Flopice, kao da si mi misli procitala. Sve isto, cak i mala placa :D
Printable View
Flopice, kao da si mi misli procitala. Sve isto, cak i mala placa :D
i ja kao annie i flopica
iako me prvi posao baš veselio - nekad mi je žao da i nisam tam ostala, poslije me MM nagovarao da se vratim - ali nisam mogla s dvoje male djece i bez pomoći sa strane. E sada, jel mi žao - i je i nije.
I ja volimvrijeme izvan posla, ali nije da ne bih voljela imati neki drugi posao od onog kojeg imam sada - ali ne može baš sve biti kak bi mi htjeli :(
Ja se pomalo i bojim bi li znala imati/uzivati u vremenu bez posla.
Prije djece sam dosta izlazila, i koliko god sam radila, nisam u tome bila usamljena, vecina frendica je isto tako radila, i onda smo nakon nekog bizarnog vremena provedenog u uredima isle van... Ali, osim izlazaka uvijek je to bio posao, pa posao+postdiplomski... Nisam nikad nista ne radila. Ili da sam npr. pekla kolace ili imala cvijece, nista slicno. Jesam imala hobije, tipa aerobik/ples/dramska... (Uh, vec sam i zaboravila svoj zivot.)... Ali je isto nekako bilo nagurano izmedu posla/poslije posla... Radim do 18.30, pa iz ureda idem na ples, pa na kavu, pa navecer (u 23h valjda) jos malo radim ili pisem seminar. :strebericaradoholicarka:
Kad su dosla djeca to se pretvorilo u drugu amorfnu masu posao-kuca-djeca, i iskreno, ja nisam sigurna da bi ja znala zivjeti s 3 sata vise dnevno. :roll:
I to je sasvim valjan razlog za uzeti u obzir, BB.
Moj najveci problem s isprobavanjem zivota kucanice je bio visak vremena. Naravno da je tu bilo dijete, kucanski poslovi, svastanesto sto je funkcioniralo tad bolje nego sad kad radim van kuce (a i dalje imam dijete :lool: ), ali to nije bilo to. Nije bilo drugih mama na porodiljnom koje su samo cekale na druzenje sa mnom i mojim djetetom (zene ili rade, ili brinu za preko nekoliko djece odjednom i ne pada im na pamet druziti se), bilo je hladno i - uzasno dosadno. Naravno da sve to nekome pase, ali ja sam se osjecala kao da mi netko wc cetkom riba unutrasnju stranu glave.
Preporodila sam se s poslom od 4 sata na dan, zatim 6. I sad odbijam vise od toga. Mogla bih, odnosno trebala bih, ako zelim brze i efikasnije odraditi posao, ali - necu. Sest je, meni (ok, nama) pravi balans izmedju dvije krajnosti.
BB znam da ti znaš da ja pišem dobronamjerno a ne pametujući s visoka i nadam se da mi nećeš zamjerit na iskrenosti i direktnosti.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Da ja imam ovakve misli (boldano), ja bih se s nekim posavjetovala, al ozbiljno jer ne znaš koliko toga lijepoga propuštaš u životu, može se uživati bez posla i obaveza, cijelog isplaniranog planera (i sama ga imam često krcatog).
Meni je tako tužno pročitat da ti kažeš da ne znaš što bi radila s 3h više :-( , ajme toliko nas bi što šta napravilo da imamo samo sat vremena više u danu.
Super je što si iskrena prema sebi i kako je netko gore primjetio gdje god da odeš ti ćeš imati posla jer si taj tip. Znači nije nužna toliko promjena posla, koliko promjena same sebe-rad na sebi.
Preporodila bi se, vjeruj mi, da promijeniš malo način promatranja života oko sebe a za to treba malo vremena (onog za kojeg ti ne znaš što bi s njim :D).
meni bi bio idealan 6 satni radni dan - Nisam niti ja tip kućanice, ali jednostavno ne stignem napraviti sve što trebam svaki dan, i ne uspijevam imati dovoljno vremena za sebe.
Kak vi uz tolike prekovremene hendlate kuhanje i nekakvo minimalno održavanje stana/kuće. Ja teško i bez prekovremenih
Nano i meni bi 6-satno radno vrijeme bilo odlično.
Ma ne kucanske poslove, nego kad vidite klince? Koliko su sati u vrticu po danu, a koliko s vama?
A di je onda ono kvalitetno vrijeme s bilo kim...kad?
Ali imala sam takvog oca radoholicara, taj nikad nije bio na bolovanju, osim kad je bio operiran i slicno. S kemoterapija se sam vozio na posao i radio, kao dipl.ing. strojarstva u velikoj firmi, znaci zahtjevan posao.
Nije nikad stao, ni kad je po treci put obolio od tumora. Nazalost, zato je puno prerano preminuo.
I znam da masa ljudi tek u takvim situacijama shvati sto je stvarno bitno.
U firmi si zamjenjiv odmah, u obitelji nikada.
Morala sam ovo napisati, imala sam neku potrebu podijeliti to s vama.
Annie84
i neka si jer to je jako bitno.
frigaj kucu i spremanje al vrijeme za djecu, muza-obitelj na okupu. Danas nazalost sve cesce cujem da su ljudi vrlo malo zajedno kao obitelj.
:ghug: Moj je pak bio sušta suprotnost, nakon odrađenih 8 sati bio je samo naš i nezamjenjivi su mi ti trenuci djetinjstva koje smo sa njim imali. Nažalost, također je otišao prerano, nije dočekao 55.rođendan i ne prođe dan da mi ne fali i da ne poželim da jednoga dana i ja budem takav roditelj kakav je on bio nama... Oprostite na offu...Citiraj:
annie84 prvotno napisa
Jesam, promijenila sam posao. I postala full time mama. :)
Neposredni uzrok je rođenje mog trećeg djeteta. A posredni, sve pomalo.
Uspjela sam raditi dovoljno dugo da sam skupila dosta godina za penziju jednog dana :)
No, ja nisam ambiciozna. Posao me je dan po dan grizao, moja empatija i jasna spoznaja da mi je svaki sat proveden daleko od djece, glupo izgubljen, doveo je, malo po malo do odluke. Naravno da je bilo bitno i to da smo mogli bez moje plaće. Iako, sa njom bismo imali više. Više stvari. Koje nam i ne trebaju. Ovako imam više vremena. A vrijeme je jako dragocjeno. Meni.
Različiti smo.
Ponekad pomislim...zar sam stvarno trebala odbaciti novac, znanje, kolege, život zaposlene osobe. Ne znam. Ali jesam. I to je to.
Tako da, ako smatraš da trebaš nešto mijenjati, dajem ti podršku. Najprije dobro razmisliti, staviti na vagu + i - , pa skočiti :)
Ma joj Lili, sto bi se ljutila ili zamjerila, treba mi netko to reci. Samo ti ja jos ne vjerujem ;). Ne mogu zamisliti to.
Jesam vam rekla da i volontiram kao predstavnik stanara?
Kuhanje i kucanski poslovi:
- vikendom su 3-4 sata s tatom vani ili kod bake i dede, ja za to vrijeme skuham 2-3 rucka koja jedemo do srijede (u tjednu skuhamo prilog, npr. tijesto, rizu...), speglam sve za taj tjedan (samo kosulje i ono nuzno, drugo nista ne peglam), usisam, obrisem, operem sto treba, i to je sve tjedno ciscenje kod mene. U tjednu jos skuham 1-2 brza rucka, i stavim masinu vesa svaka 2-3 dana. Sude navecer u perilicu.
Kvalitetno vrijeme s malim od 19 do 22., s malom do 24 jer je ona od prvog dana nespavalica, nikad nije zaspala prije 23h. U vrticu su od 8 do 15, onda su kvalitetno s cuvalicom dok tata ne dode s posla i pojede, onda su kvalitetno s njim. Vikendom svaku minutu osim kad ih dislociram za ciscenje i kuhanje, a cak to nije pravilo svaki vikend, nekad to radim dok smo svi skupa doma. Jednom-dvaput mjesecno malac ide na kontrole u bolnicu pa uzmem go i poslije pregleda idemo nekud.
Tjesim se da sam bila doma puna dva porodiljna + go, plus cuvanje druge trudnoce + 5 mj. neplacenog. I da cu im nadoknadit kad zavrsi projekt, a ja dam otkaz / promijenim nesto na ovom poslu. I da imaju 4 bliske osobe osim mene. I da sam kvalitetnije s njima nego sto je moja mama bila sa mnom (to se racuna vise ;)). A tek koliko vise u odnosu na moju baku. I da istrazivanja pokazuju da je vaznije kakav si s njima, nego koliko si s njima. Ma tjesim se do besvijesti...
Kvalitetno vrijeme s drugim ljudima: s mamom i tatom pola sata tjedno, s frendovima s djecom: svaki vikend, s frendovima bez djece: ako ne rade u mom uredu - nikad, rodbina: 1-2 x godisnje.
Annie, zao mi je zbog tvog tate. Ja se tjesim da cu stati na vrijeme. Leirmam :love2:
Bonus pitanje - kako bi izgledao svijet bez ljudi koji rade prekovremeno?
Joj cure drage <3
Bas sam neki dan pricala kako su nam godusnji odmori neprocjenjivi. Tada bas onak dibri providimo dane. Inace je stalno strka
LEIRmam :ghug:
BB, bio bi isti, firma bi shvatila da mora zaposliti još ljudi. Sve su ti to granice. U Austriji ljudi rade prekovremeno, ali su za to dobro plaćeni, i u pravilu to nikad nije više od 10h dnevno. Ali imaju i slobodne dane na račun prekovremenih ili im se isplate. ALI velika većina njih ne radi prekovremene stalno, nego u nekom periodu u godini. I to je kratkotrajno.
Ne znam zašto sve firme ne kuže da što su zadovoljniji i zdraviji zaposlenici, to će im i firma uspješnije poslovati, biti će bolja klima i zaposlenici će željeti dati svoj maksimum.
A što se kvalitetnog vremena tiče, BB, to je možda ok sada dok ti djeca još ne idu školu, ali kad krenu u školu neće baš moć ić spavat u ponoć, a onda će ti ostat manje zajedničkog vremena od trenutka kad dođeš doma pa dok oni idu spavati. Ali otom potom, možda do tada nađeš drugi posao ;)
Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
Ja radim i s godišnjeg i s bolovanja.
Ajoj :(
Hvala Lili, na razumijevanju. Točno to, vrijeme jedni za druge. Onako predano, da svaku riječ čujem i upijam i aktivno slušam što mi drugi govore, bez da razmišljam o tome što sve još moram napraviti, jesam odgovorila na mail, jel me netko zvao dok sam otišla s posla...da uživam u društvu i trenutku. Meni je život la vita e bella, toliko toga ima za vidjeti, za napraviti, za naučiti, za pročitati....Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
A posao mi je, otkad imam djecu, način da zaradim novce, a s obzirom da radim posao koji me uopće ne zanima niti ispunjava, čim izađem s posla-može gorit u uredu.
Ali planiram nakon porodiljnog promjeniti posao, a ako ne daj Bože ne uspijem naći bolje-vraćam se na max 20-24h/tjedno.
isto kao i s njimaCitiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
meni je zivot i roditeljsko iskustvo pokazalo da je itekako vazno koliko kolicinski vremena provodis s njima. i ako te djeca ne vide cijeli cjelcati dan (i tako konstantno, ne pricam o tu-i-tamo situacijama), a onda u 8 navecer ides s njima "kvalitetno" provoditi vrijeme, nema te kvaliteta koja ce nadoknaditi tvoju odsutnost od cijelog dana. nema.Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
da odgovorim na pitanje iz naslova teme - promijenila sam posao jednom, nakon 13 godina staza u istoj firmi (cca 2 godine sam radila i trazila novi posao)
a trebala sam barem 5 godina ranije to napraviti
tesko se pokrenuti prema promjeni, kad vec pustis korijenje, i imas neku izgradjenu reputaciju u bransi, koliko god nezadovoljstvo bilo
Ima jedna stvar meni jako bitna kod razmišljanja o promjeni ili potpunom napuštanju posla, a to je financijska samostalnost.
Ja je se jednostavno ne mogu svjesno odreći, potrebna mi je spoznaja da mogu živjeti od svoje plaće, otplaćivati stambeni kredit i hraniti djecu, bez obzira na to koliko muž ima i zarađuje.
Ta je potreba jača od želje za posvećivanjem obitelji i slobodnim aktivnostima (koja sve više jača zadnje vrijeme :):)
Zato igram loto, ako ostvarim financijsku samostalnost na drugi način odmah ću se umiroviti. :preskaceuze:
Ne pricam sad o sebi, i ne opravdavam svoj (trenutni) opis dana... U nekoj mjeri se slazem s ovim, ali ne skroz. Sto s mamama koje stalno rade popodne? Koje ostave dijete u vrticu u 9, krenu na posao u 12.30, a vrate se doma u 22.30?Citiraj:
emily prvotno napisa
Sto s tatama koji stalno rade prekovremeno i/ili su na putu?
Naravno da nije neka sreca, ali bitno je da bilo koja bliska osoba provodi kvalitetno vrijeme s djetetom, nije da su u instituciji od 7 do 22.
Bubilo, previse si nabijas krivnje s tim "kvalitetno" i brojanjem svake minute, nemoj si boravak doma pretvoriti u posao br. 2
Sto se mene tice, meni je bitno da vrijeme doma provedem na ugodan nacin za sve. A to mi nije da se pod "mus" sad jos 3 sata igram s njima pa onda da jos radim dok spavaju i dovedem se u stanje potpune iscrpljenosti. Neka nauce da se snadju i sami makar si ti doma. Nista im nece faliti ako ti malo odmaras dok se oni igraju sami jer si dosla s posla u 19. I to je zivot.
Ali dugorocno, naravno - probaj naci nesto sto te manje iscrpljuje.
U pravu si Silly :-*.
treba misliti i na to da djeca rastu. i da ih preko tjedna jedva i vidim. il su na treninzima, il s prijateljima...
m se još hoće nešto kao sa mnom igrati, ajd, al j i kad je doma, ne ferma me baš previše :D
meni je jako bitno da radim posao koji volim, jer bi mi i 4 sata bilo previše dnevno raditi ono što ne volim i da je još nedajbože neka loša atmosfera na poslu. a radije bih radila u dobroj atmosferi i svaki dan malo dulje (ne sad previše), nego išla doma svaki dan na vrijeme, a osam sati se mučila. čak još gore od neizazovnog posla je loša atmosfera u uredu. to ne bih mogla trpjeti.
drugo što mi je bitno je da imam godišnji. dugi godišnji u komadu po ljeti. to znači minimum 3 tjedna. al valjda se i na to čovjek navikne.
inače, 13 godina sam u istoj firmi. i mislim da, ako budem mijenjala, to će biti samo ako se odlučim na otvaranje svoje firme.
ne bih imala živaca sad, s 42, prolaziti opet nekakvo dokazivanje, upoznavanje, majko moja - ne. jeza me fata i od pomisli na razgovor za posao. pa taman da mi duplo novaca nude, mislim da bih vjerojatno malo razmišljala i na kraju - odustala.
Ovo kao da sam ja pisala. Godišnji mi je, valjda, bitan jer mi treba minimalno ljeti 3 tjedna (i moji i muževi su kilometrima daleko pa da ih barem vidimo preko ljeta). Ja sam još uz to svaku subotu i nedjelju slobodna. Inače sam 24 godine u istoj firmi i sve mi jest, ali dosadno nije. :)Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Oprosti, ja sam pročitala "i moji muževi su kilometrima daleko"Citiraj:
sara38 prvotno napisa
Pa si mislim, zašto barem jednog ne preseliš bliže....
Isprika za off topic.
:lol:Citiraj:
Danka_ prvotno napisa
xCitiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Bas da je super sto me u mom popodnevnom tj vidi samo jedan dan??Tata provodi vrijeme s njom poslije 8sati vrtica i non stop pita di sam. A kad radim u jutro ne stignem ju u roku 10sati pokupiti,toliko o poslu,jer taj tj muz radi placene prekovremene,a moji se cude komo mi se zuri??
... 5 godina kasnije... :kokice:
Dakle nisam nikad promijenila posao, i dalje... sve je isto... pred-burn outom...
Budna od pola 4... jer me dijete probudilo... a onda su mi tamo neke nelogične tablice i brojke s posla sjele na mozak i ne odlaze... pa onda krenem sa 6. sezonom nečega na netfliksu... i tako... čekam da novi dan krene.
Nećemo više pričati o meni i mom životu, poslu (kući :lol:) i ostalome...
Taj film smo već gledali i znamo da je lako moguće da za 5 godina samo opet dignem ovu temu...
Možda, ali samo možda ima neka naznaka da bi ovaj put možda mogla nešto i promijeniti.
Pa sam iskopala ovaj citat kojeg se sjećam od prije 5 godina... i sad imam pitanje za Silly.
Citiraj:
sillyme prvotno napisa
5 godina kasnije... je li još uvijek tako da možeš raditi 40 sati tjedno?
Ajmo reći, u normalnim okolnostima?
Znam da zadnjih mjeseci radiš puno više, no je li to zbog korone i rada od kuće? Ili bi tako bilo i u normalnim “prije 2020.” okolnostima?
Kad gledaš prosjek zadnjih 4-5 godina (do korone), jesi stvarno većinu vremena ostala na tome da radiš 40 sati tjedno ili je bilo često/nekad/puno/malo/povremeno... prekovremenih?
Hvala :).
Mislim da tebi BB odgovor od sillyme neće pomoći. Zašto?
Zato što kad sillyme pukne ko kokica (već pomalo pucketa), ona će tražit novi posao :-)
Držim ti jako fige za "možda ima neka naznaka"
Ja sam mišljenja da je 19-20 god u istoj firmi, barem s promjenom rad.mjesta unutar firme, čak i s 40h tjedno too much :-)
Promijenila sam posao prije 6 mjeseci.
Baš zato jer mi je dojadilo raditi prekovremeno.
Sad radim duplo manje za iste novce.
I zadovoljna sam.
Čim postanem nezadovoljna, idem dalje.
Sent from my iPhone using Tapatalk
To jako ovisi o osobi i firmi u kojoj si.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ja nisam osoba koja voli mijenjati posao, više sam ko gljiva. Od financijske strane ( opet naravno ta financijska strana mora biti zadovoljavajuća u određenoj mjeri), meni je puno važnije kakva je atmosfera u firmi u kojoj radim i to da ne radim 80h tjedno.
Bila sam privatnik 10 g. i sad 10 g radim za drugog isti posao. Nikad ne reci nikad, ali ja se u privatne vode ne bih više vratila. To je 24/7, sam si za sve odgovoran, naplata - povuci - potegni. Brini kako ćeš platiti davanja državi, plaće i sve ostalo.
Sad radim za drugog, 40h tjedno s tim da se dogode razdoblja u godini kad se ostaje i duže, ali to ide u opis mog posla gdje god radila. Plaću bih mogla imati negdje cca 30% veću, ali onda bih morala biti dostupna 24h i definitivno ne bih radila 40h tjedno. Meni taj novac ne vrijedi toga.
Ljudi s kojima radim su mi postali prijatelji. S kolegicama često odem na vikend druženja ( prije korone na žalost). Direktor mi je takav da boljeg ne mogu zamisliti. Mi smo mala tvrtka i zapravo smo postali obitelj. Nemam nikakav problem ako ovako ostane da ovdje radim dok god budem mogla. Ne mogu si zamisliti doći u neku tvrtku u kojoj ljudi spletkare jedan protiv drugog i ne mogu zamisliti raditi stalno prekovremeno. Meni bi to bio definitivno okidač da odem čim prije.
Promijenila sam posao nakon 6.g., bas zbog prekovremenih i osjecaja da sam sagorjela, iako sam posao kao posao voljela.
Otisla sam na posao koji mi se cinio manje zahtjevan, ali i dosadniji od starog.
na novom poslu sam odmah na razgovoru rekla da ga mijenjam samo radi radnog vremena i da ne zelim ostajati dulje osim u slucaju nekih hitnih slucaja, ali nakon nekog vremena taj osjecaj da radim nesto sto me uopce ne ispunjava i da ne koristim niti pola svojih mogucnosti me poceo muciti i bila sam jako nezadovoljna. Imala sam osjecaj kao da umirem iznutra, jer sam veci dio dana radila nesto za sto uopce nisam vidjela smisao. Pa sam promijenila profesiju...kao sto je netko napisao, imala sam srece da je muz mogao pokrivati financijski nase potrebe..sad bi trebala poceti raditi u toj novoj profesiji, znaci sve ispocetka..malo me strah, ali mislim da je to to
Ne pitam Silly to zato da mi pomogne donijeti moju odluku. Već sam ju (možda ;)) donijela.
Nego me zanima... kad u jednom trenutku počneš raditi više do 40 sati tjedno, do čega je? Pogotovo ako si mijenjao firme...
Je li do firme, do branše, do pozicije do koje si dogurao, do tebe samog kakav si...? Mislim, što bi točno bila ili mogla biti garancija da u drugoj firmi ne radiš prekovremeno?
Inače, ja sam 20 godina u istoj firmi, s pola ljudi sam studirala, s jednom osobom čak išla i u srednju školu, dakle znam te ljude između 20 i 30 godina.
I koliko god radim "isti posao" - radim na projektima, i svaki projekt je sve ispočetka i drugačiji od onog prethodnog. Nije da sjedim 20 godina i gledam u jednu te istu tablicu.
Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
Do svega ovog što si napisala. Naravno da neke pozicije podrazumijevaju da radiš više od 40h. Menagerska pozicija to podrazumijeva, neke branše tipa odvjetnička i sl. Nebitno zapravo. Pitanje je samo jesi ti s tim zadovoljna, želiš li to ili ne.
Moja prijateljica odvjetnica (partnerica u odvjetničkom društvu) ne dolazi kući prije 20, ali ona u tome uživa i karijera joj je strahovito bitna. Ja sam potpuna suprotnost, ja bih skratila radni tjedan :mrgreen:
A kakvu tek spretnu prijateljicu odvjetnicu ja imam. Ona je rintala prvih godina da postavi svoju firmu na noge, sada ima tim ljudi koji radi, a ona se pojavljuje s vremena na vrijeme. Meni je kod nje fantastično što nije control freak, što si dozvoli da se tako opusti jer iskreno velika većina nas to ne bi mogla dozvoliti u identičnoj situaciji da se opusti do te razine kao ona. Ona je strastvena sportašica, iznimno aktivna. Tako da ona usred rad.vremena trči po Medvednici, vesla s kajakom po Lokvarskom jezeru, skija po Bjelolasici, odbiciklira po 100km kad je dune...ono žena je čudo. Ja joj se divim kako si je uspješno posložila biznis i privatne obveze. No da se narintala na početku karijere, o da itekako.Citiraj:
mitovski prvotno napisa
Ima muža i dvoje sada odrasle djece.
Mix svega ovog pobrojanogCitiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
BB, kud god te tvoji putevi vodili želim ti puno sreće!