Peterlin prvotno napisa
Čuj, meni se čini da je čovjek u depresiji zbog gubitka posla. Tu se hitno treba nešto poduzeti (ali to trebaju željeti obje strane). Naravno, gubitak posla ga ne opravdava da doma ništa ne radi (iako ga mogu razumjeti - nažalost, isprobala sam i takvo stanje, srećom u vrijeme dok nisam imala djece, to je psihički jako jako gadno, pogotovo ako nemaš podršku bračnog druga nego samo grindanje).
Ovo sad je već preraslo topic kućanskih poslova i grižnje savjesti. Prašina ti bi trebala biti najmanji problem. Rekoh - ti i tm trebate porazgovarati, kao dvoje odraslih i ravnopravnih (iako trenutno niste ravnopravni ako on nema posao). Koji su prioriteti - dakako da je prioritet njemu naći posao, ali do tada nema nikakvog razloga da ne podmetne leđa ili barem rame dok si ti na poslu. Da sam na njegovom mjestu, ja bih od sebe napravila domaćina, ali nažalost, većini muških takav status udara na ego.
Probaj mu pomoći da se trgne - tako ćeš pomoći i sebi i djetetu. On bi trebao isto sam sebi pomoći - naći bilo kakav posao, po mogućnosti neki koji mu je po volji (iako je to danas teško), a dok je doma-podmetnuti leđa. Dogovarajte svaki dan što će raditi. Ne generalno nego vrlo specifično: danas nek objesi veš koji ćeš ti uključiti na pranje, nakon toga nek pripremi ručak (ne mora sve kuhati ali štajaznam može skuhati tjesteninu ako ne zna kuhati, polako će naučiti... nek kuha što voli i što dijete voli, to može biti motivacija. Možda bi pomogao i tjedni raspored. Umjesto durenja koje je smrt za svaki odnos, probaj mu pomoći. Odredi (sebi) rok u kojem ćeš gledati kako se stvari razvijaju. Nikad ne znaš, može to svakako završiti, ali za svoju mirnu savjest (umjesto grižnje savjesti) probaj usmjeriti stvari konstruktivno. Ako ne bude išlo u nekom razumnom roku, tek onda promisli što ćeš dalje. Sretno!
Odgovori s citatom