Citiraj anledo prvotno napisa Vidi poruku
diplomirala sam toliko davno da se s pravom (i titulom) mogu petljati u rehabilitatore. u logopede ne bih, i nikad nisam.
ovakav odnos prema kolegama vise govori o tebi, a srecom ipak manje o cijelom smjeru kojeg si, ne tako davno, zavrsila.
upravo briljantan rad rehabilitatorskog smjera i dovodi do poresta djece u dijagnostici. izmisljate si posao i keljite dijagnoze i etikete cim nesto u odgoju ne stima.

naravno, povuci cu se iz ove besmislene rasprave dvoje 'strucnjaka' koji bi ustvari trebali biti na istoj strani i suradjivati uz napomenu da niti jedne sekunde nisam prva krenula na tebe i tvoje strucno misljenje kako postupiti u ovom konkretnom slucaju, docim si ti odmah krenula ad hominem, a onda i malo sire po smjeru kojeg sam, medju ostalim zavrsila.

i da te parafraziram, ako ti samo iz posta na forumu (ne jednog) nisi u stanju procjeniti da li je potrebna i nuzna intervencija ili roditelj moze prvo uspostaviti ponasanja koja ce kasnije i tebi kao rehabilitatoru pomoci u radu s djetetom (ako do njega ipak dodje), onda ti je potrebno raditi na razvijanju samopouzdanja i dijagnostickih tehnika. ti si vec na programu rehabilitacije, a mama jos uvijek nije sigurna tko je vlasnik problema, dijete ili roditelji.
uvijek je lijepo za viditi da tu ima strucnjaka. kako je onda moguce da u hr uz sv te silne formalno educirane i diplomirane ne postoji sustav rane dijagnostike i odgovarajucih pratecih terpaija. djeca idju jednom MJESECNO kod logopeda. nakon inicijalne dijagnostike prica prestaje. djeca nemaju kuda da bi se sa njima konkretno radilo. nastavnicki kadar nije educiran i ima prevelike razrede da bi se intenzivno bavio takvom djecom

ali, kao sto sam rekla dobro je znati da ljudi koji imaju papir postoje