičem na njega da mrdne tom glupom guzicom, da bar usisa ili ode s djetetom u šetnju... Ali se istovremeno i trudim da ga razumijem, da ga sve te stvari (stara, posao) zbilja ubijaju, pa probam izvući barem nešto od njega i dana - sjednem, pa kažem pričaj - "što je bilo, što je rekla...". Poslušam, utješim, kažem da razumijem da mu je reško. Pa mu dam mali zadatak - ajde izvadi sad suđe pliz :).
Možda će netko reći da sam previše popustljiva, ali pokušaj razmisliti i na način "što mu se dogodilo, zašto je upao u tu fazu". Znam da si otvorila temu jer tebi treba nešto da se bolje osjećaš, ali mislim da moraš svaku od ovih stvari (vrijeme za sebe i vježbanje, pospremanje, muž i kućanski poslovi, muž i njegovi trenutni problemi) pomalo riješiti, na svakoj napraviti barem mali pomak.
Sretno! I samo ti piši dok ti se da čitati nas.
a zakaj ne bi on došal recimo doma do 14 sati ( tad mali već naveliko spava) i brine se za klinca , a čuvalica ili otiđe doma ( pa joj manje plati za to ) ili daš koju pinku više pa ona odradi posal umjesto tebe, dok se on igra s klincem
Znam kakvi su muži sve im je teško i stalno moraju biti naspavani, ami ne moramo.
sretno
Zato što mi nismo psihoterapeuti :mrgreen:Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Ali može biti grupa podrške
Citiraj:
Trina prvotno napisa
Trina, nisam ja rekla da je sat i pol dnevno s djetetom dovoljno, vec da mislim da je sat i pol cistog bavljenja s detetom dovoljno, i da dijete treba naci nacin da se samo zabavi kad mama/tata moraju kuhati, peglati, prati kupaonu itd. Svaka cast tebi ako s toliko djece stignes, ja dodjem kuci u 5, a sin ide spavati u 9, svakako se ne mogu sva 4 sata igrati s njim jer imam jos hrpu toga za napraviti po kuci. Ja ne osjecam griznju savjesti jer znam da u okviru svojih mogucnosti dajem sve od sebe.
Razumijem o čemu priča Trina, barem si ja to tumačim na sličan način. Sat vremena kvalitetnog bavljenja djetetom dnevno nije dovoljno za odgojiti dijete, dijete (po mojem mišljenju) treba imati i puno "nekvalitetnog" (usputnog) vremena (ovog kojeg spominje Jennifer), da vidi kako izgleda stvarni život u obitelji, kako se živi život,... a tu je onda i kuhanje i pas i pospremanje,...
Isto tako smatram da je problem u mužu, jer ne mogu prihvatiti da jedan muž koji je roditelj jednako kao i žena ne sudjeluje u kućanstvu. Da on nema veze s pospremanjem, kuhanjem, vešom,... To je neprihvatljivo.
Meni je isto tako neprihvatljivo cjelodnevno vikend pospremanje, jer smatram da ne možemo i ne smijemo biti robovi kuće/stana.
Ok, neku osnovu treba napraviti, ali za tu osnovu je dovoljno max 2 sata.
Razumijem problem psa u kući, imam ga i ja.
Ma guzicu nismo :mrgreen:.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Ovdje ima bar 20 psihologa, a na svakoj temi u barem nekoliko postova ima savjeta koje ti doslovce daju psihoterapeuti :). Dobro, ne želim uopće omalovožavam struku (ili reći da ih forum može zamijeniti), ali ovdje ima gomila pametnih, iskusnih žena s 3 čiste i s nogama na zemlji - neke stekle obrazovanjem i strukom, neke životom... Ne znam kako bih živjela da tu i tamo ne pročitam neku dobru od Peterlin :). Pa kako god to zvali - psihoterapija ili grupa podrške, ovo je super terapija 8-).
Ja sam upravo suprotno i iskreno, mislim da sve kućanske poslove možeš napraviti u kraće vrijeme da si malo manje picajzla. :-)Citiraj:
Neli prvotno napisa
Evo primjera:
Moja svekrva kad stavlja prati veš, onda sparuje čarape, da ne bi slučajno koja završila u pranju bez para. Pa kopa po kanti, vadi veš koji ne treba pa ga vraća u kantu. Kad stavlja sušit, onda sparuje čarape na štriku. Pegla ručnike jastučnice i kuhinjske krpe.
Ja ubacim u mašinu sav veš koji mi spada u istu kategoriju onoliko koliko treba, objesim kak dohvatim po nikakvom redoslijedu. Ako je koja čarapa nesparena, sparit će se sljedeći put. Ne peglam ništa što nije baš nužno, tj. dječja odjeća i odjeća koju muž nosi na posao. Vjerujem da cijeli posao pranja, sušenja i peglanja veša napravim u tri put kraćem vremenu.
Ja recimo uopce nisam picajzla, pa opet nista ne stignem.
Perem sve ko sirius, peglam samo ono sto se mora, hlace, kosulje, suknje. Da skratim vrijeme brisem prasinu i podove vlaznim maramicama itd. Pa opet kaos.
Anemona, ja mislim da je i jedno i drugo vrijeme bitno za dijete, i kvalitetno i " nekvalitetno". Bitno je da su roditelji prisutni, da su tu za dijete, puno toga se moze i usput, sto je vertex rekla, presvlacim posteljinu pa se usput malo igramo po plahtama, kuham pa se on nadviruje, obavljamo ducan i ino zajedno, ne mora sve biti 1 na 1 full time posvecenost, bar se ja toga drzim.
X totalno potpisujem.Citiraj:
Ja recimo uopce nisam picajzla, pa opet nista ne stignem.
Perem sve ko sirius, peglam samo ono sto se mora, hlace, kosulje, suknje. Da skratim vrijeme brisem prasinu i podove vlaznim maramicama itd. Pa opet kaos.
I vikendom čistimo skupa MM i ja i treba nam sigurno više od dva sata samo za površinsko čišćenje (istina treba mi hrpa vremena da pospremim nered koji svi zdušno stvaramo jer smo užasno neuredni), i stalno imam osjećaj da puno čistimo po kući a sve nam je zamazano i vlada princip sprijeda gladac straga jadac.
Mislim da nema nade, ako se ne promijeniš.Citiraj:
Neli prvotno napisa
Kino i kazalište su gotovo svim roditeljima male djece davna uspomena. I isto tako savršeno uredan stan i malo dijete-ne ide zajedno.
Poanta je MALO DIJETE. Sve je to zato jer si mama malog djeteta. A kad si to, moraš sebe i stan i psa staviti u drugi plan. Dijete je jako malo i takvo će biti jako kratko vrijeme. Za čas će biti sretan bez tebe, uz prijatelje.
A dok je tako mali, zaboravi na ribanje-ustvari što to imaš ribati na modernim materijalima? Meni je dovoljno samo prebrisati na redovnoj bazi. Pa ja bih bila totalno nezadovoljna sobom da trošim više od sata dnevno na čišćenje. A imam kuću, na kat. Ako dijete spava, stavi sebe u šestu brzinu i očisti. Ako je budan, čistite i kuhajte zajedno, usput učite npr. brojiti: sad ćemo ormarić broj 1, pa 2...učite boje: idemo oprati ovu crvenu policu, materijale, težine, sortiranje... Sve to je dvo i pol godišnjaku silno zanimljivo.
Iz tvog posta ne vidim da je to i tebi zanimljivo, a ni zabavno. Zar ne voliš raditi dok je dijete s tobom? Njemu je vjerojatno nebitno što ti radiš dok ste skupa, glavno da osjeća da si mu 100% posvećena.
Što se tiče tvog treniranja - dok je dijete malo, jelte, nek ti on bude vježba. Dizanje skakanje, trčanje, sve je ljepše uz smijeh svog djeteta. A vrijeme za samu sebe imaš cijeli dan - dok radiš posao koji voliš.
A muž...i njega bi trebala ubaciti tu negdje, malo iza djeteta, ali puno iznad stana i psa. ;-)
Tražila si mišljenje, pa sam ga napisala.
Slažem se s Beti. I ono kaj se radi može jako puno sudjelovati malo dijete. Npr. moje imaju dječja šoping kolica. Ja vadim veš iz mašine, cure dođu s kolicima, ubacim im malo veša unutra,pa prvo s njim jure po stanu, onda ga objese na sušilo :-) pa dođu po još. I ne popravljam za njima obješeno.
Betin ce post svakako pomoci s problemom griznje savjesti : roll:
Nisam ni skužila da je grižnja savjesti problem :škartoc: :-)
Mislila sam da pita kako živjeti sa malim djetetom, a da su svi zadovoljni i, po mogućnosti, što sretniji.
Upravo gledam Mamforce projekt:
http://www.zagrebonline.hr/zene-ne-r...toj-promociji/
Da li može i hoće pomoći mamama male djece ili će ostati samo projekt?
ja mislim da je bolja investicija uloziti u smajenje svojih kriterija nego povecavanje tudjih :mrgreen:
a kad citam kolko vremena trosite na ciscenje, booozeee.. ne znam kaj nije u redu samnom (ili s vama :mrgreen:)
ja sam s brojem djece oguglala na puno toga (nije da sam i prije bila cistunac), znam kaj mi je bitno, ali i tu se ima prostora za prilagodbu. i kad pocnem pi*diti zbog prljavstine prisilim samu sebe da se sjetim da cu imati vremena imati cistu kucu i da ce mi onda ziher faliti ovaj nered, igracke posvuda i totalni kaos. i zivot koji stoji iza toga.
Ja cesto radim i dulje od tih 17h.
Organizacija je sad takva da djeca idu spavati oko 22, pa ipak nesto vremena provedu samnom navecer, nema sanse da ista radim nakon sto odu spavati vec cesto odem spavati i ja. Ujutro eventualno objesim ves i spremim sudje, popijem kavu i imam za sebe sat vremena osim ako je frka na poslu, tad se dignem u pet da napravim posao prije budjenja klinaca. Stan cisti spremacica 1x tjedno, djeca doruckuju i rucaju u vrticu, ja na poslu, a vecera je nesto brzinski da ne uzme previse vremena. Jedenje je samo u blagavaoni i kuhinji, mrvice ometem jos koji put u tjednu, kupaonu sredjuje iskljucivo spremacica. Peglanje je na rasporedu svako jutro 2 minute ono sto nosimo taj dan i ni sekunde vise. Kad mm bilo sto napravi po stanu ne prigovaram na kvalitetu jer je sigurno bolje od niceg, isto ocekujem i od njega kad ja nesto pospremim...
mene je strah sto ce biti kad krenu u skolu, srecom ce moja mam biti tad u penziji pa ako bude sve u redu bar ce netko moci brinuti o njima dok ne dodjemo s posla... To me puno vise muci od prasine ispod kreveta...
Neka I drag malo pomogne i ne mora sve biti tip top bitna si ti I tvoje dijete
Citiraj:
jennifer_gentle prvotno napisa
Ne slažemo se uopće oko te satnice. Onog trena kad sam se odlučila imati djecu, ja sam donijela odluku da ih odgajam JA, ne babe, tete ni itko drugi. Ali kao što rekoh, ja sam sebi složila život tako da ja to mogu. da sam se školovala duže, da sam posvetila velik dio života edukaciji, napredovanju u nekakvom poslovnom smislu...onda možda nebi tražila posao koji je do 2, max 3 popodne (i radila za sitne novce). Ali nebi ni imala ovoliko djece, to je sigurno. Ali ne treba se ponavljati, to je samo moje mišljenje. moje male traumice iz djetinjstva koje sad ispoljavam na ovakav način..sat ipo dnevno sa svojim vlastitim djetetom..smiješno iz moje perspektive. Ovdje se ipak radi o dvogodišnjem djetetu, nije to školarac ili srednjoškolac. Ali to nije tema i nema smisla stalno se ponavljati jer doći ćemo do rasprave kućanice/zaposlene mame, što nije fer prema autorici teme
I ja sam picajzla u čišćenju, ne znam koliko mi to vremena oduzima dnevno, ne fuknkcioniram ako je nered. Muža sam više manje uspjela preobratiti jer je od totalnog seljobera kojem nije smetalo ni ako smeće stoji rasuto po podu, ako je kupatilo neoprano, pod neusisan mjesec dana... koji je odrastao s takvom materom kojoj čišćenje nije omiljena aktivnost..postao baš ok. Shvatio je valjda da je puno ugodnije živjeti u čistom, urednom, poslaganom...Meni tu kompromisa nema. Ali čistim ja sama. On će napraviti sve što mu kažem ili napišem, nacrtam, sam neće ali nema veze, napredujemo.
I na tvom mjestu Neli, ja bi pok
Prekinula sam se i ostalo mi pola rečenice. A i bolje mi je da zašutim malo:)