Ina... ružno je ovdje, tom svom mužu iza leđa, pisati nešto ružno o njemu bez mogućnosti da se on brani...
Tako da još jednom naglašavam - riječ je o mom subjektivnom doživljaju njega i njegovih prioriteta. A mislim da si je on sam i njegov komoditet, prioritet. Jer tako se ponaša. I prema poslu, i prema kući, i prema meni. Onda je na drugom mjestu dijete. I onda ništa.


Trina... ne ide on rano spavati... U krevetu je oko 20:30, zaspe oko 21, s njim smo za to vrijeme dok ne zaspe ili ja ili tata. Ali hoću reći, ono kvalitetno, u igri je svega sat i pol jer se onda primim kuhanja večere, hranjenja, pospremanja nakon te večere, kupanja i ta operativa...
I da - tata s njim provodi vrijeme. Koliko, da li dovoljno... ne znam, ali tu se trudi.

Shvatila sam i ja nakon svih vaših postova da je problem u meni. Natezati se više s mm nemam snage, volje, jer ne mislim da mogu išta postići.
Zaista sam se trudila, apelirala, lijepo, ružno, molbom, prijetnjom, savjetnikom...
Dakle, njega mijenjati ne mogu (mogu za drugoga, njega samog ne), moram sebe... sama ili uz stručno pomoć.

.....