Zuska, kao što Munchen nije Njemačka, Istambul nije Turska, ne živim tamo, ali pouzdano znam. Većina prijatelja i poznanika su ili oboje ili bar jedno turskih korijena.
Printable View
Zuska, kao što Munchen nije Njemačka, Istambul nije Turska, ne živim tamo, ali pouzdano znam. Većina prijatelja i poznanika su ili oboje ili bar jedno turskih korijena.
Zuska razumijem ostatak posla što govoriš. ALi maštati je jedno, stvarnost na žalost sasvim drugo.
Ali kažem, ne želim nikoga obshrabriti, dapače, samo se dobro treba raspitati, isplanirati i onda krenuti. I ipak si uvijek ostaviti neku odsupnicu za povratak, ako to ipak nije to, jer pozdano znam i to, nije svima. Neki su se vratili nakon par godina, neki već nakon par mjeseci probe.
ovako. ovo je velika zabluda. ima poticaja, da, ali velika je pogreška na te poticaje i bespovratna sredstva računati kad zatvaraš financijsku konstrukciju za početak poslovanja. moraš imati svoja sredstva, svoje novce, bar dio. nema bez toga niti poduzetništva niti poticaja.Citiraj:
Carmina406 prvotno napisa
Naravno da treba imati i svoja sredstva,a i ovi poticaji nisu baš da se šakom i kapom dijele. Zato i jesam stavila 'dobiti' u navodnike. Mislim da firma u slučaju uzimanja tih poticaja treba imati neki rok trajanja. Neznam točno ali mislim da ukoliko zatvoriš prije isteka 2god ta sredstva vraćaš. Neznam točno. Ja imam samo sss :lol: treba se raspitati dobro
Krivo, Munchen jest Njemačka, Istanbul je Turska, Zagreb je Hrvatska. Ali nisu samo to.Citiraj:
šafran prvotno napisa
Hrvatska su i Istra, i Slavonija, i Dalmacija itd.. Ekonomski pokazatelji pokazat će drastične razlike, a razlike postoje i na razini lokalne samouprave, otvorenosti vlasti i sl. Pa opet, svuda postoji sličnost, a to je to ne usuđivanje, kočenje, osjećaj da ne možeš i da ti ne daju.
Sistem je isti, razlike su u implementaciji, ali ne dovoljno značajne.
Tako i u manje ili više razvijenim djelovima Turske i Njemačke također postoje sličnosti, a to je da se ipak može, ako se potrudiš, odnosno da te sistem neće kočiti jer sistem živi od tebe i tvojih poreza. Kod nas je sistem autodestruktivan, mi imamo karcinom.
Uuu za Munchen se jako varaš, kao i za Istanbul, ali stvarno jako, tu se ni Nijemac ni Turčin ne bi složio sa tobom. Priča oko tih gradova kao i pokazatelja je daleko složenija, kao i čitav gospodarsko-politički-socijalni sustav i velike razlike koje postoje unutar samih granica svake od tih zemalja, ali dobro sad..
Možda bih se složila ovo oko raka u Hrvatskoj, možda, ali nije da ga nema ni preko granice..
Ali ponavljam još jednom, kako god, tko ima želju, volju, jasnu viziju, samo naprijed, ali stvarno promišlljeno, jer ni odlazak nije jeftin, odnosno može biti poprilično skup taj početni kapital, pogovoto ako se dolazi bez da se ikoga ima preko granice.
pa to ti je ko Zagreb i ostali smrtnici:-)
Sad si me nasmijala, ali tako dobar dio Njemaca gleda na Munchen, vjerovali ili ne.
Nekad je vrijedilo pravilo, u Munchen kriza stigne zadnja, ode prva i prema tome su se ljudi ravnali, danas ni to više nije tako, ovdje kriza ode, u ne znam NRW, ostane do sljedećeg ciklusa, drugim riječima, nije ni otišla, itd..
mrzim biti partibrejkerica, ali ljudi koji se kupaju na Jarunu nisu oni koji ce davati lovu za masazu ispod baldahinaCitiraj:
Carmina406 prvotno napisa
(i ja se kupam tamo, da ne bi ispalo da ikoga omalovazavam)
ali masaza moze biti dobar izvor prihoda (dodatnog) ako imas svoj stol za masazu (onaj sto se moze sklopiti, pa ga nosis ispod ruke) i dobru reputaciju, tj. znas posao
mozes ici doma ljudima (znaci nema troska iznajmljivanja prostora, ili odvajanja mjesta u vlastitom stanu)
i imas mogucnost prilagodbe radnog vremena sebi
Emily ja sam kilometrima udaljena od Jaruna pa neznam kako bi to tamo išlo. Ovo za kućnu radinost mi se u ovakvoj struci podrazumjeva,ito ne samo kao dodatna zarada nego kao puno puno više,jer je moguća velika zarada.
ma istina ima i ovdje prostora,
ja sto puta kažem da nemam posao ne bi bila gladna,
da dan ima više sati imam ideju za eko vrt, povrće, voće, pekmeze
kozu i kravu za mlijeko, sir
koke, jaja
moja susjeda živi od toga, istina radi od jutra do mraka i nema mora
i izleta
ali živi solidno,
ja imam za sebe i to me zadovoljava
pa recimo eko kozmetika,
pripravci za sunčanje i sl
ovo za masaže isto je odlična ideja,
dobra masaža daleko se čuje a sat je i 150 kn
Ja ću biti partibrejker i reći da inozemstvo nije za svakoga... Bila sam idealan kandidat (prije dvadeset i više godina): VSS, single (neopterećena djecom), strani jezici, riješila bi se i dozvola i sve ostalo ALI meni se tamo jednostavno nije svidjelo. Preko bare. Nije mi se svidjela ni Engleska ni Wales. Nije mi se svidio ni daleki istok...Citiraj:
ekoi prvotno napisa
Eh, sad - što mi se nije svidjelo? Činjenica da tamo ne počinješ od nule nego od minus tri etaže ispod zemlje jer si došljak, dotepenec... Ne znam kako je danas, jer ovo su moja iskustva iz starih vremena. U ono vrijeme zaključih da je ono što imam ovdje više od onoga što mi se nudilo tamo. Iznenadila me razina neznanja i nerazumijevanja, nedostajalo mi je balkansko okruženje (što god tko mislio o tome) ali na sreću nisam isposlovala nikakve dozvole nego sam otišla na turističku vizu "pronjušiti" 2x6 mjeseci i zaključila da to za mene - nije. I amen.
Ali i dalje naganjam djecu učiti jezik, matematiku i ostalo da imaju mogućnost izbora. I ja sam je imala i odabrala Hrvatsku. Ne kažem da je to za svakoga najbolje, ali za mene je u onom trenutku bilo. I u ovom trenutku bi bilo.
Osim toga, logistika (vrtići, obitelj, čuvalice) je uvijek bila lakše rješiva ovdje. U London sam otišla kao babysitter hrvatskoj obitelji i to mi je taman bilo dosta da vidim puno tamnih strana te zemlje - od sustava školovanja do statusa useljenika.... NIJE me se dojmilo.
Eh, ja sam izgovorila svoje mišljenje PROTIV "projekta auslander", ali nisam na izvorno pitanje...
Daklem - pokretanje privatnog posla je isto veliki projekt koji zahtijeva istraživanje tržišta, istraživanje propisa, ulaganje itd. Teško je to bez zaleđa (barem jedan član obitelji mora imati siguran posao, ma kako loše plaćen bio, ali nešto što omogućava da obitelji ima zdravstveno i mirovinsko). Tek tada se može krenuti u poduzetničke vode... Umjesto toga može i podrška roditelja / braće / younameit ili prodaja neke nekretnine da bi se uložilo.
Ako ništa od toga nije na raspolaganju - onda je jedino rješenje naći klub istomišljenika (istomišljenica) i da svaka uloži neki manji dio. Dobit se dijeli, ali i rizik... Eto, ne znam, nekako mi se čini da to nije ništa manje komplicirano i rizično od odlaska u inozemstvo. Tamo ne teče med i mlijeko... ne svakome.
Ovo je kod nas upravo nevjerojatno. Koliko jednoj normalnoj firmi, koja posluje i želi poslovati po zakonu, koja ispunjava i želi ispunjavati sve svoje obaveze, prema partnerima i prema državi, ta država stavlja klipova pod noge. Baš kako pišeš, Zuska.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
da to je to vertex
Kakvih točno klipova, pa dajte malo opištie kako ide proces kod otvaranja firme kod nas? Znam da je teško, znam i vidim kako se radi tu, a kako tamo, ne u svim segmentima, ali recimo jedan nebulozan primjer sa našim odvjetnicima i poreznom upravom, došlo nam je čupati kosu. Dok s druge strane sa uredom za legalizaciju je išlo sve glatko i sa inžinjerom koji je to radio, ma super čovjek. Od obavljanja posla, do komunikacie, sve je teklo super. Sa ovim odvjetništvom, zona sumraka, majke mi, a i sa PU.
Ovdje firmu nije problem otvoriti, nema klipova i nekih velikih onemogučavanja, administrativnih, ako se na to misli, stvari stvarno jesu definirane, što je, je ali je problem opstati. Porezii davanja su ogromni, minimalni početni kapital također, nije lako, stvarno nije. Prijatelj Irac ima firmu i to u Munchenu gdje je poslovno carstvo Njemačke, i u biti kad podvuče crtu na kraju godine, sam kaže, više je to preživaljvanje, i nije siguran još da li će ključ u bravu, pa opet za nekog ili ne. Dobro tu se sad opet može potegnuti priča snalažljivosti, kompetencije, ovoga i onoga, ali kao bivši kolega u prvoj firmi ovdje gdje je radio i moj muž, bio je cijenjen.
I mi isto nešto razmišljamo o osamostaljivanju, ali krvav je to kruh, barem po pričanju kolega koji rade na projektima kao samostalni. I mnogi, kako oni sami kažu, ipak ne opstanu na duge staze. Pa nismo ni sami sigurni, pogotovo sa dvoje male djece.
Ja sam definitivno trenutno u fazi "Turn the page" i to smo krenuli poluludo i prehrabro u cijelu tu priču. Okolina nas gleda sa nevjericom u očima,dio sa strahom,a dio sa divljenjem na hrabrosti. Trenutno smo ok..u fazi smo cca 2mj..novaca imamo isto,a vremena imamo više. Mogli smo valjda biti hrabri jer nemamo šta izgubiti,jer ništa i nemamo :mrgreen:
Mislim da me nisi skužila. Htjela sam reći da svaka zemlja ima svoje različite točke koje nisu standard ni aritmetička sredina, ali ipak čine tu zemlju.Kao što Zagreb nije hrvatski prosjek, ali je Hrvatska. Ni New York nije tipičan za SAD, ali jest SAD.Citiraj:
šafran prvotno napisa
Ne pišem po filingu ili po tuđim dojmovima, poznajem obje zemlje, njihov politički sustav, povijest, gospodarsku i političku situaciju, općenito Europu i povijest socijalne države, kao i njeno rastakanje posljednjih 30 godina. Poznajem i Bliski Istok, bila dovoljno puta. Tako da ne mislim da je npr. u Turskoj bolji život općenito i svuda, ali u kontekstu privatne inicijative, razlike postoje, naušrtb Hrvatske.
Mislim da bi se trebali maknuti od crno-bijele slike. Naravno da postoje šanse za u Hrvatskoj i naravno da se ne mora uspjeti vani. Nema garancija za ništa. Ovdje samo pišemo o osobnim iskustvima, dojmovima, i propuštenim prilikama. Ja sebe nikad nisam vidjela kako živim vani, vezana sam za svoj mali, najljepši, dio svijeta, upravo onako kako je Cvijeta opisala. Posljednjih 10 godina odbijala sam poslovno putovati dulje od 15 dana u komadu.
Ali..kad se osvrnem...malo mi žao mojih vjerovanja i nade da može biti bolje. Osjećam se ko hrčak u kotaču.
A ekipa koja odlepršala, od Europe, Kanade, preko Australije, do Japana, ili gdje ih sve imam, nema taj filing.
Je, vratio mi se nedavno rođak iz Kanade nakon 3 godine, fale mu starci, frendovi, domaća hrana i more. Ali za razliku od tu, tamo je pune tri godine bio zaposlen, što mu se tu nije nikad dogodilo, zaradio je i uštedio, imamo dojam da vrijedi, da može i da hoće. Čim ga/ih prođe nostalgija, vraćaju se i on i cura.
Odlazak u inozemstvo velika je odluka, to najbolje znaju oni koji su otišli, i upravo zato mnogi od nas nisu.
Ekoi, probaj napraviti svoju SWOT analizu. Pobroji si svoje/vaše snage (prednosti) i slabosti (mane), potom sagledaj mogućnosti, ali i prijetnje koje ti okolina pruža. Pa onda izradi vlastitu računicu.
Npr. Inspekcija dolazi u firmu koja evidentno posluje po zakonu (ima legalno zaposlene ljude, ne isplaćuje plaće na crno, plaća porez itd.), ali traži i traži, kaže da nešto mora naći. Naravno, nalazi nešto što po nekom pravilniku jest greška (npr. nešto oko papira na kojem pišu godišnji odmori, dakle, ništa supstancijalno) i samozadovoljno ispaljuje kaznu.Citiraj:
šafran prvotno napisa
Ista priča s drugom firmom, globili je zbog stare mrlje od ulja traktora u dvorištu, nakon što su pregledali sve stavke Zakona o zaštiti na radu i nakon što je bilo evidentno da je firma uložila značajan napor i sredstva da ispoštuje taj Zakon.
Ovo se u mojoj blizini događa nekoliko puta godišnje, firme posjećuju inspekcije i ubiru namet, sami kažu da nešto moraju naći. U isto vrijeme deseci drugih firmi ne isplaćuje plaću, ne poštuje minimalne stadarde sigurnosti, ali ih se ne dira jer imaju vezu, poznanstvo ili su platili.
Imam i klasično iskustvo malog grada, kad su inspekcije hodale po kafićima i tražile račune i cjenike po stolovima, mjerile veličinu fontova...i u uvijek su dolazile u kafiće za koje se znalo da daju račune i da ne daju piće maloljetnicima, i naravno da bi uvijek našli neku sitnicu jer od mora propisa, nemoguće je sve zadovljiti. Kao što se u gradu zna tko nije izdavao račune...samo tamo bi inspekcija svratila na piće, a ne na posao.
Gle, poanta je u tome da nema pravne sigurnosti. Nema šanse da udovoljiš svim propisima jer uvijek ima još nešto, uvijek ima nešto što se može dvojako tumačiti. Dakle, ti čim počneš raditi, ti si u prekršaju. I kad ti dođe inspekcija, ti znaš da će ti nešto naći, mada se trudiš raditi po zakonu.
To nije samo za firme, nego i sve ostale pravne oblike.
Jesam krivo sam te skužila na prvu, slažem se ovdje sa tobom, i ostalima koji tako misle, to jeste jednostavno stvarnost, i znam da poznaješ, naletala sam na tvoje postove, ali ono što sam ja htjela naglasiti da se jednostavno optika mjenja kad stvarno ćžviš negdje preko granice dulje vremena, nakon početkog nekog ushita, kad upoznaš dobro jezik, počneš cirkulrati, pratiš gospodarska i politčka zbivanja, evo mi smo i putovnice dobili nedavno, sad možemo biti i politički aktivni, ako to želimo, ne samo pasivno promatrati, počinješ jednostavno dobijati drugačiju sliku i uočavati nedostake, nepravilnosti, ozbiljne probleme koji more neku zemlju, to je ono što sam ja željela oslikati malo.
Ovo je točno. Evo i mi prošli kontrolu u trajanju od 3 mjeseca. Ok, reda mora biti, ali voljela bih da je za sve isti red.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Veliki sam protivnik rada na crno i mislim da je vrlo loše upustiti se u tako nešto i riskirati da te netko prijavi.Citiraj:
emily prvotno napisa
Zuska, znam, evo čitam te što pišeš i znam (hvala na opširnom odogovoru!), jasno mi je, pravna država NE funkcionira kako bi trebala, ali vjerovala ti meni ili ne, toga ima i ovdje, ali naravno ne uvijek i ne kao pravilo, radi se o pojedinačnim slučajevima, iznimkama, ali ima svega.
Da vidiš samo kako ovdje pravna država funkcionira kod fušeraja gradnje kuća, i to jedno čitavo naselje. Nikako. Kada sam gledala emisiju, nisam mogla vjerovati da govore o Njemačkoj. I nikom ništa. Ljudi su se zadužili preko glave, nemaju za život i prisiljeni su živjeti u takvim napola govotvim i sfušanim kućama jer postoje rupe u zakonu. Vuk ujeo magare. Baufirma pobrala lovu, i još ona tuži ljude jer nisu htjeli više uzimati kredite i uplatiti zadnju ratu dok firma ne sanira katastrofalne fušeraje kod gradnje. Poduzentik koji stoji iza te firme je neki poznati vblasnik nogometnog kluba u tom mjestu, zabroavila sam kako se zove. Sijever Njemačke uglavnom.
(a bože, sjever..)
Identična priča s inspekcijom (poreznom) kao kod Zuske, identična. Uz maltretiranja zaposlenih, prijetnje, omalovažavanja...grozno nešto. I nema ti izlaza.
Sudovi ne funkcioniraju. Pokušavaš naplatit veliko dugovanje, na sudu si već 6 godina - nema rješenja. Tko može toliko čekat? Dovoljno da nekog manjeg uništi.
To su samo dva primjera.
Vidiš vidiš. Tamo "u firmi" gdje ja radim tisuće i tisuće kn mjesečno prođe na crno,o plaći na crno da i ne govorim i nikada, znači NIKADA nisu dobili kaznu,a bezbroj inspekcija nam je bilo. Tako već gooodinama. Baš zanimljivo
Inspirirala me šafran, no kako smo otišli od teme, predlažem da se otvori nova tema o tome kako je poslovati u Hrvatskoj ili nešto slično.
Naime, imam potrebu napisati kako, po mom mišljenju, znanju i dojmu, izgleda cjelina hobotnice zvane hrvatski sustav ...
1. Svaka normalna država ubire poreze i od njih financira svoje postojanje i svoje javne usluge. No, kod nas to nije jedino difoltno ubiranje države.
2. Kod nas su inspekcije sredstvo represije. One su janjičari sistema, hodaju okolo i ubiru desetine. Naravno, ne svima, ne pod istim uvjetima. U tome im pomažu propisi koji su opširni, višeznačni, u koliziji...dakle, sami propisi inspekcijama omogućavaju lov u mutnom.
Inspekcije imaju naredbu da ubiru pare jer je to način punjenja proračuna, ali i način na koji se podanike drži u strahu i nesigurnosti jer dolazak inspekcije ponekad znači i kaznu za neposlušnike.
Inspektori pristaju na to jer mnogi o njih i sami od toga imaju koristi. Često su povezani s moćnim i uglednim ljudima u svojoj okolini (vlasnici firmi, političari, sucima).
3. E sad, pravne osobe, obrtnici, poduzetnici i ini da bi nešto radili, od nadležnih državnih službi, lokalne smouprave te drugih tijela javne vlasti moraju zatražiti razne dozvole, propusnice, licence, koncesije, vezove i tako dalje. Tu se lokalna razina pokazuje ključnijom preprekom od državne.
Naime, može sve i ne može ništa, ovisno o tome koga poznaješ, jesi li član stranke koja dominira lokalno (jesi li "njihov"), jesi li bio velikodušan prema onima koji odlučuju i sl. Tu caruje lokalni klijentelizam, nepotizam, familizam, korupcija... (sve se može dogovoriti uz određene uvjete).
Postoji i upgrade odnosa, a to je kad npr. lokalna samouprava dodjeluje koncesije, prostore i sl. po netransparentnim kriterijima, odnosno "njihovima", zna se da je netko dobio to i to, ali nema natječaja, nema objavljenog popisa, nema ničeg. Na ovaj način povećava se mreža ovisnika o sustavu, tu se pojačavaju glasovi.
Treća razina je dodjela poslova na lokalnoj razini - teško da neki uljez može tu upasti, a ako upadne..da citiram frenda iz struke koji mi je, eto, baš jučer rekao: "kod nas građevinske poslove dobivaju "naši", a ako slučajno posao dobije netko sa strane, onda ga se gazi da je to ružno za gledati, od rokova do kvalitete isporuke". I kroz ovo se stvaraju ovisničke mreže, ja tebi ti meni odnosi itd.
Kad se pitate zašto u određenom gradu ili općini uvijek pobjeđuje ista stranka ili stranke, probajte izračunati udio obitelji koji na opisane načine ovise o sustavu.
Napomena: naravno, postoje velike razlike među lokalnim samoupravama, niti imaju iste proračune, nisi iste "vladare", niti istu elitu, nisi isto razvijeno civilno društvo ili javnost koja reagira. Tako da ovo gore je shema koja se nekih tiče puno više, nekih puno manje.
Da zaključim:
nema države bez određene razine korupcije. No, pitanje je do koje je mjere korupcija prisutna unutar sistema i kakvi su mehanizmi sistema za obračunavanje s korupcijom. Gleda li se na korupciju kao na devijaciju, ili je ona integrirani dio institucija, procesa i odnosa, ili je nešto između pa je na toj ljestvici bliže prvom ili drugom...
Nije svejedno da li sistem u kojem pokušavaš stvarati ili preživjeti naginje ka jednom ili ka ovom drugom.
Nadam se da nisam bila predosadna.
.
Potpisujem cijeli post, a osvrnut ću se na ovo goreCitiraj:
Zuska prvotno napisa
Ja se bojim porezne. Imam firmu 6 godina, svi papiri su mi čisti, sve plaće i doprinosi uredno plaćeni. Ali se bojim da će mi porezna pokucati na vrata.
Neće oni meni naći ništa ozbiljno, ali ako dođu moraju nešto naći. I onda će mi naći neku pizdariju tipa Krivi font, nedovoljno velika slova i slično.
I uzet će mi neki minimalni iznos, 2-3000. Ali meni je i to puno. Ja sam to morala zaraditi.
I sad hoću ugasiti firmu. Firmu koja sve ima uredno plaćeno, nema duga prema državi (oni imaju prema nama), nema vjerovnika. Znate koliko to košta? 10.000 kuna! Halo, odakle!
Nisi dosadna, Zuska.
Dodala bih: i kad se promijeni sam vrh, mreža na nižim razinama ostaje tu, ista.
ma kakvi dosadna.
Točka br2.je meni zanimljiva jer je velikim dijelom zaslužna za rad na crno i propast onih koji rade pošteno i po propisima.
Jedna osoba koju dobro poznam ima kuću za iznajmljivanje u jednom gradiću na obali. Godinama se muči s popunjavanjem tri apartmana. Pred godinu dana postala je načelnica tog mjesta, prošlo ljeto imala je 100% popunjenost. Ne zato jer se više trudila oko toga, nego zato jer su iz lokalne tur. zajednice u namjeri da se dodvore novoj načelnici nemilo slali goste. I tako stvari funkcioniraju. Nažalost.
Uz sve što si ti nabrojala Zuska, veliki je problem "not in my playground". Prevelika masa bi onog drugog mijenjali, a nitko sebe. To je očito i u ovoj temi. Nitko od nas nije suodgovoran. Hrvatska je mala. Jako mala.
Nitko ne pozna regulativu iz svog područja, ima više pretendenata da okrene stranicu, nešto bi trebalo proučiti, nitko baš ne zna točno što. U biti ne shvaćam od koga točno biste očekivali da nas izvuče. (pod nitko ne mislim baš zbilja nitko, ali malo tko)
Jelena...draga....jel da sjednem za telefon i zivkam inspekciju? (znam kako izgleda kad idu na nečiji poziv..popiju kavu,rugaju se s onim tko je zvao,pozdrave se i odu),da se odreknem svog dijela plaće koji primim na ruke,a ne na račun. To će promjeniti nešto? Hoće sigurno,ali samo u mom kućnom proračunu (i mog poslodavca također) Slažem se ja s tobom,ali......ali je veliko draga moja
da se vratim na neke prethodne postove, koncesija za masažu na plaži na krku prije 2 godine koštala je 5 tisuća kn a to nije jedini trošak.
zanima me kolike žnore moraš imati da se recimo domogneš gradskog prostora za najam?
nadalje, prije ove trudnoće imala sam snažnu želju otvoriti udrugu pa su mi rekli da se rekreacijski i sportski sadržaji (ples i masaže u mom slučaju) više ne mogu otvarati na taj način, moraš imati obrt ili d.o.o. (zbog nelojalne konkurencije) iako danas postoji takvih udruga samo u zg na svakom koraku i nikom niš. a da bih radila iste sadržaje za recimo potrebite skupine na volonterskoj bazi (djecu slabog imovinskog statusa, osobe 3. životne dobi i sl.) moram se prijavljivati putem eu projekata a moš mislit kak bi dobila pare, drugim riječima plaćala bih svoje vlastito volontiranje, prostor, sva početna ulaganja. eto kočenja, morala sam odustati prije nego što sam počela raditi.
Zuska je sve napisala. KOd nas su poreznici janjičari, vani su savjetnici.
Ako meni dodju kaznit ce nas jer nemamo stolice s 5 kotačića.
Opet se tu ne radi samo o poreznicima. Veliki broj ljudi ce puno radje pokuditi, nego pohvaliti nekoga. To je isto upadljivo kad se vratis u Hrvatsku.Citiraj:
marta prvotno napisa
Nacelno ce stati u obranu nekome, al rijetko ce taj biti netko zbilja kvalitetan. Hrvatska će pokazati srce kad treba pomoci kod poplave, kad treba pomoci Nori. Potencijalno dobrog ne treba potaknuti i poduprijeti da se razvije i povuce jos dvojicu sa sobom, treba ga drzati da ne odskoci previse. A tu sudjeluje mali broj ljudi djelom, a preveliki broj ljudi propustom.
Ja ne mogu gledat vise tu vecinu glava koje gledaju u stol kad ta sacica gazi pametne. Gadi mi se to.
Ekoi, ako imas snage kreni. Ja sam krenula pred 8 godina, nitko mi nije davao dobre prognoze za neke stvari, ali sam napravila dosta. Ne vjerujem da ces ovdje naci informaciju. Dobro je sto si u Zagrebu, odi mozda se i uclani u Pravo na grad, odi u Udrugu poslodavaca, na Zavod za zaposljavanje. Primijeni pravilo drugih vrata. Ako ne zna jedna sluzbenica, mozda zna druga. Nemoj pisati dopise, idi osobno. Dopisi su pismo djedu mrazu.
Otvorila si dobru temu, al smo mi preheterogena skupina.
Kad krenes, shvatit ces i koju regulativu moras prouciti. Onda printaj, potcrtaj i idi sluzbenicima i trazi s propisom u ruci sto ti treba. Prosjecni hrvatski sluzbenik ne zna propise. Trazi nadredjenog ako ti se cini da ne razumiju propise. Ovdje vrijeme ne igra ulogu, posalju te doma tako iz navike. Ne daj se.
Na kraju ce ti malo zadebljati laktovi, netko ce te mozda proglasiti bahatom i arogantnom, pljeskat ce ti dok ti ne krene, a onda ce se pitati tko stoji iza tebe, ciji si ti covjek.