kriterij za ocjenjivanje vladanja

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Nije istina meda, sramežljivost itekako stvara probleme (meni do tko zna kojeg razreda). Osim toga, svako dijete svoja priča, a pokušava ih se staviti pod isti nazivnik ne kažem da ne treba, ali je dosta...zahtjevno).

---

ma ja se slazem da je sam model tog ocjenjivanja vrlo krut i nedorecen, i ja bi prva to izbacila iz svjedodzbi, ne vidim smisla tome, ili je cisto pro forma, ili je nesto kao kazna, ne rjesava nikakav problem

ako sramezljivost utjece na ponasanje i ometa normalno funkcioniranje u grupi onda to bome je velik problem. al ne govorimo o takvoj vrsti sramezljivosti (ja bih prije rekla da je to vise introvertiranost)

ja uzorno vladanje prevodim kao savrseno socijalizirano ponasanje, a dijete koje ima problem nije takvo. mozemo mi razglabat o smislu ili besmislu procjenjivanja i ocjenjivanja djetetovog psihickog ustroja, al to je princip po kojem nasa skola funkcionira

Citiraj:

---

stray_cat prvotno napisa

mene zanima na koji su nacin na pocetku skolovanja ucitelji upucivali djecu u to kakvo se ponasanje od njih kroz skolovanje ocekuje. da li je na nivou nek skole usvojen model ponasanja i kako je promoviran

kod nas je konkretno model kojim se pokusava suzbiti nasilje i uci ih se da ne diraju druge, da ako im neko kaze da ne zel kontakt s njima da se to postuje. podbadanje, vrijedjanje, tucnjave su zabranjeni (i to na nivou da ce dijet odltiti iz skol ako j agresivno. ako se roditelj postavi agresivno prema bilo kom iz skole dijete jemomentlno iskljuceno iz skole)

djecu se upucuje da budu tihi na satu, da ne progovore dok im se ucitljica ne obrati. po skoli se hoda, ne trci

imaju rzlicit sistme nagradjivanja, skupljaju bodove i popunjena knjizica sa bodovima donosi nagrade tipa 15 minuta igranja za kompjuterom ili smije na igranje van sa frendom kojeg odabere 15 ili 30 minuta u periodu kad se radi nesto samostalno a nije predavanje

i kad se krene tako sa 4 godine, kad su u skoli svaki dan 6 solarnih sati onda se od njih moze i traziti odredjno ponasanje jer im je objasnjeno sto je pozeljno ponasanje. ako ti ocekujes od djece da se sama po sebi ponasaju kako si je uciteljica zamislila a nemas izkoordiniran model na nivou skole i nikd im nije jasno i glasno izgovoreno sto se trazi to je stvarno veza sa jako losom komunikacijom koja j kao i svaka veza sa losom komunikacijom u startu osudjena na propast.

---

Prema mom iskustvu to u nizim razredima u velikoj mjeri ovisi o ucitelju. Kriteriji su poznati (stavile su cure linkove) ali u pocetku skolovanja RODITELJI dobiju uputu o tome sto se od djece ocekuje. To se obradi na prva dva roditeljska sastanka, tako da ljudi znaju.

Ne znam ni ja kako se konkretno u razredu radi, ali kod mog starijeg sina obradjivali su na satu razrednog odjela ovo o cemu pises - kako reci NE ako ne zelis da te netko dodirne, kako pozvati prijatelje da se druzite, ucili su ih...

Kod mladjeg sina uciteljica nije uspijevala ukrotiti nekoliko ucenika koji su nepozeljno ponasanje donijeli od kuce. Ne mogu iskljucivo nju kriviti jer s istim klincima bilo je problema i u vrticu (bez uspjeha unatoc njihovoj solidnoj strucnoj sluzbi). U skoli osim ucitelja o formiranju ponasanja takodjer brine strucna sluzba, ali nisu sve skole jednako opremljene.

Uciteljica starijeg sina pozeljno ponasanje postizala je motiviranjem, a kod mladjega su u razredu bile popularnije sankcije i to je davalo puno losije rezultate. Ne znam odgovoriti na pitanje kakve upute imaju ucitelji za to, ali ne bi to zvanje trazilo dugogodisnje skolovanje da je to jednostavno i da to moze svatko.

Po mom iskustvu, uz časne iznimke (brojnije među učiteljima razredne nastave, nego predmetnim nastavnicima), učiteljima i nije osobito važno kakva su djeca jedna prema drugima. Puno je veći naglasak na tome da na satu bude mir i da se ne ometa rad učitelja, a o međuučeničkim odnosima se vodi računa uglavnom samo ako se dogodi neki incident.

[QUOTE=stray_cat;2478106]
kod nas je konkretno model kojim se pokusava suzbiti nasilje i uci ih se da ne diraju druge, da ako im neko kaze da ne zel kontakt s njima da se to postuje. podbadanje, vrijedjanje, tucnjave su zabranjeni (i to na nivou da ce dijet odltiti iz skol ako j agresivno. ako se roditelj postavi agresivno prema bilo kom iz skole dijete jemomentlno iskljuceno iz skole)

djecu se upucuje da budu tihi na satu, da ne progovore dok im se ucitljica ne obrati. po skoli se hoda, ne trci


/QUOTE]
stray, vjeruj mi i kod nas se djeci to cijelo vrijeme objasnjava. Ali. Veliko ali. U slucaju nasilnog djeteta ili roditelja nema bas nekog ucinkovitog rjesenja.
Ovo sto ti pises "to na nivou da ce dijet odltiti iz skol ako j agresivno. ako se roditelj postavi agresivno prema bilo kom iz skole dijete jemomentlno iskljuceno iz skole" kod nas nema. Da, postoji pedagoska mjera preseljenje u drugu skolu, ali ja se jos nisam srela s donosenjem iste. I to je bas ono sto pise: ped mjera za ucenika, ne roditelja. Kod nas dijete ne moze biti izbaceno zbog postupaka svojih roditelja. Nikako. Ne smije.

Nastavnici imaju stalna strucna usavrsavanja, a koliko to pojedinac primjenjuje u nastavi ovisi o njemu samome, ravnatelju i strucnoj sluzbi.

Ne mozes bas tako tvrditi da se nitko mlad ne zaposljava u skoli. Kad nastavnik ode u mirovinu, na njegovo mjesto dolazi novi nastavnik. Kod nas ih ima nekoliko ispod 30.
Iako, nema ti pravila. Ne mozes povuci paralelu mlad-dobar, a niti iskusan-dobar.

Drugi je problem sto ravnatelj ne moze dati otkaz nastavniku ako ovaj ne provodi kvalitetnu nastavu. Otkaz moze dobiti samo ako nastavnik napravi neko vece sr...

tesko da djeca ne znaju sto se od njih ocekuje, tim vise sto su straija bi im to trebalo biti jasnije

ali ako roditelj nije doma naucio dijete da se neke stvari smiju, a neke ne smiju, i da ne znaci ne, onda ne znam sta ocekuju od uciteljice, da djeci pise pismenu molbu, mail i sms da ju moraju poslusati?!?

meni je apsurdno da ja doma objasnjavam djetetu koja su konkretno ocekivanja nase uciteljice, ili da moram objasnjavati djetetu da ne treci po skoli ili da ne prica na satu ili druga skolska pravila, mislim da to tako ne ide. djeca koja ne slusaju ucitelje, ne slusaju ni roditelje, i tu je glavni problem.

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

tesko da djeca ne znaju sto se od njih ocekuje, tim vise sto su straija bi im to trebalo biti jasnije

ali ako roditelj nije doma naucio dijete da se neke stvari smiju, a neke ne smiju, i da ne znaci ne, onda ne znam sta ocekuju od uciteljice, da djeci pise pismenu molbu, mail i sms da ju moraju poslusati?!?

meni je apsurdno da ja doma objasnjavam djetetu koja su konkretno ocekivanja nase uciteljice, ili da moram objasnjavati djetetu da ne treci po skoli ili da ne prica na satu ili druga skolska pravila, mislim da to tako ne ide. djeca koja ne slusaju ucitelje, ne slusaju ni roditelje, i tu je glavni problem.

---

Potpis na ovo. Iako meni nije apsurdno objašnjavati očekivanja učiteljice jer su to i moja očekivanja vezano za ponašanje... naravno neću joj reći da to učiteljica očekuje od nje, pa čak niti da ja osobno to očekujemo već da je to lijepo i prihvatljivo ponašanje kako su ih uostalom učile i tete u vrtiću i kako je učimo i doma.

pa to izbacivanje iz skole nije nikakvo rjesenje, u stilu brigo moja, prijedi na drugoga, pogotovo kod nas gdje su sve skole iste i rade po istom principu

ja ne mislim tako.
mislim da ih treba podsjecati.
vecina ih zna pravila i ne krsi ih zato sto ih ne zele postivati ili jer su neposlusna vec zanesena.
pa mi odrasli na roditeljskom znamo u trenu postati kokosinjac, ako se zaboravimo ili ako tema postan "vruca", kako onda ne bi djeca.

ili recimo, moja mala je vragolan. ona se vere i penje na sve sto moze, dosla je do toga da moze napraviti 1 korak o zid (onako ko u filmovima kad bruce lee izbjegava napad :mrgreen:), i kad je pod mojim nadzorom, ja joj dopustam da ponekad skace po stepenicama, vjezba doskok i upozoravam je kad smo negdje drugdje ili kad nisma u mogucnosti paziti na nju i "reagirati" ako se nesto dogodi da to ne radi, ali mogu razumijeti da im se zalomi da u skoli potrce ili poskoce. to ne znaci da nisu odgojena ili da nisu doma naucila da se nesto smije ili ne smije vec da su djeca i da ih neke stvari treba podsjecati.

moju i dan danas treba vise puta podsjetiti da opere zube nego sto ne treba. o pijenju vode da ne govorim. vjerujem da ce je trebati i za neke stvari u skoli. i to mi je normalno i prihvatljivo, zato sluzi adaptacija.

odgovarala sam medi na gornji post.

e da, i vrtici su razliciti.
recimo u starom vrticu morali su dici ruku kad bi zeljeli nesto reci ili pitati. cak nam je bilo smijesno kako doma dize ruku.
a onda se preselila u drugi vrtic u kojem tete to nisu trazile (naime izmjenilo im se brdo teta u godini dana i cijela godina bila je jedan veliki kaos) i L. ako je zeljela doci do rijeci morala je zaboraviti na dignutu ruku i borit se glasom da je se cuje jer kad ih krene desetoro istovremeno tetetati, ona ruka se ni ne vidi.

zato mislim da je ok ocekivati na samom pocetku podsjecanje/upozoravanje/opominjanje kao dio adaptacije i usvajanja prihvatljivog i ocekivanog ponasanja.

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

tesko da djeca ne znaju sto se od njih ocekuje, tim vise sto su straija bi im to trebalo biti jasnije

ali ako roditelj nije doma naucio dijete da se neke stvari smiju, a neke ne smiju, i da ne znaci ne, onda ne znam sta ocekuju od uciteljice, da djeci pise pismenu molbu, mail i sms da ju moraju poslusati?!?

meni je apsurdno da ja doma objasnjavam djetetu koja su konkretno ocekivanja nase uciteljice, ili da moram objasnjavati djetetu da ne treci po skoli ili da ne prica na satu ili druga skolska pravila, mislim da to tako ne ide. djeca koja ne slusaju ucitelje, ne slusaju ni roditelje, i tu je glavni problem.

---

nikako se ne bih s ovim složila.
mislim, kakva su to djeca što ne trče po hodniku i ne pričaju pod satom, di to ima? nizozemska se ne računa :mrgreen:
uglavnom, potpisujem leonisu. naravno da ih treba podsjećati.
e sad, druga stvar je što leo misli da će nakon jedne opomene nastavnika njena mala imati ocjenu loše vladanje :mrgreen:

pa to, treba im neko vrijeme da usvoje pravila, to je vrijeme adaptacije
nadam se da ne postoje ucitelji i skole ocekuju da im mi isporucimo gotov proizvod

skola ima svoja pravila, svaki ucitelj svoja, pa ne mogu ja znati kada je ucitelju ok da djeca skacu, a kada nije, i koju razinu zamora i kaosa je on sposoban podnijeti, tu on mora postaviti granice na svom teritoriju. ja jedino sto mogu je nauciti dijete da postuje moja pravila

nasa uciteljica je super, rekla je otvoreno roditeljima da ne moze ona djecu tjerati da jedu hranu u skoli, ako oni sami doma djeci daju junk umjesto rucka jer eto dijete nece jest

i ne odnosi se to onda samo na hranu, nego i na sva ostala pravila

Totalno ste me krivo shvatile

:mrgreen:
dobila sam uzorno vladanje kceri, veli uciteljica, ako ovako nastavi do kraja, bit cemo svi prezadovoljni.
naravno, kad smo izasli van iz razreda samo sam vikala: lea ne trci, lea ne skaci, lea ne penji se na drvo, cekaj da se maknemo sa skolskog posjeda :mrgreen:

ovak napisano se slazemo meda :)

Pa naravno da klinci trče po školi i pričaju pod satom, tog je uvijek bilo i biti će. Ali jedno je ako im se to dopusti i prihvati a jedno ako ih se upozorava da to ne rade. U prvom slučaju bi vjerojatno imali scenu stampeda iz Kralja lavova. Ovako sa upozorenjima imamo manji stampedo i ipak dio njih koji ne trči (već samo malo brže hoda :trep:). Ista stvar sa pričanjem pod satom: jato kokoški ili tek pokoji šaptač.

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

Totalno ste me krivo shvatile

---

slažem se s ovim tvojim zadnjim postom, smiješno je kako na ovim forumima znamo jedno te isto misliti, a ispadne sasvim nešto deseto :lool:

Pa ne kažu učitelji bez razloga da je u prvom razredu adaptacija do Božića... daklem više od 3 mjeseca klincima i učitelju treba da se postigne odgovarajuća razredna dinamika, da nauče što je prihvatljivo, a što ne...

Kako je cvijeta rekla - ne znaju to unaprijed. DOma ih odgajamo pojedinačno ili u maloj grupi, razred je drugo. Iako su oni već stekli neke smjernice u vrtiću, u školi je drugo - okviri su čvršći, ozbiljnije se radi i ozbiljnije se usmjerava. Od prvog dana.

A klinci će neki poslušati od prve, neki od treće, nekima treba i više. Uglavnom se s vremenom sve riješi. Nažalost, nema odgovarajućih sankcija za one prave ometače nastave, a uzroci za njihovo neprihvatljivo ponašanje vrlo često su izvan razreda, a ne u njemu. Slažem se da izbacivanje iz razreda nije rješenje, ali globa koju bi roditelji morali platiti (ako štajaznam klinac uništi školski inventar ili ozlijedi nekoga) mogla bi biti jezik koji takva ekipa razumije. Ne znam.... (iz mene govori ogorčenje majke čije dijete ima ometače u razredu i godinama većina mirnih trpi radi toga + ništa se ne poduzima).

referirala sam se na ovo od stray, da djeca trebaju ic u skolu od 4.godine da bi naucila postivati pravila odredene skole, jer kao sa 7 je kasno

postoje pravila u vrticu, postoje pravila doma, u drustvu, u parku, na cesti, dijete ne zivi samo u sumi s vukovima do skole. makar bi u sumi bolje naucilo postivati pravila nego u velikom broju danasnjih obitelji:mrgreen: :maria71:

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

referirala sam se na ovo od stray, da djeca trebaju ic u skolu od 4.godine da bi naucila postivati pravila odredene skole, jer kao sa 7 je kasno

postoje pravila u vrticu, postoje pravila doma, u drustvu, u parku, na cesti, dijete ne zivi samo u sumi s vukovima do skole. makar bi u sumi bolje naucilo postivati pravila nego u velikom broju danasnjih obitelji:mrgreen: :maria71:

---

X ... toga smo se nagledali u vrtiću pogotovo zadnje godine...i roditelja koji se čudom čude a do tad su :štrika:i ostavljali tetama da odgajaju djecu

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

ANažalost, nema odgovarajućih sankcija za one prave ometače nastave, a uzroci za njihovo neprihvatljivo ponašanje vrlo često su izvan razreda, a ne u njemu. Slažem se da izbacivanje iz razreda nije rješenje, ali globa koju bi roditelji morali platiti (ako štajaznam klinac uništi školski inventar ili ozlijedi nekoga) mogla bi biti jezik koji takva ekipa razumije. Ne znam.... (iz mene govori ogorčenje majke čije dijete ima ometače u razredu i godinama većina mirnih trpi radi toga + ništa se ne poduzima).

---

nije ga bilo u moje vrijeme, nažalost - očito ga nema ni sada. u gimnaziji smo imali jednog takvog, tek u trećem razredu je izbačen iz škole. a do trećeg je napravio nepopravljive štete. ozbiljne, nepopravljive štete.
svi dečki u razredu, dan danas žale i imaju grižnju savjest jer mu nisu stali na kraj, jer svi zajedno nisu reagirali nego su ga se bojali. u stilu - dok mene ne dira, dobro je. umjesto da su ga u krajnjoj liniji, svi zajedno dočekali negdje i premlatili.
poučena tim iskustvom, mislim da je greška u svemu tome što se u rješavanje problema ne uključe i djeca. uključe se nastavnici, uključe se roditelji (koji u ovakvim ozbiljnim problemima su najčešće najslabija karika i niš od njih), a ne uključi se razred. mislim, ne da rješenje bude ovako radikalno kako sam malo prije napisala, ali do nekakvog rješenja bi se možda i došlo.

dobro, sad kad smo se svi shvatili mogu u skolu po dijete jer vec kasnim :D

Citiraj:

---

ivano2 prvotno napisa

...i roditelja koji se čudom čude a do tad su :štrika:i ostavljali tetama da odgajaju djecu

---

da znaju bolje, da žele bolje, i radili bi bolje.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

da znaju bolje, da žele bolje, i radili bi bolje.

---

pa evo, primjer nase priredbe za prvasice: u prvim redovima sjedili su roditelji djece koja nastupaju. prvasici nisu nista ni vidjeli ni culi, morali su se popeti na stolice da dodju do zraka ili roditeljska ramena jer su bili zdrobljeni medju njima u zadnjim redovima stolaca ili gomili koja stoji.
oni kojima je priredba bila namjenjena ne da nisu uzivali vec su jedva cekali da zavrsi jer su vidjeli samo velike ljudske glave.
i tu nisu bili samo roditelji vec i bake i djedovi.
pa cak i kad je priredba zavrsila i pocela je prozivka po razredima ti roditelji se nisu maknuli da djeca mogu cuti, vidjeti i doci do svoje buduce uciteljice i razreda.

katastrofa.

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

pa evo, primjer nase priredbe za prvasice: u prvim redovima sjedili su roditelji djece koja nastupaju. prvasici nisu nista ni vidjeli ni culi, morali su se popeti na stolice da dodju do zraka ili roditeljska ramena jer su bili zdrobljeni medju njima u zadnjim redovima stolaca ili gomili koja stoji.
oni kojima je priredba bila namjenjena ne da nisu uzivali vec su jedva cekali da zavrsi jer su vidjeli samo velike ljudske glave.
i tu nisu bili samo roditelji vec i bake i djedovi.
pa cak i kad je priredba zavrsila i pocela je prozivka po razredima ti roditelji se nisu maknuli da djeca mogu cuti, vidjeti i doci do svoje buduce uciteljice i razreda.

katastrofa.

---

To je propust škole. Bila sam više puta na tim priredbama za prvašiće, jednom kao mama prvašića i više puta jer je nastupao za mlađe. U našoj je školi to uvijek organizirano predvečer u holu škole/marendariju. I svaki put je prvi red stolica rezerviran za prvašiće, a slijedeća dva za njihove roditelje/obitelji. Svi ostali su na stolicama otraga ili stoje jer nema dovoljno mjesta.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

da znaju bolje, da žele bolje, i radili bi bolje.

---

... a dok oni ne shvate i ne nauče imaju ove druge da ih maltretiraju ... i svi sretni i zadovoljni ... baš su jučer bile pune novine takvog slučaja

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

pa evo, primjer nase priredbe za prvasice: u prvim redovima sjedili su roditelji djece koja nastupaju. prvasici nisu nista ni vidjeli ni culi, morali su se popeti na stolice da dodju do zraka ili roditeljska ramena jer su bili zdrobljeni medju njima u zadnjim redovima stolaca ili gomili koja stoji.
oni kojima je priredba bila namjenjena ne da nisu uzivali vec su jedva cekali da zavrsi jer su vidjeli samo velike ljudske glave.
i tu nisu bili samo roditelji vec i bake i djedovi.
pa cak i kad je priredba zavrsila i pocela je prozivka po razredima ti roditelji se nisu maknuli da djeca mogu cuti, vidjeti i doci do svoje buduce uciteljice i razreda.

katastrofa.

---

Ajme to je bilo grozno... Moja je sjedila na podu ispred prvog reda a mi smo stajali u pozadini... Ali način kako su se bake i dede i neki roditelji mrtvi hladni pregurali preko klinaca, užas! I slažem se totalni propust škole ...

nasi su na priredbi imali strunjace ispred stolica, bas za djecu, pa je uciteljica odmah pozvala D da ide tamo sjesti da bolje vidi

a kad smo usli u dvoranu stolice su bile pune djece (vece), i odmah su ih ucitelji potjerali sa stolica da su to za roditelje, pa su morali tjerat roditelje da sjednu, jer mnogi nisu htjeli :D

Ja u stvari i pričam cijelo vrijeme o ekstremima, koliko mi se čini neko prosječno dijete svaka učiteljica može dovesti u red (nisam kod tako malih, samo pretpostavljam).

Problem je s problematičnom djecom (najčešće problem vuče iz obitelji, ali E. je živi dokaz da to i ne mora biti), a tu se teško postiže suradnja s roditeljima.

Ono što Peterlin svako malo spominje je živa istina-ako postoji kvalitetna suradnja roditelj-škola na postoji nerješivih problema (u stvari gotovo da ne postoji).
Naučit će dijete, iz pete, petnaeste ili stote, samo treba biti uporan i doslijedan. Mislim da bi i učitelji i roditelji trebali stalno imati na umu što je a što nije za dobrobit djeteta. Vrlo je teško išta postići ako dijete kući čuje jedno a u školi drugo.

Ja bih prije svega uvela edukacije za roditelje (od početka trudnoće pa recimo svakih 6 mjeseci, po potrebi i češće), i deeeebelu selekciju pri upisu na pedagoške smjerove na fakultetima.
Ali sad sam stvarno otišla s teme :roll:

Citiraj:

---

trampolina prvotno napisa

Ja bih prije svega uvela edukacije za roditelje (od početka trudnoće pa recimo svakih 6 mjeseci, po potrebi i češće), i deeeebelu selekciju pri upisu na pedagoške smjerove na fakultetima.
Ali sad sam stvarno otišla s teme :roll:

---

Nisi :-). Potpisujem ovo!

Evo na prvom roditeljskom sastanku moga I. bilo je par učenika koji su bili s nama u učionici (pretpostavljam da ih mame nisu imale kome ostaviti na čuvanje) i cijelo vrijeme su cirkusirali, pričali, smijali se, igrali se... učiteljicu smo jedva razumjeli što je govorila. To nije ništa neobično za djecu kojoj je to tek prvi tjedan škole ali ono što mi je diglo živce su njihove mame koje su se kao pravile da ih se to ne tiče :coffee:.
Učiteljica ih nije opominjala jer joj je pretpostavljam bilo neugodno opominjati djecu pred prisutnim mamama.
Jedna mama je istina, svoga opomenula ali on se još više usilio i onda nije više ni pokušavala - vjerojatno zato da mi ostali ne gledamo njezinu roditeljsku nemoć da disciplinira vlastito dijete.

Ne znam je li itko reagirao ali po kriterijima za upis u srednju školu se već dvije godine ne boduje vladanje što je po mom mišljenju šteta...

Citiraj:

---

leonisa prvotno napisa

pa evo, primjer nase priredbe za prvasice: u prvim redovima sjedili su roditelji djece koja nastupaju. prvasici nisu nista ni vidjeli ni culi, morali su se popeti na stolice da dodju do zraka ili roditeljska ramena jer su bili zdrobljeni medju njima u zadnjim redovima stolaca ili gomili koja stoji.
oni kojima je priredba bila namjenjena ne da nisu uzivali vec su jedva cekali da zavrsi jer su vidjeli samo velike ljudske glave.
i tu nisu bili samo roditelji vec i bake i djedovi.
pa cak i kad je priredba zavrsila i pocela je prozivka po razredima ti roditelji se nisu maknuli da djeca mogu cuti, vidjeti i doci do svoje buduce uciteljice i razreda.

katastrofa.

---

Leonisa sve mi se čini da smo bile na istoj priredbi.

Kod nas su isto roditelji, djedovi i bake zauzeli sve stolice. MM i ja smo stajali sa strane, naša cura je sama sjedila usred te gužve. Još ju je jedna žena dignula i posjela na jedno mjesto dalje da se mogu njen stariji sin i kćer prvašić sjest zajedno "jer se oni jako vole i ne mogu jedno bez drugog" jelte.
Taman kad sam već htjela otići do nje pa je posjest na sebe jer je bila skoro jedina bez roditelja, a bila je na rubu suza, ravnateljica je zamolila sve da se dignu i puste djecu da sjede jer je priredba prvenstveno zbog njih.

Tako da se stvarno slažem s tobom trampolina, edukacija roditelja ( i djedova i baka) je stvarno potrebna, ali nažalost malo je onih koji bi takvu edukaciju polazili.