ma to ja sebi upravo racunam koliko sam zaradila ovaj mjesec :lool:
Printable View
ma to ja sebi upravo racunam koliko sam zaradila ovaj mjesec :lool:
Mene isto kao i neke nervira taj sustav da se nekima doslovce vise isplati biti doma i imati trece, cetvrto i ino dijete nego raditi.
Moramo se svi osvijestiti da se sve to financira iz naseg rada, iz poreza na place, iz pdv, iz poreza na dobit - a sve to ovisi o tome da stvaramo kao drustvo i pojedinci novu vrijednost.
Sustav u kojem se vise isplati ne raditi nego raditi je nakaradan. Cuvanje vlastite djece, kuhanje, pospremanje po kuci i sl. nisu nikada eksplicitno placeni ali se financijski gledaju kao usteda koju smo postigli tako da smo sami odradili nesto besplatno umjesto da platimo vrtic, dostavu hrane, tetu-spremacicu itd.
A ontopik smanjenih naknada i ovdje spomenute "politike bijele kuge" koju navodno provodi ova vlada - mialim da sve dosadasnje vlade vise-manje uspjesno provode tu politiku iz razloga sto su prvo stvorile (HDZ) a onda nisu nasle nacina/zelje da ga ukinu ili su nastavili tako isto raditi (SDP) sustav koji je do srzi korumpiran, antipoduzetnicki u smislu poduzetnistva koje nije korumpirano ili ovisno o politici, zastitnicima u poreznoj, sudstvu itd, koji su napisali zakone i pravilnike i sve ostalo sto potice korupciju i gospodarsku stagnaciju i pad.
Da je nasa drzava fizicka osoba bila bi poput covjeka prezaduzenog kreditima koji umjesto da reze troskove okolo hoda i pljacka kladionice, dize kredite kod kamatara da vraca bankama a ako i reze trosak to je onaj za zdravu hranu i zubara, a nije za provod u restoranu i 2 kutije cigareta dnevno. Mi smo kao drzava realno sa sadasnjim prihodima i rashodima u stvari u bankrotu samo se nitko ne usudi to tako i proglasiti. A kad (jer vec mislim da nije u pitanju ako nego samo kad) proglasimo bankrot, onda ne da ce nam naknade biti smanjene nego je pitanje da li ce ih uopce biti.
U svakoj drzavi koja ima kakvu takvu socijalnu politiku postoje mjere kojima se daje odredena svota za djecu.
U razlicitim drzavama se to razlicito zove. Djecji dodatak, neka vrsta dopusta da se bude uz djecu...
u cemu je problem? Za drzavu jest ( odredeni ) gubitak kad je majka ( ili otac) ostaje kod kuce uz djecu. Prvo zbog toga sto ta obitelj ima manje izdatke , manje trosi, manje poreza uplacuje...
ali odredene mjere jesu u korist djece dugorocno, a onda dugorocno i dobitak za drzavu.
Po meni je najveći problem što naknade nisu poštene.
Ako idem na bolovanje, dobit ću 70-80-100 % mojeg prosjeka, ovisno o vrsti bolovanja.
Ako idem u mirovinu, dobit ću iznos adekvatan mojim uplatama u fondove.
Jedino je kod porodiljnih naknada načelo jednakosti.
I naravno da se žene s većim plaćama ljute i osjećaju zakinute, a one s manjim ili nikakvim koriste blagodati sustava.
Ja sam to iskusila na svojoj koži.
Zar to nije apsurd?
Pouzdano znam jednu osobu iz Bosne koja je bila prijavljena kod rodbine na adresi u zagrebačkoj Dubravi i dobivala je iste novce kao i ja, a nije imala minute staža u RH.
Čak ni živjela nikada nije ovdje, samo je došla onako turistički koji put.
Da li bi se to itko usudio napraviti u npr. Danskoj?
Čisto sumnjam jer bi tamo najvjerojatnije platili ogromnu kaznu i dobili doživotnu zabranu ulaska u zemlju, a možda i nešto drastičnije.
Ovo je samo jedan primjer, a ima ih na tisuće.
Mulja se na svakom koraku i na svemu i to je ogroman i nepremostiv problem za našu državu.
Nemam ništa protiv da porodiljni dopust bude plaćen, ali onoliko koliko je određena rodilja doprinjela sustavu.
Onda se sigurno ne bi događale izjave "..kad nas već država plaća da budemo uz dijete..." koju sam tu pročitala.
Druga priča su dopusti i dodaci za njegu bolesne djece.
Tu bi trebalo roditeljima maksimalno pomoći pa i da budu doživotno na takvom plaćenom dopustu ako djetetova dijagnoza to zahtjeva.
A ne da se desi da roditelji bolesnog djeteta moraju žicati preko tv i novina novac za bolesno dijete.
Kad bi se uvelo reda, onda bi manje novca odlazilo na krive strane, a više bi ostajalo potrebitima.
Potpisujem Tanci do u slovo.
Za statistiku, i sama sam ostala s drugim djetetom na neplaćenom do druge godine a placa mi je gotovo 15t. Spasila sam se tog stresa koju tako plaćeno radno mjesto donosi. Nisam sigurna da ne bih pukla s tako malim djetetom domA i tako zahtjevnim poslom, pa sam izabrala meni bitnije. Ne samo zbog djeteta negozbog mojih živaca i zdravlja.
Koliko znam, Slovenija daje cijelu godinu (il 11 mjeseci) punu placu.
Sent from my iPhone using Tapatalk
kasnim, otisla spavati, da ulovim kraj oskara :alexis:
vidim da je vec objasnjeno, ali evo da i ja napisem. dakle ako imas 15000 kn placu, nakon 6 mjeseci padas na 2650 ili koliko vec. na poslu drugi preuzimaju tvoje projekte i lagano te degradiraju, jer eto izabrala si se odmarati s djetetom doma.
o ostanku dulje od godinu ne bih, jer ako ti je prvo ili drugo djete padas na 0 kn, ako ti je trece ili pak blizanci onda si na 1600. za to vrijeme ako i zanemaris to sto ne zaradjujes svoju placu, tesko da ce iko na tvom poslu dici ti spomenik, prije ce ti dublju jamu samo iskopati.
sirius, slazem se ja da treba sve to sto ti pises, ali to je OK samo ako se sustav ne vara, pa zapravo pogoduje samo odredjenim ljudima. muljanja ima na sve strane i to nas vodi samo dublje dolje. zbilja kao sto sillyme rece pitanje je samo do kad cemo moci zivjeti u ovom oblaku od sapunice. i tog je i mene strah, a sta onda? koja pronatalitetna politika, za koju da se razumijemo ne smatram da treba biti nesto sto donosi dobit. zapravo to donosi dobit ali samo na jako jako duge staze. na zalost i to u nasoj drzavi ne funkcionira, sto nas je vise vise nas je i nezaposlenih ili onih koji rade na crno, pa opet ne pridonose sustavu. ma ono sto je problem sve je koma, ili bar ja to tako vidim.
a odlazak obrazovanih i specijaliziranih ljudi (na ovo ne mislim samo na dr. sc. ili vec neke, vec i one zanatske poslove koji su zlata vrijedni kad ih ljudi zanju raditi), je jos jedna jako jako tuzna stvar. o troskovima koji se i dalje rade u tom smjeru ne bi ni slova trosila, jer valjda je i pametnom vec dosta i jasno, samo da li je i onima koji upravljaju doslo do mozga?
Pa u smislu da ako ne iskoristiš ono na što imaš pravo: npr. grad subvencionira vrtić, a ti ne želiš da ti diejte ide u vrtić, nego kažeš, ostati ću ja doma i čuvati ga, dajte meni subvenciju. Imaš 2 bolesna od gripe, jedan ode kod doktora 3x u 7 dana, jer želi da ga se pregleda, a drugi ostane doma i traži od HZZO-a da mu plate onoliko koliko su doktoru platiti za 3 pregleda onog prvog, jer on te preglede nije iskoristio. U tom smislu, tako bi za sve javne usluge koje su subvencionirane onaj koji ih ne koristi mogao tražiti da mu se plati, jer će se snaći na drugi naćin. Zato ta paralela sa vrtić ne stoji i ne može se gledati na principu troška, nego bi se trebalo gledati u smislu kako je Tanči navela, da dobiješ proporcionalno svojim uplatama, a ako nisi ništa uplaćivao, da imaš neku zagarantiranu minimalnu naknadu (tip kakva je sad).
Istina, najveći gubitak za državu i je kada ne rade oni sa višim primanjima, jer su njihove uplate u sustav veće. Dakle, država svjesno podržava da ne rade oni sa manjim primanjima, a tjera na posao one sa većim, zar ne? Dakle, ispada da je važna samo korist za djecu onih sa ispodprosjećnim primanjima.
Upravo ovako ispada. Mene užasno smeta što smo tih drugih 6 mjeseci svi na istim primanjima, neovisno tko je koliko uplatio u državni proračun do tada.
A što se tiče komplikacija i tu nam je država u banani totalnoj- moja kolegica je otišla na komplikacije negdje u 8.tjednu zbog užasnog povraćanja, izgubila je u prva 3 mjeseca 5 kila, nije mogla stajati na nogama. Kad je prošlo prvo tromjesečje htjela se vratiti na posao ali je onda skužila da će joj ova naknada za komplikacije ući u prosjek i nije se vratila nego je ostala doma. A mogla je još cca 4 mjeseca raditi i uplatiti fini iznos u državni proračun. Ovako su oni plaćali njoj 4250, s tim da je njena plaća puno veća od tih 4250. Totalno ne stimulira žene da se ipak nakon ta prva 3 kritična mjeseca vrate na posao.
Onako , statisticki , puno vece mogucnosti i sanse za uspjeh ( onaj mjerljiv obrazovanjem , poslom i doprinosima) imaju djeca iz obitelji sa boljim prihodima. Tako da se dugorocna korist uvijek je na strani onih koji bolje zaraduju, bez obzira da li su izabrali ici na posao nakon 6 mj. ili nakon 2 godine.
Zar nije za djetetov razvoj najbolje da je sa majkom što duže, a ne da se mama vrati na posao sa 6 mj? A i ne bi se složila da je dugoročna korist na strani onih koji bolje zarađuju, jer iz mog primjera ispada da sam ja svojoj curi morala ukinuti jednu vanškolsku aktivnost jer je nisam mogla više plaćati, s obzirom da mi je vrtić jako poskupio, a istovremeno, susjeda koja je prijavljena na minimalac (svojim odabirom, baš da iskoristi sve što država daje), je uredno dijete upisala na strani jezik, jer joj je vrtić postao besplatan!
ja i dalje tvrdim da većina ljudi nije svojom odlukom prijavljena na minimalac nego odlukom poslodavca i da ta razlika koju on ne uplati za doprinose završi u poslodavčevom džepu.
Sve to što ti država/grad daje i dalje je manje od onog što možeš izgubiti. Prvo u svakom momentu ti poslodavac može ne isplaiti razliku i pravit se grbav, drugo bolovanja, porodiljni se računaju po minimalcu. Ako se šta firmi dogodi ti imaš pravo tražiti naplatu onog što ti piše na platnoj listi.
bez obzira na sve što ste rekle ja ni dana ne žalim što sam ostala tri godine doma sa svojim trećim djetetom,uživamo u svakom danu...i sad tek vidim što sam propustila sa prvih dvoje koji su startali u vrtić sa godinu dana..ako budemo ikada imali četvrto opet ću ostati pa ma koliko mi dali...ionako ako se promijeni ZOR mi majke smo prve nadrpale (barem kod privatnika) ako nas netko tu po tom pitanju ipak ne zaštiti...
sad kad smo već kod "uživanja" u blagodatima komplikacija (mislim, ja sam stvarno morala i to me financijski zbilja dosta koštalo, dok moja kolegica i s trećim kalkulira kad joj se najbolje isplati otići na komplikacije jer se nakon 3 mjeseca dobije onih 3000 i kusur kuna od poslodavca - to neki poslodavci daju), zanima me jel još uvijek vrijedi to što planira koristiti ta moja spomenuta kolegica?? to da se može dobiti nakon 3 mj. bolovanja (bilo koje vrste, ne moraju nužno biti komplikacije u trudnoći) ta naknada?
inače, voljela bih moći ostati doma s 3. djetetom i do mature, ako treba, ali na žalost, MM ima još manja primanja od mojih, a ni moja nisu baš bajna, tako da ću biti primorana vratiti se na posao nakon 6 mjeseci starosti 3. djeteta (tj. sa 7. mjeseci jer ću imati pravo na stari godišnji). i naravno da razmišljam o opciji rada na pola radnog vremena. raspitala sam se i u HZZOu, ali i ovdje na stranicama i ispada da će mi HZZO za to vrijeme što ću biti na pola radnog vremena plaćati 1660 kn, kao i da sam skorz doma, cijelo vrijeme. plus da ću dobiti pola plaće od poslodavca.
i što sam sad ja? oportunista koji lovi u mutnom i iskorištava ono što mu država omogućava? loša osoba jer ću dobiti i 1660 kn i pola plaće? jer na žalost ne možemo preživjeti s muževom plaćom i primanjima od samo 1660 kn koja bih ja dobila da sam cijelo vrijeme doma. jesam li ja sad kriva što se nama zbilja financijski bolje "isplati" (termin koji se ovdje često rabio) da odem raditi na tih pola radnog vremena i omogućim time svima nama koliko-toliko bolji standard od opcije kopanja po kontejnerima, ako ostanem svih 3 godine doma? a kaj mogu kad HZZO daje svih 1660 kn, a ne pola za pola radnog vremena??...da daje polvicu, morala bih se vratiti na puno radno vrijeme. srce me bolilo kad sam se vratila s C. nakon 6 mj., bila je mala, dojila sam ju 14 mj., ali je MM bio drugu polovicu roditeljskog doma pa mi je bilo utoliko lakše. sad si ne bismo mogli priuštiti niti takvu soluciju s ovim 3. djetetom jer nam se ipak više "isplati" da ja radim na pola rv. uz sve kredite i davanja koja imamo...
stoga ne bih voljela da osobe koje me ne poznaju (pritom ne mislim na vas forumašice) govore o meni kao o onoj koja je iskoristila sve "blagodati" ovoga sustava i namlatila se para, pobrala i povrat poreza jednog dana, a nije radila...
ne znam di ti kolegica radi, ali u javnom sektoru je ukinut granski kolektivni ugovor, pa mora provjeriti da li se to nalazi u temeljnom.
a za drugi dio, niko ne misli da si neko ko ce opljackati drzavu. dapace, ti ces i pridonjeti u kasicu prasicu, za svoj roditeljski dopust. opusti se i uzivaj u njemu ikao je skraceni.
obje radimo u školi. oke, bum joj rekla nek si provjeri, hvala :*. ja kanim radit koliko god mogu, najradije bih do kraja, iako do posla imam 55 km vožnje(uglavnom autocestom sa svakojakim luđacima :P ). do mojeg poluradnog vremena je još daaleekoo jer tek sam 10 tt, ali treba se informirat :mrgreen:.
možda sam zlovoljna danas ali ne mogu ne primjetiti dase bar jednom godišnje razvija rasprava je li mame koje rade uopće imaju pravo biti mame. zašto opet o tome diskutiramo?
neke od nas vole i djecu i posao - to ne znači da smo nemani.
žalosna sam kad je varanje države i uzimanje novca na razne polulegalne načine (ne mogu zaboraviti staru raspravu u kojoj je jedna od forumašica željela uzeti novce od svoje pratete ili neke druge stare rođakinje, samo da bi ostala doma s djecom) poželjno, a zarađivanje za život sramota.
ustvari ono što me zanima s tri godine porodiljnog je, koliko od vas misli da se nakon tri godine može vratiti na svoje staro radno mjesto i raditi kao i prije? meni osobno, bilo je izuzetno teško vratiti se nakon godinu i nekoliko mjeseci, nisam više bila u toku ni sa čim, promjenili su se propisi, programi, proizvodi, a i više nisam bila dovoljno brza.
Posao ti je kao voznja bicikla ili plivanje. Kad jednom naucis , nikad ne zaboravis. :)
Ja sam se vratila nakon skoro tri godine, a informatičarka sam, i nisam baš bila jako dobra radnica, ali još uvijek puno predobra za svoje poslodavce.
ja sam jedna od onih koja je odlučila ostati s djecom doma dvije godine, a financijski mi to nije isplativo. Oportunitetni trošak (trošak propuštene zarade) mog ostanka doma na mjesecnoj razini je otprilike prosječna hrvatska plaća. Poanta je da si mi kao obitelj taj financijski gubitak možemo priuštiti, a smatramo (suprug i ja) da moj ostanak višestruko koristi obitelji. Lijepo mi je doma s djecom i njima sa mnom. Život je opušteniji, zdraviji i imamo više vremena jedni za druge...Drago mi je zbog toga i niti u jednom trenutku nisam požalila...Mislim da se kod mnogih dilema svodi na to je li to priuštivo ili ne...u mnogo više slučajeva nego je li to isplativo ili ne...
Druga strana medalje je što s poslom nakon tog vremena izbivanja? malo se osjećam zahrđalo, ali vrati se to...nije baš da puste godine školovanja i građenje CVa nestanu u trenu...degradiran čovjek (žena) sigurno bude i s tim treba računati, dođe netko drugi,...ali nije problem krenuti ponovno krenuti dalje, pa preda mnom je još 30 godina dokazivanja u poslovnom okruženju, čak i ako startam sa niže, lošije pozicije...ima još dovoljno utakmica preda mnom a djeca su mi samo sada mala...zato sam se odlučila za ostanak doma usprkos financijskoj neisplativnosti i malo me vrijeđa kada netko kaže da je moja odluka suluda...
mojoj obitelji odgovara, a na tržištu rada ću se već snaći kad se odlučim vratiti...
Pa kod mene se dilema svela isključivo na to da li je priuštivo (3 godine je u pitanju). Nije bilo priuštivo i vratila sam se na posao nakon 15 mjeseci.
MM ima plaću manju od mene, jedva se krpamo i kad radimo. U drugih 6 mjeseci porodiljskog su nam računi dosegnuli dno dna, ono, Marijanska brazda...
Svaka žena koja ima financijske mogućnosti može ostati doma do djetetove 3. godine, ne samo s 3. djetetom.
Ali ona koja ne može ostati doma zbog financija, mislim da joj je svejedno da li bi dobivala 0 kn ili 1600 kn, jer ni jedno od toga nije dovoljno.
ja sam samo komentirala zato što je tema išla u smjeru da doma ostaju samo oni kojima se financijski "isplati". prije mene je samo, čini mi se, trampolina rekla da je ostala doma, a nije financijski isplativo.
htjela sam se nadovezati na to, da ostaju doma žene i s višim primanjima, naprosto zato jer to smatraju u određenom razdoblju kvalitetnijim rješenjem. nisam imala treće dijete zbog ovih ili onih novaca od grada ili države nego jer smo to dijete jaaako željeli. i vrijeđa me generaliziranje da tamo nekakvi imaju dijete jer ih država zato plaća i dobivajo od Bandića ne znam kakve novce...troškovi propuštenih zarada su u našem slučaju veći...kao i kod prvog i drugog porodiljnog...svako dijete smo imali jer smo ga željeli i ne gledamo ga samo kroz dobiven/izgubljeni novac..halo?
Svatko radi onako kako misli da je najbolje u danim okolnostima, svatko se protegne koliko mu je dug pokrivač...i nekako mi se čini da su se svi ovdje složili da porodiljne nakande ne bi trebalo smanjivati, dapače....
Tanči, prijedlog da porodiljni ide kao postotak od plaće je meni osobno ok i puuuno povoljniji, ali tu je onda pitanje jednakog starta za svu djecu (zaštita djece iz obitelji slabijeg imovinskog starta itd...)....generalno, niže od ovog ne bi trebalo ići...a kad bude stanje javnih financija bolje svakako tražiti nove modele i štiti nove i rastuće obitelji
Jeste se uhvatile izraza suludo, pa zar je tako uvrjedljiv? :drama:
Ja ga često koristim za nešto što je MENI nebulozno, neshvatljivo, neprimjenjivo. Meni. Za mene.
I naglasila sam da je to moje subjektivno mišljenje.
Između ostalog, i iz ovog razloga:
Ja mislim da bi mi nakon 3 godine trebalo jako puno da se vratim u posao i obavljam ga kako treba.
Radim u znanosti i tu je cjeloživotno učenje i kontinuirano proučavanje literature obavezno.
A tu su još i projekti, studenti...
Drugim riječima, trebala bi svakako raditi i dok sam na porodiljnom, barem pratiti što se događa, da skroz ne ispadnem iz toka.
I još jednom se ispičavam i molim vas da, ako je ikako moguće, pređete preko izraza "suludo" jer mi stvarno nije bila namjera nikoga uvrijediti, a ima bit da su mnogi smrtno povrijeđeni mojim (očito) krivim izborom riječi.
Mislim, iz puno postova ovdje sam mogla zaključiti da sam loša majka jer volim svoj posao, a ne drvim po tome (jer nema smisla raspravljati o nečemu tako besmislenom), može se valjda i ta nespretno izabrana riječ konačno povući iz rasprave.
I drago mi je da ima još žena koje shvaćaju o čemu pišem, kojima muljanja smetaju jednako kao i meni i za koje nije nemajka žena koja radi cijelu trudnoću i/ili se ranije vrati s porodiljnog (i to ne samo zbog toga jer joj se to više financijski isplati, već zbog svojih razloga, koji god oni bili).
OT:
p.s. nela08, i ja radim u srednjoj i jaako su mi filozofirali oko stanke za dojenje, vadili se na to da ja ne radim u nastavi 8h i da kaj ja hoću i bla, bla. ali tko radi u nastavi svih 8 sati dnevno?? uvijek se u nekim sporovima vade na to, makar je i priprema za rad dio mojeg radnog vremena, ali to se rogatome ne da objasniti, ako ne želi. a nisam imala snage potezati neke pravnike, niti financijski to nisam mogla, da im dokažem da imam pravo na to, budući da bih tu stanku i tako koristila samo 2 mj. dok ne bi počeli ljetni praznici učenicima.
sad kad im spomenem rad na pola, ne usudim se ni pomisliti kaj budu sve iskemijali, iako oni u principu ne gube ništa jer bi me žena koja me mijenja cijelo radno vrijeme, nastavila mijenjati pola radnog vremena i sve 5. jedino možda puše radi doprinosa, ali nisam još sigurna u taj podatak.
ali mona je stručnjakinja po tom pitanju i kaže da bez obzira na to slaže li se poslodavac ili ne, HZZO donese takvo rješenje o radu na pola, samo što se početak rada odgađa na 30 dana jer toliko prođe, od kad predaš njima zahtjev dok ga oni ne riješe. dakle, poslodavac ne mora dati privolu, ali onda HZZO svejedno donese rješenje po pola rv, koliko sam skužila. tak da mi je malo bedasto da se uopće i traži dozvola poslodavca, kad i tak i tak mora pristati na to...
Pa sada da sam strucnjak...;-)
Kada sam ja kretala u to htjela sam znati koja su mi prava i duznosti pa sam citala pravilnike i konzultirala pravnike.na koncu mi nije trebalo.moji su potpisali izjavu bez problema.i nije bilo nikakvog iscudavanja na moju ideju
A sto se tiče odgode ovako mi je pravnik objasnio.tih 30 dana je maksimalan rok sto daju poslodavcu da nađe zamjenu ili si drugacije organizira posao.znaci poslodavac moze reci ne moze od 1.4 ali moze od 10.4. Ako ne da dozvolu hzzo mu daje tih maksimalnih 30 dana i to je to.
To je pravo roditelja i nema pravnih nacina da te sprijece u koristenju.a o drugim nacinima sprecavanja zbog kojih roditelji tu mogucnost ne koriste sada ne bi :-(
Sent from my GT-I8190N using Tapatalk
Gle, pčelice: tebi je to suludo za tebe. ok, ti nećeš koristiti tu opciju. nekim ženama s većim ili manjim prihodima, ovim ili onim životnim situacijama je to u redu. iskoristit će tu opciju.
tema je smanjenje rodiljnih naknada. izjavom da je sulud roditeljski dopust za tri godine uvrijedila si sve one koji ga koriste u ovom ili onom opsegu. valjda možeš vidjeti i širu sliku od vlastite situacije, a ne komentirati socijalnu politiku države gledajući pri tome samo sebe.
moj stav na temu je da porodiljne naknade kakve su sada, ne bi se trebale dodatno smanjivati. za veliku većinu obitelji one ionako nisu dovoljno poticajne, ali većini je jasno da sustav javnih rashoda sada ne može izdržati ni lipu više. pa neka bar ostane za sada na tome, u financijskom smislu. Kada konjuktura jednom krene, nadam se da će se i naknade za roditeljske dopuste povećati u nekim razboritim modelima koje ćemo nastojati objektivno raspraviti u smislu davanja djeci mogućnosti što jednakijeg starta, pozitivne diskriminacije majki na tržištu rada itd.
To je nekakav okvir u kojem se valjda treba kretati rasprava ovog topica po mom mišljenju...
Samo ću se kratko očitovat iz vlastitog iskustva na ovo što je mamitzi napisala. Ja sam se u listopadu vratila na posao nakon 6 i pol godina (koristila sam produljeni porodiljni radi njege djeteta) i mogu reć da sam se vrlo brzo opet uklopila, i iako su došli novi programi, promijenili se zakoni, da super funkcioniram, mogu slobodno reć bolje od nekih koji su cijelo vrijeme tu (bez samohvale) a mogu reć i da sam osobno ispunjena jer sam mogla biti sa svojim djetetom kad joj je bilo najpotrebnije a sad kad je ona dobro, ja sam se vratila na posao i osjećam se potpuno i zadovoljno. I stvarno ne mislim da kvaliteta nekog radnika ovisi o tome koliko je doma na porodiljnom, neko ili zna svoj posao ili ne zna, ili se trudi ili se ne trudi, bez obzira na sve ostalo. I ja mislim da je za sve (i za mog poslodavca i za mene ) puno bolje da sam ja bila ovaj period doma, jer bi zbog učestalih bolovanja moj posao više trpio nego na ovakav način.