ici na pretrage ili...

Moje mišljenje je ako je roditelju nešto čudno, a čim otvoriš temu o tome znači da na nešto sumljaš. Uvijek je bolje provjeriti, nego pustiti.

Pa neće voditi dijete na presađivanje mozga, nego će se prvo kao roditelj osavjetovati s psihologom, a po potrebi odvesti i dijete kod psihologa.
Na kraju možda neće biti potrebe za ničim, ali zašto čekati?

Kad krene u školu pomalo je kasno, ma čak i nije, ali zašto bi djetetu bilo teže u školi, ako mu je moglo biti lakše da smo mu pravovremeno pomogli?

meni krvno bliska obitelj je dugo gurala glavu u pijesak , a kad su postali svjesni problema onda su se okrenuli alternativnim metodama, bez da su uopće probali klasični put.

sad je problem eskalirao do hospitalizacije i stalne terapije i svi su im krivi.

ne znam, uvijek sa za neki srednji put, kao što je beti napisala, možda sagledati obiteljsku interakciju, promijeniti neke stvari i ako kroz 6 do 8 tjedana nema pomaka, ići po savjet prvo kod psihologa pa dalje.

Ja se pitam zašto nije problem npr. otići pedijatru zbog upale grla, a problem je otići psihologu posavjetovati se ? I upala grla bi prošla kad tad, ali puno teže i bolnije bez antibiotika. Tako i situacija s djetetom, možda bi se kad tad stvari posložile, ali ako se proces može ubrzati i ako možemo dobiti prave savjete kako ga ubrzati, zašto ne.

Citiraj:

---

zibba prvotno napisa

Da roditelj je najbitniji u cijeloj toj priči, ali isto tak nije istina da ne treba ništa očekivat od odgojitelja i učitelja. Oprostite, ali i oni se bave odgojem VAŠEG djeteta isto kao i vi na njih isto tako utječu, ako ne i više, jer u grupi se lakše uči, a dobar i savjestan učitelj će primjetiti odstupanja od druge djece te ili slične dobi koje mnogi roditelji ne bi primjetili jer ne znaju što i gdje tražiti. Nova odgojiteljica navedenog djeteta je dobro postupila upozoriši roditelje da je primjetila navedne stvari kod djeteta, tako da roditelji mogu odlučiti hoće li što poduzeti li ne. Zašto prijašna odgojiteljica nije ništa rekla, da li je primjetila navedene stvari ili nije, možda je premlada i nema dovoljno iskustva koje bi joj reklo da bi bilo dobro provjeriti je li sve u redu, ili joj je možda svejedno, tu je sam da joj prođe dan, dobije plaću i stekne godine radnog staža ( ipak je večina vrtića još uvijek državna služba). Učitelji i odgojitelji ipak sa godinama iskustva imaju uvid u "normalan" okvir ponašanja i reagiranja djeteta na razne stvari i posao im je da primjete odstupanja, jednako kao što im je posao da primjete ako je neko dijete fizički zlostavljano i to prijave. Oni nisu samo učitelji naše djece, koji će im uliti znanje iz knjiga u glave i ćao đaci. Dobar učitelj će djetetu postaviti dobre temelje za ostatak života, dok loš može ostaviti traume za cijeli život.
Ja imam sreće da se učiteljica moje D zaista trudi, super surađujemo, dogovaramo se što i kako učiniti, a ne da samo sasluša što joj govorim i slijepo to slijedi. Često ona da neki prijedog koji bude dobitna kombinacija, ipak je ona iskusnija, dok drugi puta bolje ispadne ako napravimo po mome. U svakom slučaju suradnja je najvažnija. I važno je poslušati savjet osobe koja ipak bude i po 10 sati dnevno s vašim djetetom u slučaju da je u pitanu vrtićanac.

---

o ovom boldanom se radi kod stare tete. u njihovoj grupi ima jedno dijete sa ADHD, ta teta je na sve nacine pokusavala prebaciti tu malu u drugu grupu. sto da kazem vise. u nasem vrticu 90% teta je nezainteresirano ili ne educirano, s faksa ravno pred djecu bez imalo prakse. dodje mi da vristim kad vidim kako se radi u nasem vrticu, odnosno kakve su osobe pustene na djecu.

idemo na razgovor, to je rijeseno, pa cemo vidjeti sta ce ocijeniti netko strucni. prvo idem kod pedijatrice da se snjom posavjetujem i da mi ona preporuci kod koga da idemo. da, kod Dubrovnika smo, strucnjaka nema koliko bi trebalo biti, cokolada je stavila link. ali i dobila sam preporuku za jednu gospođu (hvala :heart:), pa cu i nju kontaktirati

hvala svima na savjetima, znam da moramo dosta poraditi i na sebi, nije samo do djeteta. svakako javim kako idemo dalje

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

stray cat je na žalost u pravu. Tu se stvarno često zaboravlja da cijela Hr nije Zagreb.
Kod nas vrtić nema logopeda, škola nema logopeda,...
Kod logopeda u domu zdravlja smo dobili termin nakon nekoliko mjeseci svaki drugi tjedan po pola sata.
To je otprilike kao da nismo dobili ništa.
Na sreću imali smo mogućnost organizirati si logopeda privatno 2 puta tjedno po sat vremena.

lidać2:

lidać2, nevjerojatno koliko brkaš pojmove. Tko radi od zdravog djeteta bolesno?
Zar je sramota posavjetovati se s psihologom?

Uostalom i tebi bi bilo lakše posavjetovati se s dječjim psihologom, ili bi to značilo da si bolesna/nesposobna?

Isto tako i djeca koja idu logopedu, kad tad bi vjerojatno progovorila normalno i bez logopeda. Da li to znači da radimo od njih bolesnike jer ih vodimo logopedu, ili im pokušavamo pomoči da nešto lakše savladaju?

---

X

moja mama je bila učiteljica u malom mjestu
škola nije imala (a prilično sam sigurna da ni sad nema) ni logopeda ni defektologa

to jest, ima jedan defektolog na nekoliko škola, što nije ni približno dovoljno

anemona-ja stvarno neznam zasto ti imas pik na mene ?...(nije sada stvar u ovom sto si komentirala)...vec skoro pa SVE sto ja na ovom forumu napisem (a u zadnje vrijeme rijetko pisem) ti se UVIJEK nades da me poklopis!

samo da kažem da se slažem sa svima pomalo sa sirius, beti, anledo (iako izgleda da su izjave proturječne).

nekako svi pogode neku bit.

Citiraj:

---

lidać2 prvotno napisa

anemona-ja stvarno neznam zasto ti imas pik na mene ?...(nije sada stvar u ovom sto si komentirala)...vec skoro pa SVE sto ja na ovom forumu napisem (a u zadnje vrijeme rijetko pisem) ti se UVIJEK nades da me poklopis!

---

Nemam, primi moju ispriku, ako to si tako čini. Nastojati ću te ne poklapati.

Citiraj:

---

stray_cat prvotno napisa

uvijek je lijepo za viditi da tu ima strucnjaka. kako je onda moguce da u hr uz sv te silne formalno educirane i diplomirane ne postoji sustav rane dijagnostike i odgovarajucih pratecih terpaija. djeca idju jednom MJESECNO kod logopeda. nakon inicijalne dijagnostike prica prestaje. djeca nemaju kuda da bi se sa njima konkretno radilo. nastavnicki kadar nije educiran i ima prevelike razrede da bi se intenzivno bavio takvom djecom

ali, kao sto sam rekla dobro je znati da ljudi koji imaju papir postoje

---

Ako je riječ o školskom logopedu, 1x mjesečno je puna šaka brade! Moja djeca (oba s papirima za individualizaciju) vidjela su školskog logopeda po jednom u cijelom svom dosadašnjem školovanju.

Školski logopedi u pravilu ne uzimaju djecu koja imaju terapiju riješenu na drugačiji način. To mi je razumljivo jer ih je premalo. ALI ima jako puno djece koja nemaju drugačiju mogućnost terapije nego u okviru škole, a takvi dođu na red ovako kao što kažeš - jednom mjesečno, ako i toliko. U vrtićima je situacija bolja, ali i tu bi se moglo štošta poboljšati (uglavnom nemaju bogznakakve uvjete za ranu intervenciju).

I točno je (nažalost) ovo što kažeš za nastavnički kadar, iako ne vrijedi za svaku osobu. Mi smo iskusili dvije učiteljice koje su bile jako različite - jedna je znala sve i pokazala punu pažnju, a druga nije imala ni volje ni vremena raditi s djecom koja su trebala više (moj sin tu fakat nije bio na prvom mjestu, bilo je druge djece koja nisu imala nikakve druge mogućnosti za terapiju osim onoga što bi dobila u školi, a u školi su uglavnom dobivali samo kritike). Nije bilo ni sluha za roditeljske prijedloge.

Zbog svega ovoga neki roditelji se snalaze kako znaju - koriste vrtićke i bolničke logopede koliko mogu, a ako ne ide drugačije - plaćaju privatno terapije.

Logopedska terapija od koje ima koristi treba biti 1-2x tjedno, ovisno o problemu koji dijete ima (preširoka tema). Uglavnom, puno je nezaposlenih logopeda, ali kao i običn - država nema para i tu se ne da puno napraviti. Bolje da se tu zaustavim, da ne dobijem ban.

Htjedoh samo vratiti loptu na centar i topic na početak:

Majola, odvedi dijete na dijagnostiku. Bolje je puhati na hladno nego se u školi naći u problemima, jer kad krene adaptacija na školu, jako je teško ako se pokaže da dijete treba još neku drugu vrstu stručne pomoći.

Moj stariji je odgulio logopeda prije škole (godinama) ali je svejedno imao kratak interval pažnje i crve u guzici još dugo vremena... Idi u Suvag ili pitaj pedijatra kamo se možeš obratiti, pa ćeš biti mirna.

Doma možeš raditi ovo:
- isključiti ili ograničiti na 30 min dnevno televiziju i druge vrste igrica (računalo, mobitel)
- čitati slikovnice
- slušati s djetetom audio priče
- plesati s djetetom
- raditi vježbe koje njemu izgledaju kao igra, a imaju svrhu poboljšanja pažnje (naći ću link, pisala sam već o tome)
- raditi vježbe senzorne integracije
- možeš ga masirati svako jutro - to djeca vole pa su u stanju biti mirni po pol sata i slušati što im govoriš
- omogući djetetu da se dovoljno kreće (bicikl, sport bilo koji, plivanje)

I ne brini - zadnja vrtićka godina često donese "skok" u sazrijevanju, a dosta ovih problema riješi se skoro sami od sebe.

Sretno!

Hvala peterlin, cijenim tvoje misljenje, odavno pratim tvoje postove i dosta tvojih prijedloga sam preuzela :klap:

Citiraj:

---

majola prvotno napisa

Hvala peterlin, cijenim tvoje misljenje, odavno pratim tvoje postove i dosta tvojih prijedloga sam preuzela :klap:

---

:love2:

Evo, ako i sama misliš da dijete u ponašanju ima elemente hiperaktivnosti, pogledaj kriterije - ovdje to ima napisano na jednostavan i razumljiv način:

http://web.zpr.fer.hr/ergonomija/200.../prep_hip.html

Nemoj se za sada opterećivati rezultatima dijagnostike, ali čak i ako se pokaže da dijete treba neki poseban pristup učenju, to je za dijete samo dobro, a i za tebe. Ako bude trebalo, napisat ću više detalja.

Kod psihologa ti razgovor ima dva ili čak tri koraka: razgovor s roditeljem (ili još bolje roditeljima) i djetetom, pa eventualno razgovor sa samim djetetom (ovisno o procjeni psihologa - to ne rade svaki put), pa razgovor samo s roditeljima.

Na tom razgovoru dobiješ smjernice što treba doma raditi da bi se postigli pomaci u ponašanju djeteta. Bilo bi dobro da odeš zajedno s mužem na taj razgovor, nek i on vidi da to nije bauk nego da pomaže djetetu. Ako krenete sada, velika je vjerojatnost da će se sve ispeglati do polaska u školu.

Samo da kažem - moja djeca su definitivno imala koristi, stariji je sad u 7. razredu i nikada nije imao četvorku u svjedodžbi - 5,0 od prvog razreda. Mlađem (6.r) se ponekad omakne četvorka u svjedodžbi (rijetko) ali on je imao i teškoće u čitanju koje su se sad znatno ublažile. Mogu samo reći da smo i više nego zadovoljni. Bez dijagnostike, terapije i individualizacije u školi teško bi to išlo.

evo da se javim, bili kod psihijatra neki dan, pa i danas kod psihologa na daljnu obradu odnosno psihotest, imati cemo par termina, ali doc je zadovoljna i nevidi nikakvih vecih problema, bio je miran, suradio je i rjesio sve sto je trazila. pa cemo vidjeti kako ce biti dalje.
uglavnom, isli smo na uputnicu i moram spomenuti da sam zadovoljna sa osobljem, obe su jako ljubazne i drage. bojala sam se da budu kakve bezvoljne, pogotovo jer je sve u strajku.